Plaćanje računa dugogodišnje sluganske politike

Hrvatska je nakon objave podataka o smanjenju BDP-a u prvom kvartalu za 1,3 posto, što je drugi 'padajući kvartal' za redom, tehnički ušla u novu recesiju. Taj podatak nije nimalo iznenađujući s obzirom da već i ptice na grani znaju kako smo imali pogrešan ekonomski model temeljen isključivo na potrošnji uvoznih proizvoda, a financiran rasprodajom državne imovine i zaduživanjem države, poduzeća i stanovništva. Takvom je modelu, po najavama vladajućih, došao kraj te su oni uistinu počeli zauzdavati potrošnju, ali ne rezanjem plaća, smanjivanjem upliva države u privredi i slično, već gotovo isključivo dodatnom poreznim opterećenjima stanovništva, što je i jedan od uzročnika pada BDP-a. Tu bi presiju samo stanovništvo i podržalo kada bi vidjelo realizaciju drugog dijela predizborno najavljene ekonomske politike Izgubljena VladaPo objavi podataka Državnog zavoda za statistiku naši predstavnici izgledali su neobično preplašeni i izgubljeni. Radimir Čačić po običaju je za takav rezultat optužio lijeno stanovništvo i javnu upravu koja navodno podmeće noge investicijskim projektima. Premijer Zoran Milanović u svom frazerskom stilu ponavlja: 'To je to. To imamo, s tim radimo, s time nismo zadovoljnipoticanja izvoza i konkurentnosti, smanjenja poreza privredi i sl. Od toga za sada vidimo vrlo malo, gotovo ništa.

Preplašeni ministri

Po objavi podataka Državnog zavoda za statistiku naši predstavnici izgledali su neobično preplašeni i izgubljeni. Radimir Čačić po običaju je za takav rezultat optužio lijeno stanovništvo i javnu upravu koja navodno podmeće noge investicijskim projektima. Premijer Zoran Milanović u svom frazerskom stilu ponavlja: 'To je to. To imamo, s tim radimo, s time nismo zadovoljni, ali od toga pobjeći ne možemo'. Ova izjava mladog premijera razočaravajuća je, ta on bi, umjesto rezignacije, trebao dati nadu u bolje sutra i imati planove kako pobijediti krizu. Slavko Linić optužuje Inu i HEP za pad industrijske proizvodnje. Sve to znamo, ali što naše državno vodstvo planira poduzeti u svezi s tim, ostaje nepoznato.

Narod je izborima ovlastio ovu Vladu da provedu reforme. HDZ-ova Vlada dovela je državu u trenutnu poziciju, 'kukurikavci' za to uistinu ne mogu biti odgovorni, ali dužni su nešto poduzeti, a ne se baviti isključivo agresivnom sječom kadrova koji im nisu po volji, kao da smo u 1945. godini. Padanje BDP-a i sljedećih pet godina ne bi bilo toliko teško kada bismo vidjeli da se ekonomija fundamentalno mijenja. BDP trenutno pada iako se Hrvatska zadužila za dodatnih 2,5 milijarde eura. Dakle stvarne promjene u politici nema. Sluganska politika, a ne ekonomsko stanje Europe, glavni je uzročnik pada BDP-a i nije nimalo utješna spoznaja kako je u zemljama u okruženju jednako loše.

Kada bismo vlastitom proizvodnjom samo supstituirali uvoz tamo gdje možemo, BDP bi nam rastao po stopama od preko 10 posto. Po službenim podatcima, najveći je pad u industrijskoj proizvodnji, što je najlošija moguća vijest. Naročito je težak u proizvodnji koksa i rafiniranih naftnih proizvoda i to 24,2 posto za prva četiri mjeseca u odnosu na godinu prije, a uzrokovan je time što MOL uzima našu sirovu naftu i prerađuje ju u Slovačkoj, a ovdje ju prodaje kao finalni proizvod. Logično, MOL-u se ne isplati ulagati u rafinerije u Hrvatskoj niti u njima prerađivati naftu. Tako se pogoršava platna bilanca zemlje, smanjuje zaposlenost, itd. Umjesto žalopojki, ministar Linić trebao bi poduzeti sve da vratimo Inu u svoje vlasništvo zbog nepoštivanja ugovora od strane MOL-a i odmah ćemo imati rast investicija obnovom rafinerija, smanjenjem uvoza, trošenjem vlastitog benzina i, naravno, rastom industrijske proizvodnje. Pad brodograđevne industrije u četvrtom mjesecu na godišnjoj razini od gotovo 20 posto vrlo brzo pokazat će nam što ona znači za ovu zemlju, a gasimo ju po diktatu Bruxellesa. Najnovije vijesti iz EU govore kako nije dovoljno privatizirati brodogradilišta već da ni kupci ne smiju biti Kinezi.

