Referendum u RH progutao vlastitu svrhu

Referendum je po definiciji oblik izravnog odlučivanja, izjašnjavanja građana o nekim pitanjima od osobite važnosti za užu ili širu zajednicu; birači se izjašnjavaju samo s „da" ili „ne", „za" ili „protiv". (Hrvatski opći leksikon).

Što se zapravo tragom ove definicije u Hrvatskoj događalo od 9. prosinca 2011. kada je u Bruxellesu potpisan eu„pristupni sporazum" do 22. siječnja 2012. kada je održan referendum o pristupanju Europskoj uniji s izjašnjavanjem „za" ili „protiv" – dakle ukupno 41 dan za upoznavanje građana o sadržaju referenduma, a ako se odbiju božićni i novogodišnji blagdani onda niti puni mjesec dana?

Potrebno je svakako ukratko navesti i što se je događalo prije prosinca 2011.

U lipnju 1999. Vijeće EU donosi odluku o Bez spoznajeU ovom referendumu niti oni koji su zaokružili „za", a niti oni koji su zaokružili „protiv" nemaju spoznaju o pravom sadržaju pitanja niti posljedica koje slijede iz zaokruženog odgovorapokretanju „Procesa za stabilizaciju i pridruživanje" zemalja zapadnog Balkana EU.

24. studenog 2000. zagrebački sastanak na vrhu (zapadnobalkanski)

19. siječnja 2005. – Sanaderov HDZ sa ostalim strankama u Hrvatskom saboru „konsenzusom formira savez za Europu" i kreće putem odrađivanja „svoje dionice" koju kad je odradio dobiva poprilično nezahvalan otpust.

Već 1. veljače 2005. godine na snagu stupa „Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju" – više se ne naglašava previše zapadni Balkan nego 'suradnja sa susjedima u regionu', a što se broj nepotpisanih poglavlja smanjivao to su domaći protagonisti potpisivanja po svaku cijenu počeli ubacivati ucjenjivačke slogane; ili EU ili Balkan – pod Balkanom su možda mislili na Bugarsku i Grčku koje su već članice EU – a Hrvati se boje upravo nedefiniranog zapadnog Balkana ili 'regiona'. Što su u tom smislu naši 'vrijedni' pregovarači potpisali saznat ćemo tek onda kad se potpisano bude potrebno provoditi u djelo, što je potpisano i kako se treba tumačiti nedorečeno to će nam u hodu tumačiti naša ministrica Vanjskih poslova i Europskih integracija – koja će tako revno odrađivati svoj dio posla iz svog vanjskog guvernerskog mjesta u Bruxellesu i svog povremenog 'zapovjednog stožera' u Zagrebu. Divota – sve se zna sve je već do u tančine razrađeno, a narod će trebati samo ukrotiti da živi po regulama.

30. lipnja 2011. Hrvatska zatvara zadnja četiri pregovaračka poglavlja; 1. prosinca 2011. ugovor o pristupanju EU euodobrava Europski parlament, a 9. prosinca 2011. pristupni sporazum u Bruxellesu su potpisali Jadranka Kosor – predsjednica Hrvatske vlade i Ivo Josipović – predsjednik Republike Hrvatske.

10. srpnja 2003. predsjednik EK Romeo Prodi je predao Vladi RH upitnik s 4560 pitanja, a pregovori su službeno otvoreni 20. travnja 2004. godine – dakle traju od 20. travnja 2004. do 1. prosinca 2011. godine; 7 godina 7 mjeseci i 10 dana.

Toliko vremena bilo je potrebno EU birokratima i hrvatskim pregovaračima, a hrvatskim građanima je ostavljeno samo 40 dana, uz sve blagdane i njihove svakodnevne poslove i probleme, da referendumski odluče „prema svojoj savjesti", „za" ili „protiv" o budućnosti Hrvatske, budućnosti svojoj i pokoljenja koja dolaze. Kao da ovaj narod nije imao toliko gorkih i tragičnih iskustava u novijoj i daljnjoj prošlosti kad su njegove „elite" srljale kao guske u maglu.

