Ministar Jovanović i njegov pomoćnik Zelenika već smijenili 45 ljudi u 15 javnih znanstvenih instituta

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa u javnosti je uglavnom poznato po povremenim ekscesima na relaciji ministar i predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza. Ministar Željko Jovanović traži smjenu hrvatske 'nogometne vlade', a Vlatko Marković novinarima uzvraća - tko je taj..., ne poznam ga..., nikad čuo! Zaista, mora se priznati sjajan dijalog jer to na različite načine traje više od dva mjeseca i vjerojatno će potrajati do Europskoga nogometnog prvenstva pa ako na tom prvenstvu hrvatska nogometna vrsta posrne, imat će bar dobar izgovor za neuspjeh. No usprkos tomu, čini se da je ovdje ipak na djelu jedno drugo loptanje s hrvatskom javnošću. Svrha je skriti dvojbene poteze, osobito oko smjena i raspodjele plijena, koje vuče svakodnevno ministar sa svojim pomoćnikom – stručnjakom za strojeve, SašomBrojne smjeneMinistar je, od preuzimanja dužnosti, smijenio, bez obzira je li im istekao mandat, članove upravnih vijeća u čak 15 javnih znanstvenih instituta, a da se o tome ne može pročitati ni crtice na mrežnim stranicama Ministarstva Zelenikom.

Jakovčić i poljoprivreda

Ministar je, od preuzimanja dužnosti, smijenio, bez obzira je li im istekao mandat, članove upravnih vijeća u čak 15 javnih znanstvenih instituta, a da se o tome ne može pročitati ni crtice na mrežnim stranicama Ministarstva. Možda zbog toga jer posao još nije gotov pa se ne zna potpuna bilanca. U pravilu, u državnim institutima mjerodavno Ministarstvo imenuje tri člana, a dva biraju zaposlenici pa po gruboj računici proizlazi da je smijenjeno oko 45 ljudi. Predsjednici smijenjenih upravnih vijeća nisu bili dužni pisati izvješća o svome radu. Neki su predsjednici, iz profesionalne ili moralne obveze to ipak učinili, ali koga to zanima. Budući da u uredu ministra odnedavna kao savjetnica radi jedna novinarka koja je pratila rad toga ministarstva, mogla je ministra upozoriti na značaj javnoga i razvidnoga rada, kojega je u tom ministarstvu uvijek manjkalo. No da se mnogo stvari nije promijenilo, nego naprotiv da su neke okliznule nagore, svjedoči imenovanje istarskog župana Ivana Jakovčića za člana Upravnog vijeća Instituta za poljoprivredu i turizam u Poreču.

Dok se bude Hrvatski list tiskao, bit će konstituirajuća sjednica Upravnog vijeća toga instituta, ali možemo biti gotovo sigurni da će istarski župan biti predsjednik toga upravnog vijeća. Potrebno je primijetiti da je zagrebačke znanstvene krugove duboko dirnula Jakovčićeva ljubav prema znanosti, ali ne i ljubav prema poljoprivrednim površinama jer je poznato da Institut raspolaže s oko 30 hektara atraktivnoga zemljišta koje se naslanja na staru porečku gradsku jezgru. Svima je jasno što će se najprije dogoditi - bit će smijenjen ravnatelj, zatim će početi pripreme za 'bolji' rad Instituta jer, reći će se - ništa ranije nije vrijedilo. Onda će se dogoditi ono glavno – prenamjena atraktivnog zemljišta Instituta ili bar njegova glavna dijela. Reći će netko, što će njima tolike površine u središtu Poreča. Sve će završiti po poznatome scenariju kao mnogo puta do sada, ne samo u Istri.

Ne će smetati što je dio zemljišta pod zaštitom Ministarstva kulture, koalicijski partneri već će se dogovoriti. Ta, oni su i došli na vlast da nama bude bolje. Pitanje je samo koliko će ta 'operacija' trajati. Umjesto da Institut bude znanstveni-istraživački centar, rasadnik pameti i kadrova za gospodarstvo Istre, na poljima Instituta mogli bi se za koju godinu pojaviti neki novi 'nasadi'. Umjesto vinograda, maslinika, površina pod smokvama i ratarskim kulturama, dobre osnove za ozbiljan znanstveni rad, ali i za potrebe održavanja znanstvenog pogona, možda primjerice iznikne neko golf igralište, lanac stranih hotela... Ako bude malo prostora, zahvatit će se i u stoljetnu Park šumu jer i ona je, kad se to želi uvjerljivije reći, jedan kroz jedan vlasništvo Instituta. Tako, dok se ministri nove koalicijske Vlade otimaju za velike sustave pune novca, župan je bacio oko na jedan relativno mali institut, osnovan 1875. i ponovno kao istraživački centar obnovljen 1984. te kao javni institut s današnjim imenom ustrojen 1989. I tko se može oteti dojmu da sve to nije zbog atraktivnoga zemljišta jer u suprotnom to mjesto je moglo pripasti primjerice i Damiru Kajinu iz IDS-a, ako je trebalo zadovoljiti aktualne koalicijske boje.

