Hrvatski tjednik
 

O hrvatskom medijskom prostoru odlučuju (i) telefonski pozivi iz američkog i njemačkog veleposlanstva

Josip Jović, jedan od najistaknutijih hrvatskih novinara - kome je takav status na svoj nakazni način svojedobno potvrdio i Haaški sud - odnedavno je u mirovini, ali kao da i nije: djelatan je kao kolumnist, ali i kao čest gost javnih tribina, na kojima obično predstavlja knjige svojih kolega, prognanih iz vladajućih domaćih/stranih kolonijalnih medija.

Ovaj put posebno nas je zainteresirala njegova uloga člana Programskog vijeća Hrvatske televizije, na kojoj se nalazi od 4. ožujka 2011. godine. Razgovarali smo – ne o uobičajenim budalaštinama televizijskog 'glamura' - već o bitnim temama ovog još uvijek najutjecajnijegJosip Jovićmedija u Hrvatskoj.

Protunacionalna ideologija

U Jutarnjem listu od 6. veljače 2010. godine poznati športski komentator HTV-a Božo Sušec, nakon vlastitog umirovljenja, objavio je ovakav poziv, rečeno je točno, za 'spas HRT-a': 'Hrvatski Sabore, osnivaču i vlasniče HRT-a, ne dopusti da interesi kapitala uruše javnu televiziju, koja bi trebala biti promicatelj demokracije, zaštitnik hrvatskog nacionalnog bića i čuvar hrvatskog kulturnog identiteta'. Zvučalo je dramatično; očito su ugroženi i demokracija i hrvatsko biće i identitet, ali i previše uopćeno: ima li taj 'kapital' svoje ime, prezime i adresu?

Božo Sušec ostao nam je dužan pojasnitiStrano vlasništvoGospodarska, specijalno financijska kolonizacija zemlje praćena je u najvećoj mjeri medijskom kolonizacijom. Mediji su uglavnom u stranom vlasništvu. Vlasnicima medija i političkim strukturama zemalja iz kojih oni dolaze odgovara lijevo-liberalna, globalistička, neoliberalna, dakle protunacionalna orijentacija što je sve mislio kad je to kazao. Očito on svakako ima precizniji uvid u spregu kapitala i javne televizije nego promatrači sa strane. Vjerojatno je mislio na komercijalizaciju, na pritiske ljudi s novcem i na potkupljivost ljudi koji rade program, kojima su važni samo bogaćenje i vlastite karijere Još je jedan problem sa Sušecovim pozivom. Objavljen je kad je njegov autor otišao pa nema onakvu snagu kao što bi ju imao da je javno istupio dok je još bio u igri. I nije u pitanju samo kapital nego i svjetonazori, ideologije oko kojih se vode globalne bitke. Doduše, jedno s drugim je povezano. Iza svake ideologije stoji novac, kao i što iza novca stoji ideologija.

Iz razgovora sa Sušecom lako se nazire da on kao razgraditelje nacionalne televizije vidi komercijalne televizije na nacionalnoj razini i u stranom vlasništvu - RTL i Nova TV - ali i unutarnju 'petu kolonu'. On ju označava kao 'mlade 'falangiste' koji su 'samo izvođači radova' za velike strane igrače. Poznato nam je da su od ranih devedesetih nacionalnu televiziju - za račun famoznog Georgea Sorosa - rastakali pripadnici tzv. Foruma 21. Kakva je veza između tih starih i ovih novih 'falangista'?

Gospodarska, specijalno financijska kolonizacija zemlje praćena je u najvećoj mjeri medijskom kolonizacijom. Mediji su uglavnom u stranom vlasništvu. Vlasnicima medija i političkim strukturama zemalja iz kojih oni dolaze odgovara lijevo-liberalna, globalistička, neoliberalna, dakle protunacionalna orijentacija. htvKadrovi u našim medijima naslijeđeni su iz jugoslavenskih vremena, školuju se na ideološkim fakultetima izrazito lijeve orijentacije, imaju konzistentno negativan, posprdan ili ignorantski odnos prema cijelom nizu političkih pitanja, posebno prema naciji kao takvoj, Crkvi, obitelji, prošlosti, tradicionalnim moralnim vrijednostima, prema emigraciji i Hrvatima u BiH, itd. Oni su predodređeni za sorosovsku ideologiju, njuše duh vremena i lako mu se prilagođavaju.

