Dr. Zvonimir Šeparović, nakon posjeta Haagu

Nije lako Hrvatu biti u Haagu. Tamo čami pod optužbom osam Hrvata. Cijela je atmosfera deprimirajuća... Već sam pogled na zgradu na Trgu Churchila broj 1, s onim nekakvim vodoskokom i mutnom vodom bazena, sve u rešetkama, kao neka utvrda – sve je to mučno jer tamo su se za nas dogodila zla. Naš blaženik Alojzije Stepinac rekao bi: "Tamo se dogodilo zlo, Hrvatska je žrtva velikih zala!" Nepravda do neba. Na onoj zelenoj površini prije nekoliko godina bili smo gvardijan vukovarski fra Zlatko Špehar i ja sa 110 članova udruge „Vukovarske majke" i položili upaljene svijeće u obliku srca i to goruće crveno zapaljeno srce, s hrvatskim zastavama i slikama ubijenih na Ovčari na prsima majki i udovica, sve to i onda molitva, molitva za one unutra, za naše uznike. Došli smo prosvjedovati protiv nepravedne, apsurdne, blage i nikakve presude krvavoj 'vukovarskoj trojki' na čelu sa Šljivančanminom

Još je teže u Sheweningenu. Istina, tamo su morska obala i pijesak, mnoštvo golemih hotela, ali na kilometar prije mora siva zgrada, s dva tornja i ulazom u pritvor suda Povratak kućiKaže da gleda dva programa HTV-a (Veselim se svakoj „Škrinji"). Veseli se našem moru, otocima. Voli spremiti ribu, koja i nije tako loša... Biskup Škvorčević posjetio ih je i održao za njih sv. misu. Rekao sam mu da bi se vojni ordinarij biskup Jezerinac radovao posjetu. Sjeća se hrabre dr. Mirne Šitum, koja je u ratu vrlo uspješno vodila sanitet. Ne zanima ga previše politika, jedva čeka da se vrati na more među svojeUjedinjenih naroda. Tamo čame hrvatski uznici. Prije godinu dana u organizaciji Hrvatskog svjetskog kongresa prosvjedovali smo protiv ovoga i ovakvoga haaškog suda pod parolom crveni karton za Haag. Prosvjedovali smo pred desetcima tisuća Hrvata u Stuttgartu i Munchenu, a glavni je prosvjed i najviše crvenih kartona bilo ovdje pred ovim i ovakvim sudom u Haagu

U Haagu sam boravio od 20. do 25. svibnja ove godine da bih pribivao Svjetskom žrtvoslovnom simpoziju na temu žrtava u današnjem svijetu te da bih u ponedjeljak, 21. svibnja, posjetio našeg generala Antu Gotovinu, zatim da bih u utorak 22. svibnja na World Forumu, na tom istom Churchilovu trgu predsjedavao i govorio na panelu o međunarodnom kaznenom sudovanju i, naposljetku, da bih u srijedu, 23. svibnja, pribivao statusnoj sjednici pred Haaškim tribunalom za bivšu Jugoslaviju protiv dvojice naših generala. Primila me je i naša veleposlanica Vesela Mrđen Korać, koja je vrlo zauzeta za naše generale.

Svjetski žrtvoslovni simpozij trajao je pet dana, započeo je u Dvorani vitezova sa svom patetikom primjerenoj dvorani u kojoj Kraljica jednom godišnje prima svoje uzvanike, u kojem su i na ovom skupu naglasili da je Nizozemska „zemlja mira i pravde". Doista u Haagu koji je prijestolnica, imaju Palaču mira u kojoj su održane mnoge mirovne konferencije pa i ona o bivšoj Jugoslaviji 7. rujna 1991. na kojoj smo predsjednik Franjo Tuđman i ja zastupali Hrvatsku. Stipe Mesić i Budimir Lončar bili su na strani Jugoslavije koju je vehementno zastupao Slobodan Milošević. Sudjelovali su u radu konferencije i svi drugi predstavnici republika bivše Jugoslavije. To je konferencija koja nije donijela mir, nego je iz naftalina izvukla Lorda Carringtona da on pokuša izmiriti „zaraćene strane", nikada ne spominjući da je na djelu bila otvorena agresija iz Beograda za Veliku Srbiju.

