Razgovor - dr. Milan Kujundžić, najizgledniji kandidat za predsjednika HDZ-a

Kad Vam je prvi put sinula pomisao da biste se mogli kandidirati za predsjednika HDZ-a?

U načelu, u zadnju godinu dana. Prije izbora smo brojni moji prijatelji i ja bili smo svjesni da HDZ ide u krivome smjeru i Milan Kujundžićda se nešto mora poduzeti. Zadnju godinu dana pokušavam zagovarati promjene, u tom smislu obavio sam brojne kontakte s ljudima iz stranke, odnosno da bi trebalo prije izbora u Hrvatskom saboru napraviti izbore u stranci. Na žalost, ljudi koji su činili vrh stranke,Franjo TuđmanDevedesete godine, odnosno razdoblje od 1990. do 1995., nije inspirativno samo za mene. Ono je inspirativno za živuće ljude u Hrvatskoj i naraštaje koji će dolaziti jer to je stvaranje hrvatske države. To je tada bio science fiction. I sada se nekad uhvatim za glavu i pitam se: Bože, nije mi jasno kako smo uspjeli to su odbili, a to je zapravo bilo jedino rješenje da se koliko-toliko pokuša spasiti stranka.

No zacijelo ste jednom morali zastati i suočiti se s odlukom da ćete se kandidirati, upoznati s tom odlukom obitelj s obzirom da moguća pobjeda na stranačkim izborima temeljito mijenja organizaciju privatnoga života. Jeste li dobili potporu obitelji?

Ja sam po vlastitoj konstituciji čovjek koji relativno brzo odlučuje. U mojoj se glavi vrlo brzo presložilo sve i meni je za par minuta postalo jasno da ja to moram napraviti jer ako te ne pokušam, osjećat ću se loše. Imam ponude iz nekoliko svjetskih bolnica za posao s plaćom od milijun dolara godišnje. One stvari koje ja znam o medicini, u Hrvatskoj zna samo nekoliko ljudi raditi, a nema mnogo ni u svijetu ljudi koji to rade i takvi se ljudi, kao što sam ja, traže. Međutim, da sam to prihvatio, a takvi pozivi su i dalje otvoreni i ja mogu otići s čime bi bili sretni oni koji me pozivaju, dakle da sam prihvatio taj poziv, otišao raditi i za pet godina, vratio se s pet milijuna dolara, ne bih se dobro osjećao u ljudskom i domoljubnom smislu jer bih otišao u trenutku kad mi se čini da mogu nešto napraviti za HDZ i za hrvatski narod. Moju obitelj bilo je teško nagovoriti na moj plan kandidiranja za predsjednika HDZ-a ne zato što su pohlepni na novac, nego su jednostavno razmišljali da to mijenja cijeli život, koncepciju, ne samo moju, nego i njihovu. I oni su u početku načelno bili protiv toga. Govorili su mi: pa ti si cijeli život radio, trčao, daj se smiri sada. Mi pristojno živimo, oboje djece završili su fakultete, pristojno živimo, nismo ljudi od velikih potreba i možemo pristojno živjeti. Međutim, moj nemir bio je tu, znali su kad ja odlučim nešto napraviti da na to teško mogu utjecati, u njima je to sazrijevalo da nema druge nego prihvatiti. Danas me moja supruga i moje dvoje djece podupiru u svemu.

Tko je kriv za debakl HDZ-a na izborima, odnosno za potonuće koje traje, složite ćete se, desetak godina?

Potonuće HDZ-a traje desetak godina i glavni razlog zbog kojega se to događa negativna je selekcija ljudi na čelnim mjestima.

Smatrate li da su tome krivi Ivo Sanader i Jadranka Kosor?

Teško mi je sada iznositi imena, međutim nevinih nema. Dakle svi ljudi koji su vodili stranku, nitko od njih nije na Franjo Tuđmanodređeni način nevin. Svi su mogli utjecati da se stranka ranije demokratizira i da se ranije izbjegne taj sindrom negativne selekcije.

Fascinantno je razdoblje od 1990. do 1995.

