Još jedan udbomasonski medij

Hrvatska, koja od sorosevskog „trećejanuarskog" prevrata 2000. godine uzalud vapi za stvarnim narodnim medijima, ovih je dana za inat dobila još jedne režimske, udbomasonske novine: zagrebački dnevnik 21. stoljeće. Još jedan medij, čiji je posao utvrđivanje moći ovdašnjih vladajućih „jedan posto", angloameričke „ovisne elite", a metoda: sluđivanje preostalih „99 posto". Nominalno, riječ je o izdanju privatne zagrebačke tvrtke Miran dan, čiji je vlasnik Marjan Jurleka, svojedobni glasnogovornik njemačkog T-coma i zagrebačkog veleposlanstva SAD-a. Po njegovim riječima, ovaj krupni višemilijunski pothvat on financira „vlastitim sredstvima" ili točnije bankovnim zajmovima. Mor'te si zamisliti...

O tomu koliko će se u tom listu držati do novinske „osnovne sirovine", istine, bilo je jasno već 29. kolovoza ove godine kad je Poslovni dnevnik objavio da Jurleka o tome img 21 stoljece coverprojektu „pojma nema". Isto su potvrdili i jedan od vodećih medijskih orjunaša Denis Kuljiš i njegova supruga Nada Mirković („nemaju veze s novim dnevnim listom"). Pokazalo se pak u prvom broju da je doista Jurleka gazda, gospođa glavna urednica, a Kuljiš izvršni urednik.

Dalje, na drugoj i trećoj stranici prvog broja lista osvanula je velika reklama „Konzuma", pa su neki zaključili da je „Todorić konačno dobio svoj dnevni list", ali to je, izgleda, tek djelić istine. U istom broju moćna se Zagrebačka banka hitnula s čak dvije i pol stranice reklama, a trećina lista bila je ispunjena istim štivom. Čime pak to objasniti?

Slijedi Kuljiševa ekskluzivna novost da se direktor Zagrebačke banke, Franjo Luković, kao jedan od samo 170 Europljana, uspeo na sam vrh svijeta, Rockefellerovu Trilateralu, koju, kako reče, „desničarski lunatici optužuju da iz potaje upravlja svijetom". Budući da i sam o Rockefelleru piše kao o „plutokratu" i „oligarhu", ostalo je nejasno što je to „lunatično" (luđački) kod tih „desničara", kada oni kažu manje-više isto što i on sam. Opisujući pak uspon Lukovića od jugokomunističkog bankara, koji je „učio posao kod Ivana Stambolića, nekadašnjeg Miloševićeva šefa i pokrovitelja" – a kojeg je ovaj kasnije „skratio za glavu" – Kuljiš zadivljeno zaključuje: „Ostalo je povijest. Piramida kapitala, kojoj je direktor Zabe sad na samome vrhu. Hrvatska država ima neobično snažnog vjerovnika". „Snažni vjerovnik" Luković, koji je za svoga gazdu, talijanski „bankarski behemot UniCredito", Zagrebačku banku „pretvorio u jednu od svojih najunosnijih operacija" – dok hrvatsko gospodarstvo istodobno crkava – nešto od toga usput dobaci i Jurleki i Kuljišu!

Rotary klub i vukovi

RotaryPutokaz za odgovor na pitanje „čije je doista 21. stoljeće?" točnije daje rečenica njegova komentatora Romana Bolkovića od 26. studenog „Ja sam rotarijanac, ponosni član kluba RC Zagreb Kaptol". Nekim „čudom" u listu isti taj Rotary club iz dana u dan ima na cijeloj stranici svoju reklamu („Oni su pravi fajteri!") Član istog Rotaryja je i sam vlasnik, Marjan Jurleka, kao i direktor Digitela Aljoša Roksandić.Ipak, bilo bi pojednostavljeno misliti da je, samo zbog njihovih izdašnih reklama, 21. stoljeće RotaryWheelTodorićev ili Lukovićev list. Putokaz za odgovor na pitanje „čije je doista 21. stoljeće?" točnije daje rečenica njegova komentatora Romana Bolkovića od 26. studenog „Ja sam rotarijanac, ponosni član kluba RC Zagreb Kaptol". Nekim „čudom" u listu isti taj Rotary club iz dana u dan ima na cijeloj stranici svoju reklamu („Oni su pravi fajteri!"). Član istog Rotaryja je i sam vlasnik, Marjan Jurleka, kao i direktor Digitela Aljoša Roksandić (u javnosti proglašen nakladnikom, niječe da ima veze s ovim listom). I sam Franjo Luković bio je zagrebački rotarijanac. U prvom broju list među „ljude koje cijeni" svrstava jednog od dvojice najbogatijih južnih Hrvata Branka Roglića, člana splitskog Lionsa, ali i Ivu Josipovića, počasnog člana Rotary kluba Zagreb, i zapadnobalkanskog mu pajdaša Borisa Tadića.

U ovakvo okružje prirodno je udjenut i jedan pravi pravcati Vuk (Perišić), koji 22. studenog bjesni na „srpski ali hrvatski" „nacionalizam", Marka Perkovića Thompsona, Franju Tuđmana... te uzdiše za „logikom tržišta i razuma", koja treba dovesti do uspostave „zajedničkih ustanova" (n.b.: srpsko-hrvatskih!). Medijsko-politička logika ili pak logika kruga „ljudi koji se cijene" upućuje da bi ovaj krug mogao biti mnogo širi: od smjernog Jurleke i zagrebačkih rotarijanaca, preko Josipovića i Tadića, sve do samog „velikog vjerovnika" Franje Lukovića i njegova planetarnog gazde Rockefellera...

Joško Čelan
Hrvatski list

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.