Nakon ukidanja pokroviteljstva Hrvatskoga sabora nad bleiburškom komemoracijom i najave ukidanja Dana sjećanja na Vukovar

Predsjedništvo Sabora prošloga je tjedna nakon odluke o ukidanja pokroviteljstva nad Bleiburgom, donijelo još jednu vezanu za obilježavanje tragedija u Hrvatskoj. Naime, Sabor je odlučilo da bi se 18. studenoga ubuduće trebala obilježavati ne samo tragedija Vukovara, nego i spomendan na sve hrvatske žrtve stradale za slobodu i nezavisnost. Sabor tako ovim svojim tragičnim odlukama nastavlja niz koji je započeo davne 2000. godine, kada je Ivo Škrabalo svojim prihvaćenim prijedlogom izmjene državnih praznika doslovno pobrkao hrvatske državne blagdane do te mjere da ih danas više nitko i ne obilježava. U hrvatskom je kalendaru veliki broj državnih praznika, neki se od njih zaista ne obilježavaju, a i građani su zbunjeni pa više i ne znaju što se slavi koji dan. Bilo je govora kako će se povesti računa i o obljetnicama u lipnju kada se, u razmaku od samo tri dana, obilježavaju Dan antifašističke borbe i Dan državnosti, ali do toga nije došlo.

Sabor je prvo krenuo u raščišćavanje stanja oko Bleiburga, pa se zaustavio na Vukovaru, kazavši kako se 18. studenoga, što je simbol stradavanja Vukovara, ne će obilježavati samo žrtve Vukovara nego sve hrvatske žrtve koje su stradale za slobodu i nezavisnost. Zato izvrsno govori dr. Ivo Lučić kada kaže da Sabor ovim potezom obezvrjeđuje tu obljetnicu jer 'kad nešto predstavlja sve, onda ne predstavlja Nebulozne odlukeSudeći prema reakcijama u javnosti, čini se kako će se oko ovih odluka još lomiti koplja. Ipak, ostaje činjenica kako Bleiburg ostaje bez pokroviteljstva Sabora, ali ne i bez novčane injekcije ove godine, dok će Vukovar po novome postati sinonim za pogibiju svih hrvatskih žrtava. Nadamo se samo da nekome ne će pasti na pamet neposredno prije obljetnice Oluje donositi neke nove, nebulozne izmjene.ništa'. Sudeći prema reakcijama u javnosti, čini se kako će se oko ovih odluka još lomiti koplja. Ipak, ostaje činjenica kako Bleiburg ostaje bez pokroviteljstva Sabora, ali ne i bez novčane injekcije ove godine, dok će Vukovar po novome postati sinonim za pogibiju svih hrvatskih žrtava. Nadamo se samo da nekome ne će pasti na pamet neposredno prije obljetnice Oluje donositi neke nove, nebulozne izmjene. (ač)

Zoran Šangut - predsjednik Udruge pravnika Vukovar 1991:

Brod se opasno nagnuo nalijevo, prevrnut će se ako se domoljubne opcije ne ujedine!

Na žalost, Hrvatska se kao brod nagnula u lijevu stranu i ako se sve desne opcije, prije svega HDZ kao stožerna domoljubna stranka, ne konsolidiraju i ne izađu s jasnim programom, bojim se da bi se naš brod mogao prevrnuti. Najvažnije je da svi oni istinski domoljubi i svi koji istinski vole Hrvatsku, bez obzira što je trenutno lijeva koalicija na vlasti, preko svojih udruga prema građanima jasno progovore o svemu što se događa i što nam lijeva koalicija radi. Ukidanje simbola Vukovara udar je, prije svega, na simbol Domovinskoga rata. Poštujem sve žrtve, poštujem sve, ali 18.11. prije svega je Dan sjećanja na Vukovar.

Damir Jašarević - predsjednik Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara:

Želim da Dan sjećanja na Vukovar ostane što je i dosad bio!

