Hrvatski tjednik
 

«Bajpasiranje» istine

Unatoč velikoj pompi i trudu priređivača, moglo bi se reći da su hrvatski mediji, usprkos svim svojim slabostima, odvalili šamar zakulisnim kreatorima i sudionicima prošlotjednog okruglog stola o suđenjima za ratne zločine. Dnevnik Hrvatske televizije posvetio mu je, tek u drugom dijelu, svega jednu minutu. Druge postaje ni toliko. S obzirom na društveni rang uzvanika i na brojnost predstavnika sedme sile, to je svakako iznenađenje za igrače iz sjene koji stoje iza ovog opskurnog skupa.

Čini se da su sudionici i organizatori ipak podcijenili zrelost javnosti, pa čak i medija, u kojima počesto vuku brojne konce. Hrpa besmislica, drskih politikantskih podvala i nakaradnih teza, koje su se čule na skupu, duboko su uvredljive za suvremeno hrvatsko društvo, za njegovo poimanje pravde i za noviju povijesnu istinu. To je vjerojatno razlog što su skupu više pozornosti posvetili strani negoli domaći mediji.

 Zaboravili Tuđmana 

Stanje u dvorani najbolje oslikava mala anegdota s početka skupa. Izvješćujući u ime Pusićeva GOLJP-a, stanoviti Marko Sjekavica ustvrdio je: "Bez utvrđivanja kaznene odgovornosti Vladimira Šeksa, Davora Domazeta Loše, Miroslava Tuđmana, Jure Radića, Ivana Vekića, Ivana Jarnjaka, Mate Laušića i drugih osoba na najvišim vojnim i političkim funkcijama zbog propuštanja sprječavanja i kažnjavanja svojih podređenih u počinjenju zločina, ne može doći do potpune i cjelovite katarze društva koje bi trebalo preuzeti dio odgovornosti za zločine počinjene u njegovo ime." Na to mu je novinar Hrvatskog lista Tomislav Jelić doviknuo: Zaboravili ste Franju Tuđmana! Sjekavica je, gledajući u papire, mirno odgovorio: "Eh, da, hvala što ste me podsjetili". U kakvom svijetu žive okupljena gospoda kad im nije ni palo na pamet da se ne radi o podsjećanju, nego o podrugljivoj i ciničnoj upadici.

Skup pod nazivom "Nužnost učinkovitijeg procesuiranja ratnih zločina jačanjem regionalne suradnje i procesuiranje zapovjedno odgovornih osoba" priredili su Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, Građanski odbor za ljudska Documentaprava te Centar za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka. Stvar bi vjerojatno bila svedena na uobičajeno bizarno lamentiranje društvenih postranika i ratnih gubitnika, da se skupu nisu odazvali najistaknutiji predstavnici hrvatske izvršne i sudbene vlasti.

Društvo istomišljenika

Uz predsjednika države Ivu Josipovića našao se tu i predsjednik Vrhovnog suda RH Branko Hrvatin, predsjednik Županijskog suda u Zagrebu Ivan Turudić, Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, predstavnici Ministarstva pravosuđa, županijskih sudova i državnih odvjetništava, pa neizbježni Milorad Pupovac i Veljko Đakula, Zoran Pusić, Biljana Pusić... Naravno, bio je tu i neizbježni šef Delegacije Europske Unije u RH, Paul Vandoren te više stranih diplomata, predstavnici Haaškog suda, odvjetnici. Među njima se najviše šepurila Stella Ronner-Grubačić, kuma Bojana Bugarčića, Miloševićeva savjetnika za vanjsku politiku, i supruga beogradskog novinara Bratislava Brace Grubačića. Ronner je inače nizozemska veleposlanica u Hrvatskoj, poznata po nediplomatskim i protuhrvatskim ispadima.

Na skupu se osjetio, napose u izlaganju predsjednika Josipovića, "diskretni šarm" njegova glavnog analitičara Dejana Jovića i savjetnika Saše Perkovića, koji su naizgled samo pasivno pratili skup.

Eto, u takvom se okruženju razgovaralo o sudbini tvoraca hrvatske države. Bilo je uočljivo da na skup nije pozvan nitko od hrvatskih branitelja, kao što nije bilo nikoga tko bi mogao izreći bilo kakav disonantan ton.

Pravosudna ili psihijatrijska rasprava?

Možda bi bilo krivo u ovakvoj situaciji glavnu pozornost posvećivati Vesni Teršelič, Miloradu Pupovcu ili Zoranu Pusiću. JosipovićNjihovi su stavovi na tržištu ideja podložni kritici, na nakaradnost tih stavova valja stalno ukazivati, kao što se može ukazati i na žalosnu i primitivnu razinu državničke mudrosti Ive Josipovića. Ipak, njihova je odgovornost, uglavnom, moralne i političke, a tek tu i tamo kaznene prirode.

