Predrag Matić Fred i Rade Šerbedžija bili su, u biti, na istoj strani u ratu

Na premijeri „Odiseja", Šerbedžijina „pozorišta" Ulysses na Brijunima bili su mnogi članovi SDP-a i očekivani gosti, a među njima je bio i ministar branitelja Predrag Matić Fred. Ministar branitelja tako je došao iskazati čast glumcu koji je 90-ih podupirao Miloševića i koji je snimao srpski ratni film „Dezerter" na ruševinama Vukovara. Kako je ovaj ministar Matić nedavno izjavio za Veljka Marića, kojega je Srbija i bez dokaza osudila na 12 godina zatvora, da je Marić kriv, te kako je prije nekoliko godina sudjelovao na četničkoj proslavi u Srbu, izgleda da više uopće nema dvojbe: Predrag Matić Fred je ne samo lažni vukovarski dragovoljac, nego sve više se ponaša i kao lažni ministar branitelja i kao ministar agresora.

Brijuni - projekt za prebrojavanje krvnih zrnaca

No to je tek dio činjeničnog opusa, i to najnovijeg, o ministru branitelja Predragu Matiću Fredu. Hodočašće svakoga ljeta Radi Šerbedžiji i njegovoj obitelji te prijateljima od Vardara do Triglava već je odavno dio sramotne sage o hrvatskom mazohističkom političkom kupleraju u kojemu vodeću ulogu imaju „čudni ljudi čudnog imena", a u sklopu kojega je pogaženo zadnje zrnce samopoštovanja, a samim time i hrvatskog samoprihvaćanja. Ni ministar branitelja Predrag Matić Fred ni ta ljevičarska krema nisu pohodili Brijune i Šerbedžiju iz umjetničkih pobuda niti je umjetnost bila lajtmotiv udomljavanja tog privatnog „pozorišta" na račun poreznih obveznika na najljepši dio Lijepe Naše. Riječ je o projektu u kojemu se prebrojavaju krvna zrnca, samo što to nitko u Hrvatskoj nema snage reći, a sami akteri, da se Vlasi ne dosjete, svima drugima imputiraju brojanje krvnih zrnaca.

Istina je jedna i tragična: svi oni odlaze Šerbedžiji zato što je Srbin, a ne zato što je dobar glumac. Ne vjeruje li tko u takvu tvrdnju, neka organizira kazalište nekog drugog jednako uspješnog ili još boljeg glumca Hrvata, pa će se vidjeti hoće li dolaziti predsjednici Vlade, države, stranaka, gradonačelnici, župani i ostala beskičmenjačka hrvatska bagra koja tako već deset godina kroji novi moral i rehabilitira u krvlju pregaženi sustav političkih vrijednosti. No to je već poznato godinama.

Ove, pak, godine na Brijune je došao ministar branitelja Predrag Matić Fred. Kada bismo bili normalno društvo i država Zašto Brijuni?Ni ministar branitelja Predrag Matić Fred ni  ljevičarska krema nisu pohodili Brijune i Šerbedžiju iz umjetničkih pobuda niti je umjetnost bila lajtmotiv udomljavanja tog privatnog „pozorišta" na račun poreznih obveznika na najljepši dio Lijepe Naše. Riječ je o projektu u kojemu se prebrojavaju krvna zrnca, samo što to nitko u Hrvatskoj nema snage reći, a sami akteri, da se Vlasi ne dosjete, svima drugima imputiraju brojanje krvnih zrnacakoja drži do sebe i svojih vrijednosti, onda bi taj posjet bio napokon crta konačnog raskrinkavanja i samospoznaje o tomu idemo li kao društvo naprijed ili smo na nepovratnom putu u ambis. Kakva je to, naime, moralna, politička, emocionalna pa i umjetničko intelektualna podloga koja je jednog ministra branitelja dovela u goste Šerbedžiji? Ako je Predrag Matić Fred zaista vukovarski branitelj kao što se predstavlja, dakle ako je branio taj hrvatski herojski grad pred naletom srpskih i srbijanskih barbara, onda se samo u potpuno izopačenoj i sociopatskoj situaciji može dogoditi da dolazi na poklon Radi Šerbedžiji koji je nekoliko mjeseci nakon pada Vukovara, na onoj tragediji koja je dirnula sav pravdoljubivi svijet i u vrijeme kada je cijela Hrvatska nemoćno plakala, snimao film „Dezerter" za potrebe agresorske Srbije i njezina ratnog zločinca Željka Ražnatovića Arkana.