Za nas je Palača mira posebno značajna iz još jednog razloga jer tamo zasjeda Međunarodni sud pravde (International Court of Justice) na kojem sam 14. rujna 1999., kao ministar pravosuđa RH, obrazložio tužbu Republike Hrvatske protiv Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) za agresiju, genocid i sa zahtjevom za naknadu ratne štete. Unatoč svim pokušajima nekih hrvatskih političara da se tužbu povuče, sud se proglasio nadležnim i nadajmo se da će tužba biti prihvaćena. Haag smatraju gradom pravde jer ima osim spomenutog Međunarodnog suda pravde koji sudi državama i još nekoliko sudova od kojih su za nas najvažniji ad hoc sud Međunarodni tribunal za bivšu Jugoslaviju i stalni sud Međunarodni kazneni sud koji sudi pojedincima. Eto, kao što je Nizozemska zemlja tulipana i vjetrenjača, tako se može dodati da je i zemlja međunarodnih sudova, ali nismo sigurni da ispunjavaju sva načela pravde. To sigurno možemo ustvrditi kada se sjetimo prvostupanjske presude našim generalima.

Istina, na sud su izvedeni Milošević, Mile Martić i Babić, a u novije vrijeme Šešelj, Karadžić, Mladić i Goran Hadžić, ali nisu izvedeni i optuženi Blagoje Adžić i Veljko Kadijević te drugi visoki vojni zapovjednici JNA koji su rat planirali, organizirali, vodili i u njemu izazvali velika zla u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu. Osim toga, haaški tribunal pokazao se kao pristran – na jednoj strani drastično kažnjavanje hrvatskih generala i na drugoj zanemariva strogost osuda srpskih mega zločinaca, osobito na primjeru tzv. „vukovarske trojke" na čelu sa Šljivančaninom, najveće je zlo, posebno ono haaškog glavnog tužiteljstva, što se hoće proširiti povijesnu lažnu konstrukciju o nekakvom hrvatskom zločinačkom pothvatu, a radilo se samo o obrani i oslobađanju vlastitoga teritorija od agresivnog susjeda.

O sudovima i žrtvama

Na svečanoj sjednici viktimološkog simpozija glavni tajnik Svjetskog viktimološkog društva prof. Gerd Kirchhoff, govoreći o prošlim skupovima, istaknuo je da je poslije Jeruzalema, Bostona, Muenstera i Tokija, peti svjetski simpozij održan uspješno 1985. godine u Zagrebu, po prvi i posljednji put u jednoj komunističkoj zemlji, što je bilo pravo čudo. Naglasio je i veliku vrijednost poslijediplomskog studija viktimologije koji se održava u Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku kontinuirano od 1984. s prekidom od dvije godine za vrijeme Domovinskog rata, a tada je studij održan na Slobodnom sveučilištu u Amsterdamu.

Simpozij je bio dobra prilika da se ukaže na ulogu spomenutih sudova. Predsjedavao sam posebnom sjednicom na temu Međunarodno kazneno sudovanje, na kojem je analizirana uloga i posebno odnos prema žrtvama zločina. Sudjelovali su dr. Elizabeth King, australska odvjetnica koja radi za Međunarodni kazneni sud i John Cubbon, viši savjetnik Haaškog tribunala za bivšu Jugoslaviju. U razmjeni ideja i pogleda zaključili smo da za razliku od Tribunala za bivšu Jugoslaviju, koji je politički sud na kojem nema nikakve kompenzacije za žrtve, koji je stvoren kao politički sud od Vijeća sigurnosti, stalni Međunarodni kazneni sud osigurava autonomiju stranaka, nije politička tvorba već dobro utemeljen Rimskim statutom iz 1998. godine kao stalni kazneni sud.

