Jakovčić intervenirao kod Milanovića da prihvati Končarovu ponudu

Vlada Republike Hrvatske je na svojoj sjednici održanoj 12. travnja 2012. godine dala je ovlaštenje za izgradnju i gospodarsko korištenje dviju luka na području Sv. Katarina - Monumenti u Puli poduzeću Kermas Vod četiri d.o.o. Danka Končara. Od samo dviju pristiglih ponuda za taj prvi projekt u sklopu programa Brijuni rivijera, na njihovu otvaranju 16. siječnja ove godine, ponuda Končarove tvrtke ocijenjena je jedinom valjanom. Od desetak ponuda u prednatječaju, koji je raspisan prije četiri godine, spalo se na jednu jedinu 'korektnu' i to upravo onu, najblaže rečeno, kontroverznog i samoproglašenog velikog biznismena Končara (koji tada nije prošao spomenuti prednatječaj).

Trebala je biti prihvaćena, potvrđena i obznanjena 15. ožujka, no zbog prijepora u Vladi oko 'lika i djela' Danka Končara, ali i neispunjenja formalnih zakonskih pretpostavki za njegovo sudjelovanje u natječaju, o čemu smo već pisali, to se dogodilo sa zakašnjenjem od gotovo punih Teško objašnjivoZanimljivo je kako je Vlada u svojoj odluci kao koncesionara navela Kermas Vod četiri d. o. o. iako joj je ime odlukom Skupštine društva promijenjeno 17. veljače 2012. godine u Kermas Istra d.o.o., dakle u razdoblju nakon dostave ponude za Sv. Katarinu - Monumente što je teško objašnjivomjesec dana. Zbog čega takvo kašnjenje?

Osobna intervencija

Prema informacijama s kojima raspolaže Hrvatski list, Ivan Jakovčić neposredno prije sjednice Vlade morao je osobno doći u Zagreb pretrpan silnom dokumentacijom vezanom za taj projekt, a sve to samo zbog bojazni da se natječaj kojim slučajem ne poništi, što bi njemu osobno stvorilo teško premostiv problem te nanijelo ogromnu pravnu i političku štetu. Navodno su Čačić i Jakovčić čak zaprijetili Milanoviću izlaskom iz koalicije ukoliko se Končaru ne dodijeli taj projekt. Razumljivo, jer je Ivan Jakovčić postao ucjenjiv od Danka Končara nakon što ga je ovaj (privremeno) spasio od osobnih negativnih pravosudnih implikacija povezanih sa slučajem zemljišnog kriminala oko Barbarige - Dragonere i Hypo banke. Pronađeno je nekakvo polovično rješenje koje privremeno smiruje Jakovčićevu situaciju, a Končaru barem djelomice popravlja potpuno negativnu percepciju u hrvatskoj javnosti.

Prema odluci Vlade, ukupna površina pomorskog dobra odnosi se na trenutačno 344.660 četvornih metara dok će konačna površina biti utvrđena Ugovorom o koncesiji koji bi trebao biti sklopljen u razdoblju od tri godine, a od tada će se plaćati koncesijska naknada koja bi trebala iznositi 2,20 kn po četvornom metru, odnosno oko 760.000 kuna godišnje. Izuzev tog iznosa, predviđeno je još plaćanje u visini 2,1 posto od ukupnog godišnjeg prihoda tih dviju luka.

Za dostavu jamstva banke u visini od 15,8 milijuna kuna Vlada je Končaru dala rok od 3 godine, koliki traje i rok za ishođenje lokacijske dozvole, čemu naravno prethodi izrada prostorne dokumentacije i potrebnih studija zaštite okoliša. Jamčevina iznosi 7 posto od ukupne vrijednosti sveukupne investicije teške 226,2 milijuna kuna, odnosno 30 milijuna eura. Jamstvo i lokacijska dozvola uvjet su za zaključenje Ugovora o koncesiji, nakon čega slijedi ishođenje građevinske dozvole. Koncesionar je dužan izgradnju marina dovršiti u roku od 5 godina, a gospodarska studija predviđa ukupno 600 vezova u moru i oko 1.200 suhih vezova na kopnu.

Zanimljivo je kako je Vlada u svojoj odluci kao koncesionara navela Kermas Vod četiri d. o. o. iako joj je ime odlukom Skupštine društva promijenjeno 17. veljače 2012. godine u Kermas Istra d.o.o., dakle u razdoblju nakon dostave ponude za Sv. Katarinu - Monumente što je teško objašnjivo.

Hrvatski list