Devalvacija bez investicija

Dio krize uzrokovan je i krizom u EU koja je umanjila narudžbe hrvatskih proizvoda, ali je najvažnije znati kako glavnina problema leži u tomu da mi uopće ne vodimo svoju gospodarsku politiku. Je li to rezultat neznanja ili nemoći, nije niti bitno. Ako HEP uvozi mnogo struje, organizirajmo izgradnju novih elektrana isključivo vlastitim snagama i znanjem. Kapital može biti od privatnih partnera, može doći čak i iz zaduživanja, ali ako ni to ne ide, bolje je tiskati kunu i njome financirati energetsku neovisnost. Slabijim bi tečajem ujedno pomogli i poljoprivredi i izvoznoj industriji da bude konkurentnija. Bilo bi teško i cijena bi bila pad standarda, ali mnogo će teže posljedice za nas biti ako ovako nastavimo polako tonuti, a šećer na kraju, kada za sve bude kasno, bit će devalvacija bez investicija. Dakle Vlada se žurno mora prihvatiti postavljanja strategije i realizacije isključivo najvećih investicijskih projekata, a ne se baviti pročeljima.

I sama Europska Unija u sve većim je problemima koji su, slično kao i u Hrvatskoj, uzrokovani životom na dug i uništavanjem industrije. Izuzetak je Njemačka koja krizu najmanje osjeća i ima najjaču svjetsku industriju. Za razliku od hrvatskih, europski političari imaju ideju kako potaknuti ekonomiju, jedini je problem što EU nije prava država i članice predlažu različita rješenja. Dvije godine od početka dobivanja financijskih injekcija, Grčkoj nije bolje i sve je veća mogućnost da će proglasiti bankrot, napustiti euro i vratiti se drahmi. To ostatku Europe ne bi bio problem da njezine banke i fondovi nisu izloženi potencijalnom gubitku od 500 milijarda eura, i to samo grčkim izlaskom iz Unije.

Usamljena Njemačka

Stanje u Španjolskoj također je pred kolapsom zbog toga što su joj banke, kada bi prikazale stvarno stanje svojih plasmana, praktički u bankrotu. Pojedine banke mogu propasti, ali kada je ugrožen cijeli sustav, država ga uvijek spašava. Politika koja se dosad provodila po diktatu Njemačke, a značila je preuzimanje loših kredita s poslovnih banaka na Europsku centralnu banku (čitaj: sanacija banaka) i drakonske mjere štednje za građanstvo ugroženih država, nije dala rezultata. Banke dobivena sredstva ne plasiraju u gospodarstvo, a zadužene države u još su lošijem stanju s masovnim rastom popularnosti ekstremističkih elemenata u populaciji koji prijeti raspadom Europske Unije. Nakon poraza Sarkozyja i pobjede Hollandea u Francuskoj, mijenja se mišljenje većine članica o reformama nužnim za izlazak iz krize.

Ako i kad sve usamljenija premijerka Njemačke popusti pred pritiskom, Europsku Uniju jamačno očekuje fiskalna integracija i izdavanje zajedničkog duga euro obveznicama, što će riješiti financijsku krizu. Posljedica će biti rast industrijske proizvodnje u EU, znatno smanjenje životnog standarda njezina prosječnog žitelja, ali i veliki gubitak vrijednosti eura jer dug je dug, bez obzira tko je vjerovnik. Dugovi u EU toliko su veliki da se ne mogu otplatiti dok se umjetno ne umanje monetizacijom, tj. tiskanjem novca, što političarima nikad nije predstavljalo veliki problem.

Marijan Jović
Hrvatski list