Hrvatski tjednik
 

Na žalost, ostvarilo se ono što je Josipović zazivao: cijela Hrvatska postala je crvena!

UUgledni hrvatski liječnik i saborski zastupnik akademik Željko Reiner u ekskluzivnom razgovoru za naš list govori o svojim očekivanjima od Vlade lijeve opcije i Sabora, nemogućnosti oporbe da dovede u pitanje izglasavanje nekog lošeg zakona, o SDP-u koji u ovom trenutku u rukama ima sve poluge vlasti, o amneziji – prirođenoj bolesti u Hrvata, o podjelama na 'lijeve' i 'desne' u Hrvatskoj, imenovanjima po načelu podobnosti te nezadovoljstvu birača s Vladom. Naime, Zeljko Reinerviše je onoga što je suprotno obećanjima u predizbornoj kampanji, a odnosi se na enormnu nezaposlenost, povećanje PDV-a, struje i plina, nova zaduživanja, nakanu prodaje HPB-a i Croatia osiguranja, odustajanje Hrvatskog sabora od pokroviteljstva Bleiburga, tretiranje Domovinskog rata u udžbenicima za osnovnoškolce te na prijedlog Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji.

Jeste li zadovoljni početnim radom Vlade lijeve opcije i Sabora budući da ste sada saborski zastupnik?

Moram reći da sam vrlo razočaran, poglavito nedjelotvornošću rada i ove Vlade i ovog sastava Hrvatskog sabora, barem do sada. Naime, iako je od početka rada ovog saziva prošlo četiri mjeseca, do sada smo se u Saboru gotovo isključivo bavili relativno nevažnim temama i raspravljali o zakonima koji su 'svjetlosnu godinu' udaljeni od onoga što je uistinu bitno i što bi moglo pomoći izlasku Hrvatske iz teške gospodarske krize u kojoj se nalazi. Umjesto da Vlada doslovno 'zatrpava' Sabor svakoga tjedna prijedlozima zakona kojima bi se pokušao naći izlaz iz ove više nego ozbiljne situacije i poboljšao sve lošiji standard hrvatskih građana, pojedini ministri 'epohalna' rješenja najavljuju samo u medijima i onda se, opet u medijima, o njima vode polemike, a ministri koji su ih predložili zatim se čude i tvrde da nikad nisu rekli ono što su mediji prenijeli.

O čemu se najčešće raspravlja u Saboru?

>U Sabor se iz Vlade šalju na raspravu izvješća o radu raznih ustanova i agencija i to o njihovu radu u 2010., što je za tužnu hrvatsku današnjicu potpuno nevažno, ili pak zakoni kao što je, primjerice, Zakon o izmjeni i dopuni zakona o grobljima. Sami smo biraliMnogi nisu glasovali za Kukuriku koaliciju, ali to ne poništava činjenicu da je ovu vlast izabrao slobodnom voljom na demokratskim izborima hrvatski narod. Nisu ju izabrali stanovnici Marsa već građani Hrvatske i nitko im tu vlast nije nametnuo. Kukuriku koalicija uopće ne namjerava ostvariti ono što je obećala pa ti birači sada kukaju kako su prevareniPritom se doslovno svi ti zakoni donose često bez ikakve javne rasprave po žurnom postupku koji bi trebao biti rezerviran isključivo za one rijetke i uistinu ključne zakone koji se iz nekog važnog razloga moraju žurno donijeti jer bi inače došlo do velike štete po državu. Nitko me ne može uvjeriti da je zakon koji rješava pitanja groblja toliko neodgodivo važan za poboljšanje života hrvatskih građana u ovom trenutku da ga se mora donijeti po žurnom postupku i da nema važnijih zakona koje bi Sabor trebao izglasovati. Sabor uopće ni nije zasjedao proteklih čak mjesec dana jer Vlada očito ne uspijeva pripremiti dovoljno prijedloga ozbiljnih zakona koji su Hrvatskoj u ovom času itekako potrebni i za kojima građani vape.

Ovo je pouka biračima za sljedeće izbore

Je li to jedini razlog Vašeg nezadovoljstva?

