Hrvatski tjednik
 

Oliver - Volim svoju zemlju, ovdje sam se rodio, ovdje ću i umrijeti

Legendarni Oliver Dragojević krajem ožujka održat će veliki koncert u zadarskom Višnjiku. OliverNakon New Yorka, Pariza, Londona, Sydneya, Oliver će uz pratnju Gudačkog orkestra pod ravnanjem Alana Bjelinskog nastupiti i pred domaćom publikom u Zadru. O svojim koncertima, pjesmama, karijeri, ali i svemu ostalome, Oliver kratko govori i za Hrvatski list.

Idan na sebe zbog propuštenih prilika

Nastupate li i danas s istim žarom kao prijašnjih godina?

Ne može se to uopće usporediti. Potreban mi je samo trenutak da se vratim u ono što osjećam. Teško mi je reći, ovo će biti odličan koncert. Stariji sam čovjek, dogodi se neka struja u glavi jer imam mnogo zahtjeva i stvari koje moram sam sa sobom riješiti prije nego što počnem pjevati. Ali kada me uhvati ta 'prokleta' nota, vokal, klavir, dobra pjesma..., onda me to odnese u tako dobar film pa to i publika primijeti.

Dogodi li se neki koncert s kojim niste zadovoljni, bez obzira što publika govorila o njemu?

Naravno da ih ima. Sve ovisi o tonskoj slici, uvjetima na pozornici, mome raspoloženju jer nekada čovjek ima problema koje ne može sam prevladati, oni ga drže i ne može od njih pobjeći. Zna mi se to dogoditi, ali ne tako često.

  O nastupu u Srbiji i politici  

Davno sam rekao da ne želim tamo nastupati, moj stav se zna već godinama, ne zanimaju me oni koji su tvrdili da ne će otići pa jesu, ja znam što sam rekao i stojim iza toga. 

Koliko politička situacija u zemlji utječe na glazbenika?

Naravno da utječe. Standard je užasan. Ljudi nemaju novca, nemaju perspektivu, budućnosti. Zdravstvo je loše, školstvo zanemareno, da ne govorim o znanstvenom radu... sve ono što bi se trebalo financirati, ne radi se pa ljudi traže svoj san vani, mnogo je pametnih ljudi otišlo iz Hrvatske. Ja sam se pomirio sa sobom. Ovdje sam se rodio, ovdje ću i umrijeti, volim svoju zemlju i mnogo mi je ljepše nego vani. Ovdje mi je obitelj, sve je savršeno, bez obzira koliko loše bilo. Kad se govori o današnjoj situaciji u državi, sve je tužno, crno, bez perspektive. Sve se svelo na loše stvari, događaje: zakazalo ovdje, pronevjerilo ondje, porez na ovo ili ono… Loših vijesti je bilo i prije, ali danas je katastrofa, ljudi se bave tako nevažnim stvarima da je to užasno. Zamjeram samo onima koji se uredno bune protiv toga, a uredno to konzumiraju. To mi ide na živce; ako ti se nešto ne sviđa, makni se od toga.

Pridajete li danas više pozornosti nekim detaljima o kojima ranije niste toliko razmišljali?

Svake godine, sve što mi život dalje ide, sve sam više idan na sebe što neke stvari nisam napravio drukčije. Imao sam šanse, ali nisam stvari istjerao do kraja. O tome zadnjih godina često razmišljam.

Za čim žalite?

Sretan sam i zadovoljan glazbenik koji ono što zamisli i napravi. Znam da sam mogao mnogo više i drukčije i zato sam ljut na sebe. Trebam biti zadovoljan jer je sve dobro ispalo, ali znam da sam mogao bolje i to je ono što me ljuti.

 O uzletu klapske pjesme 

Je li i pozitivan uzlet klapske pjesme? To je jako pozitivno. To je odraz naše kulture, načina pjevanja, to nema baš svaka zemlja. Ako smo po tome prepoznatljivi, onda smo napravili odličan posao. Nismo zemlja puna ritma, ali smo zemlja višeglasja, a to nema baš svatko. Španjolci imaju flamenco, Grci sirtaki, Talijani napoli, a mi klapsku pjesmu što je super. Nije sve tako crno, ali u globalu ima loših stvari.

Na što konkretno mislite?

Na sve. Žao mi je što nisam upirao kad sam bio dovoljno mlad, pun naboja i snage, što nisam izgurao suradnju s Zdenko Runjićnekim svjetskim glazbenicima. Imao sam šanse i žao mi je što ih nisam iskoristio. Neki moji favoriti već su umrli, drugi su stari kao i ja pa je sve teže naći neku dobru kombinaciju. I dalje sam za to, ali ljudi ne investiraju u bilo koga, a kad vide koliko imaš godina, odustaju odmah na početku. S druge strane, mi smo država koja nije baš toliko poznata u svijetu, ljudi o nama ne znaju ništa osim o sportašima i turizmu.

Znači li ova sjeta za prošlim vremenima i neiskorištenim prilikama da ste tijekom karijere više slušali druge nego svoje osjećaje?

