Hrvatski tjednik
 

 

Generale pobjednike i pravednike sačuvati od nasrtljivih i hvalisavih obožavatelja

Javio se i doživotni bivši Stipe Mesić s tvrdnjom kako je general Ante Gotovina mogao izbjeći pritvor da se upustio u razgovore s istražiteljima haaškog Tribunala te da ga je u tome spriječio HDZ. 'Kasno Marko na Kosovo dođe', moglo bi se reći i dodati: a zašto on nije kao državni poglavar na to prisilio one koji su u tome zaustavili generala? U svom velikom intervjuu Večernjem listu Gotovina ga je demantirao. Mnogi zaboravljaju daje službena Hrvatska prije toga napravila dvije fatalne pogrješke, odnosno poklekla pod odgovarajućim pritiscima tzv. svjetske zajednice.

Prvo, Račanova je vlada 'Bljesak' i 'Oluju' pravosudno prepustila haaškom Tribunalu, i kao drugo, HDZ-ovska vlada je to egzekutirala prema onoj Šeksovoj formuli 'identificirati, locirati, uhititi i transferirati.' Kao da se radi SDP i HDZRačanova je vlada 'Bljesak' i 'Oluju' pravosudno prepustila haaškom Tribunalu. HDZ-ovska vlada je to egzekutirala prema onoj Šeksovoj formuli 'identificirati, locirati, uhititi i transferirati.'o kuferu, a ne živom čovjeku. Mnogi se danas moraju stidjeti što su sudjelovali u hajci na generale pobjednike i pravednike Gotovinu i Mladena Markača. Njih je Sud u Haagu proglasio nedužnima, ali oni su tamnovali u pritvoru sedam odnosno šest godina, pa zar to nije strašna kazna koju su morali izdržati ni krivi ni dužni? Osim toga Gotovina je bio u bijegu četiri godina gonjen po svijetu kao divlja zvijer. Netko bi za to u Hrvatskoj morao snositi odgovornost.

Hrvatska bi država morala generalima platiti odgovarajuću odštetu jer je djelomično kriva za njihovu sudbinu. O tome se dosad izjasnio samo katolički institut Justitia et Pax. A to nije dovoljno; na redu se državne institucije koje bi HDZ i SDPšto prije trebale reagirati na to samorazumljivo traženje. Sad se pak mnogi nezasluženi tiskaju oko generala grijući se na vatri njihove patnje i slave.

Haaška batina po nekim hrvatskim novinarima

Malo se čuje o onima koji su bili tzv. kolateralne žrtve progona generala, kao što su glavni urednik Hrvatskoga lista Ivica Marijačić i urednik Slobodne Dalmacije Josip Jović koje je haaški Tribunal pokušao golemim novčanim kaznama stjerati u svojevrsno dužničko ropstvo radi navodnog 'nepoštivanja suda', prijestupa koji u hrvatskom pravosuđu ne postoji, pa prema tome ne može biti kažnjiv, a oni nisu učinili ništa drugo nego objavili u svojim novinama dokumente koji su preko interneta bili dostupni svima, što je bila dužnost svih slobodnih novinara.

Zašto se ti svjedoci sudbine naših generala ne pozivaju u javne medije da opišu svoj dio borbe za njihovu slobodu, kao što bi bilo posve razumljivo uJosip Jovićbilo kojoj civiliziranoj zemlji? A budući da se to ne događa, Hrvatsku se može smatrati medijski nedovoljno slobodnom. Da se slučaj Gotovina-Markač dogodio u bilo kojoj državi Europske Unije i slobodnog Zapada uopće, dvojica navedenih novinara gotovo bi svakoga dana bili u medijima.

Gotovina i Markač - uzorni vojnici i rodoljubi

Javni nastupi oslobođenih hrvatskih generala mogu se smatrati uzornima i vrijednima dugoga pamćenja. Dok je Gotovina bio vojnički kratak i državnički mudar, Markač je bio poetski prisan i osjećajan. Zlobna Jelena Lovrić, (inače bivša članica CK SKH) podmeće kako je govore generala Gotovine možda sastavila neka PR agencija. Tipično balkanski način razmišljanja koji u vojnicima vidi samo puke izvršitelje tuđih naređenja. A oni to na Zapadu nisu.