Nije. Naravno da nisam zadovoljan s time da svaki prijedlog SDP-a, budući da SDP i Kukuriku koalicija imaju dvije trećine glasova u Saboru, bez obzira kakav on bio, uvijek 'prolazi', a bilo koji prijedlog oporbenih stranaka pouzdano ne 'prolazi' i njega se uopće ne želi uzeti u obzir, ma kako konstruktivan i dobar bio. To sigurno nije dobro za Hrvatsku jer demokracija, dakle sustav u kojem uvijek postoji više opcija i različitih mišljenja, ipak kokodakuzimajući ono najpametnije iz njih konačno dovodi do najboljeg stava o nekom pitanju. Za one koji bi mi mogli predbaciti subjektivan pristup, moram odmah reći i to da držim kako za demokraciju ne bi bilo najbolje niti da HDZ ili bilo koja druga stranka ima takvu ničim ugrozivu apsolutnu većinu i to iz sličnih razloga.

Koje će posljedice iz svega toga nastati?

Bojim se naime da će, budući da je sada SDP-om predvođena koalicija samodostatna, bez mogućnosti oporbe da izglasavanje nekog lošeg zakona ili odluke uopće dovede u pitanje, dakle bez oporbe koja vlasti 'puše za vratom', vrlo brzo uz bahatost koja se pritom neumitno javlja, donositi sve češće loše odluke potpuno svjesni da ih nitko ne može osporiti niti pokušati promijeniti. Ta je sigurnost tim veća što SDP u ovom času ima pod potpunim nadzorom sve poluge vlasti, od premijera i Vlade, apsolutne većine u Saboru, Predsjednika Republike i potpune, već 12 godina ni od koga kontrolirane apsolutne vlasti Zagrebu do mnogih ostalih, uključujući i većinu medija. Naime, uistinu se ispunilo ono što je prof. Ivo Josipović kao svoj program javno obznanio u predizbornoj kampanji, a to je da će cijela Hrvatska postati crvena.

Kako to objašnjavate jer mnogi danas govore da nisu glasovali za Kukuriku koaliciju?

Onima koji me to pitaju, a to je u posljednje vrijeme sve češće, uvijek odgovaram onako kako ću i Vama: tako je izabrao hrvatski narod. Kad mi oni onda obično počnu tumačiti da mnogi nisu glasovali za Kukuriku koaliciju, to ne poništava činjenicu da je ovu vlast izabrao slobodnom voljom na demokratskim izborima hrvatski narod. Nisu ju izabrali stanovnici kokodakMarsa već građani Hrvatske i nitko im tu vlast nije nametnuo. Neki su ju izabrali jer podržavaju ideološka uvjerenja SDP-a, a neki su povjerovali obećanjima Kukuriku koalicije, za koja se sada uspostavlja da ih uopće ne namjeravaju ostvariti, pa ti birači sada kukaju kako su prevareni. Međutim i drugi su ju također izabrali. Neki, primjerice, neizlaskom na izbore ili pak glasovanjem za neku od brojnih strančica za koje je svakome razumnom bilo jasno da ne će dobiti dovoljno glasova i prijeći prag pa su njihovi glasovi otišli, sukladno D'Hondtovoj metodi, Kukuriku koaliciji. Hoće li to biti pouka da se ti birači drukčije ponašaju na sljedećim izborima, bilo lokalnim bilo onima za Sabor ili za predsjednika države, vrlo je upitno jer je amnezija, osobito ona politička, bojim se prirođena bolest u Hrvata.

Izrazito socijalno neosjetljiva vlada

Je li Vaš stav posljedica toga što ste istaknuti intelektualac i svjetski priznati znanstvenik te stručnjak, ali desne orijentacije?

Najprije želim jasno reći da držim kako je danas u Hrvatskoj podjela na 'desne' i 'lijeve' potpuno neprimjerena i netočna. Naime, u svijetu se dobro zna što je desno a što lijevo - 'lijevi' bi se trebali boriti za povećanje radničkih prava, socijalnih prava, prava rodilja, prava ratnih veterana, bolje financiranje zdravstva i socijalnih služba, veće oporezivanje najbogatijih i sl. Riječi i djelaTvrdili su prije izbora da je u državnoj upravi previše zaposlenih, a prvo što su učinili bilo je povećanje broja ministarstava u koja su uz visoke plaće novozaposlili mnoštvo podobnih, a planiraju ih zaposliti još i višedok bi oni 'desni' trebali zastupati upravo suprotne stavove. U našoj nedavnoj prošlosti pa i danas, svjedoci smo da tzv.'lijevi' zapravo povlače poteze koje bi se očekivali od 'desnih' a da su oni tzv. 'desni' bili ti koji su davali veća radnička prava, veća prava rodiljama, braniteljima i sl. Što se mene osobno tiče, po svojem bih svjetonazoru zapravo bio bliži onome što se podrazumijeva pod 'lijevim' kada je riječ o socijalnom pristupu nizu aspekata, osobito onih vezanih uz zdravstvo (iako bi po tome i socijalni nauk Katoličke crkve zapravo bio 'lijevi').

