Marijana Lončarević Marić: Očekujem da Hrvatska zatraži barem izdržavanje kazne u Hrvatskoj

Hrvatski branitelj Veljko Marić pravomoćno je osuđen u Srbiji na 12 godina zatvora za ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Osuđen je na temelju optužnice za ubojstvo Petra Slijepčevića u listopadu 1991. godine u selu Rastovcu na području Grubišnoga Polja. Prije dvije godine uhićen je na granici Srbije i Bugarske, a nakon zadržavanja u Istražnom zatvoru, brzog suđenja u Beogradu, stigla je i višegodišnja pravomoćna zatvorska presuda. Veljkova supruga Marijana Lončarević-Marić u razgovoru za Hrvatski list govori o presudi i teškoj situaciji u kojoj se obitelj našla nakon što joj je suprug završio u zatvoru.

Prvo uhićen na granici, a tek onda izdana tjeralica

Prije nekoliko dana postala je pravomoćna presuda Vašem suprugu. Jeste li očekivali drukčiji ishod?

Nisam bila u Beogradu kada je donesena pravomoćna presuda. Otišla sam tamo na zasjedanje početkom ožujka kada smo se još nadali da će sve biti drukčije, ali nekoliko dana kasnije mome suprugu uručili su pravomoćno rješenje, i to prije nego što je to dobio njegov odvjetnik. Strašno sam razočarana, iznenađena... Nismo očekivali ovakav ishod. Ni Veljko ovo nije očekivao jer je njegov odvjetnik u žalbi naveo da traži poništenje presude i ponovno suđenje, a oni su samo potvrdili presudu.

Od vremena kada je Vaš suprug uhićen na granici Srbije i Bugarske do pravomoćne presude od 12 godina zatvora prošlo je kratko vrijeme?

Slažem se s Vama i svima je to čudno, kao da nije bilo druge opcije nego osuditi ga. Veljko je uhićen 18. travnja 2010. godine, četiri mjeseca kasnije podignuta je optužnica protiv njega, u rujnu je već počelo suđenje, ali sa stankom od tri mjeseca, jer je u međuvremenu Hrvatska zatražila izručenje, što su srbijanske vlasti odbile. Godinu dana kasnije, 23. rujna 2011., donijeli su presudu da je kriv i sada u ožujku postala je pravomoćna.

Kako se Vaš suprug nosi sa svime što se događa?

Jako je loše. Očekivao da će Hrvatska odmah pokrenuti postupak za njegovim izručenjem, međutim prošlo je devet mjeseci dok se to nije učinilo, a u međuvremenu je počelo suđenje u Srbiji. Činjenica je da cijela situacija na njega utječe jako loše. I prije je imao problema sa zdravljem, sada se svašta skupilo, povišeni šećer, masnoća, problemi s disanjem, psihički je jako loše. Sama činjenica da je tamo gdje jest, strašna je. Mislim da bi sve lakše podnio da je negdje bliže nama, u Hrvatskoj.

Zašto se toliko dugo čekalo sa zahtjevom za izručenje Hrvatskoj, zašto to nije učinjeno odmah, a ne nakon devet mjeseci?

Ne znam. Prvo su nam rekli da ne mogu tražiti izručenje ako se u Hrvatskoj protiv njega ne vodi istraga, a ovdje ne postoji ništa što bi upućivalo na to da je Veljko počinitelj djela za koje ga se optužuje. U međuvremenu, na našu inicijativu i konstantno upiranje, Sud u Osijeku pokrenuo je postupak istrage za isti taj slučaj, a sve s nadom da ga ovako uspijemo prebaciti u Hrvatsku. Oni su to i napravili, ali već je bilo kasno. Na osječkom sudu podignuta je optužnica. Ne znam uopće što će sada biti s tim.

Zbog čega je Hrvatska u slučaju Vašeg supruga bila toliko troma, a s druge strane, toliko se pomoglo obitelji branitelja Tihomira Purda, koji je uhićen nakon Vašeg supruga?

