Hrvatski tjednik
 

Neposredno prije parlamentarnih izbora u HDZ-u održan je sastanak između predstavnika ove stranke predvođenih Jadrankom Kosor i istaknutih nacionalno orijentiranih pojedinaca iz hrvatskog javnog životaJadranka Kosor i Zoran Milanović. Iako nakon toga sastanka nije bilo opširnih izjava za medije, zna se kako su sastankom dominirale rasprave o promjeni politike HDZ-a i povratka na prioritete od nacionalnih interesa.

Kao jedna od posljedica spomenutoga sastanka, na HDZ-ovoj listi u Sabor kandidirao se prof. dr. Miroslav Tuđman. Danas on predsjedava važnim saborskim Odborom za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Također, nakon sastanka uslijedilo je osnivanje Savjeta predsjednice HDZ-a, pri čemu su neki od članova preuzeli na sebe pisanje analiza i prijedloga kako preustrojiti političko djelovanje stranke, pa zbog dubine krize u kojoj se našla, i Hrvatske u cjelini.

Studija akademika Aralice

Vrlo opsežnu studiju upućenu predsjednici HDZ-a Jadranki Kosor napisao je akademik Ivan Aralica, a u svojem zadnjem broju objavio Hrvatski list. Ovdje je prenosimo u cijelosti. "Sada, kad je stranka na državnoj razini izgubila vlast, kad je silom prilika okrenuta sebi samoj, proces pročišćenja mora teći brže i mora biti sveobuhvatan" - Akademik Ivan Aralicaobjašnjava Aralica odmah u uvodu.

Studija se sastoji od dvije veće cjeline podijeljene ukupno u 21 točku. U prvoj cjelini studija se bavi raznim aspektima vladavine dr. Ive Sanadera. Tako se analizira cijeli niz pogubnih učinaka koje je ova vladavina imala na Hrvatsku, pa onda i refleksije odnosno destrukcije onog što je ostalo od HDZ-a na političkoj razini. Radi vlastitih materijalnih interesa - objašnjava Aralica - Sanader je detuđmanizarao stranku kao dio šireg projekta detuđmanizacije čitavog društva. Korumpiranost koju je Sanader iskazao i prije dolaska na čelo HDZ-a bilo je "dovoljno jamstvo da će posao, nešto svjesno nešto podsvjesno, temeljito odraditi".

Mjere koje treba poduzeti

Druga, veća cjelina Araličine studije naslovljena je "Mjere koje bi trebalo poduzeti da se uklone štete koje je Sanader učinio stranci i koje bi, ne suprotstavi li se tomu, u narednom periodu mogao napraviti i on i njegovi duhovni ostatci unutar HDZ-a". Ona se prvenstveno bavi konkretnim potezima koje bi HDZ kao stranka što prije trebao povući, s naglaskom na dobro pripremu kvalitetnih unutarstranačkih izbora.

Posebice, Aralica poziva na pisanje novog programa stranke prilagođenog novom vremenu. Aralica ovo vidi kao priliku za objedinjavanje intelektualnih kapaciteta onih koji Hrvatskoj žele dobro: "Otvarajući posao izrade programa, na suradnju bi bilo potrebno pozvati sve politički angažirane pojedince, članove i nečlanove stranke demokršćanske orijentacije, istaknute članove manjih neparlamentarnih stranaka konzervativnih svjetonazora i posebno brojne intelektualce iz različitih struka".

U političkom smislu, jedno ime Aralica posebno izdvaja: Šeks je u svom neočekivanom istupu odmah poslije izbora ponudio platformu koja u stvari amnestira Sanadera, jer prihvaća njegov način vođenje stranke, i koja je protivna temeljnom duhu Araličinih natuknica. Šeksova platforma već je do sada izazvala u stranci razdor s nesagledivim posljedicama - piše Aralica i zaključuje kako bi se Šeks,RTL Exkluzivako zbilja želi dobro stranci i njezinu budućem vodstvu, trebao povući na marginu stranačkog života ili sasvim napustiti politiku.

Isprazna kampanja

Akademik Aralica se u svojoj studiji dotiče još cijelog niza problema i tema. Primjerice, za Katoličku Crkvu u Hrvatskoj procjenjuje kako je teško prosuditi koliko je "ona kriva za Sanaderov uspon na vlast i provođenje politike klijentizma i korupcije", ali "nije teško vidjeti da je Sanader korupcionaškim i klijentističkim ponašanjem doveo Crkvu u delikatan položaj, a njezin utjecaj u politici trenutno sveo na tako nisku razinu kakvu hrvatska Crkva nikada u prošlosti nije imala".

Objavljivanje studije akademika Aralice vezano za preustroj i unutarstranačke izbore u HDZ-u otvara, dakle, prostor za ozbiljnu raspravu oko ove ali i drugih tema koje općenito u Hrvatskoj nedostaje. Tako primjerice trenutno u medijskim napisima o tome tko će biti novi čelnik HDZ-a dominiraju razne kadrovske kombinacije, nagađanja i tračevi, na razini RTL-ovog "Exkluziva". Rasprave o političkim idejama i programima kandidata gotovo da i nema. Jesu li tome prvenstveno hrvatski mediji krivi ili ni kandidati za čelno mjesto HDZ-a zapravo nemaju što suštinski novoga ponuditi ostaje pitanje na koje ćemo vrlo skoro dobiti konačan odgovor.

M. M.

Natuknice za plan o purifikaciji HDZ-a

Stanje koje je Ivo Sanader ostavio u stranci

1.

akademik Ivan AralicaBilo bi pogrešno čekati konačan pravorijek sudskog procesa koji se trenutno vodi protiv Sanadera i tek onda pristupiti purifikaciji stranke od njegove krimogene, izdajničke i koruptivne politike jer bi se moglo dogoditi da u očima javnosti u osudi, kakva god ona bila, stranka bude izjednačena s njim. Čak i da na sebe, jer se o njemu dugo vremena nije rezolutno izjašnjavala, navuče veću krivnju nego ju on po toj osudi bude imao! I dosad propušteno vrijeme, da se s osudom njegove politike krene isti trenutak kad je krenulo i sudsko gonjenje, s promašenom pretpostavkom da krivnja s njega ne može prijeći na stranku, danas se može sagledati kao izgubljeno vrijeme. I stoga sada, kad je stranka na državnoj razini izgubila vlast, kad je silom prilika okrenuta sebi samoj, proces pročišćenja mora teći brže i mora biti sveobuhvatan.

2.