Međutim, držim da u Hrvatskoj podjela zapravo nije na 'lijeve' i 'desne' u klasičnom smislu, već se nerijetko tim terminima zapravo želi prikriti jedna druga realnost. U nas, na žalost, zapravo postoji podjela na one koji još žale što su izgubili Jugoslaviju i one koji se raduju da smo dobili Hrvatsku pa se, kako bi se to prikrilo, nerijetko tvrdi da su oni prvi 'lijevi', a drugi 'desni'. Po toj bih podjeli uistinu spadao među one 'desne'. No odbijam prihvatiti takvo netočno svrstavanje jer bi to značilo da prihvaćam upravo ono što neki žele nametnuti iz potpuno razvidnih razloga.

Porast nezaposlenosti i nezadovoljstvo zaposlenika padom standarda sve su očitiji?

Nezadovoljstvo ovom Vladom uistinu postaje sve veće, posebice zato što je većina onoga što rade točno suprotno onome što su obećavali u predizbornoj kampanji, a pritom pokazuju i izrazitu socijalnu neosjetljivost. To se, između ostalog, odnosi recimo na ukidanje javnih natječaja i imenovanje desetaka i desetaka ljudi isključivo po načelu podobnosti, a tvrdili su da su jnezaposlenostedan od problema bivše vlasti imenovanja, doduše na temelju javnih natječaja, ali ipak time nisu bili zadovoljni. Zar su od takve prošle prakse uistinu bolja imenovanja na najodgovornije položaje osoba koje su osuđene ili optužene za kaznena djela, što se sada opetovano događa, a kad ih javnost u tomu razotkrije, dobivamo pravo 'državničko' objašnjenje na engleskom: 'shit happens' iliti 'govna se događaju'? Tvrdili su nadalje prije izbora u stotinama prigoda kako je u državnoj upravi previše zaposlenih, a onda je prvo što su učinili bilo to da povećaju broj ministarstava u koja su uz visoke plaće novozaposlili mnoštvo podobnih, a planiraju ih zaposliti još i više. Zar je nakon brojnih predbacivanja o prevelikom broju umirovljenika i nedostatku sredstava za tolike mirovine uistinu najbolje navodni višak od 10.000 zaposlenih u javnoj upravi 'riješiti' tako što će biti ranije umirovljeni? Tko će zarađivati i plaćati njihove mirovine u trenutku kada u Hrvatskoj na jednog umirovljenika dolazi svega 1,19 zaposleni? Mogu li građani biti sretni s time da je Vlada odlučila povećati osnovicu plaća direktora državnih poduzeća na 25.000 kuna uz dodatne nagrade? Odgovara li to trenutku vremena? Mogu li građani biti sretni time da se, suprotno predizbornim obećanjima, ministri imenuju za članove nadzornih odbora tvrtki u državnom vlasništvu, što je sadašnjoj Vladi ozbiljno predbacila i Europska Unija. Bruxellesu se na to može odgovoriti posprdnim i uistinu 'državničkim' - 'Uh, drhtim!' Ali je li to najmudrije?

Uz enormnu nezaposlenost zaposlenici su dobili i uoči Prvog svibnja 'čestitku' za struju i plin?

