Hrvatski tjednik
 

Sramotan i skandalozan jasenovački popis žrtava

Zahuktala se rasprava o jasenovačkim žrtvama u povodu nedavnih izjava dr. Stjepana Razuma u Hrvatskome listu od 9. kolovoza. Očekivano, dežurni se kolumnisti natječu u njihovu obezvrjeđivanju i ismijavanju, ponižavanju i ocrnjivanju autora, svećenika i povjesničara, a osjetili su se pozvanima reagirati i najviši državni dužnosnici. Samo zato što je postavljeno nekoliko pitanja o broju jasenovačkih žrtava, o kojima je u Hrvatskoj, očito, ako nije u skladu s 'direktivom', zabranjeno i promišljati, a ne samo javno govoriti. Jasna je to poruka svima mislećima – ostavite se 'zabranjenih tema' i njihova znanstvenog propitivanja te zaboravite na demokratske običaje, slobodu mišljenja i govora jer oni vrijede samo za neke.

Sitne duše bez odgovora

I, zanimljivo, baš nitko od tih sitnih duša (u moralnome smislu bez ikakve veze s religijskim), koje trenutačno vladaju hrvatskim javnim mnijenjem (neke od njih i poprilično dugo jer su Kameni Cvijetto činile i u razdoblju kada su s jednakom žestinom branile mitologijski broj od 700.000 do 1.700.000 jasenovačkih žrtava), nisu odgovorile ni na jedno postavljeno pitanje dr. Razuma u vezi s brojem jasenovačkih žrtava.

Stoga, ako imaju imalo obraza i znanstvenog poštenja, dužni su odgovoriti na sljedeće:

Prvo, je li dr. Razum izmislio činjenicu 'da je Subnor u tri navrata pokušao dokazati napuhane brojke masovno stradalih u Jasenovcu sustavnim iskapanjem žrtava 1961., 1964. i 1984. godine? Već kod prvih pokušaja, nailazio je na žrtve komunističkoga terora te nikada nije objavio rezultate takvog iskapanja. Dakle ako nije izmislio, stoji li tvrdnja ili ne stoji, da nikada nisu objavljeni rezultati tih istraživanja?

Drugo, je li dr. Razum izmislio činjenicu da je u jasenovačkom logoru 'svaka osoba bila imenom i prezimenom zapisana, vodio se dnevnik o svim događajima u polju. Kada su partizani zauzeli logor, našli su i preuzeli svu logorsku dokumentaciju koja je završila u Beogradu. Mi bismo na temelju tog gradiva mogli danas sasvim lagano ustanoviti i broj žrtava i sve ono što se u logoru događalo. No dokumentacija se krije od javnosti. Zbog čega? Dakle ako nije izmislio, stoji li tvrdnja ili ne stoji, da je logorska dokumentacija završila u 4 69Beogradu?

Treće, je li dr. Razum izmislio činjenicu da su mnogi hrvatski vojnici završili svoj križni put 1945. godine upravo na poljima oko Jasenovca i na obalama Save. Sjećam se da sam 1984. čitao u 'Vjesniku' kako je započelo novo iskapanje žrtava Jasenovca i da su na leševima našli ostatke odora hrvatske vojske. Dakle ako nije izmislio, stoji li tvrdnja ili ne stoji, da su za mnoge polja oko Jasenovca bila završetak križnoga puta g. 1945. te da je 'Vjesnik' tijekom iskapanja g. 1984. pisao o ostatcima odora hrvatske vojske?

I nisu to sva razložna kontroverzna pitanja koja očekuju jasne odgovore o jasenovačkom logoru jer ih ima još popriličan broj. Kao što je spomenuto, unatoč tome što je svako pitanje koje zadire u partizansku, komunističku i velikosrpsku mitologiju svojevrstan javni 'harakiri' u Hrvatskoj, bilo bi dobro da predstavnici hrvatskih vlasti odgovore na još jedno vrlo važno a do sada nikada postavljeno pitanje: Dokle će odavati počast četnicima u jasenovačkome logoru?

Kao što je poznato, iz godine u godinu hrvatska je javnost svjedokom redovite komemoracije jasenovačkim žrtvama, čemu se nitko razuman ne bi smio usprotiviti, ali govori su državnih dužnosnika, političara, predstavnika Subnora, židovske zajednice, srpskoga naroda i dr. bez ikakvih kriterija, poznavanja nekih osnovnih povijesnih podataka, nijansi. Kao primjer treba spomenuti ovogodišnje riječi predsjednika Hrvatskog sabora Borisa Šprema, izrečene u travnju pred predsjednikom Republike Hrvatske Ivom Josipovićem, predsjednikom hrvatske Vlade Zoranom Milanovićem i drugima: 'Tu smo da bismo svim žrtvama odali počast (istaknuo T.V.), želim zahvaliti svima koji su pomogli u čuvanju sjećanja na žrtve Jasenovca...' (press.hr, 22. travnja 2012).