Temeljno polazište u osudi Sanaderova Sanaderova izdajaTemeljno polazište u osudi Sanaderova krimogenog klijentizma, izdaje i korumpiranosti treba biti saznanje da on nije autohtoni produkt hadezeovskog pokreta, koji je uz goleme žrtve i odricanja stvarao samostalnu hrvatsku državu, već je on projekt onih snaga koje su imale cilj da, nakon smrti predsjednika Tuđmana i obaranja s državne vlasti HDZ-a, tobože, unutarnjim reformiranjem, a u stvari rastrojstvom, razbiju državotvornu jezgru strankekrimogenog klijentizma, izdaje i korumpiranosti treba biti saznanje da on nije autohtoni produkt hadezeovskog pokreta, koji je uz goleme žrtve i odricanja stvarao samostalnu hrvatsku državu, već je on projekt onih snaga koje su imale cilj da, nakon smrti predsjednika Tuđmana i obaranja s državne vlasti HDZ-a, tobože, unutarnjim reformiranjem, a u stvari rastrojstvom, razbiju državotvornu jezgru stranke i zbog kriminalnih ju radnja dovedu na optuženičku klupu kao kriminalnu organizaciju. Za projekt rasturanja državotvornosti i blamažu stranke u korupciji Sanader je, što je kod zainteresiranih bilo odavna registrirano, imao dvije pretpostavke: prvu, svoj karakter i svoju prijestupu i hodanju po samom rubu kriminala sklonu prošlost; i drugu, da je bio voljan, radi vlastitih materijalnih interesa, izvršiti detuđmanizaciju stranke kao dio Sanaderšireg projekta detuđmanizacije čitavog društva.

3.

Krivo je bilo mišljenje, u početku njegove pojave prisutno i u javnosti i u političkim krugovima, da je Sanader po svom karakteru i po svojim moralnim načelima, budući da je pohađao sjemenište a više je školovanje završio uz potporu i pod pokroviteljstvom crkvenih krugova, produkt vjerskog odgoja. Baš obrnuto, on se, iako odgajan i štićen od Crkve, formirao suprotno onomu što stoji kao cilj u crkvenom odgoju: nasuprot askezi, on je postao hedonist; nasuprot štedljivosti, on je postao rastrošan; nasuprot skromnom životu, on je težio raskoši; nasuprot poniznosti, on je postao bahat; nasuprot kontemplativnosti, on je postao nasilni dogmatičar – i tako redom, sve odreda na isti način, obrnuto od onog što je po odgoju trebao biti. Dokaz za to poznati su disciplinski prijestupi i postupci na samom rubu kriminala: incident s rektorom sjemeništa; iznevjerena biskupova očekivanja sa slanjem na školovanje u Rim; izdavanje pornografske literature usred Splita i distribucija meke i tvrde foto pornografije; Lažna predodžbaKrivo je bilo mišljenje, u početku njegove pojave prisutno i u javnosti i u političkim krugovima, da je Sanader po svom karakteru i po svojim moralnim načelima, budući da je pohađao sjemenište a više je školovanje završio uz potporu i pod pokroviteljstvom crkvenih krugova, produkt vjerskog odgoja. Baš obrnuto, on se, iako odgajan i štićen od Crkve, formirao suprotno onomu što stoji kao cilj u crkvenom odgoju: nasuprot askezi, on je postao hedonist; nasuprot štedljivosti, on je postao rastrošan; nasuprot skromnom životu, on je težio raskoši; nasuprot poniznosti, on je postao bahat; nasuprot kontemplativnosti, on je postao nasilni dogmatičar...nostrifikacija austrijskog magisterija u hrvatski doktorat, što je, ako i ne čisti falsifikat, onda radnja blizu falsifikata, u čemu mu je pomogao «nostrifikator» Predrag Matvejević, komu će se Sanader, kao izdavač, odužiti na taj način, što će ga učiniti urednikom pornografske biblioteke, a kao premijer, što će ustati protiv suda koji je Matvejevića osudio za klevetu Mile Pešorde.

Uostalom, najbolji dokaz, da je Sanader po karakteru bio sklon istupu izvan kruga zadanih normi ponašanja i čistom kriminalu davno prije nego će doći na čelo HDZ-a, jesu, za prvi slučaj, razlozi udaljavanja s mjesta predstojnika Ureda predsjednika Republike Hrvatske i, za drugi slučaj, ratno profiterstvo u vezi s kreditom kod Hypo-banke, za što mu se sudi tek danas, pa neupućeni misle da je to učinio kao predsjednik HDZ-a.

U očima onih koji su ga vidjeli kao projekt detuđmaniziranja i kriminaliziranja HDZ-a, to je bilo dovoljno jamstvo da će posao, nešto svjesno nešto podsvjesno, temeljito odraditi.

4.

Prvo javno očitovanje, kako se radi o prijestupniku sklonu i već ogrezlu u bezakonju, bio je Sanaderov pristanak da se, sudu natjecanju s Ivićem Pašalićem, organizira lažiranje izbora za njegov drugi mandat na mjesto predsjednika HDZ-a. Iako je to lažiranje izbora, ta smrt demokracije s dalekosežnim posljedicama, obznanjeno čim je sabor stranke održan (izjave nasilno smijenjenih tajnika stranke Škare i Alerića), u samoj se stranci našlo dovoljno sudionika da se ta sramota zataška, a u lijevoj političkoj opciji, u tisku lijeve orijentacije, nije bilo ni trunka volje da se s tim kriminalom na samom početku obračuna. Dapače, tomu je ljevica davala prolaznu ocjenu, jer se Sanadera unaprijed držalo velikim reformatorom Tuđmanove stranke, najpozvanijim detuđmanizatorom, komu, i kad čini kriminalne radnje, treba davati podršku u zatiranju državotvoraca. Nije bilo volje, ni u stranačkim krugovima ni u javnosti, da se s tim krivotvorenjem izbora raščisti ni onda kad su sudionici u krivotvorenju (Glavaš i ostali) javno priznali svoje nedjelo i opisali način kako su ga izvršili. Nije bilo volje, iako su sve nevolje HDZ-a počele od tog trenutka i s tim nedjelom! Podrška "lijevih"Sanaderov je progon protivnika s obrazloženjem da su vodili politiku paralelnu njegovoj i od strane dobrog dijela stranke i od strane lijeve fraze dočekan s odobravanjem kao čin reformatora Tuđmanova pokreta u modernu stranku. Zaštićen takvom percepcijom očitog gaženja demokracije i stupanja u čisti kriminal, Sanader obavlja čišćenje stranke na dva načina: progonom pojedinaca koji mu se u bilo čemu suprotstave i zamjenom članskih iskaznica, koju u svojoj kontroliranoj i dirigiranoj umišljenosti shvaća kao stvaranje svoje vlastite stranke, koja s onom Tuđmanovom nema vezeZašto? Zato što je Sanader, gledano sa strane pristaša HDZ-a, uspio svojim patvorenim reformatorskim nastupom fascinirati i vodstvo i članstvo, a gledano iz lijeve vizure, uspješno započeti destrukciju i kriminalizaciju stranke, što mu je od mandatara namijenjeno kao temeljni zadatak.

5.

