Bez kompromisa

Kako se Hrvatska danas opet našla u rukama reformiranih komunista? Raspadom bivše države vladajuća komunistička elita, koja je imala monopol koristeći se jednopartijskim sustavom te nadzirući ga represivnim aparatom i službama, znala je da se približava kraj njihovoj vladavini. Valjalo se primiriti, skriti crvene niti daleko od očiju javnosti i sačuvati ih za pravi trenutak. Trenutak u kojem će Hrvatska biti ponovno u rukama reformiranih komunista. Krajem osamdesetih godina počinju pripreme i prilagođavanje nadolazećim okolnostima. Uspostavom višestranačja, komunistička elita više od 90 000 svojih članova crvenim nitima rasporedila je u novonastale stranke. Danas nadziru većinu političkog prostora u Hrvatskoj: Vladu i Sabor, a njihov je i predsjednik RH. Tek na razini lokalne politike ostalo jeZna PartijaU Splitu malo drukčija situacija. Građani su birali između Ostojića i Keruma, a obojicu veže crvena nit. Zna Partija da je najbolje ponuditi jednog svog i jednog koji naizgled to nije. Partija je vješto skrivala svoju povezanost sa Željkom Kerumom. A on je bio idealan kandidat za njihove potrebe nekoliko sredina koje ne nadziru. Hoće li Hrvatska na sljedećim lokalnim izborima postati jednopartijska država?

U dva najveća grada Hrvatske crvenom niti spojeni su gradonačelnici i Partija. U Zagrebu njihov poznati član, a u Splitu provjereni poslovni partner s kojim su u doba rata poslovali. Milan Bandić, zagrebački gradonačelnik, bivši član Partije još iz doba Jugoslavije, prema potrebi postaje demokrat, vjernik i domoljub kako bi bio prihvatljiv širokim masama. Vjerujemo li da se odrekao mladenačkih ideala i odanosti Partiji? Što je sa Zagrebom danas? Grad pred bankrotom. Grad koji gradi 'zlatni' WC. Nekad je Partija svojim dužnosnicima omogućavala vile, a danas oni sami sebi omogućuju Penthouse. Partija bila, Partija ostaje. Što se mijenja?

Crvena nit

U Splitu malo drukčija situacija. Građani su birali između Ostojića i Keruma, a obojicu veže crvena nit. Zna Partija da je najbolje ponuditi jednog svog i jednog koji naizgled to nije. Partija je vješto skrivala svoju povezanost sa Željkom Kerumom. A on je bio idealan kandidat za njihove potrebe. S jedne strane umrežen s Partijom, a s druge strane odlično pjeva hrvatske budnice, bogat, nestranački, a u čvrstoj vezi s vrhuškom splitskog SDP-a tj. splitskim Fidel Castrom (alias Marinom Jurjevićem). No vladanje gradom otkriva crvene niti Keruma i splitskog SDP-a. Tako se dolaskom Keruma zapošljava obitelj Marina Jurjevića, a on mudrim političkim potezima uvijek spašava Željka Keruma bez obzira ako treba zato otputovati čak i do Teherana ili zbog uvrijeđenosti napustiti sjednicu Gradskoga vijeća kako bi mu se omogućio kvorum. Istina, nije Kerum krio da igra s većinom, bolje rečeno sa svima koji su mu potrebni, bez obzira bili oni lijevi ili desni. I sam ističe kako je kupio one koji mu trebaju. Je li tako kupio i svoj i sestrin mandat u Saboru? To treba pitati bivšu predsjednicu HDZ-a Jadranku Kosor.

Odluku o toj koaliciji donijela je sama, Bez promjeneNikada pokidana crvena nit narodu nudi izbor između Keruma i Ostojića. Josipovića i Bandića. Milanovića i Kosor. U čemu je razlika? Zbog toga što u najvećoj mjeri biramo između istih, pitat ćemo se zašto se ništa ne mijenja. Tražimo promjene, a biramo one koji jamče da se ništa promijeniti ne će}ignorirajući stranačka tijela i kršeći Statut stranke. Iako ništa ne zna, vjerojatno zna zašto je išla u koaliciju s čovjekom koji je priznao ratno profiterstvo i koji je HDZ-u oduzeo tri saborska mandata? Što je sa Splitom? Split je, kao i Zagreb, također pred bankrotom. Gradska je blagajna s minusom od gotovo 200 mil kuna, gradske tvrtke također u višemiljunskim minusima. Ali glavno je da je gradonačelnik menadžment svojih privatnih tvrtki prebacio na trošak Grada i da gradskim novcem uređuje obalu ispred svog hotela. Dokazao je da nije sposoban voditi Grad, ali vrlo dobro zna izabrati prave prijatelje. Znao je tako voziti Stjepana Mesića na svojoj jahti. Možda su zajedno pjevali budnice koje je Mesić naučio u Australiji?

Nije ostao samo na njemu. I predsjednik Josipović dolaskom u Split druži se sa Željkom Kerumom, obilazi njegov privatni projekt. Kerum je nakon toga izjavio kako je shvatio zašto je Ivo Josipović omiljeni političar. Kako i ne bi kad je nakon toga od vrhovnog zapovjednika oružanih snaga, Ive Josipovića, dobio zeleno svjetlo za gradnju nebodera u neposrednoj blizini ratne luke Lora što mu do sada nije uspjelo niti s jednim predsjednikom. Ali s Partijom na vlasti jest. Slučajno ili ne? Je li slučajno da je i Milan Bandić njegov prijatelj? Je li slučajno da je i bivši premijer Ivo Sanader obojicu podržavao? Keruma javno, a s Bandićem je imao tajni dogovor.

Nikada pokidana crvena nit narodu nudi izbor između Keruma i Ostojića. Josipovića i Bandića. Milanovića i Kosor. U čemu je razlika? Zbog toga što u najvećoj mjeri biramo između istih, pitat ćemo se zašto se ništa ne mijenja. Tražimo promjene, a biramo one koji jamče da se ništa promijeniti ne će. Stvar bi trebala biti vrlo jednostavna. Ne trebamo one koji kažu da su se promijenili, već one koji se nisu promijenili. One kojima Hrvatska nije lažna populistička predstava već odgovornost za naraštaje kojima je ostavljamo. Trebamo one koji se pitaju samo jedno:

Što ja mogu napraviti za Hrvatsku, a ne ona za mene? (J.F.K.)

Sanja Bilač
Hrvatski list