Četničko poimanje „svega što je ustaško"

I to generaliziranje nije tek puka slučajnost jer u tom smislu redovito gotovo svi govornici šalju poruke javnosti iz podnožja spomenika Cvijet u Spomen-području Jasenovac. No treba Pavle Djurisic1VasićPosebno je zanimljiva i 'priča' o Dragiši Vasiću, istaknutom četničkom ideologu, srpskom akademiku, rezervnome četničkom majoru, najbližem suradniku Draže Mihailovića, koji je uvršten u jasenovačke žrtve (isto, str. 1745.), premda je po navodima i njegove kćeri Tatijane Vasić-Janićijević strijeljan od partizana u Banjoj Luci.jasno reći da promišljanje o jasenovačkim žrtvama nije tako jednoznačno, kako to više od pola stoljeća prikazuje velika većina jugoslavenskih i hrvatskih dužnosnika, političara, povjesničara, znanstvenih i kulturnih djelatnika, nevladinih udruga te predstavnici srpske manjine u Hrvatskoj, cjelokupne srbijanske javnosti, protuhrvatski centri moći u svijetu i židovske međunarodne udruge o holokaustu. Njihova temeljna i kategorička tvrdnja da se Jasenovac i Bleiburg ne mogu usporediti jer su u Jasenovcu stradali navodno isključivo posve nevini ljudi, a u Bleiburgu mnogi zločinci, na njihovu žalost ne odgovara cjelovitoj povijesnoj istini. Uz nesporno stradanje nevinih u jasenovačkom logoru, što je jasno istaknuo i dr. Razum, samo što to spomenute sitne duše u napisima nisu spomenule, pogubljeni su i, od ustaških postrojba zarobljeni, četnici, među kojima je zasigurno bilo i počinitelja zločina, posebice nad hrvatskim narodom. To se može zaključiti ne samo temeljem programskih načela četničkoga pokreta, koje je formulirao 1941. g. Stevan Moljević, četnički ideolog, u elaboratu 'Homogena Srbija' zagovarajući stvaranje Velike Srbije i etničko čišćenje njezinih prostora od nesrpskih naroda nego i temeljem četničke prakse tijekom Drugog svjetskog rata, što se jasno vidi iz jednog izvješća koje je saveznicima uputio upravo 'Čiča' Draža Mihailović: 'Istrjebljujemo ustaše gdje god ih nalazimo. Razorit ćemo nemilosrdno sve što je ustaško.' Usputno, koliko je jadno današnje hrvatsko javno mnijenje kada mu treba dokazivati što su četnici podrazumijevali pod pojmom 'sve što je ustaško' unatoč mnoštvu zaklanih hrvatskih seljaka i njihovih popaljenih sela prije više od pola stoljeća (a također i prije dva desetljeća). Treba li se, onda, nakon svega, čuditi ustaškome odnosu prema zarobljenim pripadnicima četničkih postrojbi, pa i onih koji su skončali u Jasenovcu? I ne samo to, nego danas u samostalnoj hrvatskoj državi četnicima odavati počast i u Jasenovcu i u Srbu?

Zadaća budućih povijesnih istraživanja

BrojTeško je temeljem 'Poimeničnog popisa žrtava koncentracijskog logora Jasenovac', koji je objavilo Spomen-područje Jasenovac, zaključiti točan broj pogubljenih četnika, ali on sigurno nije zanemarivDovoljno je samo prelistati 'Poimenični popis žrtava koncentracijskog logora Jasenovac' ('Spomen-područje Jasenovac', DragisaVasic2aJasenovac, 2007.) i zaključiti kako se na njemu nalaze i pripadnici četničkoga pokreta! Tako je na str. 444. upisan: 'Đurišić Pavle, 1907. –1945., Titograd, Crnogorac, ubijen od ustaša 1945. u logoru Jasenovac na neutvrđenom mjestu'. Ta je jasenovačka žrtva poznati četnički vojskovođa i vojvoda, koji se već krajem 1941. na planini Goliji povezao s Dražom Mihailovićem.

