Bruno Langer, glazbenik i istarski politički aktivist – o političkoj situaciji u Istri

Istarski župan Ivan Jakovčić demantirao je ovih dana navode da se povlači iz politike rekavši kako više ne će biti istarski župan, ali kako to ne znači da se povlači iz politike. Vjerujete li da će se Jakovčić, unatoč najavama, povući iz politike?

Koliko mi je poznato, prve Jakovčićeve izjave bile su da traži nove izazove i ide u biznis, da napušta politiku. Nije to ništa čudno, Jakovčić se nikada ne drži onoga što kaže. Činjenica je da je on sada jako povrijeđen jer nije u timu promatrača u Bruxellesu, a to je očekivao. Moramo imati na umu da je još 2003. godine na parlamentarnim izborima rekao kako valja podržati IDS i njega jer je vjerovao da ćemo 2009. godine ući u EU. Jakovčić je tada rekao i to kako mu treba samo jedan mandat župana da bi sagradio pulsku bolnicu. Smiješno je da on za svake izbore – lokalne ili parlamentarne – izvlači tu nesretnu pulsku bolnicu, i tako već 20 godina. Te 2003. Jakovčić je rekao da ide u Bruxelles, da ne će biti u Istri jer će biti europarlamentarac, na što sam rekao da mu nije mjesto u Bruxellesu nego u Lepoglavi. Ne u Remetincu gdje se osumnjičene istražuje pa pusti vani, nego u Lepoglavi. On je sada nepotreban, a to se i pokazalo.

SDP ne ovisi više o njegovim glasovima tako da je izgubio svaki značaj. S druge strane, krajnje je vrijeme da se u Istri, u kojoj je on već 20 godina šerif, nešto promijeni. Uvijek se pitam je li Istra uopće dio hrvatskog političkog korpusa jer su se ovdje u zadnjih 20 godina dogodila najveća privatizacijska zla među, kojima je i prodaja Arena turista, gdje je deset hotela i 12 kampova prodano za smiješnih 2 milijuna i 200 tisuća eura, koliko danas stoji obična picerija na moru. U toj je prodaji sudjelovao Ivan Jakovčić. Tu je milijun i 100 tisuća četvornih metara rasprodane zemlje u Barbarigi i Dragoneri po pet do sedam eura. Zahvaljujući Jakovčiću, sve je to prodano Hypo bankarima. Budući da je realna cijena toga zemljišta od 200 do 300 eura po m2, to znači da smo samo na toj prljavoj raboti izgubili vrijednost najmanje triju novih bolnica u Istri.

Sve manja potpora birača IDS-u

Ukazujete na mnoge nepravilnosti župana Jakovčića već dulje. Kako to da ga Istrani, unatoč svim vašim navodima, već 20 godina biraju za svoga župana?

Vrlo jednostavno. Tu je tek nešto više od 200 tisuća stanovnika, a u tih 20 godina ovdje je klijentelizam doveden do savršenstva. U početku je bio zanos Istrana da glasuju za IDS, tako da je 1993. IDS gotovo plebiscitarno podržan na parlamentarnim izborima. Naime, dobio je preko 70 posto glasova. U toj maloj sredini svi zaposleni u javnim poduzećima i mnogim agencijama u ovisnom su odnosu prema IDS-u, jednako tako i članovi njihovih obitelji. Imate jako mnogo poduzeća, tvrtki koje ovise o Jakovčiću i ako se zamjerite šerifu, više ne možete dobiti posao u Istri. Ne možete ništa. Na taj način Jakovčić je gospodar sudbine velikog broja ljudi na ovom poluotoku i u toj savršeno razvijenoj klijentelističkoj klimi sasvim je normalno da oni dobivaju izbore.

Želite reći da je Ivan Jakovčić istarski šerif?

Apsolutno. Već u startu na izborima oni imaju 30 posto glasova većine zaposlenih u javnim poduzećima, raznim agencijama i poduzećima koja imaju ekskluzivu poslovati s lokalnom samoupravom. Valja imati na umu da tamo zaposleni imaju svoju rodbinu i prijatelje. Iako, ako se gledaju rezultati nekoliko zadnjih izbora, može se vidjeti kako imaju sve manju podršku birača, a to su pokazali i zadnji izbori. Stoga su prisiljeni na razne koalicije, a poglavito sa SDP-om.

Vjerujete li da će ta koalicija potrajati?

