Hrvatski tjednik
 

Južnoamerički recept za spas obezglavljene Hrvatske

Ovoga vrućega ljeta novinari i medijski jurišnici nisu trebali posezati za 'kiselim krastavcima' jer se u izričaju svih, baš svih, našla riječ kriza. Postala je prevladavajuća. S razlogom ili bez njega, izgovarala se na ulicama, tržnicama, bolnicama, stadionima, kabinetima, u sabornici, robnim kućama, na plažama i sušnim poljima. Uvijek u pozadini te riječi, bez obzira na polazište, status ili položaj njezina izricatelja podrazumijevao se novac.

Vladari bankarskog zdanja

Da je bilo moguće svima njima postaviti pitanje - što je to novac - dobilo bi se toliko mnogo različitih odgovora da bi njihovo svođenje na zajednički nazivnik, kao definiciju, bilo Ekonomijaneizvedivo. To pak pokazuje da nešto što se uzima zdravo za gotovo uopće nije jasno što je. Umni su ljudi poodavno rekli da novac nije ništa drugo doli politička tvorevina. Zapravo, to je ugovoreno obećanje plaćanja između dviju strana koje, više ili manje, svojim ovlastima osigurava država. U tom ugovoru, znači, glavna uloga pripada državi. I stvar je jednostavna: tko želi vladati svijetom tu glavnu ulogu treba preuzeti od države(a). I to je to!

Tijekom prošlih sto pedeset godina jedan uzak, ali neuobičajeno moćan krug međunarodnih bankara i interesnih krugova s newyorškog Wall Streeta i londonskog Cityja te s njima povezani vlasnici središnjih banaka, izgradio je zdanje koje im je omogućilo da vode ratove diljem svijeta i to doslovno pomoću kontrole nad proizvodnjom i potrošnjom stanovništva i, što je opasnije od svega, čak kontrole nad time kako i o čemu bi ljudi trebali promišljati, kako se to u svojoj knjizi Bogovi novca izrazio William Engdahl. O tomu Carroll Quigley u svoj knjizi 'Tragedija i nada' piše: 'Međunarodni bankari nisu željeli ništa manje nego stvoriti sustav financijske kontrole nad svijetom koji bi bio u privatnom vlasništvu i pomoću kojeg bi oni mogli vladati političkim sustavom svake pojedine države, kao i cijelim svjetskim gospodarstvom. Tim su sustavom trebale feudalistički upravljati svjetske središnje banke, djelujući sporazumno, i to pomoću tajnih sporazuma koje bi ugovorili često na zatvorenim sastancima i konferencijama.'

Nametanje financijskih kriza

OrganizacijaIslandski, argentinski, a poglavito ekvadorski slučaj, pokazuje da se narod može organizirati protiv toga da Vlada otplaćuje nelegalan dug i da postoji rješenje.Nakon pada bipolarne podjele svijeta ta je oligarhija ili plutokracija - vladavina najbogatijih u interesu Južna Amerikanajbogatijih - o kojoj govore Engdahl i Quigley - uspjela, prije svega zahvaljujući sljepilu i poslušnosti političkih elita, nadziranim neredom ili upravljanim krizama većeg, manjeg pa i niskog intenziteta uspostaviti u mnogim zemljama nadzor nad središnjim bankama. Slijedom toga, danas su se u vremenima kada se riječ kriza izgovara s razlogom, javne financijske institucije, banke, korporacije i mediji našli pod nadzorom moćne tajne međunarodne financijske oligarhije, popularno nazvane 'Udruženje'. Njezin je plan, kako je to istakao ekonomist mr. Karimo Hromin Sturm, 'uspostava globalizacije slobodnog tržišta radi kontrole i reguliranja svih financijskih tokova u svijetu, te nametanja financijskih kriza u svijetu, iz kojih oni izlaze još jači.'