Ti ljudi koji su tijekom devedesetih javno primali Sorosov novac, 'Judine škude', danas su temelj medijske vlasti - i na televiziji i u vodećim tiskanim medijima. Je li uopće moguće promijeniti taj odnos u hrvatsku korist?

Naravno da je moguće, pod uvjetom da na vlast dođe jedna poštena, ponosna, nekorumpirana, nacionalno svjesna i odgovorna politička opcija.

Gdje takve uopće ima? Ili, ako je ima, zar nije razjedinjena, dakle, nacionalno nesvjesna i neodgovorna?

Znam kako ovo zvuči idealistički i kako se sve čini, uz presudnu upravo medijsku ulogu, da takva opcija nikada ne dođe na vlast te da posumnjamo u vlastite ideale. Ali ideali se uvijek iznova rađaju i obnavljaju i sigurno će nas nadživjeti. HDZ ni u prvom ni u drugom dugačkom razdoblju svoje vlasti nije posvetio ovom problemu odgovarajuću pozornost. Štoviše, Sanader je u skladu sa svojom općom politikom zbog svojih osobnih ili vanjskopolitičkih računica pogodovao takvim medijima o kojima govorimo i koji se cijelo vrijeme neprijateljski odnose upravo prema HDZ-u kao potencijalnom predstavniku i nositelju nacionalne ideje.

U ovdašnjim novinama povremeno se održavaju savjetovanja o vlasništvu nad hrvatskim medijima. Ali budući da ga najčešće organiziraju ljudi kao što je, recimo, prof. Stjepan Malović sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti, koji je svih ovih godina djelovao kao osobito prilježan dio Sorosove mreže, vjerujete li da će javnost ikada dobiti odgovor na to pitanje? Uostalom, i sam je Malović rekao da mediji u Hrvatskoj to čuvaju kao najstrožu tajnu...

Prije koju godinu sastalo se vrlo žurno, kao da se radi o kakvoj izvanrednoj situaciji, Vijeće za nacionalnu sigurnost kojem su predsjedali predsjednik države Ivo Josipović i tadašnja predsjednica Vlade Jadranka Kosor na temu stanja u medijima te utvrđivanja vlasništva nad njima. Nakon toga - ništa. Očito ih je nazvao netko moćniji od njih i kazao: ostavite se ćorava posla. Postoji svakako interes i strategija da mediji djeluju kao prividno slobodni, a da njima upravlja neka nevidljiva ruka iz medijisjene.

Je li moguće da se njima, u krajnjem, upravlja iz istog stranog (londonskog?) središta – čak i kad su nominalni vlasnici 'njemački' ili 'austrijski'? Ja sam često pomišljao da je, recimo, vlasnik RTL-a isti kao i krajnji vlasnik EPH-a...

Iza formalnih vlasnika stoje, bez daljnjega, određene političke strukture koje drmaju cjelokupnom bankarskom, političkom i medijskom infrastrukturom. Financijska nam je kriza otkrila kako su središta moći u svijetu koncentrirana u vrlo malo ruku i kako one upravljaju politikama pojedinih zemlja. Siguran sam kako ni s medijima nije drukčije. Radi se o dvjema najvažnijim polugama neoliberalnog sustava koji je sve samo nije liberalan. Mi smo mali ogranak svega toga.

Nije li znakovito: čim se pojave 'Big Brother' ili ove današnje njegove inačice iz latinoameričke džungle, odmah dobivaju čitave stranice u svim izdanjima EPH-a!

Vi govorite o Big Brotheru, a ja bih mogao spomenuti kampanju za ulazak u EU. Svi su mediji djelovali kao jedan s krajnjim ciljem da nas podvrgnu stranoj kontroli. I svi su najednom prihvatili i počeli rabiti pojmove kao što su 'zajednički prostori', 'zapadni Balkan', 'region' ili 'naša regija'.

