Neizvjesna budućnost eura

Neki ga nazivaju 'profesionalnim provokatorom', drugi u njemu vide 'pruskog Europljanina' koji govori o onomu o čemu drugi oportunistički šute. Riječ je o bivšem berlinskom senatoru za financije i negdašnjem članu uprave Njemačke savezne banke Thilu Sarrazinu, još uvijek učlanjenom u Socijaldemokratsku stranku Njemačke, (a ne kako piše 'Globus' da u njoj više nije). Njegova nova knjiga, već prva na popisu najprodavanijih knjiga u utjecajnom 'Spiegelu', nosi zaista provocirajući naslov 'Europa braucht den Euro nicht' – Europi ne treba euro! Prethodna knjiga s još paprenijim naslovom 'Deutschland schafft sich ab' – Njemačka se samoukida, u kojoj je nagovijestio apokalipsu njemačke nacije ako se nastavi sa sadašnjom politikom useljavanja uz demografsku katastrofu, postigla je nakladu od jednog milijuna i tristo tisuća primjeraka. To bi bilo isto tako kao da u Hrvatskoj neka knjiga bude prodana u 50.000 primjeraka, a vjerojatno ni Biblija nije imala takav uspjeh.

Nova knjiga 'Europi ne treba euro' startala je s 350.000 primjeraka uz 250.000 narudžaba. Glavne teze Sarrazinove knjige glase: europske obveznice nametnute su Njemačkoj koja je na njih pristala jer stoji pod pritiskom vječne optužbe o holokaustu; Njemačka je bolje živjela prije uvođenja eura; ako Grci ne prihvate uvjete Europske Unije o štednji i prestrukturiranju gospodarstva, bolje će biti da napuste Eurozonu; besmisleno je preuzimati dugove inozemstva; euro uglavnom nije bio štetan za njemačko gospodarstvo, ali je drugima donio nevolje i rizike. Predstavljajući svoju knjigu u Berlinu, Sarrazin je izričito naglasio da 'sudbina Europe ne ovisi o zajedničkoj valuti'. Tvrdnja 'Globusove' novinarke da se u Njemačkoj mnogi stide zbog Sarrazinove knjige, ne odgovara zbilji. Neki ga kude, drugi ga naveliko hvale.

Mediji su puni rasprava o Sarrazinovim tezama, Glavne tezeNova knjiga 'Europi ne treba euro' startala je s 350.000 primjeraka uz 250.000 narudžaba. Glavne teze Sarrazinove knjige glase: europske obveznice nametnute su Njemačkoj koja je na njih pristala jer stoji pod pritiskom vječne optužbe o holokaustu; Njemačka je bolje živjela prije uvođenja eura; ako Grci ne prihvate uvjete Europske Unije o štednji i prestrukturiranju gospodarstva, bolje će biti da napuste Eurozonunjega se poziva na brojne televizijske diskusije. Pa nije valjda Njemačka Hrvatska u kojoj postoje, doduše nenapisane ali stvarne 'crne liste' onih koje se nikad ne ugošćuje pogotovo u javnim medijima, a da o privatnima i ne govorimo. I sam sam imao takva iskustva. Kad je prije dva mjeseca jedan novinarski kolega napravio intervju sa mnom o knjizi na njemačkom jeziku sedmorice hrvatskih povjesničara i publicista 'Hrvatska borba za neovisnost: opravdana i pravična' (u izdanju Hrvatskog svjetskog kongresa u Njemačkoj) Vladin bilten 'Vjesnik' odbio je objaviti taj razgovor bez obrazloženja. Hvala Bogu tiskao ga je 'Vijenac' pa se čitatelji mogu uvjeriti u njegovu objektivnost i umjerenost. Takvo nešto ne bi se moglo dogoditi u Njemačkoj. U međuvremenu Vjesnik je nestao kao tiskani proizvod, ali nitko od onih koji su za to 'zaslužni' ne pitaju se zašto su te novine propale. Možda baš zbog toga što su se slizale sa svim režimima i svim vladama pa im se ne vidi profil ni iz najveće blizine. Šteta, jer u 'Vjesniku' ipak ima dobrih novinara i prilično mnogo ozbiljnoga štiva. Uništio ga je, kako bismo šaljivo mogli reći, tipično hrvatski 'domobranski' oportunizam.

