Karamarkov HDZ

HDZ dobio je novog čelnog čovjeka i sada je pitanje može li pod njegovim vodstvom ta stranka opet postati onako superiorna na hrvatskoj političkoj sceni kao što je bila prvih deset godina hrvatske samostalnosti. Teško će se to dogoditi jer više nisu takve ni okolnosti ni HDZ, a ni birači. Ona strast i zanos kojima su se ljudi žrtvovali i živjeli za opće dobro, ne mareći za osobno, teško su ponovljivi. Tomislav Karamarko nije novi Tuđman, HDZ nije više nacionalni pokret, a desetak i više novih naraštaja izraslih nakon Domovinskoga rata po sasvim drugim mjerilima vrjednuju političare i njihove stranke.

Karamarko je dobio većinu na nedavnom stranačkom Saboru. Razlika između njega i drugoplasiranog dr. Milana Kujundžića bila je 111 glasova, što znači da je dr. Kujundžiću bilo potrebno još 60-ak glasova da pobijedi. Bio je uvjeren da će pobijediti već u prvome krugu, govorio da mu je njih više od 1.300, s kojima je osobno razgovarao, obećalo da će glasovati za njega. 111 glasovaKaramarko je dobio većinu na nedavnom stranačkom Saboru. Razlika između njega i drugoplasiranog dr. Milana Kujundžića bila je 111 glasova, što znači da je dr. Kujundžiću bilo potrebno još 60-ak glasova da pobijedi. Bio je uvjeren da će pobijediti već u prvome krugu, govorio da mu je njih više od 1.300, s kojima je osobno razgovarao, obećalo da će glasovati za njegaDa je dr. Kujundžić na trenutak prestao biti naivan, znao bi da je barem polovica njih obećalo glasove svim kandidatima. Sama činjenica da nitko, pa ni Karamarko, nije dobio natpolovičnu većinu od ukupnoga broja nazočnih izaslanika (nešto više od 2000 njih), na neki način stavlja obvezu pred Karamarka da o tome vodi računa, kao što bi morao voditi računa i o tomu da je „za dlaku" pobijedio dr. Kujundžića.

"Za dlaku"

Najsnažnija, pak, politička poruka koju su izaslanici uputili sadržana je u činjenici da su njih dvojica, dakle Karamarko i Kujundžić, zajedno dobili nešto manje od 80 posto glasova. Time su izaslanici poručili da im je dosta politike Ive Sanadera i Jadranke Kosor u HDZ-u, odnosno svega onog što je tih dvoje ljudi utjelovljavalo. Sada je to već prošlost. Kosoričina i Sanaderova politika u HDZ-u doživjeli su potpuni krah. HDZ-ovu je članstvu, drugim riječima, dosta naplavina komunističkih recidiva, izdaje i korupcije. Na Karamarku je, s obzirom da je i on temeljio svoju predizbornu retoriku na dijagnosticiranju tih destrukcija stranke od 2000. naovamo, da povede stranku novim smjerom oporavka i povratka na staru slavu. Zaslužuje šansu premda je bezbroj čimbenika koji pobuđuju skepsu. Prvo, novoizabrani predsjednik HDZ-a ima određene komunikacijske hendikepe i morat će dobrano raditi na sebi da ih otkloni s obzirom da su imidž, dojam i percepcija ponekad presudni za uspjeh. Dosta sanaderizmaNajsnažnija, pak, politička poruka koju su izaslanici uputili sadržana je u činjenici da su njih dvojica, dakle Karamarko i Kujundžić, zajedno dobili nešto manje od 80 posto glasova. Time su izaslanici poručili da im je dosta politike Ive Sanadera i Jadranke Kosor u HDZ-u, odnosno svega onog što je tih dvoje ljudi utjelovljavaloIzgovor da je on po prirodi introvertirana osoba, nije nikakav alibi, makar i imao intuiciju potrebnu za dobre političke poteze.

Drugo, ono što je evidentno svima, pa i oduševljenim pristašama Tomislava Karamarka, jest činjenica da se u Predsjedništvu okružio ljudima relativno skromnih mogućnosti. Ako će Karamarko stvarati tzv. vladu u sjeni, nije jasno od koga će ju uopće stvoriti s obzirom da su u najužem vrhu stranke ljudi iz malih sredina, većimdijelom osobe sa srednjoškolskim i bez fakultetske izobrazbe. Možda i nije moguće naći neke prigovore Josipi Rimac iz Knina, Olegu Butkoviću iz Novog Vinodolskog ili Dubravki Šuici iz Dubrovnika, zatim gospodinu iz Kutine, no ipak oni vode male sredine, a nije isto voditi jedan Knin, grad Zagreb, veliku stranku poput HDZ-a ili, sutra, državu. U tom najužem vrhu nema ljudi iz Zagreba, Varaždina, Osijeka, Karlovca, Rijeke, Pule..., a ne bi bilo ni iz Splita da Karamarko nije kooptirao Antu Sanadera, čovjeka također limitiranih političkih mogućnosti. U operativom smislu, svi ti ljudi na lokalnim razinama mogu biti vrlo korisni, ali njima povjeriti vođenje tako velike i slavne stranke, a onda i države, bilo bi suicidalno.

Suspektni likovi

U svojoj zadaći Karamarko bi morao očistiti stranku od suspektnih likova koji instinktivno hrle u šator pobjednika, odbiti pokušaje kriminalaca i nasilnika s ruba društva da izravnim ili neizravnim putovima utjecaja stječu osjećaj svemoći u svojim sredinama jer šira javnost takve likove identificira sa samim HDZ-om.