Animalno bratstvo – jedinstvo

Kad se u prosincu 2003. godine HTV vrlo glupo i, kako netko reče, 'za gotovo korupcijski nisku cijenu', odrekao svog 3. programa i to ne u korist hrvatskog, već 'njemačkog' ponuđača RTL-a - pri čemu je svoju ulogu (negativca) odigrao i sadašnji predsjednik Josipović - bunili su se tek malobrojni. Odavno je najavljeno i otvaranje novih hrvatskih programa, ponovljeno je to i ovih dana, ali od njih za sada ništa, možda i opet zbog stranih medijskih interesa.

Zbivanja oko HTV-a uvijek su pouzdana slika političkih prilika u zemlji kao i pozicije zemlje u odnosu na, simbolički rečeno, Bruxelles ili Washington. Primjeru što ste ga naveli tvmogao bih dodati još nekoliko svježijih. Bila je već gotova stvar pokretanje posebnog sportskog, umjesto ugašenog i prodanog trećeg programa, pa se od njega naglo odustalo, što je vjerojatno bio i povod Boži Sušecu na onakvu reakciju. Hrvatski je sabor ograničio vrijeme reklamiranja na HTV-u u korist stranih komercijalnih televizija i to, pouzdano znam, nakon što su kod Vlade intervenirali njemački veleposlanik za RTL i američki za Novu.

Doziraju li nam to gazde zapravo koliko u audiovizualnim medijima smijemo imati nacionalne 'supstance'?

Vrlo vjerojatno. Sada je opet aktualno pokretanje dvaju novih programa, trećega koji bi bio informativni i četvrtoga koji bi bio obiteljsko-kulturni.

I što će od toga biti?

Tko to može znati? Ti projekti sastavni su dio ugovora Vlade i HRT-a kao javnog servisa. No došla je Vlada u novom sastavu, a sadašnjem vodstvu HRT-a prijeti se smjenama.

Takozvani reality-showovi, 'Big Brother' i njegovi kasniji sljednici, doista se čine kao posebno suptilna liberalkomunistička promidžba, koja se od izravne politike gotovo potpuno okrenula nametanju vrijednosti preko zabave. Jeste li uočili i bizarni "dramaturški" lajtmotiv u mnogima od njih: kao da je svaki od njih programiran za izazivanje svojevrsnog parenja u ozračju bratstva i jedinstva - uvijek neki srpski pastuh treba, javno pred milijunima gledatelja u 'regionu', povaliti neki hrvatsku 'šupjaču'?

Nemoguće je ne uočiti to animalističko širenje bratstva i jedinstva ovim ili drugim sličnim realityjima, kao što je nemoguće ne primijetiti enormnu popularizaciju zabavljača koji simboliziraju i promiču taj jugoslavenski ili neojugoslavenski sentiment poput Severine, Balaševića, Bajage, Čolića itd.

Možda to iživljavanje srpskih mužjaka nad nekim imbecilnim Hrvaticama treba shvatiti i kao političku metaforu? Tako, naime, britanski ili koji već gazde zamišljaju položaj Hrvatske na starom/novom 'zapadnom Balkanu'...

Nije samo to u pitanju. Big Brother dobro služiŠprajci za relativizaciju i razbijanje svih tradicionalnih moralnih vrijednosti, u krajnjem i za uništavanje srama kao prirodne, urođene brane od nemorala.

Povratak u sedamdesete

Kako u svemu ovome na HTV-u prolazi nacionalna kultura (mislim na stvarnu, a ne onu 'sapuničku' ili onu 'revizionističku', koja po stranim narudžbama krivotvori i povijest i sadašnjost ovog naroda i zemlje)? Postoji zakonska odredba o minimumu nacionalnih sadržaja na televiziji. Mjeri li se - na nacionalnoj televiziji, ali i na privatnima - postotak takvih sadržaja? Je li u ovom suludom globalizatorskom stampedu moguća stvarno hrvatska televizija, koja bi se oslanjala na našu nacionalnu i vjersku baštinu?