U ovom referendumu niti oni koji su zaokružili „za", a niti oni koji su zaokružili „protiv" nemaju spoznaju o pravom sadržaju pitanja niti posljedica koje slijede iz zaokruženog odgovora. I jedni i drugi su kupovali mačka u vreći ili srljali kao 'guske u maglu' kao što je to Radić govorio u svom čuvenom govoru na sjednici tadašnjeg Narodnog vijeća, 24. studenog 1918.

„... Sav ovaj vaš rad niti je demokratski, niti je ustavan, niti je pravedan, a niti je pametan... Najstrašnija je stvar i najveća je politička greška svoj rođeni narod stavljati pred gotove činjenice, to jest voditi politiku po gospodarskoj svojoj voljici, bez naroda i protiv naroda. Ako to ne vjerujete, dao Bog svima poživjeti toliko – to neće biti dugo – da vidite kako će hrvatski narod u svojoj republikanskoj i čovječanskoj svijesti vas otpuhnuti baš u času kad ćete misliti da se narod smirio, a vi ste ga dobro zajahali."

Reakcija je uslijedila samo 18 dana poslije ove kobne odluke i samo 3 dana poslije stvorene Kraljevine Srba, Hrvata i RadićSlovenaca, 5. prosinca 1918. godine kada su na Jelačićevu trgu ubijeni domobrani iz 25. i 53. pukovnije koji su demonstrirali protiv nove Kraljevine. Ubijeno je njih trinaest , a ranjeno sedamnaest. Naređenje za njihova ubojstva je izdao dr. Grga Anđelinović (predak Vesne Pusić) tadašnji šef policije u Zagrebu.

Nažalost teško Radićevo proročanstvo se obistinilo, ali nad hrvatskim rodoljubima i kasnije samim Radićem, a ne na izdajicama hrvatskih interesa.

Te brzopletne, ali sudbonosne odluke Narodnog vijeća iz 1918. opisivao je također i Miroslav Krleža u noveli „Pijana novembarska noć 1918." :

„Bila je to pijana noć, ma kako pijana, pijana tako luckasto da su se sve slave i barjaci, svi Kajmakčalani i svi ikonostasi s morem adrijanskim i lijepom našom u čudnoj gunguli spleli do bunila budalaste, raskalašene pijanke, pijane kao što su bili oni davni dani kada se naša austromađarska stvarnost pijano otkotrljala pod prijestolje Karađorđevića. Kao prazna pivska flaša u smeće... A ovi naši današnji Staleži i Redovi (zubara i fiškala i popova) izgubili su svoga Kralja poslije četiri stotine godina smrti i krvi, takoreći prekjučer, na Sesvete, a eto, nijesu ga još ni pokopali, pak neće ni da čekaju do Adventa, da bi se Habsburg ohladio i već su našli Kraljevini Hrvatskoj novoga prosca."

A što bi narodu više vremena i što bi se narod zamarao s onim što je njegovim „političkim elitama tako jasno i tako koncenzualno". Ako im već bude nešto potrebno objasniti to će im oni objasniti u hodu kad za to dođe vrijeme jer oni su svakako za to tu da ih uvjere da 'nema alternative'.

Ipak je trebalo demokratske formalnosti zadovoljiti da ne bi netko kasnije slučajno rekao da nije imao izbora i da ga se gonilo silom u tor. To se samo radi s govedima. U demokraciji ljudi odlučuju sami „po svojoj savjesti". Sam skočio pa se spasio ili sam skočio pa se ubio! Ne daj Bože da netko primijeti da je netko bio gurnut?!

Lijepo je to prije više od 150 godina opisao indijanski poglavica: 'najprije je nas Indijance ubijao bijeli čovjek jer mu eunismo dali našu zemlju – onda nas je prisilio da potpišemo neki papir na kome je pisalo, na jeziku kojega nismo razumjeli, da je naša zemlja i njihova zemlja – tako da su nas kasnije ubijali ne zbog toga što im ne damo našu zemlju nego zato što ne poštujemo svoj vlastiti potpis'.