Gotovina je dugo živio u Francuskoj i ostalim inozemnim prostorima, (došao je iz dijaspore!) pa se njegov način razmišljanja i govorenja može označiti kartezijanskim prema Descartesovoj definiciji 'Mislim, dakle postojim'. Racionalnost, a ne misaona razbarušenost, svojstvena i nekim hrvatskim, javnim djelatnicima, (o jednom od njih kasnije) resi generala Gotovinu. On je u prvom nastupu u Zagrebu jasno i kratko rekao daje njegova pobjeda zajednička pobjeda hrvatskoga naroda te da rat pripada prošlosti i da se moramo okrenuti budućnosti. Zahvalio je hrvatskim državnim institucijama, što spada u dobar kućni odgoj, premda su nazočni pri tome zviždali. Znači da nije populist.

Njegov govor u Zadru bio je još sadržajniji. Trebao bi ući u udžbenike povijesti. General Gotovina zna što hoće i nije mu potrebno sufliranje sa strane. Izjavio je da ne želi ući u politiku i tu njegovu odluku svatko mora poštivati. Generali se nisu upuštali u napade na haaški Tribunal i na institucije koje su ga stvorile i djelomično zlorabile. Pri ovome mislimo na Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda i Europsku Uniju. Napadi na te organizacije dolaze od onih u Hrvatskoj, ali još više u Srbiji, koji su sudbinu dvaju generala promatrali iz sigurnih zapećaka svojih stanova i ustanova, dobro znajući da im one ne mogu naškoditi. Ako bi generalima trebao bilo koji savjet, taj bi bio da uz pomoćGeneraliGenerali imaju pravo na privatnost i korištenje svoje slobode onako kako oni drže daje najbolje za njih. Intervencije sa strane, pa i 'dobrih prijatelja', nisu im potrebne. Oni su dovoljno politički mudri da sami mogu odlučivati što im je raditi kvalificiranih autora napišu knjige o svome gledanju na progone i optužbe kojima su bili izloženi, i to da onda paralelno bude prevedeno i objavljeno na engleskom jeziku.

Generali imaju pravo na privatnost i korištenje svoje slobode onako kako oni drže daje najbolje za njih. Intervencije sa strane, pa i 'dobrih prijatelja', nisu im potrebne. Oni su dovoljno politički mudri da sami mogu odlučivati što im je raditi.

Nasrtljivi akademik Pečarić

Sa strane sam dobio pismo akademika Josipa Pečarića koji se narogušio na moju primjedbu u Hrvatskom listu od 8. studenoga kako su bile iracionalne njegove inicijative da Hrvatska zaustavi pristupne pregovore s Europskom Unijom sve dok haaški tribunal ne izreče presude hrvatskim generalima te da hrvatska Vlada predloži generala Gotovinu za Nobelovu nagradu za mir. Ovo je moja prosudba s kojom se drugi ne moraju slagati, ali popratiti ju takvim diskvalifikacijama kao Pečarić zaista nije akademski, a još manje pristojno. Pođimo njegovim tekstićem od početka. On Hrvatsku naziva 'mojom', to jest 'svojom'. A za mene je Hrvatska naša kako piše u prvoj rečenici njezine himne. Meni podmeće da iracionalno volim EU.

Smiješno, jer kad sam pisao o Uniji, uvijek sam naglašavao da ona ima mane, da Hrvatska mora ući u tu zajednicu europskih naroda kako bijednom zauvijek napustila Balkan te, ne naposljetku, da se za članstvo mora dobro pripremiti. Ovdje nije riječ o ljubavi nego o racionalnom prosuđivanju što je za Hrvatsku bolje -Europska Unija ili Zapadni Balkan. A oni koji navode da možemo bez E-Unije kao Švicarska i Norveška nemaju pojma o čemu govore jer to mi nismo i nikad ne ćemo biti. Meni Pečarić podmeće da više volim tuđe nego svoje. Na to mi je ispod časti odgovoriti. Sav moj dosadašnji rad govori protivno.

Matematičaru Pečariću, koji vjerojatno malo čita knjige koje ne povlađuju njegovu uskom razmišljanju, preporučio bih svoja sjećanja Hrvat izvan domovine, naklada Pavičić, Zagreb, 2007., pa da vidi s kime ima posla. Kako piše, ipak sam mu simpatičniji od onih koji u Hrvatskoj više vole Srbiju, a pobjeđuju na izborima. Znači naša današnja vlast, bila kakva bila, više je prosrpska nego prohrvatska, a upravo je general Gotovina zahvalio njoj za sve što je za njega učinila. Nije li se time general Gotovina uvrstio u srbofile? Zanimljivo je i to da se Pečarić nalazi na crti srpskih nacionalista koji diskvalificiraju predsjednika Žalbenoga vijeća Theodora Merona daje radio u interesu Amerike, isto kao što naš akademik vidi u dvama sucima iz Italije i s Malte samo 'predstavnike' Europske Unije.