Tragedija hrvatske ljevice

Kada se danas ekstremne ljevičare upita kako mogu prevladati u sebi taj nepremostivi moralni hijat između tuge za Vukovarom i činjenice da veličaju Šerbedžiju koji je svojim snimanjem zapravo veličao srpsko rušenje i ubijanje u Vukovaru, u pravilu govore da ne znaju za to. Lažu, dakako, jer to su pročitali tisuću puta, napokon i sam Šerbedžija nije to nikad demantirao, nego se opravdavao tobožnjom nezavisnom pacifističkom i umjetničkom misijom čime je želio valjda ispasti kao Neron koji je u paljevini Rima vidio, za razliku od užasnutog i stradalog puka, neku metafizičku ljepotu. Ljevičarski pacifizam u Hrvatskoj oduvijek je podrazumijevao krivnju, grijeh, „suočavanje s prošlošću" i odmazdu za Hrvate, te oprost, toleranciju, prešućivanje, nijekanje, rehabilitaciju, pa i nagradu za Srbe, poput nagrađivanja Šerbedžije i njegove obitelji besplatnim ljetovanjem svake godine na Brijunima. U tomu je povijesna tragedija hrvatske ljevice.

Tko je Predrag Matić Fred?

Kako, dakle, shvatiti odlazak vukovarskog branitelja u goste vukovarskom herostratu i Miloševićevu pristaši Šerbedžiji na hrvatske Brijune? Taj čin, ako se sagleda Matićeva biografija, odnosno poznati i manjem poznati dijelovi te biografije, nije nikakva digresija ili slučajni eksces, nego zapravo prilog kontinuitetu njegove političke vizije koju samo površni ili korumpirani pojedinci nisu mogli ili htjeli prepoznati. Predrag Matić Fred nije nikakav vukovarski dragovoljac premda se takvim predstavlja, a poznavatelji kažu da je mobiliziran iz višekratnog pokušaja tek 22. listopada 1991. godine. Isto tako predstavlja se kao uništavač srpskih tenkova premda se nije pojavio ni jedan svjedok koji bi to potvrdio. Uostalom, nitko ga se uopće ne sjeća ni kao branitelja. Bio je par mjeseci u srbijanskim logorima u kojima su hrvatske žrtve okrutno mučene, ubijane, silovane žene i muškarci, masakrirana djeca.

Predrag Matić Fred po vlastitom je priznanju pred srbijanskim istražiteljima cinkao druge hrvatske branitelje koji nisu bili zarobljeni, a po svjedočenjima ostalih logoraša od srpskih je mučitelja tražio milost riječima: „Nemojte mene, ja sam Srbin!" Je li Srbin ili nije, to nitko ne zna, on sam u svojoj knjizi imao je potrebu napisati da je Hrvat, Nepoznati herojPredrag Matić Fred predstavlja se kao uništavač srpskih tenkova premda se nije pojavio ni jedan svjedok koji bi to potvrdio. Uostalom, nitko ga se uopće ne sjeća ni kao braniteljakao da se to nekoga uopće tiče ako ima čistu savjest. No zna se da se nakon oslobođenja od ropstva ulizivao i HDZ-ovim vojnim vlastima te dobio visoki čin, neprispodobiv ratnim zaslugama, a onda nakon 2000. uz antituđmanovsku retoriku tražio od generala Stipetića za sebe i generalski čin.

Radi usporedbe, istinski junak Vukovara Marko Babić prerano je preminuo s činom pukovnika iako je znao dnevno pogoditi i po 15 srpskih tenkova, za što postoje svjedoci, za razliku od Matića Freda. U svojoj televizijskoj seriji „Junaci Vukovara", Marko Babić niti bilo tko drugi ne spominje Predraga Matića Freda ni kao vukovarskog branitelja, a kamoli kao heroja. Predrag Matić Fred pronašao je ljubav svoga života – Svetlanu kod „keve" u Vukovaru 1997. godine, koja se vratila iz Srbije nakon što je sa sunarodnjacima bila pobjegla 1991. i s njom danas živi u izvanbračnoj zajednici. Dobili su vrijedan stan u Zagrebu, on ima visoku plaću, brojne naknade za članstva u upravnim odborima, imao je i PTSP, a od te se neizlječive bolesti valjda jedini, po vlastitom priznanju, uspio izliječiti.

Kao što smo već pisali, sudjelovao je u obilježavanju četničkog ustanka u Srbu govoreći da toga dana i svi Hrvati trebaju slaviti, vjerojatno pokolj i pravi genocid nad ličkim Hrvatima, u popise nestalih uvrštava i agresorske vojnike po čemu je Hrvatska zaista presedan u svijetu. Uza sve to, za Veljka Marića, hrvatskog branitelja kojega je Srbija osudila na 12 godina, tvrdi da je počinio zločin iz čega slijedi da on zna bolje od Marićeva odvjetnika u Srbiji koji tvrdi da je osuđen bez ikakva dokaza, a Marićevoj supruzi nije ni odgovorio na molbu za pomoć. Htio je, zatim, u Savjet za branitelje imenovati i partizane protiv čega su se pobunili neki branitelji... Eto, takav je čovjek ministar branitelja. S obzirom na sve te činjenice, uopće ne čudi što je otišao Šerbedžiji na Brijune, ne čudi ta identifikacija s glumcem koji je ideološki bio na strani agresora. Predrag Matić Fred i Rade Šerbedžija bili su zapravo na istoj strani u ratu, na sličan su način profitirali i kapitalizirali svoje uloge.

Ivica Marijačić
Hrvatski list