U Hrvatskom saboru je u listopadu 2010. godine donesena promjena Ustava u kojoj se u članku o referendumu odlučuje natpolovičnom većinom od broja izišlih na referendum, a ukinut je uvjet iz prethodnog Ustava da pri tome i natpolovični broj od ukupnog broja birača RH mora pristupiti referendumu.

Tako je prema službenim rezultatima od 23. siječnja 2012. godine na referendumu glasovalo samo 43,68% birača, a od toga 66,27% za ulazak u EU,a 33,13% protiv ulaska (slučajnost 2/3 „za" 1/3 „protiv").

Evo i nekoliko interesantnih podataka iz referendumskih rezultata koje nismo imali priliku vidjeti u medijima u Hrvatskoj, a odnose se na broj birača koji su izišli na izbore u odnosu na ukupan broj birača po županijama.

Dubrovačko Neretvanska 46,30%

Splitsko Dalmatinska 45,96%

Šibensko Kninska 37,06%

Zadarska 38,57%

Ličko Senjska 34,52%

Istarska 49,18%

Primorsko Goranska 50,18%

Karlovačka 45,81%

Zagrebačka 52,89

Grad Zagreb 55,13%

Sisačko Moslavačka 41,56%

Bjelovarsko Bilogorska 45,6%

Virovitičko Podravska 44,27%

Požeško Slavonska 44,08%

Brodsko Posavska 42,3%

Osječko Baranjska 45,23%

Vukovarsko Srijemska 38,63%

Koprivničko Križevačka 49,38%

Međimurska 51,8%

Varaždinska 53,66%

Krapinsko Zagorska 47,63%

Jedino u tri županije i u Gradu Zagrebu izišli su birači u postotku većem od 50%.

Evo i nekoliko interesantnih podataka o glasanju Hrvata izvan Republike Hrvatske:

Broj biračkih mjesta Broj birača s pravom glasa Glasovalo Za EU
Sveukupno 106 412 628       14 494 (3,51%)              83,18%        
Kanada 2 mjesta 3 404 296 (8,7%) 56,76%
Njemačka 14 mjesta 41 515 3 265 (7,86%) 84,81%
BiH 24 mjesta 263 703 6 123 (2,32%)

82,85%

Austrija 1 mjesto 11 009 234 (2,13%)

84,62%

SAD 4 mjesta 6 702 181 (2,7%) 65,19

 

Ovdje su navedene samo neke od zemalja u kojima Hrvati žive u otprilike istim uvjetima kao i u EU, ali nisu se pokazali previše zainteresirani da bi dali svoj glas „za".

Tako u Hrvatskoj broj onih koji su zaokružili „za" predstavlja samo 29% od ukupnog biračkog tijela, a najveći je broj onih koji se nisu usudili zaokružiti ništa 'po savjesti' jer 'savjest' nije imala na raspolaganju činjenice na osnovu kojih bi medijimogla odgovorno pred samim sobom zaokružiti „za" li „protiv".

Za usporedbu navedimo rezultate referenduma o hrvatskoj neovisnosti od 19. svibnja 1991. na kome je glasovalo za samostalnost 93,24% od 83% birača koliko ih je pristupilo glasovanju, iako su znali kakve žrtve njihovo zaokruživanje „za" neovisnost može iziskivati u danima koji dolaze. Tada je bio kristalno jasan sadržaj referendumskog pitanja i posljedice njihova odgovora.

Pretpostavimo kakva tumačenja u tadašnjoj državi i u svijetu bi imali rezultati referenduma da su bili identični onima od siječnja 2012 god.?! Kakav bi tada odnos prema hrvatskom osamostaljenju bio kod europskih dušobrižnika demokracije, a i ovih iz današnje EU koji su u velikom broju pohrlili na čestitanje u Hrvatski sabor, 22. siječnja 2012.

