Hrvatski tjednik
 

Zna li taj čovjek, koji nije ni okusio južno bojište, da bez HVO-a ne bi bilo slobodne Hrvatske 

Ovih dana u medijima se nameće pitanje treba li Hrvatska isplaćivati braniteljske mirovine i invalidnine borcima HVO-a prema odlukama predsjednika dr. Franje Tuđmana i ratnog ministra obrane Gojka Šuška. U kritikama takvih odluka dvojice čelnika najzaslužnijih za hrvatsku pobjedu nad srpskim agresorom prednjači današnji ministar branitelja Predrag Matić - Fred. Odmah na početku treba reći da spomenuta primanja ne pripadaju onima koji su krivotvorili dokumente o pripadnosti borbenim jedinicama HVO-a ili pak lažirali invalidska rješenja. To se može u pravnoj državi preispitati i utvrditi, a takve krivotvoritelje koji Matićbacaju krivu sliku na herojska djela HVO-a u obrani Republike Hrvatske treba izbrisati iz svih časnih popisa. Oni su kukolj u zlatnom žitu hrvatskih branitelja južnog bojišta.

Zna to i Predrag Matić, glasnogovornik današnje političke vrhuške koja nije okusila krvavo južno bojište u Domovinskom ratu. Svojim nastupima izvršava zadatak podupiranja neistine današnje ministrice vanjskih poslova gospođe Pusić koja tvrdi da je Hrvatska bila agresor u Bosni i Hercegovini, kao i svog prijašnjeg poslodavca predsjednika Josipovića koji je napravio potez koji će ući u anale kao primjer nepoštivanja povijesti vlastite države od strane njezina predsjednika. On se, naime, u sarajevskoj skupštini ispričao za agresiju svoje države, iako je svim aktivnim sudionicima obrane južnih granica znano da su on i gđa Pusić taj dio hrvatske povijesti prespavali na sigurnome. Nije cilj njihove hajke zaštita državnog proračuna, već se oni koriste pozicijom dobivenom na izborima kako bi oklevetali Tuđmana i Šuška, a s njima i sve branitelje koji su omogućili konačnu hrvatsku pobjedu u Oluji.

Zato o borcima HVO-a imamo pravo govoriti mi koji smo s njima proveli teška iskušenja obrane južnih, ali i drugih granica Hrvatske. Osobno sam imao čast, kao organizator zajedničkog saniteta jedinstvenog bojišta, više puta proći put od Tolise u Posavini, Srednje Bosne u potpunom okruženju, preko Mostara, Kupresa, Drvara, Bosanskog Grahova sve do Strmice na Dinari s koje smo omogućili konačno oslobađanje Knina, a time i poraz srpskog agresora. Budući da nama, sudionicima tih događaja, golema većina medija ne daje priliku govoriti istinu, prvo treba odgovoriti tko su ti zagovornici kriminalizacije časnih pripadnika HVO-a koji pune medije?

Istina je drukčija od Matićeve

IstinaIstina je drukčija od Matićeve. Hrvatska je branila svoje južne granice po kriterijima vojne doktrine aktivne obrane, što znači ulaskom na teren s kojega se puca po njezinu državnom teritoriju. Tu strategiju aktivne obrane primjenjuju sve napadnute zemlje svijeta pa se neke opravdano brane intervencijom čak na drugom kontinentu! A kako je bilo na jugu Hrvatske? Znamo li da višecijevni raketni bacač ima domet od 60 kilometara, a to i slično oružje agresor je razmjestio po teritoriju Bosne i Hercegovine, pitajmo se gdje je to Hrvatska trebala braniti svoj teritorij? Na svojim granicama, kao što se to radilo u doba mačeva i štitova ili napadom na hvopoložaje s kojih je svakodnevno raketirana?Najglasniji je među njima, svakako, Predrag Matić - Fred. Ovih se dana obrušio na pripadnike HVO-a i njihovu ulogu u ubrani granica Republike Hrvatske. Tko je on i kako on poznaje zbivanja na južnoj bojišnici? Naravno da na njoj nikada nije bio jer on je svoj braniteljski status stekao u Vukovaru. Zapravo nije to status, nego statusić jer nije bio dragovoljac, već je mobiliziran iz vukovarskog podruma u listopadu 1991. godine – niti mjesec dana prije okupacije Grada heroja. A sada on hvooptužuje tadašnju vlast da je kupovala borce HVO-a iz političkih razloga! Valjda sudi po sebi jer drukčije se ne može objasniti njegova arogancija kada govori o tim vremenima. Matić je bio u srpskim logorima, dobio za to prema vlastitom priznanju u jednoj televizijskoj emisiji PTSP, ali ne prima nikakvu terapiju. Prema nedemantiranim podatcima u medijima, ima trajno tjelesno oštećenje i invalidninu, a kao zahvalnost države za doprinos njezinoj slobodi dobio je i stan.