Nakon krivotvorenja izbora uslijedilo je ono što u tim slučajevima, kad se povrijedi unutarstranačka demokracija, obvezno slijedi. Umjesto pružanja ruke protivniku i davanje prilike da u stranci nastavi rad, na nižem položaju u istom poslu, uslijedila je sotonizacija protivnika i izgon iz stranke. S obrazloženjem da je poraženi protivnik vodio paralelnu politiku, a to, kao, nije smio činiti, jer dvije politike u jednoj stranci ne mogu postojati. Branimir GlavašŠto je suprotno demokraciji i zdravoj pameti, budući da svaki od takmaca u demokratskom natjecanju mora imati svoju političku prepoznatljivost, svoju specifičnost, svoju varijantu puta do istog cilja i budući da je postojanje osobnosti, specifičnosti i varijanata u putu do cilja, čak i frakcija, poželjno zdravlje svake političke stranke, svake zdrave demokracije. Međutim, nasuprot zdravoj pameti i demokratskim uzusima, Sanaderov je progon protivnika s obrazloženjem da su vodili politiku paralelnu njegovoj i od strane dobrog dijela stranke i od strane lijeve fraze dočekan s odobravanjem kao čin reformatora Tuđmanova pokreta u modernu stranku. Zaštićen takvom percepcijom očitog gaženja demokracije i stupanja u čisti kriminal, Sanader obavlja čišćenje stranke na dva načina: progonom pojedinaca koji mu se u bilo čemu suprotstave i zamjenom članskih iskaznica, koju u svojoj kontroliranoj i dirigiranoj umišljenosti shvaća kao stvaranje svoje vlastite stranke, koja s onom Tuđmanovom nema veze. To je sada njegova, reformirana, uljuđena, moderna stranka! Koju će ustrojiti tako da u njoj ne bude potrebe od lažiranja izbora! Naime, u njoj, po njemu, izbora, nakon lažiranih, i ne treba više biti! On će predlagati, a birači će aklamirati pljeskom i izvikivanjem njegova imena.

6.

U funkciji koju je od početka ima, da stranku destruira i prilagodi svojoj destrukciji, nakon kriminalnog dolaska na njeno čelo i provedene čistke kadrova i članstva, Sanader je iz HDZ-a istisnuo Tuđmanovo domoljublje, državotvornost i vjernost demokršćanskim moralnim načelima, da bi sve to nadomjestio onim što je sam u sebi nosio, krimogenim klijentizmom u svim aspektima, klijentizmom koji se manifestirao kao posvemašnja korupcija u svrhu osobnog Franjo Tuđmanbogaćenja i trajnog zadržavanja na vlasti.Veliki obratU funkciji koju je od početka ima, da stranku destruira i prilagodi svojoj destrukciji, nakon kriminalnog dolaska na njeno čelo i provedene čistke kadrova i članstva, Sanader je iz HDZ-a istisnuo Tuđmanovo domoljublje, državotvornost i vjernost demokršćanskim moralnim načelima, da bi sve to nadomjestio onim što je sam u sebi nosio, krimogenim klijentizmom u svim aspektima, klijentizmom koji se manifestirao kao posvemašnja korupcija u svrhu osobnog bogaćenja i trajnog zadržavanja na vlasti Taj klijentizam manifestan kao posvemašnja korupcija u pojedinim segmentima politike provodio je ovako:

Unutar stranke – stvarao je krug poslušnika koje je posebno nagrađivao i uvodio u kriminalne radnje; drugima je manipulirao fascinirajući ih svojim vještinama, znanjem i nedostižnošću u svakom pogledu; treće je ušutkavao bahatošću i prijetnjama da će biti marginalizirani ili odstranjeni. Rezultat je bio korupcija kao temeljni oblik ponašanja!

U javnosti – izigravao je uspješnog i modernog konzervativca koji se ne ponaša i ne živi na konzervativan način, već uživa život punim plućima; nudio je istu priliku svima onima koji ga biraju, slijede i podržavaju; i, gdje god se to dalo, a dalo se posvuda, potkupljivanjem bi ih vezivao uza se.

U medijima – ako je to mogao, kao što je mogao u slučajevima Slobodne Dalmacije i Novog lista, išao je na ruku vlasnicima u zamjenu za obećanje da u njihovim listovima ne će biti kritiziran, već hvaljen kao reformator i moderni konzervativac; a ako nije mogao podmititi koncern u cjelini, potkupljivao je novinare pojedinačno i tražio od njih da njega, kao konzervativca hedonista, hvale, a sve ostale iz vrha stranke, pogotovo ako su ostali vjerni Tuđmanu, nemilice kritiziraju kao nazadnjake i smetala njegovim reformama. Osim sebe sama, nikada nikoga od vodstva stranke nije štitio; suprotno, prepuštao je svakoga od njih da ga «vučji čopor» raskida pa mu je kadrovsku politiku dobrim dijelom vodio upravo lijevi «vučji čopor».

U vanjskoj politici – prodavao je hrvatske nacionalne interese ni za što, za tapšanje po ramenima, da bi nahranio svoju taštinu, a mnogo češće na korist svoje kese i svog džepa. Za što su najbolja potvrda sudski procesi koji se sada vode protiv njega. Na taj je način zgrnuo veliko bogatstvo, čiju veličinu, bez obziraeurina isljeđivanja, nikada nitko ne će otkriti. Hoće li to bogatstvo utjecati na ishod suđenja? Pred nama su dani koji će na to pitanje odgovoriti.

U odnosu prema Domovinskom ratu i dragovoljcima Domovinskog rata - deklarativno prvi među zaštitnicima i poklonicima, uz dopuštenje svima onima koji su to doista i bili da deklariraju i zaštitu i poklonstvo, a na djelu je nemilosrdno provodio politiku sublimiranu u krilatici, koju je lukavstvom uspio drugomu staviti u usta, «locirati, identificirati i transferirati», uz dodatak denuncirati i osuditi. Tu, pak, nije dopuštao ni jednom članu vodstva da se od te dvolične politike distancira! A nekmoli da bi joj se netko usprotivio! Dvoličnost je proglasio nacionalnim interesom!

Da bi trajno u svojim rukama zadržao tu, u materijalnom i duhovnom smislu, korupcionašku politiku, s primjenom dvoličnosti u svakom segmentu, a posebno u dva posljednja, unutarstranačku je demokraciju, izmjenama statuta, uvođenjem zatvorenih lista, sazivanjem stranačkih sabora od deset tisuća ljudi i izborom sebe i ostalog vodstva aklamacijama, i suspendirao, i ponizio i sveo na lakrdiju. Na sekvencu iz povijesnog filma u kojoj postrojene rimske legije izvikuju cara!

7.

Vrhunac suspendiranja, poniženja i lakrdijanja s unutarstranačkom demokracijom, pred očima čitavog članstva stranke i pred hrvatskim narodom, bilo je njegovo «povlačenje» s mjesta predsjednika vlade i stranke. U tvrdnji Jadranke Kosor, koja će uslijediti tek kad se otkrije prava narav toga «povlačenja», da se ne može istovremeno i otići i ostati, sadržana je i iracionalnostJadranka KosorSanaderova odlaska, ali i dubina iskvarenosti političkog uma koji je, došavši na položaj kako je došao i s ciljem s kojim je došao, zgrnuvši brojnim korupcionaškim radnjama golemo bogatstvo, postao patološki bahat i bezobrazan do te mjere da je mogao povjerovati kako se doista može jednom otići da bi se doživotno ostalo na mjestu otkuda se već otišlo. Ne nudeći nikakav valjan razlog svoga «odlaska», osim da je završio jedan posao i sada prelazi na drugi, Sanader je tom varkom svu pozornost javnosti i stranke svratio na traganje za tim razlozima, sve kako bi prikrio prave namjere što se kriju iza njegova tobožnjeg odlaska. Nije to bilo nikakvo povlačenje iz politike, Došli pametiVjerujući da oktroirano vodstvo ne će pod upitnik dovoditi ni njegovo kriminalno nagomilano bogatstvo ni njegov kriminalno stečeni status počasnog predsjednika, jer bi na taj način stavilo pod upitnik i svoje ponašanje dok je on te kriminalne radnje radio i svoj status stečen njegovim nezakonitim oktroiranjem. Bila je to logika prijestupnika, koja se, srećom, slomila na logici časnih ljudi i ljudi koji su, nakon prestanka fasciniranja njegovom osobom, došli pameti!bilo je to samo prepozicioniranje korupcionaša koji je s nove pozicije namjeravao trajno zadržati političku moć i tako lakše zaštiti protuzakonito stečeno bogatstvo.

