Mogorović o Karamarku

Komu to upravo on može vjerodostojno predbaciti otklon od Tuđmana kad je poznato da je on među prvima okrenuo leđa još živom utemeljitelju HDZ-a i hrvatske države i otišao za krivokletnikom i jednim od najvećih izdajica u povijesti hrvatskog naroda Stipom Mesićem.

Tomislav Karamarko izabrao je blagdan Svetog Nikole da puku, prije svega članovima HDZ-a, i to onima koji nisu zadovoljni njegovim načinom vođenja stranke, priopći kako su Milijan Brkić i on s novom ekipom više napravili u 'ovih šest mjeseci nego oni (kritičari) u zadnjih deset godina'!? Veli Karamarko: 'Trpjeli su kriminal i korupciju. Devastirali su stranku, napravili da je stranka izgubila ime i prezime, da je izgubila hrvatstvo, da je napustila Tuđmana'.

Netko će reći, eto, konačno se predsjednik HDZ-a malo konkretnije obrušio na svoje kritičare unutar stranke kojoj je na čelu i u dvije, tri rečenice izrekao zapravo srž onoga oko čega bi trebalo doći do, 'diferencijacije u vlastitim redovima'. Dakle svi oni koji su protiv povratka hrvatstva i Franje Tuđmana u HDZ trebali bi valjda potražiti svoje mjesto u nekoj drugoj stranci. Nije Bog zna što, ali ipak je barem nešto. Jer do sada nije gotovo pa ništa od obećane demokratizacije stranke. To je ostala neobjašnjena, a rado korištena ispraznica. Isto tako svi su se kandidati pozivali i zaklinjali na dr. Franju Tuđmana te najavljivali povratak njegovoj politici.

Besadržajno hrvatstvo

KaramarkoKome to Karamarko može s predbacivanjem govoriti o odgovornosti za kriminal i o kriminalcima u redovima vlastite stranke kada je on za vrijeme Ive Sanadera obnašao dvije najodgovornije dužnosti koje bi trebale raditi na sprječavanju i sankcioniranju kriminala!? Ako nije mogao iz bilo kojih razloga, zašto to javno ne kaže danas i imenuje krivce što nam je sam državni vrh, pravosuđe i onih '200 najbogatijih' bivših jugo - tehnomenadžera leglo korupcije i krupnog kriminala!?Međutim, samo je jedan predsjednički kandidat pobliže objasnio što bi to zapravo trebalo predstavljati u kontekstu današnjih političkih okolnosti. A taj se kandidat nije zvao Tomislav Karamarko. Izgleda da Tomislav Karamarko nije politički razočarao jedino samog sebe kao i onaj najuži krug interesnih laskavaca oko sebe. Njima valja pridodati i aktualnu vlast koja i ne skriva svoje zadovoljstvo s ovakvim vođom oporbe. Nešto bolje od Karamarka teško im se moglo dogoditi. U Saboru se ne javlja za riječ čak kada ga premijer izravno vrijeđa i podcjenjuje. O stvarnim gospodarskim i socijalnim temama još se očigledno nije dosjetio nečeg misaonoga.

Nevjerojatno da šef oporbe ne kapitalizira ili nije u stanju politički kapitalizirati ovakvu katastrofalnu i iz dana u dan sve dramatičniju gospodarsku i socijalnu situaciju u Hrvatskoj, već pribjegava prizivanju nacionalizma i to bez ikakvog sadržaja i potrebe. Ne može se naime, nakon 16.11. 2012., mobilizirati mase polugladnih ljudi, na rubu ili ispod egzistencijalnog minimuma, koji ne vide nikakvu radnu i životnu perspektivu za sebe i svoje obitelji, samo na Titu i njegovim nesankcioniranim zločinima. Iako to zasigurno jest važna i legitimna tema koja treba konačno dobiti svoj pozitivni epilog, ona nije trenutačno politički dominantna. Baš kao što se ne može očekivati masovna podrška na mahanju praznim i besadržajnim hrvatstvom koje mora imati izraženu socijalnu i gospodarsku komponentu, treba biti ispunjeno solidarnošću s onima koji siromaše i kod kojih treba stvoriti uvjerenje da će im s HDZ-om na vlasti krenuti na bolje.

Jeftina demagogija

Tomislavu Karamarku ne prolazi ni previše jeftina demagogija s pozivanjem na Franju Tuđmana. Komu to upravo on može vjerodostojno predbaciti, od onih koji su u HDZ-u bili i za vrijeme Sanaderove detuđmanizacije, otklon od Tuđmana kad je svima poznato da je baš on taj koji je među prvima okrenuo leđa još živom utemeljitelju HDZ-a i hrvatske države? Otišao je za krivokletnikom i jednim od najvećih izdajica u povijesti hrvatskog naroda Stipom Mesićem te je upravo zahvaljujući tomu obnašao najvažnije državne i političke funkcije u RH .

Kome to Karamarko može s predbacivanjem govoriti o odgovornosti za kriminal i o kriminalcima u redovima vlastite stranke kada je on za vrijeme Ive Sanadera obnašao dvije najodgovornije dužnosti koje bi trebale raditi na sprječavanju i sankcioniranju kriminala!? Ako nije mogao iz bilo kojih razloga, zašto to javno ne kaže danas i imenuje krivce što nam je sam državni vrh, pravosuđe i onih '200 najbogatijih' bivših jugo - tehnomenadžera leglo korupcije i krupnog kriminala!?

Postavlja se pitanje: kome 'politika' Tomislava Karamarka zapravo koristi? Razvidno je komu šteti, ali komu koristi, nije baš široj javnosti vidljivo. Bilo bi dobro kada bi to Karamarko i oni koji ga takvim podržavaju, objasnili hrvatskoj javnosti. Mislim da su to oni isti koji su nam ova dva desetljeća držali Damoklov mač nad glavom. Može li onda politika biti samostalna i izvan takvih odnosa? Pa i ona Karamarkova?

Ninoslav Mogorović
Hrvatski list