To je razlogom da se početkom rujna 2012. može pročitati kako se očekuje da će Španjolska zatražiti svoje drugo spašavanje, nakon što se Cipar od srpnja pridružio popisu na kojemu su već bili Grčka, Irska i Portugal, a novi je kandidat Slovenija. Eto, ta se mala država, čiji bezobrazluk i arogancija nemaju premca u europskoj politici i diplomaciji, ali isključivo i samo prema Hrvatskoj, sa samo 0,4 posto gospodarstva eurozone našla u krugu problematičnih, povećavajući pesimizam koji je u Europi ionako popriličan.
Nadalje, može se pročitati kako američke tvrtke ne vjeruju u uspjeh europske krizne politike. Po napisima New York Timesa, one se već pripremaju za izlazak Grčke iz eurozone - otvaranjem posebnih računa i planiranjem gotovinskih transfera. Istodobno, njemački tisak naglašava kako samo četvrtina njemačkih gradova podržava ostanak Grčke u monetarnoj uniji, dok britanski The Ekonomist dolijeva ulje na vatru prognozama poput ove: 'Beskrajna trakavica s eurom pokazala je da trajno rješenje dužničke krize iziskuje odvažno političko djelovanje, a financijska tržišta zaboravila su te lekcije tijekom ljeta - lako je moguće da će ih uskoro morati ponovno naučiti.'

Zašto je Assange izabrao ekvadorsku samosvjenost

Znao je i Julian Assange dobro gdje će se skloniti, nakon što se previše zaigrao i objavio ono što nikako nije smio objaviti rasrdivši Julian-Assange-007svoje naredbodavce, a koji su do tada mirno sjedili u svojim foteljama puštajući ga da programirano zabavlja svjetsku javnost. Izabrao je veleposlanstvo zemlje na čijem je čelu predsjednik, doktor ekonomije, izobražen u Belgiji i Sjedinjenim Američkim Državama i koji je u šest godina obnašanja dužnosti vratio ponos ovoj latinoameričkoj državi.

Naime, Rafael Corre, jer o njemu je riječ, svoj je mandat započeo 2006. postigavši da se 2008. usvoji Ustav koji dopušta da može donositi odluke u korist nacionalnih interesa. Narod ga ponovno bira 2009. jer je ponudio program smanjenja ekonomske nejednakosti, u ovoj do tada nestabilnoj i oligarhijski ustrojenoj državi.

Kada je dobio povjerenje da može provesti svoj socijalni program pod nazivom 'Bono de Desarrollo Humano', krenuo je na posao. Znao je što treba učiniti, budući da je i sam prošao školu u kojoj se uče načela kako neku državu držati u pokornosti i otimati joj ono što imalo vrijedi, kao što je to bilo i s njegovim Ekvadorom. Učenik se usudio suprotstaviti učitelju. Unatoč tomu što će se njegov stil proglasiti diktatorskim i hegemonijskim od onih koji su upravljali i koji upravljaju nadziranim neredom na latinoameričkom ozemlju, nije se pokolebao.
Zbog toga je optuživan za napad i ograničavanje slobode izražavanja, da stoji iza paleži jednog dnevnog lista u Quitou, da zabranjuje izlaženje privatnog tiska, da nagovara dužnosnike i ministre da ne daju izjave za 'merkantilističke medije' koji su u vlasništvu 'šest obitelji', da, i, kad mu se to čini prikladnim, u stilu Huga Cháveza primorava da se na javnoj televiziji emitiraju njegove govorancije ili na televiziji objavljuju fotografije kritičnih novinara kao da je riječ o zlikovcima za kojima je raspisana potjernica poput onih u vesternima. I konačno, da ima tako radikalno mišljenje o tomu što može biti uvreda ili kleveta protiv nekoga te da je u posljednje četiri godine tužio 25 političara, novinara i institucija, među kojima i dnevnik El Universo, kojem je presuđeno da plati globu od 30 milijuna eura.

