Pola godine Milanovićeve vlade

Tko se još sjeća prosvjeda fejsbukovaca po Hrvatskoj, a napose u Zagrebu, koji su prije nešto više od godinu dana pokušali srušiti hrvatsku vladu i praktično onemogućiti ili bar produžiti dovršetak pregovora s Europskom Unijom? Prosvjednici su bili opravdano nezadovoljni stanjem u zemlji, ali njihove akcije nisu bile ni legitimne ni legalne. Legitimitet prosvjednika, osim nekoliko pojedinaca, potpuno je upitan, a rušiti vladu po ulicama, duboko je nelegalan čin. Za koga su fejsbukovci, koji su imali na svojoj strani sve simpatije oporbenih stranaka, a na njihove skupove uključivali su se javno i neki oporbeni saborski zastupnici i dežurne nevladine udruge, odrađivali posao, nije nikada do kraja javno objašnjeno. Pitanje koje iz svega slijedi - zašto su zanijemili fejsbukovci?

Što je to toliko bolje u Hrvatskoj da oni nemaju više povoda za svoje noćno hodanje i bubnjanje gradom i sevdalinke pod prozorima političara? Ne treba zaboraviti ni njihov završni pjev pred zagrebačkom katedralom: 'Druže Tito mi ti se kunemo...', kojom su najavili politički smjer zemlje. Činjenica je, facebook-revolucija ugasla je, a facebook kao medij postao je u međuvremenu jedan od glavnih komunikacijskih kanala vladajućih političara.

I dok fejsbukovci šute, u prvih šest mjeseci aktualna hrvatska vlada, koju su prije vremena i mimo demokratske procedure htjeli dovesti naFacebook šutnjaŠto je to toliko bolje u Hrvatskoj da oni nemaju više povoda za svoje noćno hodanje i bubnjanje gradom i sevdalinke pod prozorima političara? Ne treba zaboraviti ni njihov završni pjev pred zagrebačkom katedralom: 'Druže Tito mi ti se kunemo...', kojom su najavili politički smjer zemlje. Činjenica je, facebook-revolucija ugasla je, a facebook kao medij postao je u međuvremenu jedan od glavnih komunikacijskih kanala vladajućih političara vlast, nije zabilježila ni jedan pomak, već je, pokazujući golemu dozu socijalne bešćutnosti, dovela zemlju pred gospodarski kolaps. Najnovije ankete Agencije Ipsos Puls objavljene u dnevnom tisku govore da 60 posto ispitanika smatra kako vlada vuče krive poteze, a 56 posto da njezine mjere ne će državu izvesti iz krize. Analitičari kažu da će se stvari početi lomiti na jesen, kada kreditne agencije odrede novu poziciju Hrvatske. U međuvremenu, nakon Grčke i Španjolska je na koljenima.

Pokazalo se da je Milanović lažni socijaldemokrat

No čime se može zapravo u prvih šest mjeseci pohvaliti hrvatska vlada? Slanjem policije na radnike Jadrankamena i njihovim uhićenjem, čega se u Dalmaciji ne sjećamo u novijoj povijesti Hrvatske. Kadroviranjem? Uništavanjem hrvatskoga sela? Enormnom nezaposlenošću? Novim cijenama struje, plina itd? Bešćutnim igrama punih lažnih obećanja radnicima Diokija? Zatvaranjem brodogradilišta Kraljevica? Pripremama za rasprodaju Croatia osiguranja i HPB-a? Stručnjaci upozoravaju da se najstarija hrvatska osiguravajuća kuća kani prodati za dvije milijarde kuna, što odgovara udjelu od dvije trećine jednogodišnje premije koju danas Croatia osiguranje ostvaruje. Glavni hrvatski poreznik prodao bi i relikvije da može imati novca u svojoj proračunskoj vreći iz koje mu je u prvoj polovici ove godine iscurilo više nego bivšoj ministrici u istom razdoblju lani. Može li se Vlada pohvaliti rastom BDP-a o čijem su se rastu u predizbornoj kampanji toliko hvalili, dogovorima sa sindikatima...? Najavljivali su investicijski bum, a donijeli su odluku o obustavljanju gradnje Pelješkog mosta. Možda se nova Vlada može pohvaliti brojem izmjena zakona koji su doneseni po hitnom postupku? Necivilizacijskim i nedemokratskim ukidanjem Vijećem za normu hrvatskoga standardnog jezika, ukidanjem pokroviteljstva Sabora nad obilježavanjem sjećanja žrtava Bleiburga, skandalom u svezi s ostavkom ministrice okoliša, ili pak vladanjem premijera u hvarskom velebnom ljetnikovcu svoga prijetalja?

