Zločin je izjednačavanje žrtve i agresora
Ovogodišnja obljetnica Oluje prošla je u znaku novog prekrajanja hrvatske povijesti. Učinjeno je to vješto, prikriveno lažnim domoljubnim frazama ispod kojih nije teško prozrijeti najavu budućih proslava u Kninu. Akteri novoga plana za eutanaziju najsjajnije vojne pobjede u hrvatskoj povijesti su, naravno, oni koji su cijelo vrijeme Domovinskog rata pružali otpor stvaranju hrvatske države ili su pak čučali pritajeni čekajući svoju priliku. Većinom se radi o jugonostalgičarima neizlječivo zaraženim komunističkom ideologijom. Ti su jugoljupci na prošlim izborima dočekali, zahvaljujući teškim djelima pojedinaca iz vrha HDZ-a, svoju priliku. Koriste se njome već od prvoga dana jer to je jedino što su u opozicijskim danima detaljno planirali. Nisu izradili plan za oporavak hrvatskog gospodarstva, porast proizvodnje, zaustavljanje državnog duga ili očuvanje vlasništva nad hrvatskim blagom koje nemilosrdno rasprodaju.
Nasuprot tomu, dobro su isplanirali kadrovske čistke, ukidanje pokroviteljstva nad nacionalnim svetinjama poput Bleiburga, drznuli su se pokrenuti ukidanje Ureda za pronalaženje i obilježavanje grobova žrtava komunističkih zločina, ukinuli obilježavanje Dana oružanih snaga RH u Vukovaru, po prvi put na taj dan državni vrh nije polagao vijence na Mirogoju zajedno s braniteljima, a na njihov prosvjed odgovoreno im je da se radi o maloj nespretnosti u protokolu. Pripremaju i povlačenje tužbe protiv Srbije za genocid. Kažu da se sve to može postići i mirnim razgovorima. Zar se genocid može poništiti pregovaranjem? Posve je jasno da jugoljupci pletu svoju mrežu oko ostataka uspomena na herojski obrambeni Domovinski rat, koji većina njih nije ni htjela niti se u njega uključila. Sada su počeli plesti mrežu i oko obilježavanje Oluje u Kninu. Hoćemo li se dati uhvatiti u nju? Da bi se spriječilo umiranje najsjajnijeg događaja hrvatske povijesti, treba razotkriti podle planove.
Jugoljupci doveli Džakulu u Knin
Prva promjena ove godine u Kninu bila je ta da politički vrh nije sjedio u prvim redovima nego ih je ustupio braniteljima. Bilo bi to pohvalno, da se iza toga ne krije bijeg od istine o ulozi tih političara u devedesetima i da se na jednostavan način izbjegnu protesti i zvižduci. Podli činPrvi korak podloga plana ostvaren je dovođenjem čelnika srpske tvorevine u Zapadnoj Slavoniji Veljka Džakule na obilježavanje Oluje u Knin. Taj podli čin trebao je prikriti ulogu Džakule u agresiji na Zapadnu Slavoniju. Umjesto da odgovara za zločine u Pakracu, za tajenje podataka o smrti hrvatskog heroja dr. Šretera kojega su mučki ubili u zatočeništvu na BučjuTo je jedini razlog njihovoj suzdržanosti u proslavi, a umotali su ju u lažnu skromnost. Prednost su braniteljima dali samo prividno jer su izbjegli u svojim govorima čak spomenuti i najzaslužnije za organizaciju i provođenje Oluje, predsjednika dr Franju Tuđmana, ratnog ministra obrane Gojka Šuška i hrvatske generale – haaške uznike. Umjesto toga, premijer je poručio da smo pobijedili u ratu, ali još nismo u miru. Po njemu, ta će pobjeda u miru biti ostvarena kada branitelji Oluju budu slavili zajedno s agresorima! Upravo u tomu leži tajni plan ubijanja hrvatske svetinje Oluje.
Prvi korak podloga plana ostvaren je dovođenjem čelnika srpske tvorevine u Zapadnoj Slavoniji Veljka Džakule na obilježavanje Oluje u Knin. Taj podli čin trebao je prikriti ulogu Džakule u agresiji na Zapadnu Slavoniju. Umjesto da odgovara za zločine u Pakracu, za tajenje podataka o smrti hrvatskog heroja dr. Šretera kojega su mučki ubili u zatočeništvu na Bučju, za uništavanje pakračke bolnice i pucanje po bolesnicima u njoj, on sjedi na proslavi Oluje i daje izjave! Kada smo drugi dan nakon sjajne akcije Bljesak ušli u Pakrac, Džakula je obavio kukavičku predaju poraženih srpskih snaga. Pod zaštitom međunarodnih promatrača, pred svima nazočnima rekao nam je da nikada ne će priznati hrvatsku državu, a u zgradi ranije pakračke općine premijeru Nikici Valentiću u lice je rekao da ga nikada ne će priznati za predsjednika. Aboliran je pod zaštitom međunarodne zajednice, a sada je pod zaštitom jugoljubaca doveden u Knin! Razlog je jasan, i on sam ga je bez trunke srama istaknuo i složio se s onima koji su ga pozvali. Po njima, proslava Oluje bit će prava tek onda kada se budu slavile i žrtve branitelja istodobno sa žrtvama agresora! Cilj je, dakle, zajedničko hrvatsko-srpsko obilježavanje Oluje.
To bi zadovoljilo i njihove beogradske prijatelje na čiju osudu Oluje nisu odgovorili niti jednim prosvjedom. Lako je prepoznati najave za sljedeću godinu, kada u Knin budu dovedeni i drugi zagovornici takve ideje novog zajedništva. Svjesni su da nakon što su zamračili Dan državnosti i naziv Hrvatskog sabora treba ugasiti te će kninsko obilježavanje Oluje i povijest biti izbrisani. Imaju pravo samo u jednom, a to je da svaka civilna žrtva zaslužuje osudu počinitelja i dostojanstvo groba. Ali koristiti se civilnim žrtvama agresorske strane za još jedno izjednačavanje branitelja i agresora ravno je zločinu! Možemo li zamisliti da se u bilo kojoj europskoj zemlji na dan obilježavanja antifašističkih pobjeda istodobno pojave i fašistički aktivisti? Zato dovođenje Džakule ne treba podcijeniti. To je prvi korak u velikom planu uništenja herojskog praznika Oluje i uvođenju novog nalik nekadašnjim jugoslavenskim blagdanima. Hoćemo li dopustiti novi Dan Republike, ali umjesto 29. studenoga prihvatiti 5. kolovoz?
Jugoljupcima se žuri jer znadu da ne će vladati dugo. U žurbi nisu u Kninu čak niti hrvatsku himnu odsvirali do kraja. Valjda zbog brzine samo kratko pohvališe branitelje. Zbog troškova, koji bi bili manji od njihovih limuzina koje nakratko okupiraše Knin, nije bilo letova hrvatskih vojnih zrakoplova. Nisu ni hrvatske elitne jedinice prodefilirale ulicama, a o prikazu vojne tehnike (koliko je još preostalo) nisu ni razmišljali. Sve je bilo isplanirano da bude kratko i učinkovito. Kratko je bilo, ali razotkrivanjem njihovih planove nemojmo dopustiti da bude i učinkovito!
Andrija Hebrang
Hrvatski list