Bio je savjetnik predsjednika Josipovića, a s te pozicije postaje ministar hrvatskih branitelja. Na toj poziciji priprema objavu popisa branitelja, pa neka se čuvaju svi oni koje život primorava da putuju po teritoriju koji su nekada branili, a sada pripada tadašnjem agresoru. Naravno da prije objave popisa hrvatskih branitelja ne će objaviti popis agresora, jer jedina povijesna pravda bila bi barem ujednačen pristup braniteljima i agresorima. Ovako, ovi su posljednji opet privilegirani. Matić ne priznaje status maloljetnim braniteljima jer je njihovo sudjelovanje u ratu bilo protiv zakona! No isti taj Matić ne buni se kada mu na tribini govori Slavko Goldstein, nositelj partizanskih privilegija, a koji sam tvrdi da je u rat ušao kao kurir s trinaest godina starosti. Zar opet različita mjerila za one koji su stvarali Jugoslaviju i boraca za Hrvatsku?

Matić ide i dalje pa postaje najistaknutiji napadač na neovisnost Ureda za istraživanje grobova žrtava komunističkih zločina. U tom pohodu čiji je cilj zaustaviti ta istraživanja, posao ukinutog Ureda prebacuje u svoje ministarstvo jer, kaže, tamo su ljudi koji istražuju i skrivena grobišta iz Domovinskog rata. Jedinio ističe da će taj posao raditi Ivan Grujić, za kojega u transkriptu sa svjedočenja u Haagu doznajemo kako je bio visoki oficir Udbe od 1972. do 1990. godine! Pripadnik iste organizacije koja je ubijala civile nakon 2. svjetskog rata, sada će istraživati njihova prikrivena grobišta! Toliko o Matiću, kako bi se razumjela njegova najnovija krivotvorina o obrani juga Hrvatske u Domovinskom ratu, kada govori o nelegalnim odlukama Tuđmana i Šuška i generalizira postupke dijela pripadnika HVO-a.

Istina je drukčija od Matićeve. Hrvatska je branila svoje južne granice po kriterijima vojne doktrine aktivne obrane, što znači ulaskom na teren s kojega se puca po njezinu državnom teritoriju. Tu strategiju aktivne obrane primjenjuju sve napadnute zemlje svijeta pa se neke opravdano brane intervencijom čak na drugom kontinentu! A kako je bilo na jugu Hrvatske? Znamo li da višecijevni raketni bacač ima domet od 60 kilometara, a to i slično oružje agresor je razmjestio po teritoriju Bosne i Hercegovine, pitajmo se gdje je to Hrvatska trebala braniti svoj teritorij? Na svojim granicama, kao što se to radilo u doba mačeva i štitova ili napadom na hvopoložaje s kojih je svakodnevno raketirana? O dometima ratnih zrakoplova da i ne govorimo. Dvojbu o tomu gdje je trebalo braniti hrvatske granice mogu imati samo oni koji su akcije južnog (i drugih) bojišta gledali samo na malim ekranima.

Neka pogledaju zemljovide pa će vidjeti kako se unutar te zračne udaljenosti 60 kilometara od hrvatske granice nalaze Kupres, Drvar, Bosansko Grahovo, Glamoč... Hrvatska je iskoristila to svoje pravo i organizirala zajedno s HVO-om jedinstveno južno bojište. Jedino tako mogla je braniti i obraniti svoje granice. Zato su borci HVO-a i borci za slobodu Republike Hrvatske. Naravno, ne govorim o onima koji su falsificirali dokumente o svom statusu, ali za njih postoji sustav pravne države koji će to utvrditi. Jedino trajnije zlo od njihovih krivotvorina krivotvorenje je hrvatske povijesti, jer o tomu u mnogo čemu ovisi i njezina budućnost. Zato se Republika Hrvatska ne smije odreći svojih obveza prema tim braniteljima i njihovu ulogu mora prikazivati u svjetlu istine!

Što je s mladićima koji su omogućili Oluju

Onima koji ne poznaju takve okolnosti, treba tumačiti na primjerima. Ratni sanitet cjelokupnog bojišta objedinjen je Ugovorom o medicinskom zbrinjavanju i humanitarnoj suradnji koji smo javno pred televizijskim kamerama potpisali tadašnji ministar zdravstva Hrvatske Republike Herceg Bosne dr. Ivan Šarac i ja, kao ratni ministar zdravstva Republike Hrvatske. Međunarodna zajednica nije prosvjedovala, svjesna da ništa nije učinila u sprječavanju krvoprolića. Uz pomoć dr. Šarca i načelnika ratnog saniteta HVO-a dr. Ivana Bagarića organizirali smo uzornu sanitetsku službu koja je Oluja01bila sigurnosni oslonac braniteljima. Nije ta služba spasila samo tisuće života bojovnika HV-a i HVO-a nego i mnogih civila bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost. Bez takvog jedinstvenog saniteta ranjeni vojnici HVO-a, ranjeni u obrani granica Republike Hrvatske, umirali bi na bojišnici jer u blizini nije bilo bolnice u funkciji.