Ne znam. Naše je gledište da Veljkov slučaj od početka ide krivim smjerom. On je 18. travnja uhićen na granici Bugarske i Srbije, a 19. travnja za njim je raspisana tjeralica. Nevjerojatno.

Na temelju čega je onda Vaš suprug uhićen na granici?

Nije dobio nikakav službeni papir ili rješenje temeljem čega je tada uhićen. Zaustavljen je na granici dok je vozio kamion. Carinik je, tako tvrdi Veljko, našao njegovo ime u bilježnici, kazao mu da se parkira sa strane i čeka policiju, nakon čega su ga odveli u istražni zatvor u Beograd i rekli da je uhićen zbog ratnog zločina, a da bi dan kasnije, 19. travnja, raspisali tjeralicu za njim. Veljko je prvo mislio da nešto nije u redu s papirima ili s teretom u kamionu koji je vozio jer mu nitko ništa konkretno tada nije rekao.

Veljko razočaran u hrvatske institucije

Vaš suprug optužen je za ratni zločin nad civilnim stanovništvom za vrijeme Domovinskog rata.

U optužnici stoji da je za vrijeme akcije ušao u kuću i ubio civila. U optužnici se spominje da je u tom vremenu opljačkano i zapaljeno 30 srpskih sela i za sve se to optužuje Veljka. To su besmislice. Supruga ubijenog civila nekoliko je puta mijenjala iskaz, tri ili četiri puta davala je iskaz bjelovarskom sudu, a iako je naš odvjetnik tražio da dođe u Beograd na suđenje i da kaže da to jest ili nije osoba koja je ubila njezina supruga, odbila je doći svjedočiti. Zadnju je izjavu dala u Bjelovaru gdje su bili srbijanski tužitelj i naš odvjetnik, a gdje opet nije rekla da je Veljko taj koji je ubio njezina supruga. Kad su ju pitali da opiše čovjeka, jer ga je ona jedina vidjela, dala je opis koji ne odgovara mome suprugu. Svaki put drukčije je govorila, razumijem da se ne može sjećati svih detalja, ali osnovnih stvari mora, pa pred njezinih očima se dogodilo ubojstvo i zvuči čudno da ne može prepoznati ubojicu.

Je li Vaš suprug razočaran u hrvatske institucije s obzirom da se u njegovu slučaju nisu baš iskazale?

Naravno da jest, i to jako. Očekivao je da će barem tražiti njegovo izručenje da se može braniti u Hrvatskoj, zemlji u kojoj se i za koju se borio, a ne da mu Srbija, u ovom slučaju agresor, sudi za navodni zločin koji je počinjen na teritoriju Hrvatske, napadnute zemlje. Strašno je razočaran.

Jesu li Vam bivša premijerka Kosor ili predsjednik Josipović u to vrijeme nudili bilo kakvu pomoć?

Ne, nitko od njih. U stalnom sam kontaktu jedino s ministarstvom branitelja, odnosno gospođom Nevenkom Benić, s njom se čujem. Razgovarala sam s bivšim ministrom Ivićem i to je sve, više mi nitko iz hrvatskih institucija nije nudio pomoć.

Jeste li se čuli sa sadašnjim ministrom Predragom Matićem?

Nisam se čula s njim, tražila sam prijam kod njega, ali još uvijek čekam odgovor.

Što dalje, kakvi su Vam planovi? Odustati ne ćete?

Ne ću nikada odustati. Nadam se da će Ministarstvo pravosuđa tražiti izručenje, odnosno da Veljko izdržava kaznu u Hrvatskoj. Mogućnost za to postoji, pitanje je postoji li dobra volja i da se uključe nadležni za to, odnosno ministar pravosuđa. Vidjet ćemo što dalje ako do toga ipak ne dođe. Činjenica je da ćemo moja obitelj i ja nastojati učiniti sve da Veljko bude u Hrvatskoj, a ne u Srbiji.

Andrea Černivec
Hrvatski list