Hrvatski tjednik
 

Došli smo do točke usijanja

Pročelnik Katedre za financije zagrebačkog Ekonomskog fakulteta prof. dr. sc. Drago Jakovčević nedavno je u jednoj televizijskoj aa9c6e9eb29119a6256e4c50d9696a1e 700x550emisiji predložio da se u Hrvatskom saboru donese zakon protiv rasprodaje državnih tvrtaka i državnog bogatstva. U razgovoru za Hrvatski list pitali smo ga na što je pritom mislio te kakvi bi se učinci time postigli.

'Hrvatska je na najgori mogući način i u najnepovoljnije vrijeme provela pretvorbu i privatizaciju. Ta transformacija socijalističkog-planskog u poduzetničko-tržišni sustav bila je kriminalna, stihijska i netransparentna, s krajnje društveno štetnim posljedicama koje teško da se mogu popraviti. Prodali smo, a zapravo pojeli i popili imovinu u vrijednosti 25 milijarda američkih dolara i zadužili se još za 60 milijarda dolara. Učinci i posljedice privatizacije zastrašujuće su! Hrvatska gotovo da nema industrijske proizvodnje jer u industriji radi svega 30 posto radnika koji su radili prije pretvorbe i privatizacije, prije 20 godina. Nezaposlenost je među najvišima u svijetu, 20 milijarda dolara uvozimo, a svega 10 milijarda izvozimo. Prehrambena je bilanca više od milijardu dolara u deficitu, uz nastavak negativnih trendova i pokazatelja u svim područjima ekonomije, osobito pada BDP-a, industrijske proizvodnje i prometa u trgovini. Ako se slažemo da smo prodajom najvitalnijih hrvatskih poduzeća i institucija izgubili monetarnu, energetsku i telekomunikacijsku (prometnu) suverenost, nije li vrijeme da kažemo: Dosta je više prodaje, ne ćemo rasprodaju državne imovine kako bi se krpao proračun!'

Što će na to reći oponenti?

Možda će oponenti toga prijedloga, eurofili, ukazivati na slobodu kretanja kapitala na što se Hrvatska obvezala u pristupnim pregovorima za EU, ali svaki vlasnik ima pravo odlučiti hoće li nešto prodati ili ne. Uostalom, nije li logično da svakoj prodaji imovine, koja de iure pripada svima građanima, prethodi saborska rasprava i dvotrećinsko odlučivanje?

Privatiziraju li Croatia Osiguranje, 700, ljudi dobiva otkaz

Aktualna vlada priprema prodaju udjela u Hrvatskoj poštanskoj banci i Croatia osiguranju za relativno mali novac. S kojim razlogom? Je li to baš neophodno?

C. OsiguranjeCroatia osiguranje tijekom povijesti, još od 1884., nikad nije poslovala s gubitkom, a danas posluje s dobiti od preko 100 milijuna kuna. Ima značajnu imovinu, više od milijardu eura, a nekretnine koje su kulturna baština neprocjenjive su vrijednosti u kriznim vremenima.Vlada je za razloge tomu navela nemogućnost razvoja tih institucija jer proračunski kapaciteti u kriznim uvjetima ne dopuštaju dokapitalizacije i subvencije. CORadi se o političkoj ispraznici jer jedna i druga institucija posluju stabilno uz solidnu kapitaliziranost. Tako, primjerice, Croatia osiguranje ima 30 posto tržišnog udjela, a najbliži konkurent, svjetski poznata osiguravateljna institucija zauzima svega 11 posto hrvatskog tržišta osiguranja. Croatia osiguranje tijekom povijesti, još od 1884., nikad nije poslovala s gubitkom, a danas posluje s dobiti od preko 100 milijuna kuna. Ima značajnu imovinu, više od milijardu eura, a nekretnine koje su kulturna baština neprocjenjive su vrijednosti u kriznim vremenima. Nadalje, ta je institucija cijelu vrijednost svog kapitala od 1,7 milijarda kuna uložila u državne obveznice Republike Hrvatske. Kapitaliziranost je za više stotina milijuna veća od granice solventnosti koju traže regulatori. Samo depoziti kojima podržava kreditnu aktivnost hrvatskih banaka, osim HPB-a, kreću se oko 1,4 milijarde kuna. Aktivnih polica osiguranja ima više od 170 tisuća, a udio životnih u ukupnim osiguranjima značajno je porastao te po samoj prodaji životnih osiguranja zauzima prvo ili drugo mjesto u Hrvatskoj. I ne manje važno - Croatia osiguranje zapošljava preko 2 700 ljudi od kojih bi, po nekim procjenama, barem 700 ostalo bez posla činom privatizacije.

