Hrvatski tjednik
 

Kako je Danko Končar u Srbiji kupio zemljište na Hvaru i Cresu kojemu je vlasnik RH?

Svojedobno je, točnije 2003., odvjetnik Anto Nobilo u intervjuu jednom tjedniku izjavio sljedeće: „Faktički se na temelju Sporazuma o sukcesiji poništava sva masovna otimačina imovine u vlasništvu ... pravnih osoba s područja Srbije i Crne Gore, te će se tako barem djelomično ispraviti po HDZ-u kriminalno provedena pretvorba gdje Nobiloje narodno bogatstvo podijeljeno u ruke 200 politički njima podobnih...Potpuno je jasno da Republika Hrvatska ne može ući u EU s masovno otetom tuđom imovinom."

Veliki, blago rečeno, poštovatelj i Anto NobiloVeliki, blago rečeno, poštovatelj i zagovornik bivše države i njezina totalitarnog režima svojedobno se, eto, javno požalio na Račanovu vlast i to u stilu tipičnog novonastalog neojugoslavenskog buržuja koji je od visokog dužnosnika bivše države u neovisnoj Hrvatskoj „pretvoren" u imućnog malograđanskog novobogatunazagovornik bivše države i njezina totalitarnog režima svojedobno se, eto, javno požalio na Račanovu vlast i to u stilu tipičnog novonastalog neojugoslavenskog buržuja koji je od visokog dužnosnika bivše države u neovisnoj Hrvatskoj „pretvoren" u imućnog malograđanskog novobogatuna. Anti Nobilu srušio se svijet raspadom Jugoslavije. Bol za bivšom državom, međutim, smanjivala se proporcionalno rastu njegova imetka u neželjenoj mu Hrvatskoj. Naravno, kao i kod mnogih drugih, ostao mu je imanentan zazor spram hrvatskom domoljublju, inače stav karakterističan svakom čvrsto oblikovanom orjunašu i jugoslavenskom integralistu. No iako je Nobilu samostalna Hrvatska bila i ostala neželjena, ipak dobro došla mu je imovina!

Kako se može oteti nekomu što nije njegovo?

Nobilo očigledno nije razumio kako se tada tretiralo društveno vlasništvo pa zbog toga danas pomalo gubi kompas govoreći o nekakvoj „imovini" srbijanskih i crnogorskih poduzeća u Hrvatskoj za koju kaže da im je otimačinom oduzeta. U Titovoj Jugoslaviji dva puta su se mijenjali vlasnički odnosi: najprije ukidanjem privatnog vlasništva, nacionalizacijom posjeda i sredstava za proizvodnju te tzv. kolektivizacijom. Tako je u samom startu, prijelazom na državno upravljanje, bilo zamišljeno „razrješenje kapitalističkog proturječja" u socijalizmu. Iza toga je slijedila politika samoupravljanja koja razvlašćuje državu i njezino vlasništvo proglašava društvenim. Tim činom nestaju vlasnik i vlasništvo nad dotada državnom imovinom te istodobno biva proglašeno društvenom. Pravni odnosi se mijenjaju. Gotovo da je Jugoslavija već bila ušla u komunizam.

No neki teoretičari socijalizma to su „ozbiljno" negirali zato što ukidanje vlasništva i uvođenje novih pravnih odnosa ne Titoznače da su se proizvodni odnosi promijenili. Ukidanjem vlasništva nad sredstvima za proizvodnju nisu ukinuti i klasni odnosi. Tada su s jedne strane postojali „klasni" (interesni) antagonizmi između tzv. tehnokrata i birokrata međusobno, te njih i ostalih samoupravljača, s druge strane. U kontekstu tako definiranog vlasništva, srbijanska, slovenska, crnogorska...poduzeća nisu mogla biti vlasnicima ničega pa slijedom toga ni vrlo vrijednih odmarališta, na primjer, koja su bila načičkana gotovo svakih desetak kilometara duž cijele hrvatske obale Jadrana! Kako se može nekome oteti nešto što nije njegovo, pače nije ničije zato što je svačije? Raspadom Jugoslavije, raspao se i samoupravni socijalizam. Uspostavljene su suverene države koje su društvenom vlasništvu odlučile vratiti titulara, vlasnika onom što je do tada bilo „svačije i ničije".