Poruke i želje našim generalima Gotovini i Markaču

Dan prije polaska u Haag uputio sam pismo prijateljima i znancima čija riječ nešto znači u našoj javnosti, da ću 'rado prenijeti njihovu poruku ili želju našem vitezu, generalu Anti Gotovini. Odziv je bio izvanredan. Navest ću nekoliko karakterističnih poruka:

Krešimir Mihajlović koji je izgubio radno mjesto ravnatelja srednje škole u Zagrebu zato što je na ulazu u školu izložio slike naših generala u Haagu: „Vi ste junak, istinski vitez našega Domovinskog rata. Duboko me pogađa nepravda koja Vam je nanesena. Još više pogađa me izdajničko ponašanja ljudi koji su obnašali vlast. Hrvatski narod treba vođu koji će ujediniti razjedinjene domoljube. Gospodine generale, čekamo Vas, čekamo Vašu zapovijed..."

Jasna Polić-Biliško i njezina udruga Hrvatska bašćina poručuju da su generala imali u mislima, molitvi i pjesmi na hodočašću u Lurda i da će na Sv. Antu biti s njegovim rodnim Pakoštancima.„Hrvatska nije slobodna dok su njezini osloboditelji zatočeni!"

Pravnik i pjesnik Mile Prpa spjevao je pjesmu generalu naglašavajući njegovo mučeništvo za istinu i pravdu i da će njegova žrtva za naše buduće naraštaje biti „Moralni stup svjetlosti". Ivan Biondić drži da „organizirana akademska elita duguje javnu ispriku generalu Gotovini jer nije onemogućila haaški scenarij". Nadalje, Zvonimir Zorić: „Kao što hrvatski narod nije prihvatio presudu Alojziju Stepincu, tako ne prihvaćamo sramni sudski postupak koji se vodi u Haagu."

Hrvatsko društvo za zaštitu i promicanje ljudskih prava (Nada Balen i Nikola Muslim) poručuju: „Vi ste, generale, naš novi Jelačić ban." Dr. Ružica Ćavar poručuje da već dvanaest godina svakog petka u 10 sati mole krunicu za sve zatočene hrvatske generale pred likom Majke Božje na Kamenitim vratima u Zagrebu. Božidar Ručević iz Dubrovnika: „Ante Gotovina već sada postaje sokol širokih krila zaštitnički raširenih nad našom domajom." Prof. Nikica Radoš pod naslovom „Moj general Gotovina" piše kako od početka ljudske povijesti napadnuti ima pravo na obranu. Željko Tomašević, pravnik iz Zagreba poručuje: „Mi svi znamo da si potpuno nevin, čist pred Bogom i ljudima, prvostupanjska presuda nije utemeljena na istini i pravu."Luka Laus, novinar iz Sydneya: „ Hrvatskom Leronidi, istinskom borcu za hrvatsku slobodu. Hrvatski viteže, znaj da nisi usamljen. S Tobom su milijuni Hrvata širom svijeta u mislima, u molitvi, u čekanju i nadi."

Hrvatski branitelji poručuju da su molili u Lurdu da Bog podari mudrost i hrabrost sucima koji odlučuju o njihovoj pravednosti. Oskar Šarunić: "Dragi Ante, otkad si uhićen 7. prosinca 2005. pa do danas, kao i drugi naši nevini generali u haaškim uzama, mi smo isto tako nevini zatočeni u Haagu. I mi čekamo oslobađajuću presudu da se skupa s Vama vratimo u Hrvatsku. Imam knjigu s oko 25 000 potpisa na peticiju poslije sramotne presude.". Prof. Ivo Soljačić poručuje neka mu ohrabrenje bude gospodin Isus Krist koji je nevino osuđen, hrvatski je narod izgubljen kao ovce bez pastira. Hrvatski narod treba vođu , očekujemo da dođeš jer si u mukama svojim sazrio."