Croatia osiguranje gotovo da je dio hrvatskoga identiteta?

Društvena odgovornost Croatia osiguranja iznimno je značajna. Novčanim potencijalom financira šport u milijunskim svotama na godinu. Koja privatna institucija u Hrvatskoj ima takvu svijest i odgovornost za društvene potrebe? Nije li sramotno zaboraviti velikane hrvatske povijesti -Šenou, Mažuranića, Hondla, Pongratza i druge čija su imena u nazivlju zagrebačkih ulica i trgova, a koji su podupirali razvoj ove institucije? Slovenci su jako ponosni na svoj Triglav osiguranje i referendumom su se izjasnili protiv njegove privatizacije.

Što je s HPB-om?

Kod HPB-a situacija je malo drukčija. Uz probleme s kojima je ova banka bila suočena prije nekoliko godina, sada posluje stabilno s dobiti od preko 80 HPBmilijuna (za 2011.), imovinom većom od 15 milijarda kuna, kreditnim portfeljom oko 10 milijarda i 1070 zaposlenih. Banku je dokapitalizirala bivša vlast s 500 milijuna kuna, što je jedan od najboljih odluka te vlade, a koeficijent adekvatnosti kapitala je preko 14 posto što je za oko 17 posto više od zakonskog minimuma. Daljnji razvoj HPB-a moguć je internom dokapitalizacijom jer na svaku kunu dobiti banka može preuzeti kreditnog rizika za 8,5 puta više, a da ne smanji adekvatnost. To znači – ako banka posluje s dobiti od 120 milijuna kuna što je realnost, može odobriti više od jednu milijardu kuna novih kredita što je rast od 10 posto koji je više nego dostatan za stabilnost i razvoj te banke.

Nije li logično da državne tvrtke, gradovi i općine ne drže svoj novac u državnoj banci

Može li Hrvatska sačuvati imalo financijskog suvereniteta bez bar jedne nacionalne banke?

Brojni su primjeri država koje imaju stabilan financijski sustav uz značajnu koncentraciju državnih banaka. Jedan je takav primjer Njemačka, ali joj ne pada na pamet prodavati nacionalne banke jer za uspješnost banke i svakog subjekta presudan je menadžment, a ne vlasnička struktura. HPB trebalo bi razvijati kao banku hrvatskih poduzetnika, štediša, umirovljenika i javnih poduzeća.

Zašto nijedna vlada do sada nije imala hrabrosti pozvati državne tvrtke, zaposlene i umirovljenike da novac drže u takvoj banci?

Ovu inače izvrsnu ideju, osporavali su i nisu dali da zaživi mnogi iz političkih struktura uz pomoć uvoznih i financijskih oligarha. Nije logično da HC, HAC, Hrvatske vode, Hrvatske šume, Croatia Airlines, pa čak niti Croatia osiguranje i mnoge paradržavne tvrtke, zatim općine i gradovi ne drže svoje depozite a vista u državnoj komercijalnoj banci. Trebat će hrabrosti i političke volje da se ta ideja oživotvori, a vjerujem da će se pojaviti novi ljudi na političkoj sceni koji će ovu ideju reafirmirati i provesti.

Pripremaju se koncesije i na autoceste, oporba i sindikati najavljuju referendum...?