Minimum nacionalnih sadržaja propisan je Zakonom o HRT kao i ugovorom Vlade i HRT-a i mislim da se taj postotak, barem kvantitativno, poštuje. Ne bismo, uza sve naše nezadovoljstvo, ipak smjeli biti nepravedni, barem kad je riječ o kulturnom programu. Bilo je vrijednih serijala iz povijesti, Očita promidžbaTakozvani reality-showovi, 'Big Brother' i njegovi kasniji sljednici, doista se čine kao posebno suptilna liberalkomunistička promidžba, koja se od izravne politike gotovo potpuno okrenula nametanju vrijednosti preko zabave. Jeste li uočili i bizarni "dramaturški" lajtmotiv u mnogima od njih: kao da je svaki od njih programiran za izazivanje svojevrsnog parenja u ozračju bratstva i jedinstvadokumentarnih filmova, emisija iz religijske kulture itd. Najveći je problem nedostatak dramskih serija koje bi bile rađene na predlošku vrijednih klasičnih ili suvremenih književnih dijela domaćih pisaca. Imamo i domaće filmove koji se financiraju novcem televizijskih pretplatnika, ali koji, na žalost, osim rijetkih izuzetaka, uglavnom ne vrijede ništa. Nedovoljna se pozornost posvećuje jeziku iako postoje lektorske službe. Stanje na radiju u tom je smislu mnogo bolje nego na televiziji, gdje je novi glavni urednik najavio određene poteze.

Igrane serije kakva je bila 'Loza' ili dokumentarne ('Hrvatski kraljevi', Vrdoljakova o Titu, Manjkasova o jugoslavenskim tajnim službama i slične) bile su, očito, velik produkcijski napori, ali one su - za razliku od niza drugih pothvata u području hrvatskih 'pokretnih slika' - imale za ishod stvaralački uspjeh, a i odličan gledateljski prijam. Ima li na HTV-u snage i volje da se nastavi u ovom smjeru, u dokumentarnom, ali i u ostalim programima - poglavito igranom dijelu programa?

Eto, to što ste nabrojili potvrđuje mojuZafranovićtezu ili dojam da ipak nije sve tako crno kao što se često može čuti iz različitih izvora. Moglo bi biti i bolje kada bi se omogućio kontinuitet rada sadašnjem vodstvu.

Postoje li i danas stvaraoci za koje se može reći da su režimski miljenici i oni drugi, koji su na crnim listama? Kakvo je u tom pogledu danas ozračje na Hrvatskoj televiziji i u kulturi uopće? Tko zapravo presudno određuje hrvatski kulturni krajolik, njegov okus, boju i miris?

Očito postoje i ponekad me ta situacija podsjeća na rane sedamdesete. Eklatantni su, recimo, primjeri privilegiranih - Rade Šerbedžije, Predraga Matvejevića, Lordana Zafranovića, Miljenka Jergovića ili Rajka Grlića. Nitko se od njih, blago rečeno, nije veselio osamostaljenju domovine. Ne znam postoje li crne liste, ali oni drugi pojedinci, da ih ne nabrajam, umjesto nekadašnjih progona, danas su prešućeni. Iz toga se može zaključivati smjer ukupne naše politike.

«Nezamjenjivi» Šprajc

U jeku stranačkog nadigravanja oko upražnjenog mjesta u Programskom vijeću HRT-a na skupu o medijima u režimskom lijevo-liberalnom Hrvatskom novinarskom društvu lani u svibnju Žarko Puhovski je, onako pro forma, naznačio sile ("kvazipolitike i kvazikapitala") koje presudno odlučuju o profilu 'naših' medija. Kao primjer kvazipolitike naveo je Zakon o HRT-u s 'teatrom lutaka koji se zove Programsko vijeće HRT-a, u kojem anonimni i dovedeni ljudi, bez ikakve biografije, glume Šeksa i Milanovića'. Jeste li se ikad, kao član Vijeća, svih proteklih godina, osjetili dijelom tog "kazališta lutaka", u kome konce vode 'Šeks i Milanović'. I još: tko zapravo, iz kuće i izvana, na koncima vodi 'Šeksa i Milanovića'?