Nadalje, novi predsjednik HDZ-a težiti ujedinjavanju ili suradnji s ostalim domoljubnim političkim opcijama jer je empirijski već više puta potvrđeno da i do 20-ak posto glasova na svakim izborima biva bačeno „ u bunar" zbog razmrvljenosti tzv. desne političke opcije. Jedna od prvih Karamarkovih izjava bila je da nema bojazni od klizanja njegova HDZ-a udesno, čime se on na neki način brzo počeo pravdati pred ljevicom i odustao od predizborne retorike, pa se zapravo ponavlja ona tragikomična situacija u kojoj tobože desni lideri raspaljuju desno orijentirani dio biračkoga tijela dok ne dobiju glasove, a već prve večeri nakon izbora s lakoćom ga se odriču. U Hrvatskoj su obranu ključnih nacionalnih interesa u politici, gospodarstvu i u kulturi proglasili desničarenjem, čak i ustaštvom, što je neprispodobivo svakom racionalnom političkom diskursu.

Zbog toga danas imamo situaciju da se tzv. ljevica u zapadnih demokratskim državama više zauzima za vlastite nacionalne interese nego što se dosad tobože desni HDZ u Hrvatskoj zauzimao za hrvatske interese. Tomislav Karamarko mora odlučno odbaciti takvu lažnu kategorizaciju na hrvatskoj političkoj sceni i mirno reći da HDZ jest i desna, demokršćanska prosvijećena politička stranka kojoj, zatreba li, nije stran nacionalizam, ali jest šovinizam, posebno zbog činjenice što su zahvaljujući desnici, a ne ljevici, ostvareni povijesni hrvatski interesi. U tom pogledu, novi predsjednik HDZ-a mora rezolutno odbiti sve pokušaje militantnih ljevičarskih kolumnista i tzv. analitičara da sotoniziraju HDZ i da ga svojim „naputcima" ideološki i programski dizajniraju u skladu s vlastitim ljevičarskim ideološkim uvjerenjem.

To su vrlo uspješno činili za vrijeme Ive Sanadera, oni su mu diktirali politički smjer i operativne poteze te su neki od njih, inače žustri protivnici hrvatske samostalnosti, u jednom trenutku otvoreno pisali da su i oni postali glasači HDZ-a. A u konačnici to je dovelo do potpunog sloma HDZ-a s obzirom da je pod takvim sugestijama i sa sugestibilnim Sanaderom HDZ pretvoren u kopiju SDP-a i HNS-a. Bila je to zapravo izdaja birača, hrvatskog naroda i HDZ-ovih ideala. Ta je izdaja zapravo smrtni grijeh HDZ-a Ive Sanadera i Jadranke Kosor, a ne slučajevi kriminala, korupcije i privatizacijske pljačke. Probleme kriminala, korupcije i privatizacijske pljačke HDZ-u nametnuli su lijeve stranke i mediji kao vodeće probleme, istodobno mu u plus pripisujući čine izdaje. Prava istina je da je u vrijeme HDZ-a do 2000. privatizirano samo 27 posto gospodarstva i 33 posto bankarskog sektora, a najveći Korupcija i izdajaProbleme kriminala, korupcije i privatizacijske pljačke HDZ-u nametnuli su lijeve stranke i mediji kao vodeće probleme, istodobno mu u plus pripisujući čine izdajeskandali su se na tom planu događali kasnije za vrijeme Račana i Sanadera.

Suočavanje s istinom

To, naravno, ne znači da treba amnestirati HDZ od odgovornosti za takve slučajeve, ali šteta od njih nemjerljivo je manja od štete koja se dogodila izdajom i potpunim moralnim i političkim vrijednosnim raspadom hrvatskoga društva nakon 2000. Da nije bilo tog moralnog i političkog raspada, ne bi bilo ni kriminala i korupcije u toj mjeri. Uostalom, šteta od kriminala može se još i nadoknaditi oduzimanjem otuđene imovine i slanjem odgovornih u zatvor, ali kako vratiti Gotovininih dosad 12 godina neslobode, kako vratiti sedam godina Branimiru Glavašu koji je pod montiranim optužbama osuđen, kako vratiti život Đuri Brodarcu kojega je država teško bolesnog poslala u zatvorsku ćeliju na 41stupanj da umre kao životinja, cinično mu darujući ventilator.

Dubine upravo te dijagnoze mnogi danas u Hrvatskoj nisu svjesni pa se iscrpljuju u površnim dnevno-političkim kritikama i destrukcijama, u čemu participira, čini se, i novi vrh HDZ-a, uključujući i zamjenika predsjednika HDZ-a dr. Dragu Prgometa koji je u nedjelju na HTV-u rekao da bi se HDZ trebao ispričati zbog pojava pljačke i korupcije. Da, trebao bi, ali HDZ je doveo na vlast agresore na Hrvatsku, a zaslužne ratne zapovjednike u tamnice i smrt. Kad su uhapsili generala Gotovinu, u dan ili dva, samoubojstvo je počinilo 15-ak branitelja. Zbog pljačke i korupcije nitko se nije ubio. Ljudi su se ubijali od tuge. Od suočavanja s tom istinom morao bi početi moralni oporavak HDZ-a i učiniti taj iskorak u današnjoj nakaradnoj Hrvatskoj u kojoj je novac sve, a ljudski životi, posebno životi domoljuba i branitelja, ništa. Hoće li im se Karamarkov HDZ ispričati zbog te tuge i nanesene boli?

Ivica Marijačić
Hrvatski list