Koncesija na rok preko 30 godina je prodaja. Ona nema smisla jer koncesija tako kvalitetnog infrastrukturnog resursa znači predaju ključeva turizma i Autocestegospodarskog razvoja strancima. Zar mi ne možemo uz brojne osposobljene ljude s iskustvom i vještinama organizirati poduzeće da ceste budu ekonomski učinkovite. Najlakše je provoditi reforme otpuštanjem ljudi i dizanjem cijena. Ako se cijene cestarina dignu, pa čak samo i za stopu inflacije, hrvatske ceste za pet godina ne će biti za običnog prosječnog čovjeka, one će biti luksuz i privilegij bogatih stranaca. Ali postavlja se pravno pitanje - tko ima legitimitet davati u koncesiju (prodavati) nešto to pripada prošlim i budućim generacijama? To imaju samo punoljetni građani Lijepe Naše pa neka izravnom demokracijom na referendumu odluče o budućnosti cesta.

Ne će nam stranci pokrenuti gospodarstvo

Dokle je moguće ovu državu održavati tako da se ništa pametnije ne poduzima nego sve vrjednije rasprodaje ili daje u koncesiju, što su generacije stvorile?

Mislim da smo došli do točke usijanja te baš zbog toga treba ozakoniti zabranu daljnje prodaje državne imovine.

S obzirom na stotine tisuća nezaposlenih, sve veći broj umirovljenika, nisku konkurentnost i td., je li Vladina fiskalna politika pravi put izlaza iz krize? Neki tvrde da je nemoguće bez rasprodaje s tolikim dugom, nezaposlenošću, umirovljenicima i potrošnjom sačuvati stabilnost. Koji put predlažete?

PutJedini put koji Hrvatska ima put je oporavka gospodarstva. Treba žurno rasteretiti gospodarstvo i stanovništvo smanjenjem strašne porezne presije. Tako Poreziće se povećati raspoloživi dohodak stanovništva i imovina gospodarskih subjekata kako bi oni potrošnjom i investicijama potaknuli gospodarsku aktivnost.Jedini put koji Hrvatska ima put je oporavka gospodarstva. Treba žurno rasteretiti gospodarstvo i stanovništvo smanjenjem strašne porezne presije. Tako Poreziće se povećati raspoloživi dohodak stanovništva i imovina gospodarskih subjekata kako bi oni potrošnjom i investicijama potaknuli gospodarsku aktivnost. Investicije koje nisu u ravnoteži s potražnjom i kupovnom moći postaju jalove, ostvaruju gubitke i donose pad BDP-a. Industrijsku proizvodnju treba zakonskim rješenjima osloboditi gotovo svih poreznih obveza i stimulirati novčanim poticajima za svako novo radno mjesto. Sinkronizirano i paralelno treba selektivnim kreditima uz minorne kamatne stope financirati izvoz, a osloboditi se iluzija da će nam strani investitori pokrenuti gospodarstvo. Pa oni su do sada uložili 30 milijarda američkih dolara, a mi smo njihovim ground field investicijama izgubili suverenost u najvažnijim sektorima gospodarstva.

Ministar financija obuzet je novim porezima, potrošnja je potpuno zaustavljena. Narod kaže - stalno nam uzimaju novac, a ništa nisu napravili. Što će se u konačnici postići orijentacijom na punjenje državnog proračuna?

Dokaz da je na djelu nesmiljena porezna presija ostvarenje je punjenja proračuna uz gospodarski pad od 2, 1 posto, a Vlada je planirala takvo punjenje proračuna uz rast od 0,8 posto. Porezna presija sada podsjeća na čerupanje žive peradi u tišini jer su im usta začepljena. Ali to će ostaviti bolne posljedice. Građani su prestravljeni od novih nameta, suzdržavaju se, nemaju za osobnu potrošnju. Nedavno poskupljenje struje, vode, energenata i hrane tjera ih u očaj jer im ne ostaje ništa za neegzistencijalnu potrošnju. Kako će porasti BDP ako je zavladao bauk stezanja osobne i javne potrošnje?!

Bez potrošnje nema investicija

Sve investicijske karte polažu se na projekte državnih poduzeća. Hoće li to dignuti Hrvatsku? Je li to prostor za nova radna mjesta?