Nenad Bach, glazbenik, aktivist iz New Yorka:: „Sve će proći pa i ova žrtva i nepravda koju Vi osobno snosite. Želim Vas što prije u domovini, neka Vas Bog čuva, srce junačko već imate. Pozivam Vas na svoj koncert u Lisinskom 30. studenoga. Čekat će Vas dvije karte i treća za malog Antu. Franjo Talan, Varaždin, poručuje: „Nadamo se i iskreno očekujemo razumnu i oslobađajuću presudu. Alfred Obranić, predsjednik Hrvatskog društva političkih zatvorenika: „U ime svih naših ostarjelih članova prenesite pozdrave ohrabrenja našem generalu. Vjerujem da će uskoro postati član naše udruge kao slobodan čovjek.

Jackie Pirkić, Chicago: „Istina će pobijediti jer Bog sve vidi i prati. Ostanite vjerni i znajte da radimo i molimo za Vaše oslobođenje uskoro.

Tomislav Beram, predsjednik Hrvatskog međudruštvenog odbora za zajedničku suradnju, Sydney šalje dobre želje i pozdrave generalu Gotovini i svima koji su nepravedno suđeni, koji pate u političkim zatvorima."

Prof. don Josip Čorić, Split: "Veoma sam Vam zavidan što ćete imati priliku gledati oči u oči našem Pakoštancu. Svaki dan molim za njega i njegovu obitelj, posebno za malog krizmanika. Grlim mog Pakoštanca kojeg sam stalno tjerao da se oženi i želim mu što svaki pošteni čovjek njemu želi, uz molitve bez prestanka." Dragan Hazler, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori, Basel :"Predložiti ću Glavnom odboru HAZUD-a „da imenujemo našeg dičnog osloboditelja, gospodina generala HV-a Antu Gotovinu počasnim članom naše Hrvatske akademije u dijaspori."

Ante Nazor, ravnatelj Memorijalnog dokumentarnog centra Domovinskog rata, Zagreb: „Prenesite mu moje iskrene želje da sačuva zdravlje i dostojanstvo koje je pokazao i na zadnjoj raspravi na Haaškom tribunalu. Sa svakim njegovim nastupom moje poštovanje prema njemu sve je veće, kao što je sve veći prijezir prema onima koji obezvrjeđuju njegovu ulogu u Domovinskom ratu. Moje pozdrave prenesite i generalu Markaču."

Prof. Josip Faričić, Sveučilište u Zadru: „Generalu Anti Gotovini možete poručiti da, bez obzira na konačnu presudu, ustraje u svojem dostojanstvu te da ima na umu da se svaki Hrvat koji imalo drži do svoje nacionalne svijesti s ponosom sjeća slavnih trenutaka nedavne hrvatske prošlosti koju je on kao istaknuti vojni zapovjednik časno i profesionalno gradio."

Susret i razgovor s našim generalom

Naveo sam skraćeno samo neke od poruka koje sam dobio prije polaska u Haag. Tamo postoji vrlo strog režim predviđen Pravilnikom o pritvoru u Haagu, koji nameće obvezu „da ne ću učiniti ništa što bi ugrozilo sigurnost, zdravlje ili dobrobit bilo kog pritvorenika ili bilo kog službenika Pritvorske jedinice UN-a pa ni zdravstveno stanje pritvorenika kojeg posjećujem... Tražio sam i dobio samo susret s generalom Gotovinom. Susret s generalom Mladenom Markačem, nije bio moguć ovom zgodom, ali može se dogoditi naknadno. Naravno, prenijeli smo naše poruke i dobre želje i za našeg generala Markača.

Susret s generalom bio je srdačan, razgovor otvoren, poruke jasne. On nema prigovora na ponašanje zatvorskog osoblja. Najvrjednija su mu ona dva sata dnevno na zraku i u rekreaciji. To se vidi na njegovu osunčanom licu i športskom izgledu. Zahvalan je na javljanjima, jedva stigne sve pregledati i pročitati. Ima mnogo knjiga koje je dobio. Toplo se sjeća nekih susreta.