Premijer, koji malo zatim okupan morem i suncem, izjavljuje da nije duhovni otac kako bi tješio, nego premijer, zapravo nije ni svjestan da si je time odrekao svaki epitet socijaldemokratskog premijera, što u stvari nikada nije ni bio, već obična sluga bogatuna. To je na svoj način razotkrila smjena Mirele Holy koja je smetala crvotočnim stupovima neoliberalna koncepta u Hrvatskoj čiji je slijepi sljedbenik i premijer. Dakle sve to i mnoštvo drugoga šestomjesečna je bilanca Kukuriku koalicije. Gdje su se izgubile najavljivane reforme, obećanja o investicijama i pokretanje gospodarstva, nikome nije jasno. Možda je sve to tu pored nas, ali mi još to ne vidimo.

Zanima ih samo gay pride

Kako najednom fejsbukovci sve to ne prepoznaju? Jesu li toliko okupirani facebookom da ne vide što im se pod prozorom događa. Možda sve opraštaju zbog vrlo uspjele splitske parade duginih boja. Na taj dan bila je, u jednom od najstarijih hrvatskih gradova, na djelu klasična policijska država. Suspendirane su odluke lokalne uprave i policija je nametnula svoj režim života u dijelu grada. Poslati pet ministara na paradu LGBT aktivista i 900 pripadnika specijalne policije pod punom opremom govori na osobit način u kakvoj državi živimo i kakvog premijera imamo. U svemu tome mogao je biti suzdržaniji i ničija prava ne bi doveo u pitanje. Pederi i lezbijke, kako se to narodski naziva, nisu od jučer u hrvatskom društvu i nisu neka nepoznanica. Ono što počinje smetati građane jest njihovo besprizorno ponašanje i potreba za samoisticanjem i nametanjem svojeg opredjeljenja. A glede tolike skrbi vlasti za tu populaciju, ljudi se opravdano pitaju jesu li to glavni problemi hrvatskog društva da se vlasti toliko s time bave i daju tome toliku pozornost? Uostalom još je poznati grčki filozof Platon u 'Zakonima', osuđivao 'spajanje muškaraca s muškarcima ili žena s ženama' nazivajući to i protuprirodnim'. Bilo je to u vrijeme borbe između demokratske Atene i aristokratske Sparte. Platon nije bio pristaša demokracije, ali nije podržavao ni tiraniju koju je uspostavila Sparta nad Atenom.