Suspendirao plaćanje duga svjetskoj oligarhiji

Predsjednik Rafael Correa ne radi ništa drugo nego se drži temeljnog načela demokracije - za zajedničko dobro može se svrhovito boriti samo onaj koji je izabran od naroda, a ne oni Grčki scenarijAko Hrvatskoj uskoro, poput Grčke i Italije, kao jedini spas, bude ponuđena 'tehnička vlada' tobožnjih stručnjaka, to će značiti suspendiranje demokracije.koji to nisu, i koji nemaju nikakav legalitet, a do legitimiteta nije im stalo. Bilo naroda njemu je polazište za odluke pa do ocjena onih koji provode šok-terapije diljem svijeta ne drži 20061128151730-presidente-rafael-correa-delgadomnogo. Jedna je od takvih odluka suspendiranje trećine vlastitog duga, odnosno prestanak plaćanja tog dijela duga svjetskoj financijskoj oligarhiji. Naime, predsjednik Correa zatražio je reviziju ekvadorskog duga. U tome je imao potporu svoga naroda. Angažirao je odvjetnike, pravosudne radnike, revizore, čak i umjetnike koji su smatrali da ne žele plaćati inozemni dug, naravno i strane stručnjake poput uglednog belgijskog stručnjaka Érica Toussainta. Nakon što je Predsjednička komisija za reviziju javnog duga ustvrdila da je ogroman dio ustvari ilegalan, uslijedila je vladina odluka o nevraćanju tog dijela duga.

Za Argentinu ovom prigodom može se reći da je obustavila plaćanje duga od 100 milijarda dolara. A na Islandu su građani na dvama referendumima rekli - ne otplati duga. Na prvom referendumu njih čak 92 posto glasovalo je protiv otplate, a na drugom gotovo dvije trećine, odnosno 63 posto. Zahvaljujući odlučnosti islandskog naroda da ne žele platiti dug, islandske vlasti bile su primorane organizirati bankrot Landsbanka, glavnog krivca za ilegalni dug koji je iznosio 4 milijarde eura. Islandski, argentinski, a poglavito ekvadorski slučaj, pokazuje da se narod može organizirati protiv toga da vlada otplaćuje nelegalan dug i da postoji rješenje.

I Finska jasno daje do znanja da je pripravna na izlazak iz eurozone. Riječi finskog ministra vanjskih poslova sredinom kolovoza za britanski Daily Telegraph: 'Moramo biti spremni. Kraj eura ne znači i kraj Europske Unije' dovoljno govore. A sve to potvrđuje Timo Soini vođa Pravih Finaca naglašavajući: 'Otići će jug ili sjever, jer ta je valuta luđačka košulja koja milijune ljudi gura u propast i uništava budućnost Europe.' I na kraju ovog hoda izjava, najava i očekivanja, evo i prosudbe azijskog bankarskog diva Nomura u čijem strateškom izvješću stoji da je perspektiva izlaska Velike Britanije iz Europske Unije sve veća.

U ovakvom stanju popriličnog pesimizma zahvaljujući slobodnim portalima, pojavila se vijest da su Ekvador, Argentina i Island prestale vraćati svoj dug, što je dovelo do njihova značajnijeg gospodarskog oporavka. Ove su države unatoč krizi i zloslutnim prognozama Međunarodnog monetarnog fonda, hrabro krenule svojim putem dočekavši svoj dan spasenja. Ekvador, država koju je rijetko tko spominjao u svjetskim medijima, kolovoških vrućih dana našla se u središtu medijske pozornosti, ne po tome što je dijelu kreditora i Međunarodnom monetarnom fondu hrabro kazala da je 'dosta pljačkanja', nego po tome što se usudila prkositi vladama Velike Britanije, Sjedinjenih Američkih Država i Švedske, odbijajući izručiti najpoznatijeg, neki će reći svjetskog 'zviždača', a drugi 'digitalnog anarhista', Juliana Assangea koji je utočište, nimalo slučajno, potražio upravo u veleposlanstvu Ekvadora u Londonu.

