Jovanovićev "pucanj u potiljak" Vijeću za normu hrvatskoga standardnog jezika

Njemački filozof Hans-Georg Gadamer u knjizi "Nasljeđe Europe" (Das Erbe Europas, 1989.) kaže: "Slušati sve što nam netko govori te dopustiti da nam se to kaže, u tom je sadržan visok zahtjev koji se postavlja svakom čovjeku". Ova misao bila je potrebna da bismo početku ovog teksta postavili pitanje je li ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović spreman slušati što mu netko govori i je li spreman dopustiti da mu se išta kaže? Pripada li on onoj tradiciji koju Gadamer naziva nasljeđe Europe ili pak misli da se u suvremenoj Hrvatskoj može ponašati kao starojugoslavenski oficir?

Mučki i zaplotnjački ukinuo je Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika, a da nije imao potrebu članovima toga vijeća ni obrazložiti svoju odluku, a kamoli pozvati na razgovor dva časna akademika Radoslava Katičića i Mislava Ježića, predsjednika Vijeća i njegova zamjenika, prije negoli je donio bilo kakvu odluku. Nakon što je promijenio ime Ministarstva, sada je ukinuo Vijeće za normu i o tomu obavijestio članove toga vijeća kao da je riječ o nekakvim kočijašima, a ne uglednim članovima hrvatske kulturne i jezikoslovne znanosti. Nameće se pitanje do kada se može trpjeti poniženja koja svako malo beščasno i vehementno priređuje ministar Jovanović? Jučer je nekima predlagao da se pogledaju u ogledalo i pljunu u ono što vide, danas je bacio pod svoje noge akademike i sveučilišne profesore. Što još moramo doživjeti od toga nekulturnog ministra Bez obrazloženjaMinistar Jovanović ukinuo je Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika i nakon desetak dana pismeno obavijestio članove toga vijeća o tome, među njima pokojnog Tomislava Ladana, a da ni jednim slovom nije obrazložio svoju egzekuciju. U tome je bio toliko revan i transparentan da preko svog promidžbenog ureda nije bio spreman pustiti ni jednu jedincatu rečenicu, nego se čitava gruda u svezi s njegovom odlukom zakotrljala kad su članovi toga vijeća dobili vrlo neobičnu odluku ministra, bez riječi obrazloženja njegova postupkakoji si je uzeo za pravo određivati budućnost hrvatske znanosti, obrazovanja i športa?

Ministar Jovanović ukinuo je Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika i nakon desetak dana pismeno obavijestio članove toga vijeća o tome, među njima pokojnog Tomislava Ladana, a da ni jednim slovom nije obrazložio svoju egzekuciju. U tome je bio toliko revan i transparentan da preko svog promidžbenog ureda nije bio spreman pustiti ni jednu jedincatu rečenicu, nego se čitava gruda u svezi s njegovom odlukom zakotrljala kad su članovi toga vijeća dobili vrlo neobičnu odluku ministra, bez riječi obrazloženja njegova postupka. Tako su novinari došli do informacije. Neki članovi Vijeća ni pod kakvu cijenu nisu htjeli da se spominje njihovo ime, što samo svjedoči o strahu znanstvenika u novim prilikama u kojima živimo.

Slijedi li "oslobođenje" Hrvatske od norme hrvatskog jezika?

Umjesto suvisla priopćenja obrušio se na poznatu jezikoslovku Sandu Ham s osječkoga Filozofskog fakulteta, koja se usudila komentirati ministrovu odluku. Pritom je kao obrazloženje naveo kako smatra da se jezikom na stručnoj i znanstvenoj razini trebaju baviti znanstveni instituti i visokoškolske ustanove te da se u protekle tri godine Vijeće sastalo samo četiri puta. Neizravno je optužio članove Vijeća za nerad, odnosno da su oni sami učinili suvišnim to tijelo Ministarstva.

"Ministar dr. sc. Željko Jovanović raspustio je Vijeće za normu hrvatskoga standardnoga jezika 8. svibnja 2012. Usprkos neprimjerenoj simbolici, nadajmo se da stav Ministarstva prema hrvatskomu jeziku ne će biti 'oslobođenje' Hrvatske od norme hrvatskoga standardnoga jezika", izjavio je za naš list zamjenik predsjednika Vijeća akademik Mislav Ježić.