O tome tko vodi naše političare na uzici već smo dovoljno rekli...

Igra li Šeks, nakon posljednjih izbora, uopće nekakvu ulogu?

Njegova se uloga precjenjuje i u HDZ-u se zacijelo događaju ili će dogoditi uskoro velike promjene.

Možda je onda bolje govoriti o utjecaju samog Puhovskog...

Njegova ocjena o silama koje utječu na medije generalno stoji, ali mu je primjer loš i vrlo tendenciozan, pa i uvrjedljiv. Naime, ljudi u Programskom vijeću nisu bez biografija, svi imaju profesionalno iskustvo, titule, mnogi i doktorate, dolaze iz različitih društvenihMilanovićsfera i različitog su svjetonazora. Možda Puhovski u svom naglašenome egocentrizmu nije u stanju vidjeti nikoga drugoga osim sebe i nitko mu nije ravan. Mogu slobodno reći, barem za veći dio Vijeća, kako smo bitno doprinijeli upravljačkoj, financijskoj pa i programskoj konsolidaciji televizije, iako postoje primjedbe s raznih strana i uvijek će ih biti i iako ni sami nismo posve zadovoljni programom.

Koliko, zapravo, vi kao Vijeće uopće možete utjecati na izgled programa?

Kompetencije Vijeća u tome su vrlo ograničene i svaka takva intervencija proglašava se cenzurom. Radili smo samostalno i mimo određenih političkih sugestija. Josip Popovac, sadašnji predsjednik Uprave, kao i njegovi suradnici, prvi je čelni čovjek HRT-a u cijeloj njegovoj povijesti kojega nije izravno postavila politika. To je činjenica. Unatoč svemu tome ili baš zbog toga, nekoliko proteklih mjeseci Programsko vijeće u cjelini i njegovi pojedini članovi izloženi su zajedničkim koordiniranim neprincipijelnim napadima, diskvalifikacijama i omalovažavanjima od strane Hrvatskog novinarskog društva, predstavnika tzv. civilnog društva udruga i pojedinih političkih predstavnika, 'nevladinih' udruga i Vlade. Sudeći po organizaciji i tonu tih napada koji su ideološki obojeni i uopćeni, uvjereni smo kako je njihova motivacija isključivo politička, ili osobna, s krajnjim ciljem uspostave nove političke kontrole nad HRT-om i ostvarivanjem osobnih ambicija pojedinaca u kući i izvan nje.

Gotovo polovica članova Programskog vijeća podnijela je ostavke. Što to konkretno znači?

Ostavke dijela članova Programskog vijeća, od kojih su se neki, na žalost, aktivno uključili u kampanju protiv Vijeća, upravo su plod spomenutih pritisaka. Neki su imali svoje osobne razloge, neki pak nisu mogli podnijeti različitosti i demokratske principe odlučivanja, a zacijelo je svoju ulogu odigralo i «nagovaranje» od strane predstavnika vlasti, na podnošenje ostavki.

Sve je eksplodiralo izborom novoga glavnog urednika i micanjem Zorana Šprajca s mjesta urednika Dnevnika. Nevjerojatno je da se na televiziji koja se zove 'hrvatskom' takav 'kadar' može smatrati 'nezamjenjivim'.

Taj 'slučaj' sve govori. Zanimljivo je da nitko nije reagirao kad je s ekrana nestao Đuro Tomljenović ili kad je maknuta, primjerice, Ana Jelinić zbog razgovora s Darkom htvPetričićem u kojemu je ovaj govorio o političkoj korumpiranost Stjepana Mesića. Na Programskom su vijeću kritizirani i Hloverka Novak Srzić i Branimir Bilić i nije bilo problema. Smjene urednika u medijima svakodnevna su stvar. Niz novinara isključen je i onemogućen u pisanju pa opet nitko nije dizao svoj glas za njih.

Ta dvoličnost tipična je nastranost ovdašnje medijske situacije.