Da bi od sudskih progona zaštitio korupcijom, nacionalnom izdajom i dvoličnošću prigrabljeno bogatstvo, kad su se pokazale indicije da bi mogao biti otkriven pa izvrgnut isljeđivanju i suđenju, kako bi petrificirao svoju političku moć u novoj političkoj funkciji i čitavu stranku i njezino vodstvo učinio ovisnim o sebi i na taj ih način stavio u funkciju branitelja onoga što je korupcijom stekao, Sanader poduzima u demokraciji neviđene radnje: daje ostavku na mjesto predsjednika stranke i vlade i na taj način obznanjuje lažno povlačenje iz politike;protivi se mlakoj inicijativi nekih članova vodstva da se, ako već odlazi bez obrazloženja, sazove pravi izborni sabor; saziva masovni skup kao supstitut izbornom saboru; daje mijenjati Statut da bi se u njega ugradila odredba o institutu doživotnog počasnog predsjednika HDZ-a s pravom na doživotno članstvo u svim predsjedništvima koja će do kraja njegova života biti izabrana; daje sebe izabrati na to mjesto doživotnog počasnog predsjednika i doživotnog člana predsjedništva; i, najzad, s te pozicije, s pozicije doživotnog počasnog predsjednika oktroirao vodstvo i stranke i države. Pa koja je to demokracija vidjela! Eto, što čini protagonist ljevice u desno orijentiranoj stranci kako bi ju osramotio i pružio mogućnost ljevičarima da ju proglase kriminalnom organizacijom!

8.

Nakon masovnog skupa kao supstituta izbornom saboru, na kojemu je izvršio sve to bezakonje, uza sva nastojanja nije postigao da zaživi njegova pozicija doživotnog počasnog predsjednika niti je postigao da oktroirano vodstvo stranke i države stavi u funkciju branitelja svoga na kriminalan način stečenog položaja i svoga također na kriminalan način stečenog bogatstva. Iznenađen tim neposluhom vodstva koje je sam oktroirao i tim oktroiranjem pokušao učiniti trajno ovisnim o sebi, doživotno počasnim predsjednikom, nasilnim je putem, kao što je i sve drugo do sada činio, pokušao ponovo zauzeti svu vlast u stranci i državi, ali od vodstva koje je sam izabrao biva brisan iz članstva stranke. Pogrešku je u procjeni ponašanja vodstva napravio slijepo vjerujući poslovici, koju će doskora i javno izreći, da «sam u jamu pada onaj tko pod drugim jamu kopa». SanaderDrugim riječima, vjerujući da oktroirano vodstvo ne će pod upitnik dovoditi ni njegovo kriminalno nagomilano bogatstvo ni njegov kriminalno stečeni status počasnog predsjednika, jer bi na taj način stavilo pod upitnik i svoje ponašanje dok je on te kriminalne radnje radio i svoj status stečen njegovim nezakonitim oktroiranjem. Bila je to logika prijestupnika, koja se, srećom, slomila na logici časnih ljudi i ljudi koji su, nakon prestanka fasciniranja njegovom osobom, došli pameti! Bez obzira kojim su se razlozima vodili – a bilo je tu zaista različitih razloga – Blaćenje HDZ-aNe treba mnogo pameti kako bi se shvatilo da Sanader ostaje u funkciji destruiranja i blaćenja HDZ-a i dok se njegovim fenomenom klijentizma i korupcije bavi sudstvosvi koji su sudjelovali u obuzdavanju Sanaderova bezakonja i koji će, kad onemoguće njegov povratak, otvoriti kampanju borbe protiv korupciji u državi i u strankama, pa makar to i njih same dovelo u težak položaj, ono, da upadnu u iskopanu jamu, zaslužuju priznanje i šire nego im ga stranka može dati, zaslužuju priznanje države i društva u cjelini. Njihova hrabrost da to učine budi nadu kako je u stranci ostalo dovoljno snaga koje će ju oporaviti od sramote koju joj je nanio i destrukcije koju je u nju unio Ivo Sanader.

9.

Ne treba mnogo pameti kako bi se shvatilo da Sanader ostaje u funkciji destruiranja i blaćenja HDZ-a i dok se njegovim fenomenom klijentizma i korupcije bavi sudstvo. To je bio u predizborno vrijeme, to je bio u tijeku izbora, to će ostati i nakon izbora, najvjerojatnije, i duže negoli istekne četverogodišnji mandat na proteklim izborima izabranim zastupnicima. Zato bavljenje onim što je taj projekt od početka značio ima onoliko smisla koliko će to pomoći organizacijskoj, duhovnoj i personalnoj obnovi HDZ-a.

Mjere koje bi trebalo poduzeti da se uklone štete koje je Sanader učinio stranci i koje bi, ne suprotstavi li se tomu, u narednom periodu mogao napraviti i on i njegovi duhovni ostatci unutar HDZ-a

10.

Potrebno je što skorije, odmah nakon novogodišnjih blagdana, raspisati unutarstranačke izbore, ne žureći s održavanjem sabora, da bi bilo više vremena za pripremu, i prenoseći težište rada iz saborskih klupa, dok novoj vlasti teče tromjesečni bonus, na sređivanje stanja u stranci. To vrijeme treba iskoristiti za pozicioniranje stranke. Još je za Tuđmanova života postavljeno pitanje pozicioniranja HDZ-a kao demokršćanske stranke.HDZ-ovci na grobu Franje TuđmanaOn nije imao ništa protiv te pozicije, dapače, ali je držao, jer je u tim turbulentnim vremenima vodio politiku nacionalne pomirbe, da bi takva pozicija u to vrijeme sužavala prostor rasprostiranja stranačkog utjecaja. Danas je situacija drukčija, danas bi, kad se i elita i biračko tijelo ljevice izdvojilo i oformilo, čvrsta demokršćanska pozicija značila širenje prostora utjecaja u zemlji čija se većina stanovništva izjašnjava kršćanskom. Bila bi to i brana posezanju ljevice u konzervirano biračko tijelo, što se na sadašnjim izborima redovno događa i što je, između ostaloga, razlog HDZ-ova neuspjeha na tim izborima. Bila bi to i jasna pozicija u zemlji u kojoj su i druge relevantne stranke temeljene na svjetonazoru, često i suprotnom demokršćanstvu, kakav je slučaj s glavnim HDZ-ovim rivalom. Bio bi to i još jedan znak: tko se ne osjeća demokršćaninom, neka HDZ napusti! To ne znači da ga napuste svi oni koji su nekada bili članovi komunističke partije, jer je član komunističke partije bilo biti jedno, a komunist po duhu unutar te partije ili izvan nje, komunist po mentalitetu, nešto sasvim drugo. Došlo je vrijeme da se ta stranka oslobodi komunističkih duhovnih naplavina! Pozicionirajući stranku kao demokršćansku, ne bi joj trebalo mijenjati ime, iako bi u kratici po inicijalnim slovima bilo lagano «demokratsko» zamijeniti «demokršćanskim»,Prvo sadržajTek kad se HDZ prestroji i ozdravi, treba se sučeliti sa svojim političkim protivnicima trenutnim nositeljima državne vlasti. Ići obrnutim redom, neprestrojeni i ranjivi «zagorčavati dane protivniku koji vlada», bila bi kobna pogreška! Uostalom, nema vlasti kojoj samo vladanje ne će učiniti dane gorkima. Ovoj sadašnjoj ponajviše jer je na vlast došla bez ikakvih osobnih zasluga, samo na stjecajima okolnosti i nesrećama protivnika jer je njezino ime povijesno vezano s njezinim velikim djelima, a sentimentom s njezinim pristašama i aktivistima.