Podsjeća kako su za članove bili imenovani jezikoslovci predstavnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, filozofskih fakulteta u Zagrebu, Osijeku, Rijeci, Puli, Zadru i Splitu, Učiteljske akademije (Pedagoškoga fakulteta) u Zagrebu, Hrvatskih studija, Matice hrvatske, Leksikografskoga zavoda i Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Sastav mu je, dakle, kako dodaje, bio reprezentativan i članovi mu nisu bili istomišljenici. Ipak je Vijeću, kako kaže Ježić, uspijevalo u proteklim godinama održati 27 sjednica, sustavno razložiti i složiti se oko mnogih ključnih pitanja o odnosu standardnoga jezika prema jezičnoj baštini i prema narječjima, prema svojoj književnojezičnoj osnovici –kako se ona u dosadašnjoj lingvistici nije razumijevala; raspraviti mnoge aktualne nedoumice, pravopisne i gramatičke, o sastavljenu i rastavljenu pisanju riječi, o pisanju dugih afrikata, pisanju imena i riječi stranoga podrijetla, o nepostojanim samoglasnicima itd.; odgovarati na pitanja o nepoštovanju hrvatskoga jezika kao službenoga u Hrvatskoj, davati savjete o jezičnoj kulturi; donositi niz zaključaka u svezi s daljim normiranjem jezika; potaći neke projekte bitne za hrvatski jezik u procesu integracije Hrvatske u Europsku uniju, kao projekte izrade stručnoga nazivlja (Struna).

"Rad je Vijeća bio nepristran, pristup redovito sustavan i obuhvatan, a zaključci znanstveno utemeljeni, konstruktivni i, nadamo se, vrlo korisni svima zainteresiranima", ističe Ježić i dodaje kako bi zaključke i zapisnike bilo vrijedno objaviti u posebnoj publikaciji jer imaju trajnu vrijednost.

Ježić upozorava da iako Ministarstvo ističe da se jezikom na stručnoj i znanstvenoj razini trebaju baviti znanstveni instituti i visokoškolske ustanove, a ne Vijeće, čini se da nije dobro obaviješteno jer je njegovo Vijeće na reprezentativan način okupljalo predstavnike upravo tih ustanova, po potrebi ih koordiniralo, ali je ujedno, za razliku od pojedinačnih ustanova, predstavljalo i središnje tijelo s potrebnim autoritetom predsjednika i svojih članova koje je moglo biti od velike pomoći i jeziku i zemlji i nadležnomu ministarstvu. Sada takva tijela i takve pomoći ne će biti, a svakako bi teško bilo sastaviti drugo s tako uglednim predsjednikom i tako reprezentativnim sastavom, napomenuo je.

Akademik Radoslav Katičić, predsjednik Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika, osnovanog 2005. odlukom Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, izjavio je u povodu odluke ministra da im nije odgovarao duh hrvatskoga jezika koji su zagovarali, bio im je smetnja, pa su nas onda i raspustili.

Može li ministar Jovanović opstati kao ministar i član hrvatske Vlade nakon ovakve izjave jednog od najpoznatijih hrvatskih i europskih lingvista akademika Katičića, na to bi pitanje trebao vrlo brzo odgovoriti hrvatski premijer. Ministar i premijer morali bi znati da hrvatski narod može štošta istrpjeti, ali poniženja ne i to u pravilu najodlučnije kažnjava. U ovom slučaju ponižen je jedan od najuglednijih članova hrvatske kulturne zajednice, najveći živući kroatist Radoslav Katičić.

Zašto je osnovano Vijeće za normu?

Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika osnovano je u svrhu sustavne stručne skrbi za hrvatski standardni jezik, radi rasprave aktualnih nedoumica i otvorenih pitanja hrvatskog standardnog jezika, radi upozoravanja na primjere nepoštivanja ustavne odredbe o hrvatskom jeziku kao službenom jeziku RH, promicanja kulture hrvatskoga standardnog jezika, skrbi o jeziku s obzirom na proces integracije Republike Hrvatske u EU, radi rješenja u svezi s daljnjim normiranjem hrvatskog standardnog jezika te praćenja jezične problematike i utvrđivanje načela u pravopisnoj normi.