Hrvatska je društveno pretvorila u državno pa su tako objekti gdje su se srbijanski, crnogorski, slovenski... samoupravljači odmarali, a koji se nalaze na teritoriju RH, postali vlasništvom hrvatske države. Napravilo se nešto najnormalnije i najprirodnije što se moglo učiniti nakon raspada tvorevine i njezina jedinstvenog utopijskog povijesnog eksperimenta i igre s vlasništvom. A u ono vrijeme neupitni drug Nobilo bi to danas, valjda kao jedan od onih 200 izabranih, prema „vizionarki" Vesni Pusić, a ne kako on veli „HDZ-u podobnih" (iako se mora priznati da i među ovima ima nekoliko drugova koji su samo formalno, odnosno interesno, bili u toj stranci) najbogatijih hrvatskih pretvorbenih i nepretvorbenih odabranika htio pokloniti vlasništvo hrvatske države, nekom valjda novom tajnom diplomatskom „pretvorbom", onima koji su isto tako, samo dosta ranije, po nečijem odabiru i bespogovornoj odluci, dobili prekrasne terene na hrvatskom moru za vrijeme vladavine diktatora u umjetno stvorenoj tvorevini. Nobilo ne priznaje jedino „po HDZ-u kriminalno provedenu pretvorbu" dok mu je ona iz diktature, kada su drugovi u najužim tijelima, između sebe, odabirali lokacije gdje bi se voljeli odmarati, prihvatljiva.

Tako bi se po njemu „djelomično ispravila nepravda" u (Markovićevoj) pretvorbi. „Vratili" bismo na taj način „masovnom otimačinom otetu imovinu"„braći" iz propale države koja, valjda po Bogu, drugovima iz diktatorskog režima i Nobilu upravo njima treba pripasti. Njega ne zanima tko je i po kojim kriterijima dijelio šakom i kapom hrvatsku zemlju u vrijeme kada vlasništvo nije postojalo, odnosno kada je ono bilo „društveno". Tada podijeljeno, Danko KončarNobilo bi danas, kada postoji vlasništvo, poklanjao. On bi „vraćao imovinu" (koja tada nije postojala, kao što smo naveli, svačije – ničije) čak i agresorima koji bi zapravo, i po njemu, morali u svakom slučaju platiti ratnu štetu koju su u ekspanzionističkom ratu protiv Hrvatske prouzročili.

Končar pod istragom zbog pranja novca?

No, ne zanima u stvarnosti Nobila sve to nad čime lamentira u jednom tjedniku. Njega zanima zarada na povratu srbijanske „imovine" u Hrvatskoj. Zanima to njega već najmanje deset godina. Ne zanima samo njega već i njegova poslovnog partnera Danka Končara koji je već kupio „srpsku" „imovinu" na kojoj je RH ubilježena kao vlasnik! U posjedu smo kompletnih dokumenata koji pokazuju koju je „srpsku imovinu", kada i kako Končar platio, i to u Jelsi na Hvaru te Osoru na Cresu, a da još nije postao uknjiženim vlasnikom. On je svojedobno Sanaderu namijenio ona dva milijuna eura, o kojima smo iscrpno pisali, prije svega zbog legalizacije tih „kupnji" kao i zbog Brodotrogira gdje želi zatvoriti brodogradilište i graditi veliku marinu.