Istina, teško je temeljem tog popisa zaključiti koji su sve četnici pogubljeni u Jasenovcu i koliko ih je, ali njihov broj sigurno nije zanemariv. To je zadaća budućih povijesnih istraživanja. Zasada se pouzdano zna samo za nekoliko imena najviših Đurišićevih suradnika uvedenih u jasenovačke žrtve: četnički pukovnik Mirko Lalatović, r. 1904. u Straševini, općina Nikšić (isto, str. 864.), Zaharije Ostojić, također pukovnik po činu, r. 1907. u selu Gluhi Do u općini Bar (str. 1222.), Luka Baletić, major, nepoznato mjesto rođenja, r. 1902. (str. 151.), Petar Baćović, također major, otac Maksim, r. 1898. u mjestu i istoimenoj općini Kalinovnik (str. 141.). U popis jasenovačkih žrtava uvrštena je nekolicina četničkih zapovjednika, kojih nema u tiskanome izdanju nego samo u internetskome popisu jer su, očito, uvršteni nakon objave doista pozamašne knjige od 1888. stranica koju su priredili kustosi Jelka Smreka i Đorđe Mihovilović: Miloš Dujović, zapovjednik četničkog Letećeg odjeljenja, nepoznat datum i mjesto rođenja, jedino piše da je Crnogorac, Petar Drašković, kapetan žandarmerije, Srbin, nepoznatog datuma i mjesta rođenja, Andrija Drašković, zapovjednik jurišnog četničkog odreda, također Srbin, Gajo Radović, kapetan, Srbin, bez podatka o datumu i mjestu rođenja.

Posebno je zanimljiva i 'priča' o Dragiši Vasiću, istaknutom četničkom ideologu, srpskom akademiku, rezervnome četničkom majoru, najbližem suradniku Draže Mihailovića, r. 1885. u Gornjem Milanovcu u Srbiji, koji je uvršten u jasenovačke žrtve (isto, str. 1745.), jer je prema jednoj inačici doživio sudbinu ostalih zarobljenih četnika na Lijevče Polju. No prema drugima, među kojima i njegove kćeri Tatijane Vasić-Janićijević, on je strijeljan od partizana u Banjoj Luci. Intrigantna je i tvrdnja nekih autora da je on bio kum glasovitome hrvatskom književniku Miroslavu Krleži.

Ustaško zarobljavanje 1500 četnika

LažKategorička tvrdnja da se Jasenovac i Bleiburg ne mogu usporediti, jer su u Jasenovcu stradali isključivo posve nevini ljudi, a u Bleiburgu mnogi zločinci, ne odgovara povijesnoj istini.Logičko je pitanje koje se nameće: otkuda svi spomenuti četnici na jasenovačkome popisu? Povijesne činjenice daju odgovor. Od 30. ožujka do 8. travnja 1945. vođena je velika 59839bitka između četničkih postrojba, kojima je zapovijedao Pavle Đurišić, i ustaša potpomognutih domobranima, pod zapovjedništvom generala Vladimira Metikoše, na Lijevče Polju nedaleko Banje Luke, u kojoj su četnici pretrpjeli teški poraz. Nije zgorega podsjetiti da su nekoliko dana ranije četnici opustošili sela Januzovce i Gornju Dolinu te još neke zaseoke i pobili oko 2.500 civila. Sam Draža Mihailović prokomentirao je četnički poraz: 'Ljevče Polje postalo je najtragičnije srpsko stratište... Od četrdeset tisuća nevinih duša uspjelo je spasiti se i pobjeći prema Kordunu najviše tisuću najzdravijih.' Ukratko: vojvoda Đurišić, njegov časnički zbor i oko 1500 četnika zarobljeni su i odvedeni u Staru Gradišku. Tamo je dio njih pobijen a drugi je dio sa zapovjednikom odveden u jasenovački logor i tamo također pogubljen. Draža Mihailović također se osvrnuo i na Đurišićeve posljednje ovozemaljske trenutke: 'Dva dana prije kapitulacije Njemačke završen je posljednji čin tragedije ovog polja zalivenog srpskom krvlju. Toga dana pogromski ustaški logor i usijane jesenovačke peći progutale su krupnu figuru rodoljubnog domovinskog četničkog pokreta, majora Pavla Đurišića'. To je i razlog zašto veliki broj povjesničara smatra da je Đurišić završio u tobožnjem jasenovačkom krematoriju, što je apsurdno jer je 'Picilijeva peć' za pečenje cigli bila u funkciji (bez ijednog uvjerljivog i utemeljenog dokaza ili svjedočenja o spaljivanju ljudi, čiji se broj kreće do fantastičnih 40.000) od veljače 1942. kada je sagrađena, do svibnja iste godine kada je srušena, dakle, riječ je o vremenskom razdoblju od oko tri mjeseca.

Zaključno, poznata su, dakle, imena samo četničkih zapovjednika pogubljenih u jasenovačkome logoru pa bi radi povijesne istine trebalo pronaći i imena ostalih pripadnika četničkih postrojba te ih pronaći/usporediti s 'Poimeničnim popisom žrtava koncentracijskog logora Jasenovac'. To iziskuje i novo promišljanje o jasenovačkim komemoracijama.

Tomislav Vuković
Hrvatski list

Hrvatski tjednik

Pet, 20-09-2019, 10:28:56

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 678 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.