Propaganda za referendumsko „za" od strane službenih struktura u Hrvatskoj zasjenila je sve agresivnosti najcrnjih Gebelsovih i komunističkih propagatora, a većina medija u Hrvatskoj dala je toj propagandi svestranu podršku. Čak su u svojoj revnosti (kao npr. Večernji list) zloupotrijebili djecu u kolicima, predškolsku i osnovno školsku djecu na cijele 2 stranice u novinama od 20. i 21. siječnja što je inače Vesna PusićMinistrica vanjskih poslova V. Pusić je prijetila umirovljenicima da će im doći u pitanje isplata mirovina ako budu glasovali „protiv" što je također protuzakonitonedopustivo u političkim kampanjama. Samo što im nisu još stavili umjesto pionirskih crvenih marama i kapicu s jednom crvenom zvijezdom, ove sa 27 zvijezda, pa da bude u skladu s nekadašnjim Titovim pionirima.

Ministrica vanjskih poslova V. Pusić je prijetila umirovljenicima da će im doći u pitanje isplata mirovina ako budu glasovali „protiv" što je također protuzakonito.

Vladimir Šeks, koji se hvalio onom „locirati, uhititi,transferirati" u pogledu hrvatskog heroja Ante Gotovine, sada slavodobitno kliče kako nikada ne bi došlo do onog "povijesnog da" da nije onako mudro Ustav promijenjen, kojim se narod može prevariti. Sada, je, eto, trebalo "...transferirati" Hrvatsku! Novine su počele odjednom na sva usta hvaliti generala Gotovinu i njegovo "za" i nitko više nije prebrojavao koliko je mrtvih glasovalo u BiH.

Vlada i opozicija kao i zastupnici u Hrvatskom saboru iz redova vladajućih i opozicijskih stranaka izuzev zastupnice Ruže Tomašić iz Stranke prava „Dr. Ante Starčević" glasovali su „za".

Ključno pitanje današnje Hrvatske je pred nama – tko u Hrvatskoj politici predstavlja onih preko 71% hrvatskih državljana s pravom glasa?!

Vrh katoličke crkve u Hrvata ne može se također pohvaliti da je osjetio bilo svojih vjernika ili njihovi vjernici ne slijede više naputke svojih pastira. Možda vjernici ne žele više biti 'predziđe kršćanstva' za Europu koja više nije kršćanska ili smatraju da su previše puta kroz povijest pokušali biti „sol zemlje" pa se to njima i njihovim pokoljenjima debelo osvetilo.

Izgleda da narod bolje osjeća da Europa nije ono što je nekada bila, a da je Europska unija jedna interesnobirokratska struktura koja djeluje u sklopu stoljećima priželjkivane „svjetske vlade" kojoj su uvijek bili najveći protivnici Katolička crkva i demokratske države.

Nasljednici bivših europskih kolonijalnih sila, danas kad je klasični kolonijalizam nestao, nastoje preko globalizacijskih euprocesa ponovno kolonizirati svijet ali sada drugim metodama; ne više vojskom i porobljavanjem nego financijama (banke) i medijima – ispiranjem džepova i mozgova.

Stari europski kolonizatori sada se vraćaju u svoju matičnu Europu jer im je ostatak svijeta za njihove prohtjeve postao premalen; tržište nedovoljno veliko, a izvori sirovina i jeftine radne snage nedovoljni. Bojim se da smo im jedino zbog toga potrebni! Kolonizatori se vraćaju svojoj europskoj kući, a njihovi podanici iz prošlosti ih vjerno čekaju!

Dinosaurusi su izumrli iz jedinog razloga jer su bili preveliki, ali mnogi mali su prije toga bili progutani i nestali zauvijek. To je opasnost za male narode.

Ovaj narod se odlučio u 90-tim godinama prošlog stoljeća da bude svoj na svome, da živi samostalno, a njegova Hrvatska država da postane neutralno i sretno susretište onih s istoka i zapada, sjevera i juga našega planeta, a ne da poslije 20 godina samostalnosti ponovno postanemo kmetovi u vlastitoj zemlji.

Na kraju neki u Hrvatskoj ne kriju svoje veselje da će dobiti ulogu od nekoga iz svijeta (Bruxelles), da budu guverneri i krotitelji vlastitog naroda i tumači odredba, zakona, uredbi i volje 'vrhovnih gospodara'.

Ante Beljo, član Upravnog odbora HKV-a, upravitelj Hrvatskog informativnog centra
Hrvatski list/viktimologija.com.hr

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.