Ili drugi primjer borbenih djelovanja: da 66. pukovnija HVO-a, pod zapovjedništvom legendarnog generala Ljube Ćesića Rojsa nije probila put iz Bosne i Hercegovine preko Dinare do Strmice iznad Knina, kako bi naša artiljerija došla na domašaj tog uporišta srpske tvorevine tzv. SAO Krajine? Pristup Kninu artiljerijom preko teritorija države Republike Hrvatske nije bio moguć zbog konfiguracije terena. Samo onaj koji se u ratu skrivao može misliti da se topovi mogu dovući preko Velebita. Zato su u pomoć obrane granica Republike Hrvatske priskočili bojovnici HVO-a. Ti vrijedni i hrabri momci noću su probijali put kroz vrleti Dinare, a danju ga prekrivali. Kada sam četiri dana prije Oluje obilazeći 66. pukovniju HVO-a s Dinare ugledao Knin kao na dlanu, znao sam da će rat biti gotov u sljedećih nekoliko dana.

OlujaŠto je danas s tim momcima koji su omogućili jednu od najvažnijih akcija u Oluji? Hrvatsko pravosuđe odreklo im je pravo na status i naknadu jer su, zamislite, ratovali u drugoj državi! Tako je to kada mirnodopsko sudstvo sudi za razdoblje ratne agresije u kojoj su branitelji bili u podređenom položaju kako po naoružanju, tako i po mogućnosti izrade pravnih akata u ratnom okruženju. Razni matići i slični krojitelji pravde i povijesti ne shvaćaju da bez tih momaka ne bi bilo ni današnje slobodne Hrvatske niti bi krojitelji povijesti sjedili u svojim foteljama.Što je danas s tim momcima koji su omogućili jednu od najvažnijih akcija u Oluji? Hrvatsko pravosuđe odreklo im je pravo na status i naknadu jer su, zamislite, ratovali u drugoj državi! Tako je to kada mirnodopsko sudstvo sudi za razdoblje ratne agresije u kojoj su branitelji bili u podređenom položaju kako po naoružanju, tako i po mogućnosti izrade pravnih akata u ratnom okruženju. Razni matići i slični krojitelji pravde i povijesti ne shvaćaju da bez tih momaka ne bi bilo ni današnje slobodne Hrvatske niti bi krojitelji povijesti sjedili u svojim foteljama.

Koliko je razumljivo da s današnje pozicije netko ne može razumjeti zašto nisu postojale pisane zapovijedi za svaku akciju i zašto nisu napisana sva rješenja, jednako je nerazumljivo zašto ne pitaju aktivne sudionike tih zbivanja. Mi bismo im objasnili da to nije bio rat ustrojenih vojski, s urednim državnim aparatom koji obavlja svoje zadaće. Umjesto toga, organiziranoj armiji oduprli smo se bez pripreme i obuke, sa švercanim oružjem kojega nikada nije bilo dovoljno, s priučenim 250 susak tudjmankadrom i s improviziranom logistikom. Nismo imali razvijene komunikacije, obavještajna služba rađala se u samom ratu. Kadrovske provjere koje su temelj svakoga rata potpuno su izostale, vladalo je veliko nepovjerenje u mnoge sudionike tih događaja. Svaka vijest višekratno se vagala i provjeravala, a odluke su često bile više temeljene na intuiciji zapovjednika nego na preciznim podatcima.

Tijekom nekoliko godina takva ratovanja ustrojena je kvalitetna vojska, uzorni zapovjedni lanac i vrhunska organizacija. Put do toga bio je posut neznanjem, strahom, otežavan ubačenim lažima raznih obavještajnih službi. Zato nije bilo pisane dokumentacije za svaku odluku i za svaku situaciju. Prioritet pred vođenjem arhiva imala je obrana svakog metra hrvatske zemlje i sačuvanje svakog života.

Na kraju, odgovor na njihovo pitanje jesu li Tuđman i Šušak krivi za ugrožavanje hrvatskog proračuna. Tuđmanovi i Šuškovi nalozi nisu uključivali nagradu potencijalnim krivotvoriteljima ratnoga puta ili stradavanja, nego istinskim borcima HV-a i HVO-a za oslobađanje granica Hrvatske od srpskog agresora. No Tuđman i Šušak ipak snose povijesnu krivicu za hrvatski proračun. Naime, da nije bilo njih nikada ne bi bilo ni Hrvatske niti njezina proračuna. Raznim josipovićima, pusićima i matićima to bi bilo svejedno jer njihove političke pozicije i u tom slučaju bile bi osigurane

Dr. Andrija Hebrang
Hrvatski list

Hrvatski tjednik

Čet, 26-11-2020, 22:00:15

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 678 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.