Na moj spomen da je jedan branitelj koji ga je sreo na počeku rata u Slavoniji, dobro zapamtio kad im je rekao: „Kad prolazite ovom zemljom, nikad nemojte zaboraviti da ćete se jednom ovdje vratiti", general spominje propovijed nadbiskupa Prenđe vojnicima o ratu, vrijednostima i etici rata. Posebno lijepim riječima govori o nadbiskupu zadarskom Oblaku i kaže da je pročitao, zahvaljujući njemu, djela Paula Claudela, slavnog katoličkog pjesnika i dramatičara. Na moje spominjanje da je ovih dana u Zagrebu otvoren Institut Konfucije koji će se posebno baviti kineskim jezikom, kulturom i poslovanjem, navodi kako bi Hrvatska dobro učinila da otvori i Institut Cervantesa jer je kultura na španjolskom izvanredno bogata.

Kaže da gleda dva programa HTV-a (Veselim se svakoj „Škrinji"). Veseli se našem moru, otocima. Voli spremiti ribu, koja i nije tako loša... Biskup Škvorčević posjetio ih je i održao za njih sv. misu. Rekao sam mu da bi se vojni ordinarij biskup Jezerinac radovao posjetu. Sjeća se hrabre dr. Mirne Šitum, koja je u ratu vrlo uspješno vodila sanitet. Ne zanima ga previše politika, jedva čeka da se vrati na more među svoje. Dunja i sin Ante i kći dolaze k njemu. Veseli se svakom susretu. Za Ratka Mladića kaže da je zla osoba. Zahvalan je svojim braniteljima s kojima je zadovoljan. Zahvalan je i veleposlanici Mrđen-Korać koja u svemu pomaže. Na kraju – završna poruku našega generala: „Pozdravite moje prijatelje i moju Hrvatsku!"

Usputni susret sa Ratkom Mladićem

U prolazu kroz labirinte pritvora spazio sam kroz debele staklene stijenke Ratka Mladića kojeg su vodila dvojica stražara. Prepoznao sam ga, a čini se i on mene. Na trenutak kao da je htio pozdraviti, podigao je palac prema gore. U tren sam se sjetio da je samo prije nekoliko dana u sudnici udovicama i majkama iz Srebrenice pokazao prstom ispod vrata. Učinio sam isto prema njemu. On se nekako zgurio i krenuo dalje i nestao u mraku susjednog hodnika. Ne bih ja njemu prerezao grkljan, samo sam mu htio reći da je okrutno postupio prema onim žrtvama iz Srebrenice i da mu zločin iz Nadina i Škabrnje, za koje mu u Haagu i ne sude, ne ćemo nikada zaboraviti ni oprostiti. Njegovi su tenkovi prešli preko živih ljudi u Škabrnji.

Opet na sudu

Dva dana kasnije general Gotovina i ja vidjeli smo se u sudu, na statusnoj sjednici. Predsjedava Theodor Meron, predsjednik Tribunala i Žalbenog vijeća, kojeg sam upoznao prije godinu dana na Međunarodnoj konferenciji Instituta za kulturalnu diplomaciju u Berlinu. U prepisci smo u svezi s mojim posjetom sudu. Više od toga se ovdje i ne može reći. Statusna sjednica bila je vrlo kratka. Na početku predsjedavajući je upitao generala Gotovinu ima li kakvih zdravstvenih ili drugih problema, na što je vitez Ante uljudno rekao da je sve u redu. Kada je to isto pitanje postavio generalu Mladenu Markaču, odgovor nismo čuli jer je ukinuta javnost rasprave. Iz razumljivih razloga. Poznato je da general Markač ima ozbiljnih teškoća, ali to njegovo stanje ne će utjecati na tijek rasprave i njezino trajanje. Na sjednici je predstavnica glavnog tužitelja dobila rok u kojem mora precizirati svoje zahtjeve koje su postavili nedavno na raspravi povodom žalbe i optuženih

Raspravi je nazočila i hrvatska veleposlanica Mrđen-Korać.

Nakon sudske sjednice susret s braniteljima Lukom Mišetićem i Gregory W. Kehoe..

Što reći na kraju? U zraku neki optimizam. Osmijesi na licima. Nada nabolje. Vidjet ćemo u prosincu ove godine.

Dr. Zvonimir Šeparović
Hrvatski list