Pozicioniranjem HDZ-a kao demokršćanske stranke bio bi definiran i njezin demokratski ustroj i njezin demokratski duh. Ona bi postala istinski demokratska stranka, bez naplavina komunističkog mentaliteta, u kojoj bi temeljne vrijednosti bile poštenje, stručnost, otvorenost, natjecanje u idejama i programima, izbori s više kandidata na svim razinama, supsidijarnost i povezana decentralizacija, nesebičnost i vlast shvaćena kao trud i žrtva za opće dobro.

Takav HDZ ne bi trebao prakticirati sužena stranačka viđenja, ne bi trebao za sebe sama svojatati pravo zaštitnika izborinacionalnih interesa, nego bi, boreći se za ostvarenje svoga programa, trebao prihvaćati svaku za narod i državu dobru ideju, dolazila ona i od političkih protivnika, a nekmoli ako dolazi od političkih srodnika. Demokršćanski bi HDZ trebao biti prepoznat kao stranka kojoj je u prvom planu izgradnja sebe same i hrvatskog društva, a ne kao destrukcija svojih protivnika, uvijek, a pogotovo u periodu koji slijedi, kad se u prvom redu stranka unutar sebe treba prestrojiti i ozdraviti od nanesenih udaraca izvana i iznutra. Tek tada, kad se prestroji i ozdravi, treba se sučeliti sa svojim političkim protivnicima trenutnim nositeljima državne vlasti. Ići obrnutim redom, neprestrojeni i ranjivi «zagorčavati dane protivniku koji vlada», bila bi kobna pogreška! Uostalom, nema vlasti kojoj samo vladanje ne će učiniti dane gorkima. Ovoj sadašnjoj ponajviše jer je na vlast došla bez ikakvih osobnih zasluga, samo na stjecajima okolnosti i nesrećama protivnika.

Demokratski proveden sabor stranke mora završiti tako da poraženi čestitaju na pobjedi pobjednicima, a da pobjednici za svoje suradnike u ostvarenju programom zacrtanih ciljeva poražene uzmu za svoje prve suradnike. A ne onako kako je završio sabor na kojemu je, krivotvoreći izbore, za predsjednika izabran Sanader: progonom i pokoravanjem, navodno, poraženih. Poziv izbrisanimaIstodobno s otklonom od Sanaderove nedemokratske, kriminalne i izdajničke politike stranka, treba uputiti ispriku javnosti i svom biračkom tijelu. Posebnu ispriku treba poslati onim članovima HDZ-a koje je Sanader brisanjem, sramoćenjem i progonom eliminirao iz stranke, šaljući im pri tom poziv da se, ako to žele, ponovo vrate u stranku i aktiviraju u njezinu raduŠto se osobito svidjelo Sanaderovim apologetima na ljevici, jer su dobro znali da iza toga slijedi dezorijentacija i rasulo na desnom krilu biračkog tijela. Bez čega oni vlast preuzeti ne mogu!

11.

Ovo je trebalo mnogo ranije učiniti, svakako prije izbora za državni Sabor, pa bi rezultati izbora za HDZ bili bar nešto bolji! Ovo i izborni sabor stranke trebalo je učiniti, ako i ne odmah čim je Sanader «otišao», a onda sigurno kad se pokušao «vratiti», pa bi danas stranka stajala na mnogo čvršćim nogama! Budući da to nije napravljeno, onda kad je trebalo napraviti, sad je potrebno – u proglasu za raspisivanje unutarstranačkih izbora, u tijeku izbora, u referatima i zaključcima izbornog sabora i u novom Statutu – odreći se svega nevaljalog što je Sanader činio, HDZ - Sabor - glasovanjekvalificirajući to kao kriminal i veleizdaju. To jest kriminal i veleizdaja, od načina na koji je postao predsjednik HDZ-a, preko načina kako je vladao strankom i državom, pa do načina kako je oktroiranjem rukovodstva, pozicioniranjem sebe u doživotno počasnog predsjednika i sramotnim bijegom ponizio stranku i državu. Sve njegove, iz političkog kuta gledano, kriminalne i izdajničke radnje, neovisno o ishodu sudskog procesa i usporedno s njim, trebaju ispitati stranački organi i dati im kvalifikaciju, kako se te radnje nikada više u stranci ne bi obnovile.

Istodobno s otklonom od Sanaderove nedemokratske, kriminalne i izdajničke politike stranka, treba uputiti ispriku javnosti i svom biračkom tijelu. Posebnu ispriku treba poslati onim članovima HDZ-a koje je Sanader brisanjem, sramoćenjem i progonom eliminirao iz stranke, šaljući im pri tom poziv da se, ako to žele, ponovo vrate u stranku i aktiviraju u njezinu radu.

Pitanje pasivnog držanja, fasciniranosti Sanaderovom pojavom, kolaboracije u nedemokratskim djelima i sudioništva u kriminalnim radnjama prilikom ovog odricanja od nevaljalog dijela Sanaderove politike – nemoguće je izbjeći. Kad bi i bilo moguće, ne bi ga izbjeći trebalo, jer bi se to pitanje samo od sebe nametalo i jer ga se razumnim pristupom može riješiti. Svima koji priznaju negativne posljedice svoje pasivnosti, svima koji prožive katarzu, pokaju se za kolaboraciju u nedemokratskim djelima i prihvate demokratski duh ovih natuknica, treba se dopustiti da, bez prigovora, dokažu svoju promjenu. Onima, pak, koji su sudjelovali u kriminalnim radnjama, ne može se dati povjerenje. A to se povjerenje ne može dati ni onima koji i nakon Sanaderova debakla ustrajavaju u namjeri da se stranka i dalje vodi na nedemokratski način. A upravo to je koji dan nakon parlamentarnih izbora ponudio jedan od članova stranačkog vodstva! To se dopustiti ne smije jer, dopusti li se, u HDZ-u će, tko god bude na njegovu čelu i u njegovu vodstvu, i Šeksnakon Sanadera, u njegovu duhu, ostati Sanader. To nije razumno prihvatiti ni onomu komu se u tom stavu izrijekom nudi da na taj način postane predsjednik stranke. Vladimir ŠeksAko Šeks zbilja želi dobro stranci i njezinu budućem vodstvu, on je sada, što se tiče utjecaja na članstvo i glasačko tijelo, u takvoj poziciji da bi najbolje bilo kad bi svoj stav povukao, a još bolje kad bi se i sam povukao na marginu stranačkog života ili sasvim napustio politikuPa, izvjesno je da doživi sudbinu kakvu je i Sanader doživio! Komu to treba!