Ukidanjem simbola potpuno se poništavaju vrijednosti Domovinskog rata, sve nas se uvlači u priču koju hrvatska politika nije u stanju razriješiti zadnjih 20 godina, a mi ne želimo biti taoci partizanštine i ustaštva. Zašto? Zato što ovu državu nisu stvorile ustaše ni partizani, nego su djeca ustaša i partizana u jednoj zajedničkoj borbi, u antikomunističkom, demokratskom i antifašističkom otporu naspram agresora kao što je bio – u obliku velikosrpske hegemonije – Slobodan Milošević, stvorila ovu državu. Želimo da ono što su naši simboli, Dan sjećanja na žrtve Vukovara, koji ne predstavlja samo Dan sjećanja na Vukovar i Ovčaru, nego na sva grobišta i stratišta kojih je ova država, na žalost, prepuna, ostanu ono što su i do sada bili. Želimo sačuvati ono što je naše. Ne želimo zbog onoga što politika prošlih 50 godina nije razriješila sama sa sobom sada postati taoci nekih novih ljudi. Kada dođem u kolonu sjećanja i dovedem 20 autobusa mladih ljudi, toga trenutka ja sam u koloni sjećanja sa svojim prijateljima iz Domovinskoga rata, mene ne zanimaju žrtve križnih putova, kozara, Neretve ili Bleiburga. To je predmet povijesti, povjesničari to trebaju raščistiti, mi jako dobro znamo zašto smo se borili, kada i gdje smo se borili, gdje su naše žrtve.

To zna i onih 1000 obitelji koje traže svoje nestale iz Domovinskog rata. Ovo što vladajući sada rade pokazuje njihovu nespremnost da se bave gorućim problemima za koje su dobili mandat hrvatskoga naroda, a to je rješenje trenutačne gospodarske i ostale krize koja vlada u hrvatskom društvu. Umjesto da se uvode gospodarske investicije, radi na Zakonu o radu koji će zaštiti hrvatsko radništvo, da se uređuju birački popisi kako bi rezultati izbori predstavljali stvaran prikaz volje naroda, poseže se za Bleiburgom, Kozarom, Jasenovcem.... svime što pripada povijesti. Problemi koji zanimaju hrvatsko društvo jesu životni i gospodarski, zaposlimo mlade, pronađimo rješenje za krizu. Kad smo se borili za Hrvatsku, nismo se borili za bilo kakvu Hrvatsku, nego za Hrvatsku u kojoj će na vidjelo izlaziti najbolji i najsposobniji, a ne oni koji su podložni partitokratskim ovlastima predsjednika svojih stranaka i partija.

Dr. Zlatko Begonja – povjesničar:

Ovo je determinirani kaos bioloških i ideoloških slijednika koji žele zaštititi zločine svojih predaka!

Inicijatore takvog postupka svrstavam u red krajnje neozbiljnih, mogu čak reći i medicinski zabrinjavajućih slučajeva, jer to je izvan svake pameti. Ne znam tko razuman može takvo nešto prihvatiti. Ukidanje pokroviteljstva nad Bleiburgom još je jedan od eklatantnih primjera na koji način se biološki i ideološki sljedbenici pokušavaju još uvijek držati načina i viđenja stečevina NOB-a. Naravno, kad govorim o načinu i viđenju, onda pod tim podrazumijevam da pokušavaju zaštititi sva ona zlodjela koja su njihovi preci učinili i tijekom II. svjetskog rata i neposredno nakon II. svjetskog rata, ako hoćete sve do uspostave moderne, suvremene hrvatske države. To je jedan od razloga zašto se na takav način i odustalo od pokroviteljstva nad Bleiburgom. Ovo je također još jedan od razloga da se hrvatska javnost zapita i pokuša proniknuti u razloge izjave predsjednika Josipovića u Knessetu o ustaškoj zmiji, a paralelno s tim i jednog uratka novinarčića iz Izraela koji je prigovorio Josipoviću zašto je posjetio Bleiburg. Već sam jednom kazao kako ne bih volio da se to dovodi u vezu, ali činjenica je da je to bila prethodno dogovorena zajednička igra, koja je rezultirala ovim o čemu pričamo. Naravno da će ovo ostaviti posljedice, ostavit će raspolućenost u hrvatskom društvu, ostat će nekakve suprotne strane, pokušaji da se i dalje stvara determinirani kaos u društvu. Mislim da je to cilj i pojedinaca i skupina. Netko će mi sad zamjeriti i reći da su ovo teorije zavjere, ali ako nije teorija zavjere, onda je nečiji interes, a vlastiti interes ne možete ostvariti da se ne priječi s interesom drugoga. Uvijek se vrtimo u krug. Ovo su određene namjere koje će učiniti da Hrvatska bude trajno nestabilna i da kao takva mora ostavljati sliku nesposobnosti samostalnog funkcioniranja, a onda ćemo se naći u 'finom zagrljaju' tzv. regiona i ostvarit će se ciljevi koji su već odavno zacrtani.

