Razgovor s akademikom Josipom Pečarićem
Hrvatski matematičar svjetskoga ugleda akademik Josip Pečarić skrenuo je pri izborima u HAZU pozornost time što se suprotstavio izboru povjesničara Ive Goldsteina za redovitog člana HAZU. Tim povodom ukratko je pojasnio za Hrvatski list razloge svoje intervencije.
Zašto ste se suprotstavili izboru Ive Goldsteina za akademika? Što mu zamjerate?
HAZU nikad nije imala lošijeg kandidata. Dobio je 34 od 105 glasova, najmanje glasova u povijesti Akademije! Znao sam koliko je on loš kandidat i da bi njegov izbor bio sramota Akademije. Moja je dužnost bila to pokazati. Za rad I. Goldsteina njegove kolege Brandt, Zakarija, Budak, Mrkoci, Krišto i Geiger koriste se ovim objašnjenjima: izmišljanje vrela i autora, falsificiranje i znanstveno nepoštenje, znanstvena fantastika, činjenične i metodičke pogrješke, nepoznavanje i nenavođenje literature, interpretacijske improvizacije, krivo zaključivanje, stereotipiziranje i netolerancija. Ili: knjiga je promašaj; iskonstruirana je, sklepana i nedozrela; ili korisna je zbog dokumenata, a interpretacije treba odbaciti; radovi su muRazina djetetaNe možemo znati koliko su akademici bili upoznati s njegovim radom. Ja sam napisao podrugljivo pismo Predsjedniku i Predsjedništvu HAZU. U osnovi je jedan primjer kojim pokazujem kako Goldsteinove interpretacije mogu biti na razini petogodišnjeg djeteta. Naime, tvrdi da su se četnici u NDH osvećivali zbog ustaškog genocida, a primjer mu je za takvu osvetu 15.4.1941. Petogodišnje dijete zna da je uzrok osvete prije nje same školski primjer kako se ne treba i ne smije pisati itd, itd. I prof. Lang negativno je pisao o njegovu radu.
U medijima se stvara percepcija da ste neakademski postupili (lobirali)?
Lobiranja je doista bilo. Među akademicima se spominje hotel Palace. Ja odavno nisam bio u njemu.
Bi li Goldstein bio izabran da je izostala vaša reakcija?
Ne možemo znati koliko su akademici bili upoznati s njegovim radom. Ja sam napisao podrugljivo pismo Predsjedniku i Predsjedništvu HAZU. U osnovi je jedan primjer kojim pokazujem kako Goldsteinove interpretacije mogu biti na razini petogodišnjeg djeteta. Naime, tvrdi da su se četnici u NDH osvećivali zbog ustaškog genocida, a primjer mu je za takvu osvetu 15.4.1941. Petogodišnje dijete zna da je uzrok osvete prije nje same. Dakle Goldstein tvrdi kako je genocid nad Srbima izvršen u prvih pet dana uspostave NDH, ili Goldstein misli da ide prvo osveta pa onda ono što ju je uzrokovalo. Predsjedništvu sam slao članke spomenutih autora tako da su se doista mogli uvjeriti koliko je Goldsteinovih gluposti opisano u njima, mada su uglavnom dani „najslikovitiji (čitaj: najtragičniji) primjeri.
Što su Vam kolege u neposrednom razgovoru rekli?
Rekli su mi da sam spasio ugled Akademije, ali i kritizirali što sam nepotrebno u svom govoru navodio previše primjera o Goldsteinovoj nepodobnosti. Nitko nije ni pokušao pobiti moje dokaze na Skupštini. Kažu, moji su materijali kružili Akademijom pa su ih vjerojatno svi pročitali.
Poznate su ranije Vaše polemike s Goldsteinom, je li ovo bio nastavak?
Nije polemika kad on i njegov otac falsificiraju ono što sam rekao pa napišu veliki tekst u kojem pobijaju takve 'laži akademika Pečarića', a meni ne dopuste pokazati da zapravo oni lažu. Nije polemika kada Ivo Goldstein traži da se u kaznenom zakonu uvede i delikt specijalnog antisemitizma: 'Već me duže vrijeme po tisku gadi i vrijeđa izvjesni Josip Pečarić'. Opet nešto što je na razini petogodišnjaka, zar ne?
Rečeno je da ispunjava zakonske uvjete za akademika. Što to znači i je li to dovoljno?
Zakonski su uvjeti da ga se predloži u Akademiji ili od neke druge odgovarajuće institucije. Ali nitko nije osporio moje tvrdnje, već je izneseno mišljenje da kandidat ima dovoljno dobrih radova. Međutim, to je u suprotnosti s načelom izvrsnosti. Ne možeš tvrditi da je netko izvrstan, ako je pokazano da mu zaključivanje zna biti na razini petogodišnjaka. Kad znamo da mu je tata savjetnik Predsjednika, dr. Ivo kandidat za veleposlanika, stric može jednim pismom Saboru izmijeniti odluku o komemoraciji u Bleiburgu, onda očekujem da će mnogi dobiti po prstima što mi se se nisu usudili suprotstaviti na Skupštini i naknadno me napasti. Već mi ih je žao.
Može li nakon svega I. Goldstein biti hrvatski veleposlanik?
To ovisi o tomu je li današnjim vlastima do ugleda Hrvatske. Jesu li shvatili poruku ovih izbora u HAZU? Je li njima važna logika ili samo da se uz Hrvate stalno vezuje riječ genocid? Ako je ovo drugo – imaju najboljeg kandidata!
Marko Curać
Hrvatski list