HDZ je prošao nekoliko faza u svojoj povijesti, Tuđmanovu, Sanaderovu, Kosoričinu? Koja je inspirativna za Vas kao pretendenta na čelo te stranke?

Devedesete godine, odnosno razdoblje od 1990. do 1995., nije inspirativno samo za mene. Ono je inspirativno za živuće ljude u Hrvatskoj i naraštaje koji će dolaziti jer to je stvaranje hrvatske države. To je tada bio science fiction. I sada se nekad uhvatim za glavu i pitam se: Bože, nije mi jasno kako smo uspjeli. Ta faza izazivat će divljenje naraštaja koji će dolaziti i koji će znati iščitavati povijest, ako ju u međuvremenu kvazipovjesničari ne iskrive. To je fascinantno kako smo tada uspjeli stvoriti državu.

Kakav je Vaš stav prema Sanaderovoj dionici u povijesti HDZ-a?

Kada je Ivo Sanader preuzeo stranku nakon smrti predsjednika Tuđmana, stranka je bila u dubokoj krizi. Poslije jednog takvog vođe kakav je bio dr. Franjo Tuđman uvijek se sociološki i povijesno javlja veliki problem. U početku je Sanader izvrsno vodio stranku, konsolidirao ju je i počelo je dobro. Na žalost, kasnije su počele devijacije koje su stranku odvele u lošem smjeru.

Jesu li se devijacije nastavile i dok je gospođa Kosor vodila stranku?

Nastavile su se. Osnovna devijacija negativna je selekcija ljudi i bježanje od biti stvari što je nastavljeno je i za vrijeme Jadranke Kosor.

Je li HDZ-u nakon 2000. radikalno promijenjen identitet koji više nije bio onaj tuđmanovski, nacionalni, demokršćanski...?

Nije ga radikalno promijenio, ali ga je značajno mijenjao. Inače ne volim pojam radikalno jer radikalno u određenim interpretacijama može podrazumijevati i nasilje pa ne volim rabiti te žestoke riječi rabiti.

Evo nekoliko kondicionalnih upita: Da ste bili vi na čelu HDZ-a, biste li u vlast uveli SDSS, odnosno Vojislava Stanimirovića, Milorada Pupovca...?

Da sam ja tada bio na čelu HDZ-a, ne bi bilo raskola u HDZ-u, ne bi bilo tzv. pašalićevaca i tzv. sanaderovaca, tuđmanovaca i ljudi s različitim epitetima, s čime su zapravo rastjerali ljude. Dakle da je postojala konsolidacija stranke, ujedinjenje, ne bi nama trebali ni Pupovac ni Stanimirović, kao ni brojne druge male stranke koje uvijek idu klijentelistički, što je i normalno s obzirom da su one uz HDZ išle interesno. Da sam ja bio na čelu, HDZ bi bez problema Pupovacdobivao izbore.

Ali problem je i moralne naravi: HDZ je uveo u vlast jednog Stanimirovića, dokazanog sudionika agresije na Vukovar, a zatvorio jednog Glavaša koji je spriječio da Osijek doživi sudbinu Vukovara. Je li takva činjenica normalna za jednu stranku kakav je nekad bio HDZ?

Rekao sam vam. Da sam bio na čelu stranke, ni bi nam trebao Stanimirović kao koalicijski partner jer bismo imali osjetno više mandata u Hrvatskome saboru. A samoga Stanimirovića neka istraže sudski organi i procesuiraju ako se dokažu navodi koji se iznose u javnosti.

Da ste bili predsjednik HDZ-a, bi li bila drukčija sudbina generala Ante Gotovine?

Ne mogu obećati da bi bila drukčija jer na žalost međunarodno sudstvo, ono što rade međunarodni sudovi s obilježjem političkoga u njima, ne mogu jamčiti da bi sudbina bila drukčija. Ali jamčim da bih neusporedivo više uložio snage i truda na domaćem i međunarodnom planu da ljudi koji su stvorili Hrvatsku i koji su naš ponos ne završe u Haagu.