Vidjet ćemo. Nitko ne primjećuje kakva se klima počinje stvarati. Na dan održavanja referenduma o ulasku u EU, IDS je prijevremeno raspisao izbore za svih 16 mjesnih odbora u Gradu Puli, vjerujući da će velikim izlaskom građana na referendum uspjeti pobijediti na izborima za mjesne odbore. Međutim dogodilo se suprotno, u svim mjesnim odborima gdje su se pojavile nezavisne građanske liste, pomele su koaliciju IDS -SDP. Tvrdio sam, i dalje tvrdim, da će na sljedećim lokalnim izborima presudnu ulogu imati nezavisni kandidati. Potvrda mojih riječi stigla je i prošloga vikenda kada je na ponovljenim izborima za načelnika općine Višnjan Angelo Mattich, nezavisni kandidat, inače bivši načelnik općine, pobijedio koaliciju IDS-SDP, i to unatoč pravoj medijskoj hajci i sotoniziranju koje je dolazilo iz redova IDS-a.

Jesu li to pokazatelji da, unatoč pričama istaknutih IDS-ovaca, njihov rejting u Istri ipak opada?

Ako se pogledaju rezultati zadnjih nekoliko izbora, jasno se može vidjeti da je njihov rejting u stalnom padu. To je jednostavno nezaustavljiv trend u Istri. Posebno pada rejting Ivana Jakovčića koji je na neposrednim izborima za istarskog župana morao ići u drugi krug izbora.

Pet milijuna kuna potrošeno u društvu „Brijuni rivijera" – ni u što

Je li onda IDS u Istri ono što je HDZ u Hrvatskoj?

To se stalno tako govori i povlače se takve paralele. Ja to ne radim jer bih onda automatski rekao da je i HDZ zlo. IDS je posebno, jedinstveno zlo u Istri; u dugoj povijesti istarskoga poluotoka takvoga zla nije bilo. Konstantno tvrdim da je na djelu organizirani zločinački pothvat protiv istarskog čovjeka i istarske zemlje na čijem je čelu Ivan Jakovčić. Istra se u bescjenje rasprodaje, već je negdje oko 50 posto rasprodano. Ono što je nekad bilo društveno vlasništvo, pa je padom komunizma postalo državno, Jakovčić prodaje za nekoliko eura kao da je njegova prćija. Osim toga, svako toliko pojavljuje se s promjenama i dopunama urbanističkih planova, koji se prije toga dogovaraju i prilagođavaju investitorima, a sve na štetu žitelja Istre i Hrvatske. Tu su prisutni samo osobni interesi, a ja to nazivam 'urbanizam a la carte'. Tako je u rajskome vrtu podno Učke, u jednom od najplodnijih dijelova istarske zemlje postavljena tvornica Rockwooll. I to je Jakovčićevo djelo.

Kakvo je onda vaše mišljenje o poslovima Danka Končara u Istri, s kojim je često i župan Jakovčić?

Vaš list je jedan od rijetkih koji je opširno pisao o vezi Končara i Jakovčića pa bi bilo izlišno da ja tomu nešto dodajem. U objavljenim tekstovima iznijeli ste jako mnogo nepobitnih činjenica o toj sprezi. Međutim, kad smo već kod Brijuni rivijere, danas su se sve Jakovčićeve velike priče o pustim milijardama eura koje će biti investirane u taj projekt svele isključivo na jednu ponudu Danka Končara. Pogledajte i kako je završilo županovo zadnje putovanje u potrazi za investitorima. Ivan Jakovčić sa svojom je svitom sjeo u avion i odletio u Ameriku rekavši prije odlaska da će za Brijuni Rivijeru donijeti najmanje milijardu dolara investicije. A vratio se bez ijednoga centa. Nije donio ništa. Brijuni Rivijera, taj fantomski projekt, jest jedan užas, posljednji čavao koji je trebalo zakucati u budućnost Istre.