Odnos prema Europskoj uniji

Njihovo izdvojeno mišljenje o našim generalima nema veze s time što slučajno potječu iz dviju država E-Unije, jer ako bi to bilo tako, onda bi se i Amerikanca moglo Europska unijaproglasiti izvršiteljem volje Washingtona, a ne neovisnim sucem. Drago mi je da se general Gotovina u svome zadarskom govoru našao u mome društvu kad jeo hrvatskom ulasku u Europsku Uniju rekao ovo: 'U godini koja je pred nama, zauzet ćemo svoje mjesto za stolom europske obitelji kojoj oduvijek pripadamo. Mnogi će reći 'mi smo mali narod, naša ekonomija je slaba, kako se uopće možemo nadati uspjehu i pronalaženju svojeg mjesta u Europskoj Uniji?' Ne smijemo se prepustiti malodušju. Nismo ni 1991.' Znače li te riječi da general Gotovina više voli Europsku Uniju nego Hrvatsku, akademiče Pečariću?

Što se tiče ulaska Hrvatske u E-Uniju, nalazim se u dobrom društvu s Katoličkom crkvom čiji je prakticirajući vjernik i general Gotovina. U razgovoru novinara Ivana Ugrina s tadašnjim zadarskim nadbiskupom Ivanom Prenđom u vrijeme Domovinskoga rata u svezi s hrvatskom europskom integracijom, msgr. Prenđa naglasio je: 'Ne postoji, zapravo, alternativa. I Papa nam je to rekao u zračnoj luci na Krku. Mi smo, vjerom i kulturom, stari europski narod i ulaskom u Europsku Uniju samo će se potvrditi povijesna realnost... Prirodno je da naši biskupi koriste razne zgode i mogućnosti na različitim susretima kako bi poduprli želju našega naroda za ulaskom u europsku integraciju. U tome imamo potporu Svete Stolice.' (I. Ugrin: Kardinalni razgovori, naklada Bošković, Split, 2007.) Slično su se o toj temi u toj knjizi izjasnili nadbiskup Nikola Eterović iz Vatikana i general Franjevačkoga reda fra Jose Rodriguez Carballo. Nije li se time Katolička crkva svrstala u red onih koji više vole Europsku Uniju od Hrvatske?Papa Benedikt XVIOni koji svuda vide neprijatelje Hrvatske ne poznaju dovoljno stvarnost ili pate od manije gonjenja, tako svojstvene našim istočnim susjedima, daleko im bila kuća.

Ne treba nasjedati tvrdnji o kolektivnoj krivnji

Oslanjajući se na pravno neosnovane izjave Carle del Ponte o krivnji Tuđmana i Gojka Šuška te tadašnje službene Hrvatske za srpski egzodus iz tzv. Krajine, gotovo svi analitičari u Hrvatskoj tvrde da se u Haagu nije prvenstveno sudilo Gotovini i Markaču nego predsjedniku Tuđmanu i Republici Hrvatskoj. No izjašnjavanja ostalih aktera Tribunala govore o individualnoj, a ne o kolektivnoj krivnji. Pojam kolektivne krivnje nije korišten ni za zločine njemačkog nacionalsocijalizma, pa je prvi predsjednik Savezne Republike Njemačke Theodor Heuss kategorički izjavio: 'Nema kolektivne krivnje nego postoji samo kolektivni stid.'

Ne treba nasjedati srbijanskoj propagandi koji uglavnom samoorganizirani bijeg srpskoga stanovništva iz tzv. Krajine proglašava 'najvećim etničkim čišćenjem u poslijeratnoj Europi'. Žalbeno vijeće jednom je zauvijek bacilo u ropotarnicu povijesti optužbu o 'zajedničkom zločinačkom pothvatu'. S druge strane beogradske 'tvornice laži' prešućuju da su 'krajišnici' sa svoga područja, (više od četvrtine Hrvatske) najprije izbacili 200.000 uglavnom Hrvata, te da se mnogo prije toga protjerivanje oko 12 milijuna Nijemaca iz njihovih starih postojbina može označiti najvećim etničkim čišćenjem na našem kontinentu u 20. stoljeću. Dakle srbijanske tvrdnje lako je opovrgnuti, tim više što je predsjednik Tuđman pozvao domaće Srbe da ostanu u svojim domovima, a sve dosa-dašnje hrvatske vlade nude im povratak uz izgradnju njihovih porušenih kuća, a da o političkoj amnestiji koja je obuhvatila oko 22 tisuće pobunjenika i ne govorimo.