Dr. Ivo Lučić – povjesničar:

Na kraju će ovi egzorcisti sami sebe ukinuti!

Mislim da iza ovoga stoji ista ona logika koja je mijenjala dane državnosti i ostale obljetnice. Očito je logika da se onda više ne zna što se slavi i što to predstavlja. To je apsolutno rušenje simbola, odnosno njihovo obezvrjeđivanje. Kad nešto predstavlja sve, onda ne predstavlja ništa. Čini mi se da je takav i smisao ovoga. Ovo mi djeluje kao da je vladajuća koalicija nemoćna da se suoči s realnim problemima pa ide u ideološke obračune. Teško je reći je li ovo bilo očekivano. Milanović je imao vrlo odmjerene i kvalitetne izjave u početku. Čini mi se da on načelno i ne stoji iza ovoga do kraja, iz onoga što se može vidjeti po nekim komentarima ispada da mu to odrađuju pomalo iza leđa. Meni se čini da bi se ovo moglo smjestiti u jednu vrstu Mesićeva obračuna sa svojim, u ovom trenutku, političkim oponentima. On pokušava pričom o antifašizmu zadobiti mjesto u javnosti jer se osjeća pomalo zapostavljenim i zaboravljenim.

Neke velike posljedice cijela ova priča ne će izazvati, ovaj rat se vodi već više od 60 godina, ovo je samo njegov nastavak. Vladajuća koalicija imala je priliku baviti se ozbiljnim stvarima, izgledalo je da će ići u tom smjeru, sada je očito da to ne rade. Pokojni Vlado Gotovac još davno je ovakve zvao egzorcistima, onima koji stalno izgone duh ustaštva iz hrvatskoga naroda, ali ne zato da bi ga izliječili, već da bi tu bolest stalno održavali, jer ti ljudi žive od toga. Mi to imamo i danas, a on je to 1981. godine pisao Juri Biliću. Iako se mnogo toga promijenilo, čini se kako neke stvari ipak ostaju iste. Kada smo nemoćni baviti se stvarnim problemima, onda se bavimo kopanjem po starim, bolnim i otvorenim ranama. Pogledajte vi samo tu razliku; prije godinu dana imali smo uhićenog Josipa Boljkovca zbog ratnih zločina, a danas imamo ukidanje pokroviteljstva nad Bleiburgom. To su krajnosti. Imali smo državu, danas imamo nesređeno društvo i neuređenu državu. Treba nam vremena, nisam pesimist, stvari će se rješavati pomalo, a na kraju će ovi sami sebe ukinuti.

Vilim Karlović - umirovljeni satnik HV-a, autor knjige 'Preživio sam Vukovar i Ovčaru':

Ovaj udar na Vukovar i Bleiburg ne će izazvati posljedice u javnosti jer Hrvati su već dugo „guske u magli"!

Malo je prostora za pojašnjenje takvih promišljanja jer su mnogo dublja negoli se to možda čini. Svjedoci smo omalovažavanja hrvatskih žrtava raznim djelovanjima kao što su 'izdaja Vukovara', 'dogovoreni rat' i, evo, sad ovakvim čudnim razmišljanjima. Poštivanje žrtve temelj je ljubavi, pogotovo bi toga trebali biti svjesni kršćani. Na žalost, razmišljanjem o ukidanju proslave obilježavanja Vukovara pokazano je neznanje značaja i važnosti vukovarske bitke i svih vukovarskih žrtava. Vukovar i Bleiburg simboli su stradanja hrvatskog naroda tijekom povijesti i nitko nikada te simbole nije smio omalovažiti, a pogotovo hrvatska Vlada. Mislim da ove reakcije ne će izazvati nikakve posljedice jer su Hrvati, na žalost, već dulje vrijeme 'guske u magli'.

Hrvatski list