Vijeće je od 2005. do svibnja 2011. imalo 27 sjednica o čemu su na mrežnim stranicama Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje dostupni opširni zapisnici.

Ministar prigovara kako je Vijeće u posljednje tri godine održalo četiri sjednice. Ne želim biti odvjetnik Vijeća, ali sigurno i za takvo što postoje razlozi, jer prije su se državne sjednice održavale po nekoliko puta godišnje. Zapisnici a tih sjednica bili su na raspolaganju medijima, ali oni su ih uglavnom zanemarivali. Možda ministar misli da bi Vijeće trebalo raditi kao neka gradska pekarnica.

Jovanović otvorio prostor nestručnjacima, amaterima i politikantima

Profesorica hrvatskoga jezika na osječkom Filozofskom fakultetu Sanda Ham nazvala je odluku ministra Jovanovića o ukidanju Vijeća za normu "posve političkom".

"Ukidanjem jedinog državnoga mjerodavnog i stručnog tijela koje je imalo sustavno skrbiti o hrvatskom jeziku, otvoren je prostor nestručnjacima, amaterima i politikantima. Nema pogubnijega nego kada se iz struke izbace stručnjaci i iz hrvatskoga jezika hrvatski jezikoslovci", smatra Ham.

Po njezinim riječima većina europskih zemlja, ali i izvaneuropskih, ima vijeća ili odbore za njegovanje vlastitog jezika, ali većina zemalja ima i zakone o jeziku, a nama je to uskraćeno.

"Ne postoji politička volja da se položaj hrvatskog jezika jasnije i bolje uredi, osigura, zaštiti", tvrdi. Upozorava kako SDP pod drugi put tako ukida jedno vijeće za hrvatski jezik te da je malo poznato kako je prvo Vijeće za normu hrvatskog jezika koje je bilo osnovalo Vijeće za jezikoslovlje u Ministarstvu znanosti tehnologije 1998., ugašeno 2000. godine, kad je došla na vlast šesteročlana koalicija sa SDP-om na čelu. SDP izgleda ne može bez igara s hrvatskim jezikom. Je li sve na tragu prijedloga Snježane Kordić o jednome jeziku – srpskohrvatskom te da se iz Ustava izbaci hrvatski jezik vidjet ćemo uskoro.

"Treba li naglasiti da je ministrov savjetnik za pravopisna pitanja (Slavko Goldstein) osoba koja je izdavač i koja je 2001., nakon ukidanja prvoga Vijeća za normu, na tržište izbacila Anić-Silićev pravopis, unitaristički prvopis koji je javnost prepoznala kao preživjeli i odumrli odvjetak novosadskog pravopisa iz 1960.", pita Ham. Pritom napominje kako je pravopis dobra roba, trži se na veliko, nije mala stvar biti izdavač knjige obvezne za svakog učenika.

"Hoće li biti u Hrvatskoj mudrosti pa se zaustaviti trženje, pazarenje i vašarenje hrvatskim jezikom? Vijeće za normu tu je mudrost imalo", tvrdi Ham.

Ministrova primjedba kako Vijeće za normu nije bilo demokratski izabrano nego imenovano od bivšega ministra Dragana Primorca demagoška je, budući da su u Vijeću za normu hrvatskoga standardnog jezika bila zastupljena različita, pa i suprotsavljena mišljenja o normiranju hrvatskoga jezika. Vijeće je, za razliku od dnevnopolitičkih nadrijezikoslovaca, hrvatski jezik usmjeravalo prema samosvojnosti i unutrašnjoj izgradnji – sagledavanju vlastitog sustava iz njega samog. Prema tome, nikakvi instituti, nikakve obrazovne ustanove ne mogu zamijeniti ulogu Vijeća, jer je ono bilo državno mjerodavno i stručno tijelo. Nakon ministrova "pucnja u potiljak" Vijeću za normu hrvatskoga standardnog jezika dopuštamo si postaviti pitanje može li se Željka Jovanovića u znanstvenim i kulturnim krugovima i dalje smatrati ministrom znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske?

Marko Curać
Hrvatski list