12.

Najbolje bi bilo da su ove natuknice izbjegle spominjanje bilo čijeg imena i na taj način, i što se personalne dimenzije tiče, ostale neutralne, ali je to u slučaju Vladimira Šeksa jednostavno bilo nemoguće. On je u svom neočekivanom istupu ponudio platformu koja, jer prihvaća vođenje stranke kao što ju je on vodio, amnestira Sanadera i koja je protivna temeljnom duhu ovih natuknica. A osim toga, već do sada izazvala je u stranci razdor s nesagledivim posljedicama u skoroj budućnosti. Na stranu percepcija u javnosti da je Šeks zaslužniji od svih što je Sanader u HDZ-u instaliran kao oskvrnitelj i razbijač stranke – što je dobrim dijelom istina i što sam Šeks u spomenutom istupu koristi kao argument svoje moći da odvajkada instalira stranačke predsjednike – ostaje činjenica, i kad ga se od tih zasluga amnestira, da bi primjena njegova modela oktroiranja rukovodstva stranke od sebe sama, bez presudnog utjecaja članstva, ostavilo stranku u stanju kakvo je bilo za vrijeme Sanaderova predsjednikovanja. I ostaje činjenica da to ne bi bio povoljan položaj ni predsjedniku koji bi bio izabran na Šeksov način!

Ako Šeks zbilja želi dobro stranci i njezinu budućem vodstvu, on je sada, što se tiče utjecaja na članstvo i glasačko tijelo, u takvoj poziciji da bi najbolje bilo kad bi svoj stav povukao, a još bolje kad bi se i sam povukao na marginu stranačkog života ili sasvim napustio politiku. To bi s njegove strane bila istinska pomoć HDZ-u i njegovu budućem predsjedniku, a u velikoj mjeri i političkoj klimi u stranci općenito. Naime, sudeći po onomu što već duže vrijeme radi, čini se da je ostao bez mjere i orijentira u politici.

13.

Poseban otklon stranka treba napraviti od Sanaderove dvolične politike prema osnivaču HDZ-a akademiku Franji Tuđmanu. Otklon riječju i činjenjem! S jedne je strane dekorirao i deklarirao, slikom i prigodnim manifestacijama, Gotovinatobožnje poštovanje prema Tuđmanu i njegovu političkom naslijeđu, a s druge je strane unutar stranke ili progonio ili marginalizirao sve one koji su doista držali do Tuđmana i njegova naslijeđa. Posebno je brinuo da Tuđmanova politička misao ni na koji način ne bi ponovno oživjela u «njegovoj», reformiranoj, stranci! Ta dvoličnost bio je oblik Sanaderove unutarstranačke detuđmanizacije! Od toga treba napraviti otklon i na taj način što će se svi oblici memorija na stranačku prošlost i život njezina osnivača obogatiti oživljavanjem Tuđmanove političke doktrine. Jedno s drugim bit će pravo vraćanje stranke svojim korijenima.

Isto tako, ako ne i drastičnije, treba napraviti otklon od Sanaderova dvoličnog odnosa prema Domovinskom ratu i nositeljima toga rata, hrvatskim vojnicima i časnicima. S jedne strane, deklarativno, gorljivi zaštitnik, a s druge, politika «locirati, identificirati i transferirati»! S jedne strane samaritanstvo, a s druge maćuhinstvo! Odnos prema Domovinskom ratu i onima koji su u njemu pobijedili treba biti zaštitnički, jedinstven i bez zadrške. Mudar i hrabar! Ne smije ustuknuti ni pred najjačim pritiscima.

14.

Dok je teško prosuditi koliko je Crkva kriva za Sanaderov uspon na vlast i provođenje politike klijentizma i korupcije, nije teško vidjeti da je Sanader korupcionaškim i klijentističkim ponašanjem doveo Crkvu u delikatan položaj, a njezin utjecaj u politici trenutno sveo na tako nisku razinu kakvu hrvatska Crkva nikada u prošlosti nije imala. Pad CrkveDok je teško prosuditi koliko je Crkva kriva za Sanaderov uspon na vlast i provođenje politike klijentizma i korupcije, nije teško vidjeti da je Sanader korupcionaškim i klijentističkim ponašanjem doveo Crkvu u delikatan položaj, a njezin utjecaj u politici trenutno sveo na tako nisku razinu kakvu hrvatska Crkva nikada u prošlosti nije imalaMoglo bi se reći da je Sanader u Crkvi ostavio i veću političku pustoš i dezorijentaciju nego što ju je ostavio u stranci i njezinu biračkom tijelu, što se reljefno pokazalo na proteklim parlamentarnim izborima. Što se tiče njegova stupnja krivnje, to se ne će moći lako ustanoviti, ali je moguće navesti neke činjenice i prema njima se, uzimajući ih i kao mjeru krivnje, po vlastitom nahođenju odrediti. Kardinal BozanićStanoviti crkveni krugovi, oni što su pratili njegovo formativno razdoblje, znali su za njegovu kleptomaniju, za sklonost iznevjeravanju obećanja i dužnosti, za dijametralnu razliku između njegove fasade i začelja, ali su preko toga šutke prešli, pitajući se zar je moguće da će te osobine iskazati i dok bude obnašao vlast i u nadi da se promijenio nabolje. Nisu poduzeli ništa, ako su išta i poduzeti mogli, ni zato što je fasciniranost Sanaderovom biografijom i nastupom bila tolika da nije zahvatila samo hrvatske crkvene i vjerničke krugove, koji ga do tada nisu poznavali, nego i crkvene krugove preko hrvatskih granica. Ta se fasciniranost izražavala čuđenjem: «Gdje ovakvoga nađoste!» A odgovor je naših crkvenih krugova, pun ponosa, bio: «U zemlji sa devedeset i pet posto katolika jedan se takav može naći!»

I što činiti sada, kad su se ta fasciniranost, taj ponos i ta očekivanja, nakon brojnih upozorenja da katastrofa slijedi, urušila i postala moralnom kompromitacijom? Odustati od utjecaja Crkve na politiku? Ne identificirati se u vođenju politike s crkvenim pogledima? Ni jedno ni drugo! Crkva bi trebala naći i snagu i način da u vezi sa Sanaderovim slučajem, ne očekujući ishod sudskog procesa, samo na osnovi onoga što je u politici činio, izgovori «moj grijeh, moj preveliki grijeh.» A stranka bi, idući Crkvi ususret, trebala prihvatiti načela ustroja i svjetonazor koji su opisani u desetoj točki ovih natuknica. I pri tomu od sebe drastično otkloniti Sanaderovu dvoličnost u odnosu prema crkvenim političkim stanovištima, koja se figurativno iskazivalo uzrečicom «žmigaj desno, vozi lijevo». To žmiganje i kretanje bilo je u Kaptolskladu s njegovim dvoličnim odnosom prema Crkvi u načelu! I, dakako, tu dvoličnosti prema univerzalnim crkvenim pogledima u budućem radu ne prakticirati!