Nisam baš mnogo znao što se događa oko mene tada. Mislim da bi stvari bile drukčije da sam bio malo uporniji jer su me dovoljno cijenili i poštovali i mogao sam reći svoje mišljenje. Sada mi se to što nisam ostvario vraća poput bumeranga. Ne želim da ispadne da žalim za prošlim vremenima, ne, ona su bila lijepa, imali smo mnogo više vremena i mirnoće. Govorim o stvarima koje sam zamišljao kao dijete, nisam ih ostvario, a mogao sam i danas žalim za time, što sam starije sve više. Bio sam blizu realizacije nekih stvari, ali nikada ih nisam gurao do kraja.

Zašto?

Zato što sam čovjek koji ne voli guranje. Nikada se u životu nisam gurao, ni kada je o mojoj karijeri riječi. Imao sam sreću da su mi se u životu i karijeri stvari posložile same od sebe, i to više nego dobro. Da ne govorimo o Zdenku Runjiću, Jakši Fiamengu, Tomislavu Zuppi, Stipici Kalođeri, ljudima koji su se međusobno družili, surađivali i glazbakomunicirali, a ja sam samo bio čovjek koji je to realizirao. To je jedna vrsta sreće koju nema baš svatko. Ali činjenica je da sam mogao svojom energijom pogurati ono što sam zamislio, a nisam. Baš sam jedna inertna faca.

Ako nekome mogu pomoći, to ću i učiniti

Koliko se glazbena scena promijenila s godinama? Jesu li stvari prije funkcionirale bolje, jednostavnije?

Dugo vremena nije svatko mogao pjevati, morao si imati mnogo talenta, smisla da te netko uopće počne slušati. Danas je to drukčije, medijski je sve više popraćeno, događa se da i onaj koji ne zna pjevati, odlično prolazi. Malo mi je to smiješno jer je ta osoba sama sebi dovoljno dobra da počne vjerovati u tu cijelu laž, a kasnije nastaju frustracije jer ju ljudi brzo zaborave. Činjenica je da se to mora dogoditi jer dolazi netko novi, jako sličan ovom prethodnome koji također nije znao pjevati. Jako malo osobnosti je u svemu tome, a možda najmanje talenta. Obično se dogodi da oni što su talentirani, nemaju dovoljno ambicije progurati se. Zato mi je žao nekih mladih ljudi koji su iza scene, a imaju odlične glasovne mogućnosti, dok ovi drugi bez ikakvog pokrića doslovno ispadaju iz medija. Ljudima se servira lažni sjaj, koji je vrlo kratak i ne pomaže ni onome koji to radi, kao ni ljudima koji to gledaju. Sve se pretvara u neki čudan ukus, a žalosna je istina da to prolazi. Ali sve je danas novac, sve se vrti samo oko toga.

Je li onda teško u Hrvatskoj danas biti pjevač?

Teško je ostati pjevač. Ali je zato doći do šanse mnogo lakše nego prijašnjih godina. Mediji napumpaju cijelu priču oko tebe i u sekundi je vani. Situacija je takva da ako se mediji zauzmu za tebe da ćeš biti zvijezda, onda ćeš to i biti, a ako se zauzmu da ne ćeš, e, onda si nadrapao. O njima sve ovisi.

Često Vas prozivaju zbog mnogobrojnih dueta s mlađim kolegama. Je li to svojevrsna pomoć onima koji tek probijaju led ili što drugo?

To je ljudski, jave mi se ljudi koji trebaju pomoć i ne vidim razloga zašto im ne bi i pomogao. Napravim to iz čiste usluge, istina je da je nekome pomoglo, a nekome i nije. Uvijek se odazovem pozivu za duet jer mi poslije bude krivo ako nekoga odbijem. I ja sam samo čovjek. Ne znam iskorištavaju li me ili ne, možda nekada nisam trebao snimiti pjesmu, ali ne mogu kategorizirati tko je dobar, tko loš. Ako netko ima šansu nešto napraviti, a mogu mu pomoći, to ću i učiniti.

Je li Vam žao što ste nekima pomogli?

Nije, ne gledam ja tako. Meni ne će ništa smetati, a njima možda pomogne za dalje. A to kako se oni ponesu nakon Oliversvega, to ide njima na dušu.

Nastupali ste na mnogim svjetskim pozornicama. Postoji li velika razlika između koncerata u Hrvatskoj ili vani?

Nema tu mnogo razlike. Kad radimo vani, na koncerte uglavnom dolaze naši ljudi sa svojim prijateljima, tako da možemo normalno komunicirati, energija je prisutna kao i u Hrvatskoj. Za razliku od ovoga ovdje, tamo je promidžba odlična, ali osjećaj na pozornici je sličan; sve je samo stvar trenutka.

Je li s godinama nestala i trema?