Republička direkcija za imovinu Republike Srbije izdala je tabularnu ispravu u kojoj tvrdi da je „Republika Srbija postala vlasnik, a grad Beograd korisnik, nekretnina koje se nalaze u Republici Hrvatskoj, koje čine objekti turističkog kompleksa „Zenščišće" u mjestu Jelsa na Hvaru. Taj se kompleks sastoji od hotelsko turističkog kompleksa koji čine središnji objekt (restoran – kuhinja), četiri paviljona, objekti „Plaža" i „Vidikovac" i trafostanica i objekti športsko – rekreativnog sadržaja (zatvorenog bazena, amfiteatra, terena za odbojku, terena za košarku, kabina, tuševa i Cressanitarnog čvora) površine oko 10.084,00 četvornih metara, sa zemljištem čija je ukupna površina 67.914,40 četvornih metara, a koje čine kat. čestice br. 2545, kat.čest.br.2546(...) sve u KO Jelsa."

„...zaključen je Ugovor o kupoprodaji nekretnine 04 broj 464 – 322/ 2006 od 13. travnja 2006. godine između Vlade Republike Srbije, kao prodavatelja, i Jadranskih ulaganja d.o.o. iz Zagreba, ul. Šeferova br. 6, Republika Hrvatska, kao kupca, ovjeren od strane Drugog Važno pitanjePitanja koja su u ovom slučaju ostala, za sada, neodgovorena jesu: postoje li teorijski izgledi da Jadranska ulaganja doista postanu vlasnici vrijednih zemljišta o kojima je ovdje riječ?općinskog suda u Beogradu II/3 Ov. br. 318/06 od 13. travnja 2006. godine, po kojem ugovoru je u skladu sa člankom 3. istog isplaćena kupoprodajna cijena u cijelosti.

Republika Srbija kao prodavatelj, suglasna je da se Jadranska ulaganja d.o.o. iz Zagreba, kao kupac može upisati u odgovarajuće javne knjige o evidenciji nekretnina i pravima na njima, kao vlasnik nekretnina koje se nalaze u Republici Hrvatskoj, koje čine objekti turističkog kompleksa „Zenčišće"... (originalni dokument preveden je na hrvatski od sudskog tumača za srpski jezik Mladenke Rađenović iz Zagreba i mi smo ga ovdje koristili).

Kupoprodajna cijena „...iznosi 6.500.000,00 eura koju je kupac prodavaocu u cijelosti isplatio te prodavalac nema nikakvih potraživanja po predmetnoj nekretnini..."

Identičnu i potpunu dokumentaciju imamo i za nekretnine na Cresu, u mjestu Osor, „...ukupne površine 734.122 m2, Hrvatska i Srbijana kojem se nalazi autokamp Bijar, komunalno opremljen na površini od 60.000 m2." Za to zemljište plaćen je iznos u visini od 5 milijuna i 430 tisuća eura. (Osor je kupio preko DKC More d.o.o. Zagreb, a posao kreditirao čitateljima već poznati RCS Trading Company) Prema našim pouzdanim izvorima i u Srbiji je Končar za ovaj i ovakav posao navodno platio „ispod stola" iznos u visini od 2 milijuna eura!

Pitanja koja su u ovom slučaju ostala, za sada, neodgovorena jesu: postoje li teorijski izgledi da Jadranska ulaganja doista postanu vlasnici vrijednih zemljišta o kojima je ovdje riječ? Skandalozno i neprihvatljivo bi bilo kada bi se ova kupoprodaja temeljila na nekom važećem sporazumu između Republike Hrvatske i Srbije, a sve da i postoji nekakav takav apsurdan i neprihvatljiv sporazum, onda bi svakako RH trebala imati u njega ugrađeno pravo prvokupa.

U svakom slučaju ove činjenice govore da se ovdje radi o golemom međudržavnom skandalu ma kako on završio i na temelju čega se on trebao dogoditi.

Ovaj posao Danka Končara i njegova sina Nenada, prema našim spoznajama, istražuje se od nadležnih tijela u kontekstu suzbijanja pranja novca!

Ninoslav Mogorović
Hrvatski list

Hrvatski list

Hrvatski tjednik

Uto, 24-11-2020, 16:26:41

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 678 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.