U restoranu 'Doppo lavoro' potpisan je ugovor i napravljen sporazum po kojem u trgovačkom društvu 'Brijuni Rivijera' sa 66,6 posto sudjeluje država, a s 33,3 posto Istarska županija, a to trgovačko društvo s jednim članom uprave na taj način upravlja s više od 55 milijuna m2 atraktivnog zemljišta uz samu obalu. Nadalje, u tom je ugovoru stajao članak koji je zgrozio sve ljude u Istri, a kojim se omogućuje tzv. 'učinkovita privatizacija' zemljišta u sklopu Brijuni rivijere, što bi svakako bila još jedna neviđena pljačka, jer 'učinkovita privatizacija' samo je drugi naziv za otimačinu toga zemljišta. Znate tko je bio prvi direktor Brijuni Rivijere?! Današnji ministar turizma Veljko Ostojić, kadar IDS-a. Dobili su osnivački kapital od preko pet milijuna kuna, stolovalo je to poduzeće, s tim direktorom, u središtu grada, u bivšoj Istarskoj banci, koja je isto sramotno propala. Potrošili su više od pet milijuna kuna osnivačkog kapitala, a da nisu ništa napravili. To je izvan svake pameti, sve što se ovdje događa je van pameti. Umoran sam od stalnog ukazivanja na te probleme. Ovdje stalno postoje problemi i nikome ništa.

Sami kažete da su poznate mnoge krim radnje Ivana Jakovčića, a na koje stalno ukazujete. Jeste li razmišljali prijaviti župana Jakovčića?

Ne. Kako ću dignuti bilo kakvu kaznenu prijavu, kad on u Istri sve kontrolira: od policije, pravosuđa, sudstva, državnog odvjetništva, on je ovdje lokalni šerif. U Puli je Jakovčićev gradonačelnik Miletić, on i njegova ekipa do ramena su u nelegalnim radnjama, upotrijebili su javni novac za prošle lokalne izbore. U lipnju 2011. Uskok je završio posao i utvrdio da su protuzakonito, znači kriminalno, posezali za javnim novcem za svoju kampanju. I događa se da od lipnja 2011. Mladen Bajić to drži u svojoj ladici, a na spis pada prašina. Prozvao sam ga bezbroj puta zbog toga, ali i zbog drugih stvari i smatram da treba biti smijenjen. Bajić je najveći trgovac kaznenim prijavama u tranzicijskoj Europi i njemu tamo nije mjesto. Treba doći novi državni odvjetnik koji će se prvo pozabaviti Bajićem. To je neophodno. U ovoj zemlji nema pravde; imate kontrolirano sudstvo, 20 godina se u pravosuđe ubacuju poslušnici i ne možemo očekivati da će sada svoj svoga procesuirati.

Jakovčić je bio Sanaderov vazal

Vidljivo je da ste ogorčeni cijelom situacijom u Istri i Hrvatskoj?

To već izaziva bol. Situacija u Hrvatskoj izaziva bol jer ništa ne funkcionira. Čudim se svojim prijateljima koji su nešto očekivali od Kukuriku koalicije. Ne smijemo zaboraviti da živimo u zemlji kontroliranih medija. Mi smo na razini Sjeverne Koreje, koju volimo ismijavati. U našoj povijesti često smo se ponašali kao Sjevernokoreanci klanjajući se nekima poput njih. Takva je i sloboda medija. Imate sustavno pranje mozga u kojem se građane ove države sustavno izluđuje s meksičkim, turskim i inim serijama i zatupljuje narod do boli. Prave informacije nisu dostupne, to je ta katastrofa.

Ivana Jakovčića poznajete jako dugo. Koliko ga je politika promijenila, je li ga uopće promijenila?

Poznajem ga od 80-ih kada je kao mladi dečko vodio KUD. Bio je simpatičan dečko, organizirao je jednu promociju, prekrasno druženje s ljudima iz Pazina gdje sam objašnjavao zašto sam album nazvao Mentalna higijena. Moram reći da sam 1982. godine izdao album Mentalna higijena kazavši tada da sam u Kristovim godinama shvatio kako mi komunistički režim od rođenja sustavno pere mozak. Nemojte misliti da se ja sada bunim, ja sam se bunio u komunizmu, jednoumlju, zato sada ovo još više u meni izaziva bol.

Mislili ste da će se stvaranjem Hrvatske neke loše stvari promijeniti?