Pomoćnik ministra Saša Zelenika, koji se za razliku od ministra ne može pohvaliti da je bio hrvatski branitelj, jer je 1991. željan znanja napustio Rijeku i Hrvatsku, ovih dana intenzivno poziva članove upravnih vijeća Instituta imenovanih od strane Ministarstva i dijeli im razno-razne instrukcije. Članovima Upravnog vijeća Hrvatskog instituta za povijest dao je nedvosmisleno do znanja kako će taj institut biti pripojen zagrebačkome Filozofskom fakultetu ili stavljen pod 'šešir' sveučilišnog Rektorata.

Mondekar predsjednik Upravnog vijeća Hrvatskog instituta za povijest

To ne će biti teško provesti jer je već promijenjeno Upravno vijeće toga instituta, za čijeg je predsjednika izabran Daniel Mondekar, SDP-ov mladac koji jest završio studij povijesti, ali o znanosti i važnosti nacionalnih instituta zna malo i površno. Naime, zar nije nevjerojatno da je Ministarstvo za običnoga člana toga upravnog vijeća postavilo poznatog povjesničara Nenada Vekarića, HNS-ova igrača, vrlo zainteresiranog da u proljetnim izborima bude izabran za redovitog člana HAZU-a. Jednom poznatom stručnjaku pretpostavljen je relativno mladi profesor povijesti bez znanstvenih radova, tek s iskustvom saborskog zastupnika. Ali nije to jedina čudna stvar. Zar kad je riječ o zamjenici ministra Mariji Lugarić, koja otkako je sjela na Svetice luta hodnicima skupo iznajmljene velebne zgrade, stvar u neku ruku nije slična. Zamjenica ima također jedino radno iskustvo, ono koje je ostvarila u saborskim klupama, a morat će se tijekom svog mandata nositi u raznim pitanjima sa sofisticiranom znanstvenom zajednicom, stručnjacima koji, pak, ne funkcioniraju po načelima stranačke stege.

Ali sve se može opravdati s već pomalo čuvenom izrekom prvog potpredsjednika vlade - što bi vi htjeli da ja budem trener, a da mi bekove i halfove bira ulica. Poznavatelji te loptačke igre na to kažu - u modernom nogometu više nema ni halfova ni bekova.

No vratimo se našim institutima. Povjerenstvo za mrežu javnih instituta, koje je u međuvremenu osnovano, imat će najvjerojatnije zadaću blagosloviti već utvrđenu shemu koja je dogovorena na vikend stranačkim kružocima, ili na putu od Rijeke do Zagreba, odakle dolaze ministar i njegov pomoćnik.

Naprasne smjene članova upravnih vijeća instituta, bez obzira je li im istekao mandat, upozoravaju na 'revolucionarne' zahvate koje kani poduzeti nova koalicijska vlast. U Hrvatskome institutu za jezik i jezikoslovlje dva člana upravnog vijeća Ministarstvo je imenovalo sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta - Josipa Silića i Ivu Pranjkovića. Možda i nije toliki problem što obojica dolaze s istog fakulteta, ali ipak na neki način jest što dijele slične, ako ne iste poglede na jezik. Oni ne pripadaju jezičnoj struji Babić-Moguš, koja je zajedno s pokojnim Božidarom Finkom, bila autorom čuvenog londonca, koja je iznjedrila Deklaraciju o položaju i nazivu hrvatskoga književnog jezika (1967.) otvorivši prostor za slobodan razvoj hrvatskoga jezika i konačni raskid sa srpskohrvatskim (serbokroatizmom) koji se ponovno želi kao bosansko-hrvatsko-srpski (bhs) prokrčmiti na razne mangupske načine.