Na kritičarima je da ga 'čereče', na publici da ga primi ili odbije

No to nije naša tema. Govorimo o Thilu Sarrazinu u čijim knjigama ima dosta istine, ali isto toliko i neznanstvenih tvrdnji. Na kritičarima je da ga 'čereče', a ne prešućuju na hrvatski način, dok je na publici da ga primi ili odbije. Nije istina, kako piše 'Globus', da ga se svuda odbija, pogotovo ne u utjecajnim novinama bliskim njemačkom gospodarstvu kao što je 'Frankfurter Allgemeine Zeitung' (FAZ). U članku objavljenom u tim novinama 29. svibnja Sarrazina se naziva 'pruskim Europljaninom'. A oznaka pruski znači da je korektan, marljiv, državotvoran i liberalan. Da, postojao je 'pruski liberalizam' prema onoj izreci pruskoga kralja Friedricha Velikoga koji je rekao 'Svatko neka bude sretan na svoj način'. A zna se što znači biti Europljaninom. Kako piše 'FAZ', Sarrazin je vidio opasnosti uvođenja eura već od početka njegova postojanja, ali držao je da su njegovi rizici svladivi. No već su tada bile prekršena pravila solidnog upravljanja državnim financijama prema odredbi prigodnom uvođenja eura, naime da jedne države ne preuzimaju dugove drugih država.

Mjere za spašavanje država opterećenih dugovima izazivaju neprijateljstva ne samo u onim državama koje daju nego i u onima koje primaju novac. Klasičan je primjer Grčka čiji ljudi naveliko psuju upravo Njemačku premda daje najviše novca za spašavanje Helade od financijskog i političkoga sloma. Prema Sarrazinu, euro nije potreban Europi jer je iznevjerio njezina očekivanja. S eurom nije došlo do zajedničkoga europskog gospodarskoga skoka naprijed, baš obratno, povećale su se razlike između ekonomija s juga i sjevera kontinenta. Jugu Europe oduzimaju se mogućnosti devalvacije kao izlaza iz financijske krize. Te zemlje prisiljene su na ekstremnu štednju što izaziva goleme društvene napetosti. Jedini izlaz, prema Sarrazinu, striktno je pridržavanje načela da dugove jednih ne preuzimaju drugi, što znači odbijanje europskog financijskog kišobrana, pogotovo glede europskih obveznica.

On se protivi i tomu da Središnja europska banka preuzme ulogu spašavanja zaduženih država. Sarrazin ne pruža recepte kako izaći iz dužničke krize osim striktnog provođenja proračunske discipline na 'pruski način', što znači da nitko ne smije više trošiti nego što privređuje. No on je pesimističan da to mogu 'sunčane zemlje' na jugu Europe, pa njihov 'izlazak iz eura' ne bi bio katastrofa za cijelu Eurozonu. Prema njemu, tvrdnje 'ako propadne euro, propast će Europa' nemaju smisla, dapače one su ucjenjivačke. Kako piše FAZ, Sarrazin nije 'antieuropljanin'. Za njega je Europa nešto više nego 17 država Eurozone, ona je 'kontinent sa sraslim nacionalnim državama i kulturama, koji je upravo jedinstven poradi svoje različitosti.' No radi 'centralističke europske ideologije', kako piše, 'sve više su ugrožene sloboda, demokracija i suverenitet' pojedinih europskih država. Zar nas ove riječi na podsjećaju na hrvatsku kritiku Jugoslavije kao države i društva?

Budućnost eura neizvjesna, ali ne i Europske unije

O Sarrazinovim tvrdnjama i tezama može svatko misliti što ga je volja, ali mora se biti korektan kad se govori o njegovu utjecaju na javnu diskusije o budućnosti Njemačke i Europe, što nije slučaj u dijelu hrvatskih medija koji u Europskoj Uniji vide Misir, a to ona nije. Sarrazin je sigurno provokativan, neke njegove teze nemaju znanstvenu podlogu, no on sa svojim knjigama odražava strahove velikoga dijela njemačkog i europskog pučanstva, pogotovo država na sjevernom dijelu našega kontinenta. Društva u tim državama naglo stare, natalitet je većim dijelom na vrlo niskim granama, postoji nekontrolirani priljev stranaca od kojih se mnogi ne žele integrirati. Projekt eura bio je više politički nego ekonomski zasnovan pa se njegovo uvođenje danas djelomično osvećuje ne samo siromašnijim nego i bogatijim državama Eurozone. Budućnost eura neizvjesna je, ali ne i Europske Unije, tvrdi Sarrazin, no ona se mora vratiti na svoje početke kao Europska gospodarska zajednica koja se zasnivala na konkurenciji i slobodama. Kritika je to bruxelleskog centralizma, činovništva Europske Unije koje se miješa i u stvari za koje nije mjerodavno. Bilo bi od velike koristi ako bi u Hrvatskoj netko pročitao i preveo barem dijelove dviju Sarrazinovih knjiga jer neki problemi o kojima on piše naveliko opterećuju i Siromašnu Našu, primjerice katastrofalno demografsko stanje i golema zaduženost države i privatnika u inozemstvu.

Gojko Borić
Hrvatski list