Očekivao sam ono što sam putujući svijetom vidio. Nakon što smo dobili državu nakon skoro tisuću godina, normalno je da sam očekivao jedan asketizam, da će svi ti političari na dobrobit države, njezinih građana, na nacionalni ponos, napraviti uređenu zemlju. A oni su napravili karikaturu od ove zemlje. Država Hrvatske je tu, i ona će zauvijek biti tu, ali htio bih za svoga života vidjeti promjene nabolje, zgrožen sam ovim događanjima. Gore je nego u komunizmu. Zašto ne budemo iskreni i ne kažemo da mediji u komunizmu nisu u ovoj mjeri bili kontrolirani; postojali su određeni ventili gdje se moglo nešto reći. Suvremenik sam toga doba pa mogu govoriti o tomu. Nikada nisam doživio da mi je neki intervju bio maknut, a kamoli cenzuriran. Ja sam zadnjih deset godina dao toliko intervjua nacionalnim, tzv. nezavisnim tjednicima, a nijedan od njih nije ugledao svjetlo dana. Već drugu godinu novinari Glasa Istre imaju zabranu mene nazvati jer to je Jakovčićevo glasilo.

Po vašoj priči ispada je Istra država za sebe?

Često se pitam jesmo li mi uopće dio hrvatskoga političkoga korpusa. Tko god došao na vlast u Zagrebu, njemu odgovara Ivan Jakovčić. On je prema Sanaderu bio manji od makova zrna. Samo tako vazal može opstati. Sanader mu je jednom prilikom vrlo bahato i otresito rekao kako je pročitao da govori o autonomiji Istre i da više ne želi da takvo što izusti. Jakovčić se povukao kao miš, do odlaska Sanadera više nikada mu nije palo na pamet takvo što spomenuti.

Narod ga u Istri prezire

Nova vijest je da ponovno traži autonomiju Istre?

Bivšem dopredsjedniku IDS-a prije nekoliko dana rekao sam kako će Jakovčić sada izletjeti s autonomijom Istre jer je ugrožen. Čovjek me je sinoć (op.a. petak, 30.3.) zvao. Mi se već smijemo njegovim izjavama. On je jedan od bitnih čimbenika u najvećem zlu koje je poharalo Hrvatsku, a to je afera Hypo, i uvijek kada je ugrožen, poseže za autonomijom. Nama je to smiješno.

Žele li Istrani zaista svoju autonomiju?

Ma, to je smiješno. Istarski čovjek najbolje zna što je proživio pod Mussolinijem. Konačno je dobio svoju državu, a Jakovčić sada trguje s osjećajima istarskih Hrvata. Istarski čovjek je '90. godine bio uvrijeđen jer se prema njemu krivo nastupilo. Krivi su bili i nastupi don Bakovića koji je u Pazinu rekao 'da je čovjek bez države kao govno na kiši". Bilo je u Istri krivih nastupa zbog kojih je dolazilo do antagonizma jer su se već 1993. godine HDZ i IDS dogovorili o ovim pokvarenim rabotama, bili sudionici u Hypo priči i rasprodaji istarske zemlje. A građanima Istre i ostalim žiteljima Hrvatske prodavali su priču i stvorili antagonizam da su Istrani autonomaši. Istarski čovjek, kao i onaj u Slavoniji, Dalmaciji ili bilo gdje u Hrvatskoj, samo želi da se otarasi bande lopovske koja nas sustavno tjera u propast. To je jedini cilj svakog slobodnomislećeg čovjeka u ovoj zemlji.

SDP sada ima povijesnu priliku preuzeti stvari u Istri, a ne samo biti potrebne muhe Jakovčića i IDS-a, nego, u najmanju ruku, postati ravnopravni partneri. U Istri nema višestranačja, moramo se izboriti za to. HDZ je ovdje bio samo ukras demokraciji koja nije postajala, tu je i SDP, HNS. Jakovčić je donio sva zla ovdje, događa se da on više nema gdje doći jer ga ljudi preziru.

Hoće li taj prijezir pokazati na lokalnim izborima?

Apsolutno. On je za doviđenja ovaj put.

Planirate li se kandidirati na lokalnim izborima?

Ne razmišljam o tomu, imao sam i prošli put jako mnogo ponuda od raznih stranaka da vodim liste u 8. izbornoj jedinici, ali već sam tada za Kukuriku koaliciju rekao da je to najobičnija rotacija kadrova. Priča u Istri je na žalost priča o Hrvatskoj. Ovdje se radi o rotaciji kadrova kao u komunizmu: da bi predsjednik socijalističkog saveza postao gradonačelnik, a ovaj predsjednik sindikata. Od komunizma se ništa promijenilo nije, a Udba je još uvijek hrvatska sudba. Na žalost, nema promjena u Hrvatskoj.

Andrea Černivec
Hrvatski list