15.

Sanader je HDZ «reformirao» i «detuđmanizirao» na taj način što je, istiskujući iz nje Tuđmanovo političko naslijeđe, stranku učinio politički i svjetonazorski potpuno praznom i neprepoznatljivom. Ispražnjeni je prostor ispunio osobnom ambicijom da postane nedohvatljiv, nenadmašan i nedodirljiv, iznad svih i iznad svega, kako bi mogao nesmetano ostvarivati svoje želje za osobnim bogaćenjem i raskoši. I ludost i pustoš! Ludost jer je u suvremenom demokratskom svijetu diviniziranje kao zaštita korupcionaških djela posao unaprijed osuđen na propast, a pustoš, jer samo to može biti posljedica te ludosti. Da bi postigao pražnjenje stranke od Tuđmana i punjenje sobom samim, Sanader je odbijao formiranje tijela koja bi mislila politiku, a ona koja je zatekao dao je anestezirati. Uništio je rad Zaklade hrvatskog državnog zavjeta. Da bi se ispunila potreba za stranačkim tijelom koje misli politiku i koje njeguje njezino naslijeđe, treba obnoviti rad te Zaklade.Braniteljski prosvjed u ZagrebuKako to učiniti, treba biti posao nakon izbornog sabora stranke.

16.

Nakon svega ovoga nameće se potreba pisanja programa stranke. Ovom prilikom, u ovim natuknicama, samo nekoliko napomena kako bi ga trebalo donijeti i što bi u nj, uza sve ostaloVažan uvjetHDZ bi unutar sebe trebao stvoriti kritičnu masu pameti koja će postati brana trenutno prevladavajućem neznanju, karijerizmu i koristoljublju što se u program unosi, valjalo unijeti. Pisanje toga programa trebalo bi shvatiti kao demokršćanski odgovor na izazove današnjeg vremena i brojne probleme u društvu i državi. Otvarajući posao izrade programa, na suradnju bi bilo potrebno pozvati sve politički angažirane pojedince, članove i nečlanove stranke demokršćanske orijentacije, istaknute članove manjih neparlamentarnih stranaka konzervativnih svjetonazora i posebno brojne intelektualce iz različitih struka. Na stvaranju programa, preko rada Zaklade i na sve druge načine, HDZ bi unutar sebe trebao stvoriti kritičnu masu pameti koja će postati brana trenutno prevladavajućem neznanju, karijerizmu i koristoljublju. Ta pamet i ta čestitost u mlađem naraštaju, onomu koji je iznio Domovinski rat na svojim plećima i mlađem od njega, postoji, samo joj treba dati prostora i mogućnosti da organizirano nastupi. Kad stručnjaci napišu program, treba ga poslati u bazu stranke da se o njemu povede široka rasprava, na isti način na koji je program i napisan.

17.

U preambuli bi se programa ovoga puta bilo potrebno, u prikladnoj veličini, pozvati na Tuđmanovu političku misao i djelo, na ono što je pisao i na ono što je učinio. Pri tomu bi trebalo istaći da je uspostava nezavisne i međunarodno priznate Hrvatske i pobjeda u Domovinskom ratu vrhunac djela HDZ-a i njezina osnivača, vrhunac i temelj na kojemu sve ostalo počiva. U toj bi se preambuli trebalo odreći dvolične, izdajničke, korupcionaške i klijentističke politike Ive Sanadera. Da se nikad ne ponovi! Prije negoli o tom sud donese pravorijek! Ali, nasuprot tomu, u izrazitu pozitivnu bilancu, što također mora naći mjesto u preambuli, treba ubrojiti dvije posljednje godine stranačkog života otkako na čelu stranke stoji Jadranka Kosor, jer se u te dvije godine stranka uspjela riješiti Sanadera, otvoriti proces borbe protiv korupcije, stabilizirati državu, Program strankeNakon svega ovoga nameće se potreba pisanja programa stranke. Ovom prilikom, u ovim natuknicama, samo nekoliko napomena kako bi ga trebalo donijeti i što bi u nj, uza sve ostalo što se u program unosi, valjalo unijetiotvoriti put u Europsku Unije i vratiti stranku njezinu ishodištu, Tuđmanovoj političkoj doktrini.

18.

Gospodarski dio programa napisati na način opisan u 16. natuknici.

19.

U programu jedno od ključnih mjesta treba biti promjena izbornog zakona za izbor zastupnika u Sabor RH. Izborno zakonodavstvo pripada najvažnijim političkim i demokratskim institucijama društva. Ono bitno utječe na strukturu i kvalitetu parlamentarnog stranačkog sustava, način formiranja Vlade i stabilnost političke vlasti, odnos birača prema parlamentu, utječe na razvoj unutarstranačke demokracije – o čemu smo dovoljno govorili u ovim natuknicama – i na međustranačke odnose – o čemu ćemo na kraju nešto reći. Jednom riječju, bitno određuje sudbinu političke demokracije u svakoj zemlji.

Zastupnici se trebaju birati ponaosob u izbornim jedinicama, većinskim izbornim modelom, u dva kruga sustavom apsolutne većine. Predlaže se biranje 120 zastupnika u 120 izbornih jedinica, što znači da bi prosječno 35 000 stanovnika bilo u jednoj izbornoj jedinici. Na ovaj bi način dobili mnogo kvalitetniji Sabor, građani bi uz glasovanje za stranku glasovali i za točno određenu osobu, znali bi tko ih zastupa, a zastupnik bi istinski odgovarao ne samo svojoj stranci nego i svojim biračima. Ograničila bi se svemoć uskih stranačkih vrhova krojenjem izbornih stranačkih lista, stranačke organizacije na lokalnim razinama dobile bi daleko veći utjecaj, demokratiziralo bi se hrvatsko višestranačje, Đapićizbori bi se personalizirali, proširila bi se teritorijalna osnovica političke elite, eliminirala metropolitizacija politike. Utjecaj građana na vlast ne bi trajao samo jedan dan, dok su izbori, nego vrlo izravno za cijelo vrijeme mandata.

Tim izbornim zakonom treba se riješiti i klijentističkog etno-biznisa današnjih zastupnika nacionalnih manjina, u čijem je nastajanju Sanader imao nemalu ulogu. Razumije se, ne ostavljajući pri tom hrvatske građane drugih nacionalnosti bez svojih predstavnika u Saboru.

20.

U programu je na način opisan u 16. natuknici, uz dodatak da se u posao uključe i oni kojih se to tiče, potrebno ponovo definirati odnos prema dijaspori, prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini i prema Bosni i Hercegovini kao susjednoj državi triju naroda.

21.

