Hoće li protiv Perkovića i Mustaća biti izdan Europski uhidbeni nalog i mogu li ga oni izbjeći?

U sklopu posljednjih rasprave o uklanjanju tjeralice s portala Bavarske zemaljske policije za udbaškom trojkom, Josip Perkovićem, Zdravkom Mustaćem i Ivanom Lasićem, kao mogući razlog za takav postupak navodila se mogućnost da njemačka policija zapravo radi na modificikaciji forme i sadržaja tjeralice u skladu s EU - uhidbenim nalogom koji u Hrvatskoj stupa na snagu s danom njezin pristupanja u punopravnu članstvo Europske unije (EU), što bi se prema aktualnom planu trebalo dogoditi 1. srpnja 2013. Institut EU - uhidbenog naloga već dulje spominje se u hrvatskim medijima, ali još nitko nije pobliže objasnio njegovu bit i svrhu, niti razliku u odnosu na ranije propise kojima je bila regulirana suradnja među državama članicama EU u slučajevima uhićenja i izručenja osoba osumnjičenih ili osuđenih za počinjenje kaznenih djela. Premda je, treba napomenuti, u više hrvatskih stručnih časopisa objavljeno nekoliko radova na tu temu, u kojima je ta problematika vrlo opširno elaborirana.

Europski uhidbeni nalog

Vijeće Europske Unije započelo je sredinom listopada 1999. pripremu Okvirne odluke o europskom uhidbenom nalogu, a donijelo ju je 13. lipnja 2002. U državama članicama EU 1. siječnja 2004. u cijelosti je prestala važiti dotadašnja Europska konvencija o izručenju iz 1957., s dopunama iz 1975., 1978., 1990., 1995. i 1996. godine. Tom Okvirnom odlukom predviđen je i EU – uhidbeni nalog s ciljem pojednostavljivanja i ubrzavanja procedure oko uhićenja i izručenja osoba traženih ili osuđenih za određena kaznena djela, Uhidbeni nalogVijeće Europske Unije započelo je sredinom listopada 1999. pripremu Okvirne odluke o europskom uhidbenom nalogu, a donijelo ju je 13. lipnja 2002. U državama članicama EU 1. siječnja 2004. u cijelosti je prestala važiti dotadašnja Europska konvencija o izručenju iz 1957., s dopunama iz 1975., 1978., 1990., 1995. i 1996. godine. Tom Okvirnom odlukom predviđen je i EU – uhidbeni nalog s ciljem pojednostavljivanja i ubrzavanja procedure oko uhićenja i izručenja osoba traženih ili osuđenih za određena kaznena djelakako za ona pod pretpostavkom obostrane kažnjivosti, tako i za ona kod kojih ista eventualno ne postoji u svim državama članicama EU pa su ista taksativno navedena o toj odluci (32 kategorije kaznenih djela). Dotadašnji postupak oko uhićenja i izručenja tražene osobe odvijao se preko središnjih državnih pravosudnih institucija, uz složenu proceduru i razna ograničenja, uključujući i odredbe sadržane u ustavima većine europskih država o zabrani izručenja vlastitih državljana.

Osnovno načelo koje važi za EU - uhidbeni nalog jest uzajamno priznavanje, odnosno automatsko prihvaćanje i izvršenje odluka sudova jedne države članice EU od strane druge države članice EU. U tu je svrhu propisan novi, izravan način komuniciranja između pravosudnih tijela dviju ili više država. To znači da ta komunikacija više ne ide preko središnjih državnih tijela, nego neposredno između mjerodavnih pravosudnih tijela za podnošenje zahtjeva u jednoj državi te izdavanje naloga za uhićenje i izručenje u drugoj državi. Zapravo, zbog pojednostavljivanja procedure, više se ne rabi termin „izručenje" već „predaja", kao da se radi o uobičajenom postupku unutar iste države, a pravosudno tijelo koje donosi odluku o uhićenju i predaji nije mjerodavno ispitivati činjeničnu utemeljenost zahtjeva, već samo proceduralnu korektnost u odnosu na propisana pravila iz Okvirne odluke o europskom uhidbenom nalogu. Jedan od ciljeva te Okvirne odluke bio je i depolitizacija postupka uhićenja i izručenja traženih osoba jer su središnje vlasti koje su do tada donosile konačnu odluku, sagledavajući pojedine predmete sa stajališta zaštite određenih domicilnih političkih interesa, bile sklone njihovu politiziranju.

