Svojim porukama iz Brezovice, Josipović i Milanović poručili su zapravo hrvatskim braniteljima: „Idite do đavola, s vašim tzv. Domovinskim ratom!"

Vjerojatno nitko živ u Hrvatskoj, osim tih stotinjak političkih fosila i njihovih mlađih pristaša iz vlasti, u šumi Brezovica kod Siska, nije proslavljao 22. lipnja, tzv. Dan antifašističke borbe. Za naciju je to uvijek dobrodošao jedan neradni ljetni dan i jednostavno ju boli briga kako će ga zvati kojekakvi politički redikuli koji i danas vode neke čudovišne, zaboravljene ratove završene prije 70 godina. Nitko ne slavi ništa, svi idu na more ili rade svoje privatne poslove. Da nisu na vlasti, dakle moćni, i da iz njih ne izbija loše prikriveni totalitaristički zloduh prijetnje, laži, mržnje i netolerancije, Josipović, Milanović, Pupovac, Boljkovac, Fumić i ostali iz te paleontološke parade bili bi tek povijesni luzeri i autsajderi koji, pregaženi vremenom, nikoga ne zanimaju. Ovako, snagom institucija koje predstavljaju, svojim fantazmagorijama pokušavaju dati privid istine, kolektivističke sreće, budućnosti i smisla. Uzalud trabunjaju svake godineZoran MilanovićKada je prije pet ili šest godina preuzimao SDP, Zoran Milanović doimao se kao moderni lijevo orijentirani socijaldemokrat koji će napokon stranku prilagoditi vremenu, narodu i državi kojoj stranka i pripada. Mislilo se da njegov prethodnik Ivica Račan, koji se koliko toliko suočio s istinom i priznao komunističke zablude, ipak još nije dovoljno napravio u tom procesu. Milanović je pošao korak unatrag i premda znatno mlađi, pokazao staračku rezistenciju na stvarnost koja je galopirajućim koracima zakoračila u novu povijest isto jer nikada njihove laži ne će postati istinom.

Kada je prije pet ili šest godina preuzimao SDP, Zoran Milanović doimao se kao moderni lijevo orijentirani socijaldemokrat koji će napokon stranku prilagoditi vremenu, narodu i državi kojoj stranka i pripada. Mislilo se da njegov prethodnik Ivica Račan, koji se koliko toliko suočio s istinom i priznao komunističke zablude, ipak još nije dovoljno napravio u tom procesu. Milanović je pošao korak unatrag i premda znatno mlađi, pokazao staračku rezistenciju na stvarnost koja je galopirajućim koracima zakoračila u novu povijest. Danas, 2012. godine, taj Milanović govori i takve besmislice poput one da su masovni zločini partizana, kojima odaje počast, bili prihvatljiva cijena njihove pobjede. Strašno je da to dolazi iz usta premijera jedne suvremene države i nacije. Samo dan ili dva prije, na sjednici svoje Vlade izlio je kiblu ogorčenja na „hrvatske desničare i šoviniste" koji su bacali baklje na nogometnim utakmicama reprezentacije u Poljskoj, stvarali nered, vrijeđali, a kada su sutradan mediji objavili da je poljska policija identificirala počinitelje, Ruse i Srbe, koji su se ubacili među hrvatske navijače, Milanović se nije osjećao intelektualno ili moralno postiđenim ni ponukanim da se ispriča navijačima zbog te sramotne izjave.

"Skrušeno pokajanje komunista"

Skrušeno pokajanje u komunista nije moguće jer oni svoj tobožnji kozmopolitski identitet i grade na antihrvatstvu. Njegov sudrug Ivo Josipović, ne želeći zaostajati u podvalama, reče da su partizani iz 1941. isto što i hrvatski branitelji 1991. Osim što je pogazio svu krv koja je prolivena 90-ih za slobodu ove države, popljuvao je i povijest koja mu to, neka se ne zavarava, ne će oprostiti. Jedinom čovjeku u toj vladajućoj nomenklaturi, kojega bi trebalo pitati slaže li se s tom izjavom, Anti Kotromanoviću, ministru obrane, vjerojatno se zavrtjelo u glavi ako su mu se vratile slike s bojišta na Dinari oko Knina i neprijatelja s partizanskim kapama na glavi koje je trebao potjerati, ako treba i ubiti, da bi sa svojim postrojbama oslobodio hrvatski Knin, osim ako egzistencijalistički instinkt i u njemu ne podrazumijeva toleranciju i takvih uvreda. Predragu Matiću Fredu, ministru branitelja, sigurno se nije zavrtjelo, jer on ima svoje privatne razloge zbog kojih su mu partizani ne samo isto što i hrvatski branitelji, nego su i četnici oni kojima treba odati počast svake godine u Srbu, krajem srpnja.

Svako jutro na radnom sastanku, na Pantovčaku, Josipović sjedi s čovjekom za čijim je ocem već godinama na snazi međunarodna tjeralica zbog okrutnih ubojstava Hrvata koje je provodio partizanski, komunistički i udbaški režim kojega je dio bio i sam predsjednik Josipović, makar na ideološkoj razini i potpori. On u toj činjenici ne vidi ništa sporno, ali mu je nesporna „ustaška zmija koja još gmiže" u Hrvatskoj, nesporno mu je što odlikuje partizanske ubojice odličjima, koja nose časna imena hrvatskih sinova i mučenika kroz povijest, govoreći da su oni stvorili Hrvatsku. Time poručuje hrvatskim braniteljima i svima nama Hrvatima: „Idite do đavola s tim vašim tzv. Domovinskim ratom. Džabe ste krečili!"

I to je taj crni crveni mrak kojima pokušavaju obojiti Hrvatsku. Svjetlo u njemu se nazire se u činjenici masovne ignorancije i spoznaje da sada ipak znamo s kim imamo posla.

Ivica Marijačić
Hrvatski list