Pravo pitanje jest: Što tu rade ovi pravosudni manekeni, koji kao paradni konji defiliraju i smjenjuju se pred mikrofonima i kamerama? Zar Hrvatinu, Turudiću, Bajiću, bulumenti sudaca i državnih odvjetnika nije radni dan, zar će sudnice zjapiti prazne uvijek kad ih Teršelička i Pupovac privedu na ovakve "obavijesne razgovore".

Bez njihove nazočnosti bila bi to tek još jedna kavica s predsjednikom u društvu njegovih omiljenih marginalaca. Dolaskom sudbene elite stvar se usložnjava. Oni skupu bez pokrića daju nekakvu težinu, daju mu javnu i društvenu legitimaciju.

Nedokučivo je i zdravom razumu neshvatljivo kako je jedna, navodno, pravosudna, pravna i pravnička rasprava postala pitanje dnevne politike, politikantskih naklapanja i stvar civilno-sudbenih "projekata". Kako to da su vrhovnim glavešinama hrvatske izvršne i sudbene vlasti za obnašanje njihovih dužnosti, za golo provođenje zakona, potrebni kojekakvi sumnjivi "projekti", okrugli stolovi, medijska pompa, javni poticaji, brzojavi potpore i telegrami podrške? Kako to da se cijela sudbena vrhuška tako zdušno sjatila na skup sazvan od ljudi izvan struke, ljudi bez ikakvih pravnih, pravničkih, sudbenih i pravosudnih referenci? O demokratskima da i ne govorimo. Kako to da se ti sudbenici tamo polome trabunjajući nebuloze, koje su prije za psihijatrijsku ili socio-patološku raspravu, negoli za pravničku? Hoće li Hrvatin i Turudić uskoro prirediti za Pupovca kakav lingvistički seminar? Ili za Pusića slet JNA?

 Vandoren ispred Josipovića 

Činjenica da je voditeljica, Vesna Teršelič, na samom početku dala riječ Paulu Vandorenu, prije negoli trenutačnom predsjedniku države, bila je popraćena tihim komentarom iz publike: "Vidi se tko je šef". Paul Vandoren pak pohvalio je "napore triju organizacija u zahtjevnoj zadaći: praćenju suđenja za ratne zločine. S obzirom na financijsku potporu EU projektu praćenja suđenja, možemo izraziti zadovoljstvo što su tijekom projekta tri organizacije osnažile svoje kapacitete za uključivanje u slične aktivnosti u budućnosti ", naglasio je Vandoren. "To je povod da i javno zatražim od hrvatskih vlasti da nastave surađivati s trima organizacijama na općem osnaživanju nacionalnog pravnog sustava."Po Vandorenu, Hrvatska je "pokazala znatan napredak u procesuiranju ratnih zločina, a time i neovisnosti hrvatskog pravosuđa ". Pohvalio je ustrojavanje specijaliziranih sudova za ratne zločine te dodao da Europska Unija monitoringom nadgleda ispunjava li Hrvatska preuzete obveze iz pristupnih pregovora. "Ratni zločin protiv civila i čovječnosti treba biti kažnjen bez obzira tko je počinitelj", naglasio je Vandoren.

«Kamenovanje vraga»

Ako tko misli da su ovo preoštre riječi, onda treba odgovoriti na temeljno pitanje: Kako se razuman i savjestan čovjek, koji odgovorno vrši svoj posao, svoj mandat ili svoje poslanje, kako se takav čovjek može mazohistički zalagati da mu Branko Hrvatinse odredi nadzor? I to civilni nadzor ljudi izvan struke, koji sa strukom nemaju nikakvog doticaja. To može činiti samo osoba koja nije sigurna u sebe, u svoj moral i odgovornost, u svoju stručnost i poštenje. Ako nisu psihijatrijski slučaj, zašto to čine? Zašto uglas s nadzornicima viču: Da, da, monitoring, nadzor, kontrola, praćenje, projekti... Bez toga smo izgubljeni...