HRT će postati još manje hrvatska

Fejsbukovce ne brine ni prijedlog izmjena Zakona o HRT-u kojim se televizija i radio žele staviti pod izravnu kontrolu Kukuriku koalicije, zapravo SDP-a. Nedavna saborska rasprava jasno je pokazala kako se želi javnu televiziju napraviti stranačkom, iako je dvije godine prije u Saboru donesen Zakon o HRT-u konsenzusom svih političkih stranaka, današnjih vladajućih, a onda oporbe. Kad se pojedini zastupnici hvale kako je državna televizija (HRT) vizionarski 2000. pretvorena u javnu televiziju, treba im reći da to nije točno. Tada je zapravo pod krinkom javne televizije stvorena stranačka Hrvatska radio-televizija. I to ta ustanova nikada do donošenja novog zakona, koji je dobio podršku u Europskoj komisiji, nije prestala biti. Sada se izmjenama zakona ponovno hoće upregnuti HRT u stranački zapreg i staviti pod nadzor partijskog aparata. Nakon svega, može biti samo manje hrvatska, ali da će prestati biti stranačka – teško. Naum Kukuriku koalicije jedino može zaustaviti EK. Ako zastupnici donesu izmjene Zakona o HRT-u, nastat će veća čistka nego 2000. Ponovno će ta javna ustanova biti prožeta partijskim drugovima i ostvarit će se fuehrer princip... I tada će kukurikavci lakše postaviti pitanje svojem ogledalcu - jesmo li lijepi? Ne treba sumnjati što će tada ogledalce odgovoriti.

Saborska rasprava otkrila je kako se mjesecima u ladicama kiseli zakonski prijedlog o HRT-u Hrvatskih laburista te prigovor da se ne analiziraju loše strane postojećeg Zakona i pokuša ga učiniti boljim, nego se sve stubokom mijenja kako bi nove partitokratske snage utolile glad i za tim plijenom i tamo zaposlile koju stotinu simpatizera i aktivista. Zar nije neobično da raspravi o izmjenama zakona nije prethodila rasprava o izvješću Uprave i Nadzornog odbora. Sve upućuje da se Hrvatska suočava s krajnje nedemokratskim postupcima nove vlade kojoj nije do dijaloga, nego nametanja svoje volje, a to je uvijek opasan put. Rasprava o prijedlogu izmjena zakona o HRT-u trebale bi nadasve zanimati nevladine udruge, hrvatske znanstvene i kulturne institucije, ali one o svemu gromko šute.

Hrvatski sabor pretvoren u cirkus

Bilo je zanimljivo gledati prvu saborsku raspravu o prijedlogu izmjena toga zakona. Najveći dio te rasprave pretvorio se u replike unutar iste stranke. To su oni isti performansi što ih je izvodio nekadašnji zastupnik, a danas potpredsjednik Hrvatskog sabora Nenad Stazić, replicirajući do besvijesti svojim stranačkim kolegicana ili kolegama, pa onda oni njemu i sve u krug. Sada ga je bilo tužno gledati. Lamatao je rukama, upirao prstima, dok je govorio kao da se bori s nečistim duhovima, i nervozno češkao kosu na lijevoj strani glave, kao da su ga buhe napale. Kako bilo da bilo, toj vrsti mappet showa u Hrvatskome saboru ne bi trebalo biti mjesta. Poštenije je nakon što se rekne što se ima reći napustiti saborske klupe i otići na kavu dok predsjedavajući ne pozove na novu točku dnevnog reda. Ovako to izgleda kao cirkus, a ne sabor. Replika je važan oblik raspravnog izričaja i njoj treba čuvati mjesto u raspravi, a ne ju degradirati. Ozbiljnost situacije u kojoj se nalazi hrvatsko društvo trebala bi doći do izražaja i u saborskim raspravama. SDP-ove dojučerašnje saborske performanse treba jednostavno staviti ad acta i otvoriti novu stranicu saborskih rasprava, doličnih tome domu.

Na kraju treba reći da hrvatska vlada u drugo polugodište ulazi s trima vrlo negativnim etiketama – nekompetentne, socijalno bešćutne i nenarodne vlade. Hoće li u drugom poluvremenu ove godine uspjeti skinuti te etikete što ih je dobila od stručnjaka, sindikalnih prvaka i oporbenih čelnika, ovisi isključivo o njoj samoj. Daljnji pad povjerenja prema vladi nudi dvije opcije -izvanredne izbore ili vladu stručnjaka koja će u određenom roku pokušati riješiti glavne probleme hrvatskog društva.

Marko Curać
Hrvatski list