Dakako, bilo je s hrvatske strane i nepotrebnog trijumfalizma nakon oslobođenja zaposjednutih područja, ali to nije bilo u funkciji protjerivanja Srba jer njih u tzv. Krajini tada više nije bilo. Pitamo se zašto Srbijanci usmjeravaju sav svoj bijes na Hrvatsku, a ne na Vijeće sigurnosti i Ujedinjene narode čije je nahoče Tribunal u Haagu? Neka Srbija izađe iz europskih integracija i priključi se 'Euroazijskoj Uniji' koju navodno priprema Rusija da se vidi koliko mrzi Europu i Zapad. Pa neka uzvikuje: nas Rusa, Kineza i Indijaca ima tri milijarde! Tko bi tada Srbiji bio do koljena?

Hrvatska je već sudila za mnoga kaznena djela

Srbijansku promidžbu nije teško poništiti, ali prije toga valja priznati da je bilo zlodjela i s hrvatske strane. Kako iznosi Mate Kovačević u Hrvatskom slovu od 23. studenoga, za kaznena djela ubojstva, pljačke i paleža bilo je prijavljeno 6.300 kaznenih djela, procesuirano 3.728 osoba, a osuđeno 2.300. Ovo su činjenice na koje Hrvatska može biti ponosna jer potvrđuju da je u Hrvatskoj funkcionirala pravna država. Možemo li zbog navedenih podataka hrvatsko pravosuđe označiti prosrpskim? Ili pak sve hrvatske vlade isto tako? I sve predsjednike Republika od Tuđmana do Josipovića? Iracionalan je onaj koji tvrdi kako su Hrvati bili anđeli, a Srbi sotone, dok su svjetske organizacije kao EU i UN bile pakao za Hrvate i Bošnjake. A to proizlazi iz pisamca akademika Pečarića koji moje opravdano pitanje je li general Gotovina pristaoKaznena djelaSrbijansku promidžbu nije teško poništiti, ali prije toga valja priznati da je bilo zlodjela i s hrvatske strane. Kako iznosi Mate Kovačević u Hrvatskom slovu od 23. studenoga, za kaznena djela ubojstva, pljačke i paleža bilo je prijavljeno 6.300 kaznenih djela, procesuirano 3.728 osoba, a osuđeno 2.300. Ovo su činjenice na koje Hrvatska može biti ponosna jer potvrđuju da je u Hrvatskoj funkcionirala pravna država na njegov prijedlog da ga hrvatska Vlada predloži za mirovnu Nobelovu nagradu, nepristojno naziva 'priglupim', dodavši kako sam generala uvrijedio svojim riječima da se Pečarić 'razbacuje njegovim imenom'.

Moje je pitanje sasvim suvislo i opravdano jer nitko nije smio niti smije ubuduće, bilo što poduzimati u svezi s imenom Gotovine i Markača bez njihova izričitog dopuštenja. Ne mogu vjerovati i imam pravo da tako mislim kako general Gotovina nije pristao na Pečarićevu inicijativu o mirovnom Nobelu jer je dovoljno politički mudar da zna kako takvo nešto nikad nije moglo proći. No to valjda nije po ukusu onih koji pod kišobranom generalske popularnosti nastoje osvojiti političke bodove za samozadovoljavanje svoga ega. Drukčija je stvar kod onih koji su samozatajno i izvan očiju javnosti radili u korist nepravedno optuženih generala. Oni se i danas ne guraju u prvi plan, baš obratno.

Hrvatska nije uspjela ono što Ruanda je

Svakome bi trebalo biti jasno da su u ratu na području bivše Jugoslavije djelomično zatajili Ujedinjeni narodi i Europska Unija. No treba znati i to da su te dvije organizacije vrlo heterogene i da nikad ne nastupaju jedinstveno jer njihove države članice nerijetko zastupaju i podmeću svoje posebne interese. Vijeće sigurnosti UN osnovalo je haaški Sud za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji i Ruandi, ali na to je pristala i Hrvatska za vrijeme Tuđmana, navodno vjerujući da će Tribunal suditi samo Srbima, što je bilo više nego naivno. Ruandi je čak uspjelo odbaciti Carlu Del Ponte, Hrvatskoj nije. Na to dosad nitko nije dao neki vjerodostojan odgovor. Haaški tribunal organ je Ujedinjenih naroda, s njime Europska Unija nema primarne veze premda su ga koristili njezini pregovarači u pristupnim pregovorima s Hrvatskom, ali tu nespojivost Zagreb nije uspio ukloniti zbog razloga koji dosad nisu poznati u javnosti. Znači, i mi smo donekle krivi što smo se upustili u tu igru Carle Del Ponte. Hrvatskoj nitko nije osporavao oslobađanje okupiranih područja, a najmanje UN, nego su se zamjerke odnosile samo na neke navodno zle posljedice toga. Pa zaboga, zar se ne zna daje SAD, iako članica Vijeća sigurnosti, naveliko držala štangu Hrvatskoj tijekom osloboditeljske vojno-redarstvene akcije 'Oluja'? UN - NATOSamo je NATO pokazao zube, primjerice bombardiranjem srpskih položaja u Bosni i Srbije kao cjeline nakon Miloševićeva genocidnog protjerivanja Albanaca s Kosova. UN za to nije bio sposoban, uostalom to bi spriječile Rusija i Kina kao države koje imaju veto u Vijeću sigurnosti i stalno sabotiraju zapadne pothvateAli bilo je i druge vojne pomoći iz nekih europskih zemalja o kojoj ne želimo govoriti.