Obmanjuju li nas licemjerno ta gospoda, osjećajući izopačeni duh vremena? Upravo to naši najviđeniji sudbenici čine, preventivno se posipajući pepelom. Njihova je prozirna i prijetvorna namjera da u svojoj branši budu i vlast i oporba. Po modelu "sam svoj kritičar", oni dolaze na ovakve skupove kako bi ih nadzirali, kako stvari ne bi izmakle kontroli i ugrozile njihove skupe fotelje. I prije nego okupljeni "nadzornici" izreknu kritiku, Bajić i Hrvatin već dreče protiv vlastite branše, protiv struke i sebe samih, lupajući se u prsa i vičući "Mea culpa". Time žele pokazati da oni u potpunosti razumiju otvorena pitanja, da kontroliraju probleme, da su već i sami primijetili što je tu krivo, ergo, da su dorasli obnašanju svojih zahtjevnih funkcija.

Pravni poredak, međutim, ne predviđa njihove javne, političke i demagoške tirade. Njihovo je da rade posao koji im je povjeren, a o tom će radu suditi drugi. Okviri njihova posla strogo su zadani, a koristiti se svojom javnom funkcijom za osobnu promociju mogu samo dobrim obnašanjem te funkcije.

Branko Hrvatin, predusrećući svaku mogućnost da mu tko bilo što prigovori, u startu naglašava da "nije zadovoljan napretkom". Kao da je predsjednik Vrhovnog suda Jovo Čaruga, a ne Hrvatin. Ali hvali dosege "projekta" i projektanata. Pritom "profesionalni kritičari", Teršelička i ostali projektanti ostaju bez teksta jer on je sve priznao i prije ukora. Sve se potom svodi na međusobno komplimentiranje, isprazno samozadovoljstvo, na ritualno kamenovanje vraga i lov na vještice. Tko je pak vrag, to se valjda zna.

Radi se o najprizemnijem obliku političke korupcije i klijentelizma, pri kojem više nije posve jasno tko je na kojoj strani i tko koga korumpira. Radi se o lažnoj i fingiranoj javnoj polemici protivnika, koji svoju suprotstavljenost samo glume i koji su se, slijedom izvrnute političke logike, našli na posve istoj strani. Radi se o totalitarnom uzorku jednoumlja, koji samo glumi pluralizam i batrga se tražeći one druge, tražeći, osporavatelje i protivnike jer su sami taj međusobni odnos – izgubili. U traženju vlastitog smisla, proizvodnja neprijatelja nasušna je potreba, ali nipošto u istoj dvorani i na istoj – ravnopravnoj razini.

Neukusno dodvoravanje predstavnika sudbene vlasti tzv. trećem sektoru posljedica je jednostavne spoznaje da se njihova profesionalna afirmacija ne temelji na radu i stručnosti, nego na političkoj podobnosti i umreženosti s formalnim i zakulisnim strukturama društvene moći. Civilno društvo tako slizano s vlašću, gubi svoj temeljni smisao Vandorenkritičara i korektiva vlasti.

Josipović laže!

U svojem nevelikom izlaganju predsjednik Josipović izrekao je nekoliko teza od kojih se gotovo ni s jednom ne možemo složiti. K tome najmanje dva puta je lagao. Najprije je rekao da je "sjajno i važno da postoji ovakva jedna vrsta praćenja suđenja". A onda: Evo, malo ću se pohvaliti: Ja sam prije, dok nisam bio političar, dao neki doprinos u stručnom smislu, radeći na određenom manualu koji treba pomoći praćenju suđenja za ratne zločine." Josipović je, naime, napisao "Priručnik za praćenje suđenja", koji je 2007. g. izdao osječki Centar za mir, nenasilje i ljudska prava, uz financijsku potporu veleposlanstva SAD-a i Misije OSCE-a u RH. A Josipović je zastupnik SDP-a u Saboru postao 2003. g. Dakle nije istina da je to bilo "prije, dok nisam bio političar".

Uostalom, kad to naš Predsjednik nije bio političar? One 1980. godine kad je svečano primljen u SKJ ili 1981. kad je dobio nagradu Sedam sekretara SKOJ-a...?

Laž druga: Govoreći o Zakonu o ništetnosti, rekao je da "nije nikakva tajna, ja sam to javno rekao, podnio sam Ustavnom sudu Zahtjev za ocjenu ustavnosti...". Naglasio je da je Sud neovisan i odbacio da bi bilo kakav pritisak u tom smislu trebao biti činjen.

Međutim, mediji su prije mjesec dana prenijeli: "Hrvatski predsjednik Ivo Josipović izjavio je u petak na Jahorini kako je uvjeren da će Zakon o ništetnosti o optužnicama za ratne zločine protiv hrvatskih državljana koje su podigla srbijanska pravosudna tijela u svakom slučaju 'pasti u vodu'... ".