Nadajmo se da Pranjković-Silić ne će dopustiti instaliranje Snježane Kordić za ravnateljicu Instituta, što se posljednje vrijeme u kulturnim krugovima moglo čuti, ali, naravno ni eutanaziju toga Instituta po modelu kakav je najavljen za Hrvatski institut za povijest. Uostalom hrvatski jezikoslovac Ivo Pranjković, mentor za Kordićkin magisterij i za doktorat, autor je članka 'Prevaziđeni srpskohrvatski Nova mrežaMinistarstvo znanosti u svezi s novom mrežom javnih instituta, kad nije moglo konzultirati promašena izvješća o evaluaciji, moglo je bar sa znanstvenom zajednicom raspraviti glavna pitanja ustrojstva hrvatske znanosti kako bi se taj čitav sustav konačno stabilizirao i počeo funkcionirati kao u svakoj modernoj državiSnježane Kordić' koji je bio objavio u sklopu polemike s imenovanom autoricom u Književnoj republici broj 1-2/2004. Pranjković je u tom članku tvrdio kako naziv srpskohrvatski na prostorima bivše Jugoslavije niti je više primjeren stvarnosti u kojoj se živi, niti ima potrebe za njim. 'Prije taj naziv uopće nije upotrebljavala, još manje zagovarala, a sada ga ne samo dosljedno upotrebljava, nego ga izrazito agresivno zagovara i nastoji vratiti u porabu. Njezini argumenti vjerojatno će dobro doći nekim njezinim istomišljenicima u Njemačkoj (vjerojatno i drugdje), ali su oni, ne samo u Hrvatskoj nego i u Srbiji i u BiH i u Crnoj Gori, toliko 'prevaziđeni' da, po mom sudu, nemaju nikakvih izgleda na iole uspješan prijem', tvrdio je Pranjković.

Ministarstvo je očito bez vizije

Ministarstvo znanosti u svezi s novom mrežom javnih instituta, kad nije moglo konzultirati promašena izvješća o evaluaciji, moglo je bar sa znanstvenom zajednicom raspraviti glavna pitanja ustrojstva hrvatske znanosti kako bi se taj čitav sustav konačno stabilizirao i počeo funkcionirati kao u svakoj modernoj državi. Za takav dijalog ima dovoljno potencijala i u zemlji i dijaspori. Ne može se sa svakim novim ministrom iznova ustrojavati znanost jer na njezinim postignućima mora počivati razvoj društva i gospodarstva, svaka moderna država. Nadalje, znanost se ne može smatrati državnim troškom, pa ju bacati iz jednog u drugi kut, jer po tom modelu ubrzo će i hrvatska država postati trošak, a to je onda početak njezina utrnuća.

Što bi moglo značiti prebacivanje poslova oko znanstvenih projekata koji su u ranijem razdoblju bili nepotrebno razmrvljeni, na peci-bokuniće, u Zakladu za znanost koja je neekipirana, što bi mogla značiti preporuka pomoćnika ministra da natječaji za projekte budu regionalni i da se preferira izbor znanstvenika iz susjednih zemalja, pored stručnjaka koje osposobljavaju domicilne znanstvene institucije novcima hrvatskih poreznih obveznika, nikome nije jasno, ali takva je, kažu upućeni, direktiva.

U zagrebačkoj znanstvenoj zajednici novo Ministarstvo, koje je ostalo sa svojim agencijama u istim gabaritima, a državni tajnici postali su pomoćnici ministra sa znatno većim ovlastima te uprave preimenovane u sektore, ocjenjuje se kao ministarstvo bez vizije, puno stranačkog voluntarizma, nekompetentnih kadrova koji nude najblaže rečeno vrlo čudna rješenja kao da smo bez državnog iskustva i potrebnih specijalističkih znanja. Što će učiniti riječki 'obrazovni lobi' na dobrobit obrazovanja i znanosti u Hrvatskoj, vidjet će se vrlo brzo, do kraja godine svakako, jer se već sada špekulira da će uzmanjkati sustavu novca za plaće u studenom i prosincu. Nakon što prođe vrijeme smjena i raspodjele plijena, među koalicijskim partnerima, morat će se početi i nešto ozbiljno raditi.

Opće je poznato da je njemački kancelar Helmut Kohl 1982., kad je preuzeo vlast u svojoj velikoj državi, zamijenio 42 viša državna službenika, Gerhard Schroeder otkazao je povjerenje 51 visokom dužnosniku. Koliko će biti smjena u Hrvatskoj, nitko ne zna jer one nisu ograničene samo na visoke dužnosnike. Ako neki stranački pripadnik ili favorit baci oko i na mjesto vratara u nekoj javnoj ustanovi, bit će mu želja ispunjena. Samo u upravnim vijećima državnih znanstvenih instituta bit će promijenjeno više od 70 ljudi, najčešće bez jasne vizije i kriterija. A zapravo bi ta upravna vijeća trebalo ukinuti i prepustiti menadžmentu i znanstvenim vijećima instituta da osiguraju život pod suncem, a ne da trče pod skute vlasti. Samo instituti od općeg nacionalnog značaja, njih nekoliko, trebalo bi zaštititi, ali ne od lošega rada ili nerada.

Marko Curać
Hrvatski list