Srbija nikad ne će odustati od svojih krajnjih ciljeva

Ujedinjeni narodi posebno su teško zatajili u Bosni i Hercegovini, no ako promatramo mirovne pothvate svjetske organizacije diljem svijeta, očito 'plave kacige' nigdje nisu mogle ispuniti ni približno veći dio zadataka koje su imale. To bi zahtijevalo posebnu studiju. 'Plavci' su uglavnom 'zamrzavali' postojeća stanja na štetu slabijih, oni su uvijek bili defenzivni, a ne ofenzivni u obrani progonjenih. Klasični primjeri: 'čuvanje' granica na Cipru i Golanskoj visoravni. Samo je NATO pokazao zube, primjerice bombardiranjem srpskih položaja u Bosni i Srbije kao cjeline nakon Miloševićeva genocidnog protjerivanja Albanaca s Kosova. UN za to nije bio sposoban, uostalom to bi spriječile Rusija i Kina kao države koje imaju veto u Vijeću sigurnosti i stalno sabotiraju zapadne pothvate.

Tu treba tražiti uzroke za zatajivanje svjetske organizacije, a ne s njezinim propustima opterećivati Europsku Uniju kao što to radi antieuropljanin akademik Pečarić. Hrvatskim generalima Gotovini i Markaču treba samo zaželjeti sretno uklapanje u obiteljski i društveni život, da se oporave od jada i nevolje koje su trpjeli u proteklom desetljeću i da ubuduće rade za sebe i Hrvatsku ono što sami smatraju vrijednim, Lijapa Naša - Skradinski buka ne što im savjetuju herostratski pojedinci koji na grbači drugih nastoje steći 'slavu' koju ne zaslužuju.

Oslobođenje Lijepe Naše

I na kraju još jedna primjedba: ako netko želi braniti zaslužne generale Gotovinu i Markača neka polemizira s Domagojom Margetićem koji ih je, kao i cijelu Hrvatsku, nedavno naveliko oklevetao na Srpskoj televiziji najgrubljim lažima, tvrdeći da hrvatska Vlada skriva 'topničke dnevnike' iz kojih bi se jasno vidjelo kako je Hrvatska vojska izvršila 'etničko čišćenje' pretjeranim granatiranjem civilnih objekata u tzv. Krajini. Po njemu, rat je mogao biti izbjegnut, Tuđmana i Miloševića stavlja na istu razinu krivnje za ratne strahote, a oslobođene generale proglašava 'ratnim profiterima' koji su preko leševa stekli golemo bogatstvo.

To je meta na koju prijatelji naših generala mogu gađati argumentima i podatcima, a ne napadati zagovornike hrvatskog učlanjenja u obitelj europskih naroda kao iracionalne, kako to želi i general Gotovina. U Hrvatskoj još ima onih koji nikako ne mogu otrpjeti oslobođenje Lijepe Naše od srpske agresije. Na njih se treba oboriti jer će oni kao beogradska 'peta kolona' i dalje rovariti protiv Hrvatske i njezine borbe za uspostavljanje ustavnog poretka na cijelom teritoriju Lijepe Naše. A Srbija, bez obzira tko u njoj vladao, ne će dati mira svojim susjedima dok ponovno ne osvoji Kosovo, razbije Bosnu i Hercegovinu i preko svojih sunarodnjaka destabilizira Crnu Goru i Hrvatsku. Na to treba stalno upozoravati veliki svijet, a ne otvarati unutarnje fronte u sada ponovno uspostavljenom jedinstvu hrvatskoga naroda.

Gojko Borić
Hrvatski list

Hrvatski tjednik

Uto, 29-09-2020, 01:20:58

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 678 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.