Pa naravno da se ne radi o principima, ne radi su o medijskim slobodama, radi se jedino i isključivo o ideologiji i interesima. Postoje samo naši i njihovi i ništa više. Šprajca smo kritizirali zbog pristranog i falsificiranog, dakle, neprofesionalnog priloga koji se svodi na tezu o izdaju Vukovara, koja je jedna od ubitačnih teza u projektu 'detuđmanizacije'. Mi nismo tražili njegovu smjenu niti je zbog samog priloga smijenjen. Iste udruge i pojedinci koji su se digli na sve četiri nakon 'slučaja Šprajc' prigovarali su urednicima TV-a što su dali previše prostora obrani Gotovine i Markača i izjavama nezadovoljstva građana nakon presude ovim generalima.

'Glave koje govore'

Raščlanjujući strano izvješćivanje o posljednjim predsjedničkim izborima, uočio sam da one glave, koje nam u HRT-ovim dnevnicima objašnjavaju i zemlju i svijet (Gjenero, Puhovski, Jakovina i slični), to isto rade, recimo, i u londonskom Guardianu. Tko se to brine za ovu upornu podudarnost, koja mnoge hrvatske platiše - pa i one kojima je osobito stalo do nacionalne televizije - navodi na zlu primisao o potrebi bojkota plaćanja pretplate?

Osobno sam, i ne samo ja, na sjednicama Programskog vijeća upozoravao na iritantnu situaciju da o svim političkim pitanjima zadnjih desetak godina, bilo da je riječ o izborima, bilo o povijesti, genetskom inženjeringu ili homoseksualnim paradama, govore uvijek iste osobe kao da ih je netko odredio kao službene tumače zbilje. Bojao sam se da će se Puhovski pojaviti i u vremenskoj prognozi.

Ja takve 'nacionalne genije' rado nazivam 'glave koje govore' ili engleski 'talking heads'.

Nisu to samo komentatori, već ima i ultraprivilegiranih političara. Izbrojeno je, primjerice, kako je Vesna Pusić, prije negoli je postala ministricom, na TV-u bila više dana nego što ih ima u godini. Valjanog odgovora nisam dobio, osim onoga kako je izbor gostiju stvar urednika svake pojedine emisije i spremnosti sugovornika na suradnju. Moram primijetiti kako se situacija u zadnje vrijeme Vesna Pusićponešto poboljšala.

I konačno, kako ocjenjujete učinak sadašnjeg glavnog urednika HTV-a Brune Kovačevića i njegove ekipe?

Po mojoj osobnoj procjeni, on radi dobro, što se ogleda najprije u zaustavljanju pada, pa onda i u porastu gledanosti HTV-a. Odgovoran je, radišan, osjeća dinamiku novinarskog posla, nije politički svrstan i razumije televizijsku tehnologiju i produkciju. Ima zatečenu novinarsku strukturu i tu se ništa značajno ne može preko noći učiniti. Teško je, i njemu i Upravi, raditi u uvjetima kad ti stalno visi mač nad glavom.

Hoće li sadašnja vlast, koja reda protuhrvatske poteze u cijelom području kulture i medija, do kraja mandata uspjeti ukloniti sve nacionalno s 'hrvatske' televizije?

Ne znam, ali očito na tome zdušno rade. Kad se već nije uspjelo na ostavku natjerati cijelo Programsko vijeće, ili barem većinu njegovih članova, saborski Odbor za medije sada opstruira Zakon o HRT-u izbjegavajući raspisati natječaj za imenovanje novih članova Vijeća umjesto onih koji su razriješeni, a u očekivanju promjene Zakona o HRT-u, koja ima jedinu funkciju rasturiti nepoćudno Programsko vijeće i dovesti svoje ljude na čelna mjesta HRT-a. U tome će vlasti uvijek naći 'zdrave snage' u samoj kući koje su spremne zbog svojih nerealnih ambicija podviti rep i pružiti ruku. Danas na TV-u o navodnom kaosu najviše pričaju djelatnici s televizije koji svojim ponašanjem i radom ili, bolje, neradom tom kaosu najviše pridonose.

Domagoj Barić
Hrvatski list

Hrvatski list

Hrvatski tjednik

Pet, 20-09-2019, 02:18:58

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 678 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.