Ustavne i zakonodavne promjene u Hrvatskoj

Da bi pravosudna tijela neke države mogla raspisivati ili izvršavati EU - uhidbeni nalog, potrebno je najprije da spomenuta država pristupi u punopravno članstvo EU te implementira odredbe Okvirne odluke o europskom uhidbenom nalogu u vlastiti ustavni i zakonodavni sustav. To je praktički bez iznimke značilo izmjenu ustava u svim članicama EU, kojom je omogućeno izručivanje vlastitih državljana, a potom i donošenje posebnog zakona kojim se detaljno regulira ta problematika, što je u međuvremeno učinilo svih 27 država članica EU, uključujući i Rumunjsku i Bugarsku koje su u članstvo primljene 1. siječnja 2007.

Hrvatski je sabor izmjenama Ustava RH 16. lipnja 2010. omogućio izručenje hrvatskih državljana pravosudnim tijelima drugih država na temelju međunarodnih ugovora, a već 9. srpnja 2010. donesen je i Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama EU, kojim je EU – uhidbeni nalog inkorporiran u hrvatsko zakonodavstvo. U članku 2. st. 8. spomenutog zakona piše: „Europski uhidbeni nalog –nalog je nadležnog pravosudnog tijela države članice za uhićenje i predaju osobe koja se zatekne u drugoj državi članici u svrhu kaznenog progona ili izvršenja zatvorske kazne ili mjere koja uključuje oduzimanje slobode." Istim zakonom određena su četiri županijska suda u Hrvatskoj kao regionalno „nadležna tijela za zaprimanje i prosljeđivanje instrumenata pravosudne suradnje."

Odluke o izvršenju EU - uhidbenog naloga moraju se donijeti u hitnom postupku. U odnosu na uhićenje tražene osobe, to znači – odmah. U slučaju da se odluka o predaji ne može donijeti u propisanom roku, uhićenu traženu osobu može se pustiti na slobodu do donošenja konačne odluke ili pak uz određena jamstva države tražiteljice, privremeno izručiti njezinu pravosuđu poradi dovršetka kaznenog postupka ili nastavka izdržavanja zatvorske kazne.

Propisani rokovi za donošenje odluke o izvršenju EU - uhidbenog naloga razlikuju se ovisno o tomu hoće li tražena osoba pristati na predaju ili ne, odnosno hoće li se žaliti višoj sudskoj instanci na odluku nadležnog prvostupanjskog suda. U prvom slučaju odluka mora biti donesena u roku od 10 dana, a u drugom slučaju u roku od 60 dana. Predaja tražene osobe mora se izvršiti najkasnije 10 dana nakon donošenja konačne odluke o izvršenju EU - uhidbenog naloga. U slučaju da se protiv tražene osobe vodi kazneni postupak ili se ona nalazi na izdržavanju kazne u domicilnoj državi, predaja se može odgoditi do okončanja postupka odnosno odsluženja kazne.