Dakle predsjednik je pravio pritisak na pravosuđe počinivši pritom kazneno djelo opisano i kažnjivo po članku 309. važećeg Kaznenog zakona, koji u stavku 2. određuje: "Tko za vrijeme postupka pred sudom, a prije donošenja pravomoćne sudske odluke, u javnim sredstvima priopćavanja, na javnom skupu ili pred skupinom ljudi, iznosi svoje mišljenje o tome kako bi u tom slučaju pravosudni dužnosnik trebao postupati ili kakve odluke donositi, kaznit će se novčanom kaznom do stopedeset dnevnih dohodaka ili kaznom zatvora do šest mjeseci".

Ne samo da govori neistinu, nego je i počinio kazneno djelo. Uvjeren sam da će Mladen Bajić, čim pročita Hrvatski list, žurno povesti postupak protiv Ive Josipovića i zatražiti da nadležni sud odluči o njegovoj kriminalnoj odgovornosti. Ako BajićBajić bude spriječen zbog neodgodivih obveza u "Mašklinu i lati", nadam se da će netko na osnovu ovog saznanja podnijeti kaznenu prijavu protiv Josipovića. Ja trenutno imam drugog posla. A on se kao oličenje hrabrosti i poštenja ne će pozvati na imunitet. Ako se mene pita, više sam za šest mjeseci bajbukane, negoli za novčanoj kazni. On je od ZAMP-a ubrao toliko novca da se novčanom kaznom ne bi postigla svrha kažnjavanja.

Otpis parničnih troškova

Predsjednik Josipović podržao je prijedlog Vesne Teršelić da bi trebalo otpisati parnične troškove strankama koje su izgubile sporove što su ih pokrenule protiv Republike Hrvatske. "Otpisivanje parničnih troškova bio bi prvi korak u otplati duga koji država ima prema žrtvama", kazala je Teršeličeva, tražeći da se za to "iznađe političko rješenje". Nikakvo smisleno obrazloženje za to nisu dali, a napose nisu objasnili kako se to slaže s načelom jednakosti građana. Poznato je, naime, da i Hrvati, kad gube sporove, plaćaju sudske troškove. Pritom ni jednom riječju nije spomenuto da bi te osobe bile izložene nekakvom nekorektnom sudovanju, niti da bi im dao za pravo Sud za ljudska prava u Strasbourgu.

Od zamjenice ministra pravosuđa Sandre Artuković Kunšt, doznali smo da je u tijeku iznalaženje rješenja da se takvim sudnicaosobama pokriju troškovi. Dakle na otpisu troškova radi ministarstvo koje je dio istog onog sustava koji je naložio da se ti troškovi plate?!? Iz šupljeg u prazno, pa tako u krug...

Proizvodnja svjedoka

Više izlagača govorilo je o razvoju složenog sustava podrške žrtvama i svjedocima. Milana Kreča, iz Projekta građanskih prava, iz Siska upozorila je na problem svjedoka koji nemaju izravan javni prijevoz pa ih udruga vozi o svom trošku. Nikica Hamer Vidmar iz Odjela za razvoj i koordinaciju sustava podrške svjedocima i žrtvama, uspostavljenog u Ministarstvu pravosuđa, govorila je kako se svjedoke priprema za svjedočenje, koje im se pogodnosti daju te o problemima u konkretnim situacijama dolaska i svjedočenja žrtava. Svjedoci rijetko zovu, rekla je Hamer Vidmar, ali mi nastupamo proaktivno te ih zovemo i ohrabrujemo. Organiziramo grupne sastanke. U tijeku je formiranje "call centra", za neposrednu komunikaciju sa žrtvama i svjedocima. Sa sudom u Beogradu u svim fazama postupka komuniciramo pomoću faxa.

Kraj toliko stručnjaka nitko nije želio primijetiti da je takva komunikacija pravno nedopustiva i da se to može činiti samo u skladu sa Zakonom o međunarodnoj pravnoj pomoći koji predviđa sasvim druge načine komunikacije.

 Izgubljen u prijevodu 

Kao dobar gost, Bajić se trudio ugoditi svojim domaćinima i na razini jezične prilagodbe. Zapravo, on se nema što prilagođavati, on i inače govori otprilike onom inačicom hrvatskog kojim se prije pola stoljeća služio "Komunist", glasilo SKJ, u svome izdanju za Hrvatsku. Tako mu je primjerice javno tužilaštvo mnogo bliže od državnog odvjetništva pa se čovjek pita kako svako jutro pogodi u Gajevu, kad ne zna gdje radi. Tijekom izlaganja više puta se okrenuo prema svojoj pomoćnici Davorki Radalj, tražeći potvrdu kojeg detalja ili teže pamtljivih tehničkih podataka. Govoreći o klasifikaciji slučajeva, Bajić je naveo da su se vodili kriterijima kao što su vremenski, kronološki, geografski... "No, Davorka, kriteriji, kako ono još...?" "Zemljopisni", spremno će Davorka.