Zar bi narod trebao smatrati uspjehom najvišu stopu nezaposlenosti u posljednjih devet godina koja je dosegla rekordnih više od 20 posto, a sjetimo se koliko su kritizirali znatno manju nezaposlenost za vrijeme bivše Vlade? Danas se nezaposlenost gotovo izjednačila s onom najvišom zabilježenom u travnju 2003. (kad je također na vlasti bila SDP-om Logike niotkudaNije mi jasno zašto Vlada želi prodati jedinu banku koja je još u vlasništvu hrvatske države, a s druge strane ta ista Vlada dokapitalizira jednu malu privatnu banku kao što je Centar bankapredvođena koalicija) od 345.000 nezaposlenih. Zar bi narod trebao biti zadovoljan povećanjem PDV-a na 25 posto koji je danas jedan od najviših u Europi, nikad skupljim benzinom (koji je drastično poskupio upravo zadnjih mjeseci, za vrijeme ove Vlade), strujom (upravo je poskupila za 20 posto), plinom (upravo je poskupio za 22 posto), vodom, hranom? Zar je hrvatski narod zaboravio s koliko su žara predstavnici Kukuriku koalicije stotinama puta prije izbora tvrdili da smo kao država strašno prezaduženi, a onda je prvo što su učinili bilo to da su krenuli u zaduživBleiburganja – povećali su kratkoročni dug države na 15,057 milijarda kuna i dug u eurima na 851,151 milijun da bi prije nekoliko dana zadužili državu za još 1,5 milijarda eura. Zar je obećavani gospodarski uspjeh to što je u prva dva mjeseca izvoz robe pao 6 posto, a uvoz porastao za 4,5 posto dok se deficit povećao za 22,5 posto? Međutim, ono što me najviše čudi zaprepašćujuća je šutnja građana (jesmo li ponovno svjedoci one povijesne 'hrvatske šutnje'?) i bojažljiva samozatajnost sindikata koji su ranijih godina zbog daleko manjih problema reagirali burnim prosvjedima. Sjetimo se samo kako su glasna bila gotovo histerična zgražanja i kritiziranja kada je u daleko ozbiljnijoj globalnoj ekonomskoj krizi nego što je ova danas uveden krizni porez, unaprijed najavljen kao privremeni, što se i obistinilo. Njega su onda posprdno nazvali „harač" iako je on bio uveden samo na plaće veće od 6000 kuna, a tada se istodobno povećao i neoporezivi dio plaće pa je time ovaj porez bio itekako socijalno osjetljiv dok ovako visok PDV koji je uvela SDP-ova Vlada najviše pogađa upravo najsiromašnije.

Sramotno odbijanje pokroviteljstva nad bleiburškom komemoracijom

Smatrate li da bi trebalo nastaviti rasprodaju preostala hrvatskog bogatstva?

Naravno da ne. Začudno je da upravo oni koji su svojedobno najžešće kritizirali prodaju hrvatskih tvrtki, sada žarko žele što "Lijevi" i "desni"Iza podjele na 'lijeve' i 'desne' želi se zapravo prikriti jedna druga realnost: postoji podjela na one koji još žale što su izgubili Jugoslaviju i one koji se raduju da smo dobili Hrvatsku pa se, kako bi se to prikrilo, nerijetko tvrdi da su oni prvi 'lijevi', a drugi 'desni'prije rasprodati ovih nekoliko preostalih velikih tvrtki kao što su Hrvatska poštanska banka (HPB) ili Croatia osiguranje. Posebno čudi i brine što se recimo želi prodati kutinska Petrokemija u kojoj radi više od 2300 radnika, a koja je prošlu godinu zaključila s dobiti od 107,8 milijuna kuna - dakle ne radi se o nekoj propaloj ili problematičnoj tvrtki koja opterećuje proračun. Kad smo pak kod HPB-a, nije mi jasno zašto Vlada želi prodati jedinu banku koja je još u vlasništvu hrvatske države, a s druge strane ta ista Vlada dokapitalizira preko fondova gospodarske suradnje (FGS) jednu malu privatnu banku kao što je Centar banka. To čudi tim više što je svrha FGS-a (osnovani su za vrijeme prošle vlade) ulaganje u tvrtke iz realnog sektora radi pomoći nacionalnom gospodarstvu s ciljem njegova poticanja i očuvanja postojećih te stvaranja novih radnih mjesta i pokretanja novih gospodarskih subjekata, a nikako ne radi ulaganja u financijski sektor koji je prošlu godinu zaključio s dobiti većom od 4,7 milijarda kuna.

Predsjedništvo Hrvatskog sabora, voljom Kukuriku koalicije, donijelo je odluku da više ne bude pokrovitelj obilježavanja Bleiburga. Koje je Vaše mišljenje o tomu?

