Hrvatska je bila, jest i bit će – unatoč političarima i svim ostalim mrziteljima!

Ono što su hrvatska mladost i nacionalnim romantizmom zadojena politika sredinom 90-ih ostvarili, danas je dobrano poništeno, ali nije istina da Hrvatima nikada nije bilo teže u povijesti kao što svakodnevno frustrirani pojedinci lamentiraju. Danas, 17 godina poslije zadivljujuće oslobodilačke operacije Oluja, još uvijek živimo u samostalnoj i slobodnoj svojoj državi za kojom su stoljećima prije patili, trpjeli i umirali mnogi naraštaji. Težina i vrijednost te povijesne činjenice, na žalost je, pod utjecajem dnevnih egzistencijalnih kriza potisnuta u stranu, ponekad se čini, namjerno, do te mjere da i propagandna manipulacija kako nam je navodno bilo bolje u bivšoj državi uzima svoje žrtve.

Nema tako loše Hrvatske koja bi bila gora i od najbolje Jugoslavije

Ni po jednom parametru nije nam bilo bolje, nego neusporedivo gore već i ponajprije zbog toga što smo živjeli pod jugoslavenskom okupacijom, u tamnici naroda iz koje smo se uz strašnu krvavu cijenu izbavili 90-ih godina. No ako se čak i zanemari ta ključna stečevina te uzme u obzir samo kakvoća življenja, ni po čemu život u bivšoj državi ne bi mogao nadmašiti život u današnjoj Hrvatskoj. Argumentacija za to je prilično velika. Doživjet će porazSva ta politika poigravanja sa sudbinom države i olakog stavljanja na kocku nacionalnih interesa doživjet će poraz, a njezini akteri završit će u povijesnoj ropotarnici kao posve beznačajni i ni po čemu zapamćeni sitni žbiri, trgovci, filistri i klevetnici, zajedno sa svim svojim blagom koje nije ništa drugo nego običan zemaljski prah. Samo će Hrvatska, samo će taj pobjednički duh i zanos Oluje vječno živjeti i nadahnjivati sadašnje i živuće da svake godine 5. kolovoza podignu stijeg zbog onih koji su pali, a ne zbog ovih koji pljuju po njihovoj žrtviPriznali to ili ne brojni, zlonamjerni ili dobronamjerni destruktivci, istina je da Hrvatima nikada u povijesti nije bilo bolje nego u zadnjih 20-ak godina. Nemoguće je u toj burnoj i mukotrpnoj povijesti pronaći razdoblje od 20-ak godina kada im je bilo bolje. Naravno da se s ovim ne će nikada složiti oni koji i danas žale za bivšom državom jer njima je i najgora Jugoslavija bolja od najbolje Hrvatske. Za golemu većinu Hrvata stvar je upravo obrnuta: nema tako loše Hrvatske koja bi bila gora i od najbolje Jugoslavije.

Ta činjenica nikako ne bi smjela obezvrijediti činjenicu da Hrvati danas ne mogu na svojim radnim mjestima, ako ih uopće imaju, zaraditi dovoljno za život. Kad ljudi nemaju dovoljno za hranu, stanovanje ili školovanje djece, a to jest naša gorka zbilja, onda se lako uvlače u sitnu i krupnu korupciju, krađe i prijevare, onda lako postaju i žrtvama različitih politikantskih manipulacija. Poslije briljantne pobjede i neopisivog nacionalnog zajedništva sredinom 90-ih, tadašnji premijer Nikica Valentić najavljivao je gospodarsku oluju. Od nje nije bilo ništa, a tadašnji zanos potrajao je tek nekoliko godina dok se politika i političari nisu pokazali u svoj svojoj prljavštini. S nesmanjenim intenzitetom, štoviše s pojačanim, od tada do danas vlada načelo „imati", a ne „biti". Država je svedena na sredstvo pojedincima i skupinama za nesmiljenu grabež i bogaćenje, destrukciju političke i pravne države i rasprodaju svih nacionalnih, materijalnih i nematerijalnih, vrijednosti te odsustvo svakoga patriotizma kao pokretačkog principa. Opsjednuti jedino svojim kaotičnim i makijavelističkim bitkama za vlast i pozicije moći, hrvatski su političari danas doveli i do supstancijalne ugroze Hrvatske.

Nakon 2000.

Nakon 2000. u Hrvatskoj se nije dogodio samo ideološki, politički nego i moralni prevrat. Tadašnji su vlastodršci zavrtjeli kotač povijesti unatrag. Umjesto budućnosti, ponuđena joj je prošlost, umjesto istine, laž, umjesto branitelja, dezerteri i izdajnici, umjesto poštenja i zakonitosti lopovluk i bezakonje, umjesto pameti glupost, umjesto uljudbe primitivizam, umjesto života od rada život bez rada. Bagra je počela određivati moralne norme, kriminalci su nadjačali poštene, a udbaši su počeli progoniti branitelje, političari su na kocku stavili sve za što su živjeli, borili se i pali mnogi hrvatski mladići.

Od te godine Hrvatska ima protiv sebe političare, medije, nevladine udruge, pojedine međunarodne krugove. Zbog njih se Hrvatska danas koprca u multipliciranom kaosu. Ne samo što je vladajuća koalicija u kaosu, nego je i svaka članica te koalicije u svom unutarnjem kaosu, a u ništa boljoj situaciji nije ni oporba. Ali sva ta politika poigravanja sa sudbinom države i olakog stavljanja na kocku nacionalnih interesa doživjet će poraz, a njezini akteri završit će u povijesnoj ropotarnici kao posve beznačajni i ni po čemu zapamćeni sitni žbiri, trgovci, filistri i klevetnici, zajedno sa svim svojim blagom koje nije ništa drugo nego običan zemaljski prah. Samo će Hrvatska, samo će taj pobjednički duh i zanos Oluje vječno živjeti i nadahnjivati sadašnje i živuće da svake godine 5. kolovoza podignu stijeg zbog onih koji su pali, a ne zbog ovih koji pljuju po njihovoj žrtvi.

Ivica Marijačić
Hrvatski list