«Bajpasiranje...unatoč zakonu!»

"Ne!" odgovorio je nonšalantno, uz šeretski osmijeh i diskretnu razmetljivost, glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, kad su ga novinari upitali je li "Zakon o ništetnosti pravnih akata bivše JNA, bivše SFRJ i Republike Srbije" ugrozio suradnju s odvjetništvima drugih država. "Mi smo taj Zakon jednostavno 'bajpasirali', cerekao se Bajić, "jer, unatoč Zakonu, mi smo nastavili direktnu komunikaciju s kolegama tužiteljima iz BiH, Srbije i Crne Gore, na razmjeni informacija vezano za progone... Dakle ta suradnja i dalje funkcionira, mi njima dajemo informacije, ali jednako tako i oni nama...". Što reći kad jedna od najvažnijih osoba zaduženih za nadzor poštivanja zakona koristi za svoj rad sintagmu "unatoč zakonu", kao da je unatoč bujici prešao potok.

Dalo se u Bajićevu glasu osjetiti zluradost, nadmoć i samozadovoljnu drskost. Svojim nepogrješivim, toliko puta dokazanim, instinktom za samoodržanje prosipao je fraze, za koje nije bilo sumnje da umilno draškaju ušne resice trenutnih vlastodržaca. Fraze koje gode godinama stvaranoj političkoj klimi, i napose gode po ideološkom ključu sabranim sudionicima okruglog stola. Bilo je karijeristički dragocjeno dodvoriti se novokomponiranoj političkoj eliti, Josipović i Tadićsvjedočeći kako nimalo nije držao do propisa koje je donosila bivša vlast. Jer, eto, on se vodio višim načelima, a ne tričavim odredbama zakona. To što su to bili zakoni države koja ga hrani, i kojoj je na jaslama od svojih mladih dana, to je manje važno. Nisu dovoljne jasle, sad joj je nalegao i na kičmu. Uvijek izdajnički pravovjeran, kao što je bio i davne Sedamdeset prve, pa sve do danas, uvijek uz snažne i moćne, uvijek uz vlast. A takvima se možeš dodvoriti i dokazati samo ako gaziš slabe i nemoćne, samo ako poniziš poražene i posrnule, primjerice bivšu vlast. Njegovo hvalisavo obznanjivanje kako nije nimalo držao do zakona omražene hadezeovske vlasti, govori pomalo i o HDZ-ovoj kadrovskoj politici. Dirljivo je s koliko žara ga je HDZ branio prije dvije godine pred jarosnim napadima SDP-ovaca.

Na taj je način Bajić pred kamerama posvjedočio neviđenu bahatost, pokazujući koliko drži do hrvatskog pravnog poretka. Ako taj poredak tako hvalisavo ruši i omalovažava jedan od ključnih čimbenika u njegovu očuvanju, što onda očekivati od onih kojima je životna misija i opredjeljenje sustavno rovarenje i rušenje tog poretka. Pritom ne mislimo na Pupovca, Stanimirovića, Teršeličku, pa čak ni na Josipovića.

"Regionalna suradnja, direktna komunikacija, međusobno povjerenje, te stvaranje istih ili istovjetnih načina postupanja... Ali prije svega – povjerenje... I zato tu regionalnu suradnju, policijsku, tužilačku, pravosudnu u cjelini itd., treba unaprjeđivati, jer ona stvara uvjete da granice nisu zapreka ni za progon, ni za drugo postupanje... ", drvio je Bajić politikantske fraze koje nisu ni u kakvoj svezi s njegovom trenutnom funkcijom. On je tipičan primjer kakve se sve magluštine mogu prodavati naivnoj hrvatskoj javnosti. S jednog skupa čiji su sudionici sav svoj dvojbeni javni ugled stekli neurotičnom vriskom i traženjem "depolitizacije" svega i svačega, sve je vrištalo od političkih fraza, moralizatorske i voluntarističke retorike.

Odmah potom, Bajić se založio za donošenje Međudržavnog sporazuma, koji će još unaprijediti "već sada dobru suradnju" i kojim bi se ta njegova slobodna aktivnost i ozakonila, priznajući time da je za sada protupravna, nezakonita i samovoljna.

Vjekoslav Magaš
Hrvatski list

Hrvatski list

Hrvatski tjednik

Čet, 26-11-2020, 21:18:18

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 678 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.