Neovisno o mom osobnom stavu, a taj je jasan - loše je što je SDP odlučio da Hrvatski sabor ne bude više pokrovitelj obilježavanja stradanja nevinih hrvatskih žrtava u Bleiburgu -ta je odluka nejasna tim više što je to uspostavljeno za vrijemeDomovinski_ratSDP-ove Vlade Ivice Račana, a u Bleiburg su odlazili i on, i predsjednik Ivo Josipović, i Zoran Milanović. Međutim, ono što držim najlošijim jest to što tom odlukom vlast opet potiče podjele hrvatskog naroda. Umjesto da se bave teškim gospodarskim stanjem u kojem se Hrvatska nalazi, nizom problema koje hrvatske građane muče u svakodnevnom životu, a za koje su dobrim dijelom i oni 'zaslužni', vlast se očito, želeći skrenuti pozornost s tih bitnih problema koje ne znaju ili ne žele riješiti, dakle, umjesto da se okrene budućnosti, opet vraća na 1941. ili 1945. Zar uistinu misle da će im itko povjerovati kako će oni Hrvatsku odvesti u boljitak stalno se vraćajući na Drugi svjetski rat i poratno razdoblje, otvarajući rane stare šest ili sedam desetljeća. Dok se drugi narodi pogođeni svjetskom krizom bave gospodarstvom, monetarnom krizom i ostalim ključnim pitanjima današnjice na dobrobit svoga pučanstva, ova nas vlast opet gura u rasprave o ustašama, domobranima i partizanima pri čemu, naravno, potpuno pristrano jasno daju do znanja da su njima nevine žrtve jedne strane 'vrjednije' od onih druge strane.

Što kao dragovoljac Domovinskog rata od 1990. i od predsjednika Tuđmana najviše odlikovani hrvatski branitelj - liječnik (mnogi koji Vas poznaju samo kao međunarodno najistaknutijeg hrvatskog znanstvenika iz područja medicine, a to i ne znaju), mislite o odnosu prema Domovinskom ratu?

Ne želim govoriti o uobičajenim temama koje se najčešće spominju kad je o tomu riječ, primjerice o sramotnoj nepravdi da heroj Domovinskog rata Ante Gotovina već šest godina čami u haaškom zatvoru i to zbog toga što je netko u tom sudu Što djeca uče?U udžbeniku iz povijesti 8. razreda Domovinskom je ratu od 244 stranice posvećeno pet. I što piše: 'Kako je rat eskalirao, u dijelovima Hrvatske pod nadzorom hrvatskih vlasti raslo je nepovjerenje prema srpskom stanovništvu. Bilo je otpuštanja s posla, deložacija iz stanova, uništavanja imovine, pa čak i ubojstava. Iz tih se dijelova Hrvatske iselilo više desetaka tisuća Srba... Svaki Srbin ovdje se osjeća ugroženim od svih, od srpskih kao i od hrvatskih ekstremista.' To će nedvojbeno rezultirati da za jednu ili dvije generacije spoznaja o Domovinskom ratu završi u svijesti ljudi negdje na razini spoznaja o Drugom punskom ratu ili će se pak stvoriti nelagodan osjećaj kako je riječ o sramotnom ili barem sumnjivom razdoblju hrvatske povijestiproizvoljno odlučio da ako topnička granata padne na više od 200 metara udaljenosti od vojnog cilja to predstavlja prekomjerno i nezakonito granatiranje i da mu po tome nad glavom visi presuda slijedom koje bi vjerojatno ostatak života proveo u zatvoru. Ako na to na žalost već ne možemo, ili na to kao država nismo pravodobno željeli utjecati, postoji niz stvari na koje možemo i moramo utjecati, a neoprostivo je da to ne činimo.

Na što konkretno mislite?

Najbolji je primjer za to kakve informacije mladi dobivaju o Domovinskom ratu, ratu u kojem je stvorena slobodna i neovisna hrvatska država, dakle sve ono što danas imamo. Kako mi je kći u osmom razredu osnovne škole, pogledao sam njezin udžbenik povijesti jer se taj predmet u osmom razredu bavi poviješću 20. stoljeća. Znate li koliko je, od 244 stranica koliko knjiga ima, posvećeno tom ključnom razdoblju novije hrvatske povijesti? Ukupno pet, od čega najmanje dvije zauzimaju fotografije, a dvije su citati iz pisama i knjiga stranih novinara o tom razdoblju. I to kakvi citati! Primjerice, naša djeca uče o Domovinskom ratu iz ovakvih tekstova: 'Kako je rat eskalirao, u dijelovima Hrvatske pod nadzorom hrvatskih vlasti raslo je nepovjerenje prema srpskom stanovništvu. Bilo je otpuštanja s posla, deložacija iz stanova, uništavanja imovine, pa čak i ubojstava. Iz tih se dijelova Hrvatske iselilo više desetaka tisuća Srba... Svaki Srbin ovdje se osjeća ugroženim od svih, od srpskih kao i od hrvatskih ekstremista.' To su, dakle, najvažnije činjenice koje naša djeca uče u one bijedne dvije stranice teksta o Domovinskom ratu. Koliko se to razlikuje od onoga što su moja, ali i niz drugih generacija učenika morale učiti o Drugom svjetskom ratu kada smo, a pritom uopće ne spominjem ideološku neobjektivnost kojom je gradivo bilo opterećeno, morali učiti sve pa i najmanje detalje o neprijateljskim ofenzivama, sekretarima SKOJ-a i sličnom. Sve se to zbivalo uz mitologiziranje i veličanje svakog zbivanja, uključujući i to kada je nekoliko partizana uspjelo ili nije uspjelo prijeći neku planinu ili proplanak. Za razliku od toga, danas se sustavnim i namjernim prešućivanjem brojnih činjenica o Domovinskom ratu, uz isticanje negativnosti, našoj mladeži zapravo niječu veličanstvene pobjede kojima je krvlju najboljih hrvatskih sinova stvorena slobodna Hrvatska. To će nedvojbeno rezultirati da za jednu ili dvije generacije spoznaja o Domovinskom ratu završi u svijesti ljudi negdje na razini spoznaja o Drugom punskom ratu ili će se pak stvoriti nelagodan osjećaj kako je riječ o sramotnom ili barem sumnjivom razdoblju hrvatske povijesti.

Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji nametanje je manjinskog svjetonazora većini

Javnost se polarizira oko Prijedloga zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji?

Najprije bih htio reći da u zemlji u kojoj se 94 posto stanovništva izjašnjava kao kršćani u najmanju ruku nije mudro silom nametati zakon kojem se izrijekom jednoglasno protive sve vjerske zajednice, uključujući i one nekršćanske, jer se to protivi i njihovu svjetonazoru. Dakle očito se radi o nametanju manjinskog svjetonazora većini. Međutim, ne bih uopće htio komentirati taj zakon iz aspekta svjetonazorskog protivljenja. Naime, to je jednostavno loš zakon, opterećen ogromnim manjkavostima jer niz važnih pitanja njime nije riješen, a s druge se strane njime otvara niz ozbiljnih dvojbi.

Koje su to?

Primjerice, odredbama o darivanju zamrznutih zametaka ljudsko se biće svodi na stvar koja se slijedom ovog prijedloga zakona može posjedovati, otuđivati, a možda i nasljeđivati (ovo posljednje također nije jasno jer bi možda zakonski nasljednici u slučaju smrti obaju roditelja mogli polagati pravo na zamrznute embrije budući da su oni bili 'vlasništvo' pokojnika). Osobe koje su darovale svoje zametke imaju pravo na naknadu troškova - dakle za odricanje od svog djeteta još možete zaraditi, a sve će vam to platiti hrvatski porezni obveznici. Potpuno je neriješena sudbina smrznutih embrija nakon 5 godina - primjerice nije riješeno što će se dogoditi ako nakon 5 godina roditelji ne pristanu na darovanje embrija, već ih žele čuvati, ali nemaju novca da to plate. Uvjet da se nakon postizanja rođenja troje djece preostali zametci ne smiju darovati, implicira da se moraju uništiti (?!). Tko će donijeti odluku o uništenju živih bića? Budući da se u uvjetima ne navodi državljanstvo para koji se upušta u taj postupak (a koji ide na račun proračuna, tj. plaćaju ga svi građani Hrvatske), mogu ga očito obavljati i strani državljani kojima ćemo dakle svi mi plaćati oplodnju. Jesu li građani Hrvatske na to spremni kad znamo koliko novca nedostaje hrvatskom zdravstvu za liječenje pogibeljnih bolesti? Otvara se pitanje kako će se utvrditi neplodnost u žene bez muškog partnera, odnosno koji su to 'dosadašnji oblici liječenja neplodnosti koji su bili bezuspješni i bezizgledni' ako žena uopće nema redovit spolni život s muškim partnerom i to tijekom određenog vremena (niti ono nije definirano). S druge se pak strane traži da izvanbračni i bračni drugovi moraju dokazati svoje izvanbračno ili bračno stanje. Znači li to da se ženi samici koja to silno želi slijedom navedenoga ne dopušta da bude majka? Postoji još niz drugih nesuglasja i nedoumica koje ovaj prijedlog zakona otvara neuspješno i ishitreno pretendirajući da riješi jedno vrlo osjetljivo područje

Marko Curać
Hrvatski list

Hrvatski list

Hrvatski tjednik

Čet, 22-10-2020, 07:59:44

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 678 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.