Javne su investicije dobar put, ali svaka investicija donosi rast BDP-a samo ako su njezini učinci konzumirani. Investicije stvaraju novu vrijednost ako tu ekonomski rastvrijednost podržava potražnja i kupovna moć. Zato je nemoguće u depresiji bez potrošnje održati investicijski ciklus. Sa svim javnim poduzećima treba upravljati prema kriteriju učinkovitosti u ostvarenju dobiti. Pretjerivati u zahtjevima za iznimnom produktivnošću i profitabilnosti ima za posljedicu otpuštanje ljudi i povećanje nezaposlenosti što nam nikako ne treba.

Što znači Fitchov mali pomak rejtinga Hrvatskoj? Već se čuju sarkastični komentari - operacija uspjela, pacijent umro?

Sve rejting agencije pale su na ispitu u globalnoj financijskoj krizi. Njihove pogrešne procjene boniteta izdavatelja vrjednosnih papira dovele su do masovne obmane i prijevare investitora koji su izgubili silne milijarde dolara od kojih mnogi traže pravdu na sudu. Time se ne podrazumijeva da je Fitch pogriješio jer i ja bih isto tako dao stabilan rejting našoj državi.

Što se očekuje od drugih agencija?

Fitch je agencija koja drži 15 posto svjetskog tržišta ocjene rejtinga, ali to ne znači Fitchda će druge agencije dati lošiji rejting. Vjerovnicima je potreban živi dužnik, a sniženje rejtinga u ispod investicijski (smeće) znači nemogućnost servisiranja duga zbog visokih kamatnih stopa. Čim se u proračunskim projekcijama osigura stavka kamate na javni dug (obveznice), vjerovnici su sigurni pa rejting može biti stabilan. Jasno je da su rejting agencije i vjerovnici ista financijsko-oligarhijska struktura.

Neki smatraju da je Hrvatskoj potrebna nacionalna vlada stručnjaka. Kako gledate na tu opciju?

Ta je ideja uvijek aktualna, premda i Vlada političara može funkcionirati kao vlada stručnjaka, što se u Hrvatskoj još nije dogodilo. Mislim da se to ne će dogoditi tako skoro, ali mislim da će morati doći Vlada koja će preferirati isključivo stručnjake i donositi uvijek na struci i znanosti opravdane odluke. Hrvatska više nema vremena, a baš ovakvo stanje produžene recesije ili depresije traži preispitivanje postojeće ekonomske politike. Zemlja koja nema rasta BDP-a, u duljem razdoblju, i ne treba Vladu.

Ne treba nam federacija

Barroso se zalaže za demokratsku federaciju europskih država, a s druge strane najavljuje se bankarska unija. Što će to značiti za male i slabije zemlje? Može li to podsjećati na bivšu državu u kojoj su bila puna usta demokracije i formalno smo bili ravnopravni?

Mi smo iskusili blagodati Federacije pa bismo trebali biti suzdržani i oprezni. Mislim da ta ideja ne će zaživjeti jer bi se radilo o dodatnom gubitku suvereniteta EUkoji bi i za druge države veće od Hrvatske bio put u moderno ropstvo. Hrvatski građani imaju pravo na poseban senzibilitet o tom pitanju jer državu nisu dobili za zelenim stolom nego na bojnom polju uz tisuće ubijenih, ranjenih, prognanih, uz silne materijalne štete itd.

Treba li Hrvatska žuriti u eurozonu i s uvođenjem eura?

Hrvatska ne treba žuriti s uvođenjem eura. To je učinila Slovenija, i od jednog najperspektivnijih gospodarstava zemalja periferije Europe došla je do samog ruba gospodarskog kolapsa. Pametno je učinila Bugarska koja je donijela odluku o odustajanju ulaska u monetarnu uniju. Ne treba se odreći vlastite valute koja može biti poluga dinamičnom i stabilnom razvoja gospodarstva i društva.

Marko Curać

Hrvatski list

Hrvatski tjednik

Pet, 18-09-2020, 12:51:01

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 678 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.