Ne poznajem čovjeka koji se bavi ovim poslom, a da nema tremu. Jednostavno, ne možete nemati tremu. Nisam od ljudi koji se na trgu mogu skinuti goli. To stvarno ne mogu. To je jedna vrsta odgovornosti prema sebi, prema načinu razmišljanja, zato kad dođem na pozornici hoću biti dobar s ljudima, od njih živim i oni su prevažni da bih se ja glupirao. Shvaćam to ozbiljno, uđem u jedan svoj pozitivan film da ono što pjevam i osjećam. Laž se prepozna u sekundi, publiku ne možeš prevariti.

Nakon rata sve je počelo tonuti

Je li publika danas zahtjevnija?

Publika je po informacijama danas daleko spremnija nego prije, poznaju i priznaju sve vrste glazbe, sve žanrove, narodnjake, zabavnjake, jazz, pop, funk, soul.

Što prolazi kod nas?

Sve, ovdje je u zadnje vrijeme važnije trendi mjesto nego tko pjeva. Jer ako je dobro okupljalište, ljudi će uvijek doći, važno je da su tu, nije važno tko pjeva. Naravno da će bolji pjevač privući i više publike, ali nije toliko važno kao što je bilo prije. DJ danas je jako tražena roba. Nekada je bio problem biti DJ jer si morao ići puštati ploče, dok je danas drukčije. Danas je to unosan posao. Dođe čovjek i pušta tuđu glazbu, jer rijetko koji DJ piše i izvodi svoju glazbu, i još k tome dobiva novac za to. On pušta nešto snimljeno, to je kao da ja obučem neku modnu marku i budem strašan maneken. Nisam ja za to. Stari ljudi bi rekli da će pustiti kazetofon neka svira, što će on tamo vrtjeti ploče i još mu se mora platiti za to. To mi je sve instant.

 Bez planiranja 

Nemam planova, nikada ne planiram, kad radim album, skupljam tematiku koja mi je bliska. Nježnost… to je ono što ja volim, u bilo kakvom obliku, moru, zraku, čovjeku, samo da je nježno, da nije agresivno. Ima i nježnih pjesama koje imaju ritam i odlične su. Nemam najdražu pjesmu, previše je tu pjesama koje su obilježile moju karijeru. U mom slučaju samo se radi o tomu jesam li zadovoljan iznutra dok izvodim pjesmu.

Koji je tekstopisac, osim Zdenka Runjića, uspio prepoznati kako napraviti dobru pjesmu za Olivera?

Spomenut ću Juru Stanića, on to dobro radi. Tu je i Gibonni, naravno, Petar Grašo je napravio nekoliko vrlo uspješnih pjesama, Dado Pastuović također, a ne smijem zaboraviti ni Mišolongina. To je ta moja ekipa koje me dobro poznaje. Kad mi nedostaje koja pjesma, uzmem neku od mladih ljudi koji mi često nude neke pjesme. Uzmem jer mi je teško reći ne i ne želim nekoga uvrijediti. Mene ne ubije, a njima to nije ugodno čuti, nekima i pomogne za dalje. Isto tako treba priznati da se vrlo rijetko slušaju sve pjesme na albumu.

Nije li kod nas sve zapravo postalo instant?

Naravno da jest. Ne treba bježati od istine. Mladi tako žele, ne možemo mi to promijeniti. Trebalo bi ići otpočetka i reći, Hrvatskakrivi su glazbeni urednici, izdavačke kuće, tretman prema glazbenicima... mnogo je toga...

Je li danas loš tretman prema glazbenicima?

O nama se piše u medijima kao da je naše zanimanje bogomdano zvanje, a činjenica je da ljudi jedva egzistiraju. To je lažni sjaj. Glamur koji je na televiziji upitan je; to nema veze s vezom, to je trenutno blještavilo, a nakon toga ideš k psihijatru. Činjenica je da situacija nije baš najbolja.

Koliko to već dugo traje?

To traje od završetka rata, nakon toga je sve počelo tonuti jer se usavršio tehnološki napredak. Došlo se do snimanja i skidanja, sve se radi na crno, izgubila se nit. Ne prolazi dobra pjesma nego dobar spot. Malo se sluša glazba, previše je informacija, mnogo se ljudi bavi ovim poslom, a mi smo malo tržište i naravno da mora doći do zasićenja. Ima nekih timova koji opstaju i dobro rade svoj posao. Toni Cetinski ima Miru Buljana, Gibonni Nikšu Bratoša, uvijek se nađe društvo koje ima svoje pjevače i favorite. Ako je pjesma dobra, nema veze tko ju je napisao. Treba narod naučiti da sluša bolju glazbu jer im se danas svašta servira. Ne mogu ići gledati valjanje u blatu i tučnjave žena ako mi se to ne sviđa. Tako je i s glazbom. Ali izvori su užasni, bombardira se sa svih strana, sve kutije nešto sviraju, kamo god se okreneš, nešto svira, sam ne možeš odlučiti što želiš slušati. Tako je i s narodnjacima, ovi što ih slušaju, imaju druge motive, oni se tamo opuste, malo popiju i tako to ide. Katastrofa.

Andrea Černivec
Hrvatski list

Hrvatski list

Hrvatski tjednik

Čet, 26-11-2020, 21:37:00

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 678 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.