Njemačko pravosuđe protiv tročlane udbaške bande

Što znače Okvirna odluka o europskom uhidnenom nalogu Vijeća Europe i Zakon RH o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama EU, odnosno EU – uhidbeni nalog, u slučaju da njemačke pravosudne vlasti raspišu nalog za Josipom Perkovićem, Zdravkom Mustaćem i Ivanom Lasićem? Ovaj posljednji zasebna je priča jer je hrvatski državljanin s prebivalištem u Bosni i Hercegovini. Njemačka može zatražiti od Hrvatske njegovo uhićenje i predaju, ali pitanje je omogućuju li sporazumi o međusobnoj pravosudnoj suradnji između Hrvatske i Bosne i Hercegovine njegovo dovođenje u Hrvatsku i predaju njemačkom pravosuđu. U slučaju Perkovića i Mustaća stvari izgledaju jednostavnije. Kada za njih pristigne EU - uhidbeni nalog, hrvatske vlasti morat će ih uhititi i podvrći propisanom postupku. Međutim, ne treba očekivati da će oni dragovoljno pristati na predaju i tada se može očekivati njihov otpor u koji će uključiti sve svoje snage i veze u Hrvatskoj, u prvom redu u pravosudnim tijelima, pa onda i u Ustavnom sudu. Najprije će, najvjerojatnije, pokušat pronaći „rupe" u propisima i zakonima koji reguliraju izvršenje EU - uhidbenog naloga, odnosno u Okvirnoj odluci o europskom uhidbenom nalogu i Zakonu RH o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama EU. Ti propisi, naime, predviđaju i neke slučajeve kada pravosudna tijela koja zaprime EU - uhidbeni nalog mogu ga odbiti ili ne moraju izvršiti.

Te su mogućnosti navedene u Okvirnoj odluci, u njezinom 3. i 4. članku, a u hrvatskom Zakonu u člancima 20. i 21. Njihova poglavlja u jednom i drugom dokumentu nose identične nazive – „Razlozi za odbijanje izvršenja europskog uhidbenog naloga" i „Razlozi zbog kojih se može odbiti izvršenje europskog uhidbenog naloga". U stručnoj su literaturi oni protumačeni kao „Apsolutne smetnje za izvršenje naloga" i „Relativne smetnje za izvršenje naloga". Članak 3. Okvirne odluke i članak 20. hrvatskog Zakona isti su po strukturi i sadržaju, međutim oni se ni po čemu ne mogu primijeniti na slučaj Perković-Mustać-Lasić. Članak 4. Okvirne odluke i članak 21. hrvatskog Zakona razlikuju se i po strukturi i po sadržaju. Naime, članak 21. hrvatskog Zakona sastoji se od dvaju dijelova – prvoga koji sadrži odredbe iz članka 4. Okvirne odluke, i drugoga koji predstavlja dodatak te govori o mogućnosti neizvršavanja EU - uhidbenog naloga u slučaju presuda donesenih u odsutnosti u drugim državama. Te dopune očigledno nisu povezane s EU – uhidbenim nalogom i pravosudnom suradnjom s državama članicama EU, nego su posljedica u međuvremenu potpisanih bilateralnih sporazuma o pravosudnoj suradnji RH sa Srbijom i BiH.

Moguć politički pritisak na suce

Svih sedam stavki članka 4. Okvirne odluke u cijelosti je uključeno u prvi dio članka 21. hrvatskog Zakona, s tim da je stavak 3. članka 4. Okvirne odluke podijeljen u dva dijela, pa se prvi dio članka 21. hrvatskog Zakona sastoji od osam stavki. Upravo u njima udbaški bi trio Perković-Mustać-Lasić mogao potražiti mogućnost izbjegavanja izručenja njemačkom pravosuđu. Premda, treba napomenuti, one ne predstavljaju zakonski imperativ za sudsko tijelo koje će na temelju njih odlučivati, već samo relativne opisne okolnosti koje mogu utjecati na konačnu odluku, odnosno njihovo uvažavanje ili neuvažavanje spada u diskrecijsko pravo sudskog tijela koje donosi tu odluku. U pitanju su sljedeće stavke prvog dijela članka 4. hrvatskog Zakona, i to:

- 'stavak 2.: ako se u Republici Hrvatskoj protiv iste osobeMoguć alibiBudući da se, dakle, radi o zakonskim odredbama čija procjena i (ne)primjena, kako je već navedeno, ovisi isključivo o diskrecijskom pravu sudskog tijela koje na temelju njih treba donijeti odluku, a s obzirom na općepoznatu činjenicu da je hrvatsko pravosuđe, naročito na višim razinama, pod snažnim utjecajem političkih, neokomunističkih i neudbaških struktura, s pravom se može strahovati da bi one mogle biti iskorištene kao alibi za kojom je izdan europski uhidbeni nalog vodi kazneni postupak zbog istog djela zbog kojeg je nalog izdan';

- 'stavak 3.: ako je domaće pravosudno tijelo odlučilo da ne će pokrenuti kazneni postupak za djelo za koje je izdan europski uhidbeni nalog ili je kazneni postupak obustavljen ili je donesena pravomoćna presuda protiv tražene osobe u nekoj od država članica za isto djelo';

- 'stavak 4.: ako je domaće pravosudno tijelo odlučilo da neće pokrenuti kazneni postupak za djelo za koje je izdan europski uhidbeni nalog jer je osumnjičenik ispunio obveze koje su mu naložene kao uvjet za nepokretanje postupka';

- 'stavak 5.: ako je prema domaćem pravu nastupila zastara kaznenog progona ili izvršenja kazneno-pravne sankcije, a postoji nadležnost Republike Hrvatske na temelju domaćeg prava';

- 'stavak 8.a.: kada se europski uhidbeni nalog odnosi na djela koja: a) su u cijelosti ili djelomično počinjena na području Republike Hrvatske'.

Citirani stavci 2. i 3. članka 4. hrvatskog Zakona mogli bi poslužiti Josipu Perkoviću kao izgovor za osporavanje EU - uhidbenog naloga jer je protiv njega svojedobno bila podnesena kaznena prijava, među ostalim i zbog sudjelovanja u pripremi realiziranog ubojstva Stjepana Đurekovića te pripremi nerealiziranih ubojstava Stjepana Bilandžića i Franje Gorete, a kazneni postupak očigledno nije pokrenut ili se od njega odustalo. Stavak 4. mogao bi ići u prilog svoj trojici traženih udbaša, jer s obzirom na političke prilike neokomunističke i neoudbaške dominacije u Hrvatskoj, nije nezamislivo da insceniraju aranžman kojim bi mogli iskoristiti primjenu značenja tih zakonskih stavaka u vlastitu korist. Stavak 5. također bi mogao ići u korist svoj trojici, naročito Zdravku Mustaću i Ivanu Lasiću, računajući da će im nadležno sudsko tijelo u Republici Hrvatskoj iz prethodno navedenih razloga ići maksimalno na ruku u određivanju propisanog zastarnog roka za kaznena djela koja im se stavljaju na teret. I stavak 8. a., koji se vezuje na stavak 5., može poslužiti svoj trojici za osporavanje EU - uhidbenog naloga ako se odluče dokazivati da je dio radnji vezan za kaznena djela koja im se predbacuju, počinjen na teritoriju Republike Hrvatske (dio razrade plana i pripreme organiziranja atentata).

Budući da se, dakle, radi o zakonskim odredbama čija procjena i (ne)primjena, kako je već navedeno, ovisi isključivo o diskrecijskom pravu sudskog tijela koje na temelju njih treba donijeti odluku, a s obzirom na općepoznatu činjenicu da je hrvatsko pravosuđe, naročito na višim razinama, pod snažnim utjecajem političkih, neokomunističkih i neudbaških struktura, s pravom se može strahovati da bi one mogle biti iskorištene kao alibi za odbijanje izvršenja EU - uhidbenog naloga iz Njemačke protiv Josipa Perkovića, Zdravka Mustaća i Ivana Lasića.

Dražen Kos
Hrvatski list