I Hrvatska može slijediti južnoamerički primjer

Naravno da i Hrvatska može učiniti isto što i Ekvador, Argentina ili Island - riječi su autora ovih redaka kada je krajem kolovoza 2012. bio upitan može li Hrvatska slijediti navedene zemlje i učiniti isto. Evo što je još tom prigodom u sažetom obliku odgovoreno novinaru. Prvo, da će najvjerojatnije proteći još mnogo godina dok se to dogodi, odnosno dok hrvatski LinićLinićMinistar Slavko Linić itekako govori jezikom Međunarodnog monetarnog fonda iako on formalno još nije stigao u Hrvatsku.narod ne shvati da Međunarodni monetarni fond nije spasitelj, nego četvrti jahač apokalipse u 21. stoljeću i provoditelj politike suvremenog robovlasništva.

Drugo, da je upravo Međunarodni monetarni fond taj krivac koji provodi šok-terapiju diljem svijeta da bi se izvuklo što više kapitala i opljačkalo države. Treće, da Međunarodni monetarni fond u pravilu na vlast dovodi ljude koji provode njihovu 'doktrinu šoka', osmišljenu u poznatoj 'Čikaškoj školi' te da ta doktrina već desetljećima omogućuje predstavnicima međunarodnog kapitala, a prije svega bankama s Wall Streeta i londonskog Cityja, da nakon što šok i obamrlost zahvati narod, vrlo jeftino, gotovo bagatelno, pokupuju sve što vrijedi u nekoj zemlji, i da se, uza sve to, još predstavljaju kao svojevrsni spasitelji.

Četvrto, da Slavko Linić itekako govori jezikom Međunarodnog monetarnog fonda, iako on formalno još nije stigao u Hrvatsku. Peto, da su se Međunarodnom monetarnom fondu najprije suprotstavile zemlje Latinske Amerike, dakle upravo one zemlje u kojima se najduže provodi pljačkanje od strane međunarodne financijske oligarhije. Šesto, da je tim zemljama bilo potrebno tridesetak godina da se osvijeste, nakon čega su neke krenule svojim putem. Sedmo, slijedeći tu logiku, očekuje se da će slična svijest u Hrvatskoj sazrjeti tek za desetak godina, osim ako politika suprotstavljanja Međunarodnom monetarnom fondu prije toga ne postane prevladavajuća u Europi i svijetu.

Nedotaje nam samosvjesno i hrabro političko vodstvo

Uslijedio je poduži zaključak: ako Hrvatskoj uskoro, kao jedini spas, bude ponuđena 'tehnička vlada' tobožnjih stručnjaka, to će značiti suspendiranje demokracije. Isto je to već Hrvatskaučinjeno u Grčkoj i Italiji, gdje su bez ikakve provjere volje naroda, postavljeni gubernatori financijske oligarhije kao predsjednici vlada. U hrvatskom bi se slučaju, preko medija u službi militantnog liberalizma, a takvi su gotovo svi, uključujući i onaj što se zove HTV, moglo gurati (provesti) po principu: 'HDZ je sve pokrao, SDP je nesposoban, dajte nam bilo koga drugoga.' Takvoj politici Hrvatska, da bi opstala, mora se suprotstaviti te se ugledati i shvatiti što može samosvijest naroda Ekvadora, Argentine ili Islanda, ali i političkih vođa koji su imali hrabrosti tu svijest kanalizirati u zaštiti i promicanju nacionalnih interesa.

Međutim, ovome se zaključku mora dodati još nešto. Da bi Hrvatska pošla tim putem, nedostaje joj ključni element - samosvjesno i hrabro političko vodstvo. Za razliku od Ekvadora koji to ima, u Hrvatskoj je nazočna samo obezglavljenost.

Budući da su se sve stranke, a poglavito one glavne, programirano lišile mislećih ljudi u svojim redovima, Hrvatskoj nije preostalo ništa drugo nego da se u burnim vremenima koja slijede, osloni na braniteljsku populaciju i iseljeništvo kao zalog opstanka. Ako je ta simbioza mogla pobijediti devedesetih, nema razloga ne vjerovati da može i sada, a svjesno i odvažno političko vodstvo pojavit će se i u to ne treba sumnjati.

Davor Domazet Lošo

Hrvatski list

Hrvatski tjednik

Pon, 27-01-2020, 13:43:27

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 678 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.