I, najzad, u ovim je natuknicama potrebno nešto reći o stanju na konzervativnoj političkoj sceni. O stanju i perspektivi! Na prvom mjestu, krivnjom Sanadera i Đapića te čitave hrpe egocentrika, provokatora i ljudi bez moralne mjere i duševne ravnoteže, među koje spadaju i njih dvojica70% poniženoNeka se nitko ne zavarava, ni poraženi ni pobjednici na prošlim predsjedničkim i parlamentarnim izborima. Izbornim igrama, krivnjom «crnih» koji su poraženi i krivnjom «crvenih» koji su pobijedili, povrijeđeno je i poniženo više od sedamdeset postotaka hrvatskog biračkog tijela, više od dvije trećine hrvatskog naroda. Zar to nekomu treba? Teško «crvenim» pobjednicima ako to nezadovoljstvo napusti rezignaciju i krene u revolt; a zajedničkoj državi i «crvenih» i «crnih» zadržati stabilnost u slučaju revolta bit će i još teže, hrvatska je konzervativna scena danas razmrvljena, Izboria biračko tijelo, zbog razmrvljenosti koja vodi iz jednog u drugi izborni neuspjeha, dezorijentirano, deprimirano, ozlojeđeno (prijeteći ozlojeđeno) i rezignirano.

Iznad svega je važno izvući pouku iz izbora koje je HDZ, u nizu od pet, jedne za drugima gubio. Hrvatska konzervativna većina, koja premašuje sedamdeset postotaka biračkog tijela, percipira HDZ kao svoju stranku, svoj unaprijed zadani izbor, a ostatak od deset posto, budući da je naše biračko tijelo u osamdeset postotnom iznosu konzervativno, opredjeljuje se za HSS i HSP. Dvadeset postotaka HDZ-ovih birača od sedamdeset postotnog hadezeovskog biračkog tijela u svakom će slučaju, kakav god on bio, glasati za HDZ-e. Preostalih pedeset posto, ako im se HDZ ne sviđa - a na minulim izborima zbog Sanaderove kriminalne i izdajničke politike mnogima se nije sviđao – ili se opredjeljuje za HSP i HSS, ili za neku od malih konzervativnih stranaka ili, uz protest, rezignira i ne izlazi na izbore. Otkako je HDZ-ova biračka većina, a to nezadovoljstvo raste od otkrića Sanaderovih kriminalnih radnji, da bi kulminiralo na proteklim izborima, ne sluša pozive da ne glasa za male konzervativne stranke, nego, obrnuto pozivu, upravo to čini, velik je broj HDZ-ovih glasača svoj glas dalo ili HDSSB-u ili Građanskoj stranci Željka Keruma. U takvim okolnostima - kad HDZ-u ostaju vjerni samo oni koji za nj glasuju pod svaku cijenu, često i preko svoje volje, a otuđeni, kod raspada HSP-a i anemije HSS-a, ili glasuju za neku od manjih stranaka ili ostaju kod kuće, žestoko protestirajući što nemaju za koga glasati s izgledom da će taj s njihovim glasom i pobijediti - HDZ, bez unutarnje obnove i bez uloge stranke koja okuplja sve desne frakcije, nema izgleda da pobijedi ni na sljedećim izborima.

Neka se nitko ne zavarava, ni poraženi ni pobjednici na prošlim predsjedničkim i parlamentarnim izborima. Izbornim igrama, krivnjom «crnih» koji su poraženi i krivnjom «crvenih» koji su pobijedili, povrijeđeno je i poniženo više od sedamdeset postotaka hrvatskog biračkog tijela, više od dvije trećine hrvatskog naroda. Zar to nekomu treba? Teško «crvenim» pobjednicima ako to nezadovoljstvo napusti rezignaciju i krene u revolt; a zajedničkoj državi i «crvenih» i «crnih» zadržati stabilnost u slučaju revolta bit će i još teže.

Na prvom mjestu duhovna obnova opustošene stranke, na način kako je govoreno u većem dijelu ovih natuknica, a odmah potom HDZ kao vodeća konzervativna politička formacija s primarnom ulogom da oko sebe okuplja sve druge stranke sličnih svjetonazora, ne oduzimajući pri tom ni jednoj od njih njezinu individualnost, prošlost i specifičnosti. I ne zaboraviti da su svjetonazori važnija spojnica i razdjelnica u hrvatskom višestranačju od gospodarskih programa što ih stranke donose! Ovo potonje je, bez obzira na značenje stranačkih gospodarskih programa, podvala lijevih da bi razjedinili konzervativno biračko tijelo i da bi, kao što im je mnogo puta uspjelo, zadržali vlast. Zato je za pohvalu – sa žaljenjem da to nije učinjeno mnogo prije dana izbora i da nije bilo sveobuhvatno – koaliranje HDZ-a s Građanskom strankom Željka Keruma i s CD-om. A za pohvalu je posebno što je na izbornu listu HDZ-a uvršten Miroslav Tuđman! U prva dva slučaja to je putokaz kako bi se moglo animirati i usmjeriti čitavo konzervativno biračko tijelo, a u trećem to je Miroslav Tuđmanjamstvo da će se u HDZ ponovo vratiti politička misao njezina osnivača.

Prostor da se u tom pravcu nakon proteklih izbora nešto napravi u okviru Sabora i tako udari temelje koaliciji za naredne izbore nije velik, ali on postoji. I toliki koliki je, trebao bi biti iskorišten:

a) Utemeljiti klub ujedinjene konzervativne opozicije u kojemu bi se uz HDZ našla dva zastupnika Kerumove Građanske stranke, jedan zastupnik HSS-a, jedan zastupnik pravaša (Ruža Tomašić) i jedan zastupnik DC-a, kad dođe vrijeme njegove polovice mandata.

b) Istovremeno sa strane HDZ-a ukloniti personalne prepreke – jer svjetonazorske nikad nisu ni postojale, a nakon silaska HDZ-a ne postoje ni programske – radi približavanja HDSSB-u. Dosadašnja retorika između HDZ-a i HDSSB-a postat će bespredmetna, a personalni animoziteti mogu se prevladati ili smanjivanjem animoziteta ili marginalizacijom osoba koje će na tom animozitetu ustrajavati. Svakako, u tom bi pravcu, u pravcu prevladavanja razdjelnice, nastale najvećim dijelom na personalnoj osnovi, HDZ trebao napraviti prvi korak, sa ciljem objedinjavanja ili bar suradnje dviju stranaka.

Ivan Aralica
Hrvatski list

Natuknica uz tekst

(Autor ovih natuknica ne drži potrebnim ispod njih stavljati svoj potpis – mada, dođe li do potrebe, od toga ne namjerava bježati – prvo, što sam u njihovu oblikovanju nije sudjelovao, a drugo, što ih, prema brojnim pokazateljima, drži stavovima svih birača HDZ-a; i onih koji su, usuprot Sanaderovoj korupciji i klijentizmu, na prošlim parlamentarnim izborima glasali za svoj HDZ-e, i onih koji te snage i volje nisu imali pa su od izbora apstinirali i onih koji su, tražeći izlaz, glasovali, ali za neku drugu desnu opciju i na taj način, jer je ta opcija na izborima propala, pomogli slavodobitnom dolasku ljevice na vlast. )

Hrvatski list

Hrvatski tjednik

Pon, 26-10-2020, 17:37:01

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 678 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.