Bio sam tužan do bola 15. travnja prošle godine

Kako ste se osjećali 15. travnja 2011. u podne kada ste čuli presudu generalima Gotovini i Markaču?

Vjerojatno kao i Vi. Tužan do boli, do jada i očaja. Prvo nisam uistinu nisam mogao vjerovati. To sam doživio kao politički sud. Po mojim spoznajama, a razgovarao sam s brojnim ljudima iz svijeta koji odlično razumiju međunarodno ratno pravo, tu uistinu nije bilo ni traga za takvu presudu. Po svim spoznajama bio sam iznenađen, a onda i beskrajno tužan do boli.

Kako ste se osjećali prošle godine u lipnju kada je u zatvoru preminuo general Đuro Brodarac?

To je bio sramni čin koji se nije smio dogoditi. To je bio sramni čin koji poglavito ide na dušu nas u HDZ-u jer smo mi tada bili na vlasti i naši su bili ljudi koji su vodili resorna ministarstva. Jedan sramni čin zbog kojega ću se ja kao budući predsjednik HDZ-a ispričati prije svega obitelji generala Brodarca, a onda i svim članovima HDZ-a i hrvatskoga naroda jer to se nije smjelo dogoditi da general završi na takav način. To je strašno i sramotno.

Ako postanete predsjednik HDZ-a, a nakon toga vjerojatno i u izvršnoj vlasti, nakon što HDZ dobije parlamentarne izbore, biste li povukli hrvatsku tužbu protiv Srbije?

Nikada!

Hoćete li pozvati sve one koji su zbog unutarnjih raskola u stranci napustili stranku da se vrate natrag.

Naravno! Ja ih i sada pozivam. I sada bi se oni, ti časni ljudi koji su stvarali HDZ i dali veliki doprinos u stvaranju hrvatske države, ne bi trebali čekati 20. svibnja, trebali bi se već danas izdignuti iznad onih koji su ih izbacivali, otići u svoje podružnice i upisati se natrag u stranku i imati pravo na glasovanje sada na unutarstranačkim izborima. Ja ih lijepo molim jer imaju formalno pravo upisati se, to je moj poziv, to je neophodno, i radi njih i radi hrvatske države.

Mislite li i na Ivića Pašalića?

Naravno da pozivam i gospodina Pašalića da se vrati u HDZ.

Hoćete li se zauzimati da se makne ime Trga maršala Tita?

Već sam rekao jednu drugu stvar: kod svih naroda koji drže do sebe glavni trgovi metropola i glavnih gradova nose ime utemeljitelja njihove države. Tako je svugdje: od susjedstva pa dalje. Prvo za što ću se zauzimati da mi kao suvremenici pokojnog prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana, neovisno o njegovim određenim manama, a mane su za života imali i sveci koji su na nebu, poštujemo kao najveću hrvatsku povijesnu osobu. I što vrijeme bude dalje odmicalo, to će se vidjeti i ljudi će postajati svjesniji toga. Dakle prvo za što ću se zauzimati je da se Trgu bana Josipa Jelačića dade ime dr. Franje Tuđmana. To će mi biti prva aktivnost, a onda dalje, naravno, da treba napraviti reevaulaciju ratnih zločinaca i ljudi koji su činili određene stvari, pa sukladno tome onda mijenjati imena jer su neki od njih neopravdano zauzeli mjesta u hrvatskom prostoru.

HDZ je ostao na temeljima kongresa SKJ

Nije li nerealno mijenjati ime Trga bana Josipa Jelačića jer se tamo nalazi Jelačićev spomenik?

Josip Jelačić ne će nestati. On može lijepo preseliti na mjesto gdje je sada Trg Franje Tuđmana. Bilo bi dobro da njih Mesićdvojica zamjene mjesta. Ban Josip Jelačić naravno ima zasluge za hrvatski narod, ali ni blizu kao Franjo Tuđman. Uostalom, Jelačić može otići i na Trg maršala Tita.

Plašite li se tijekom unutarstranačkih izbora i određenih smicalica od strane protukandidata?

Na žalost, plašim se. Plašim se struktura u HDZ-u koje sada vladaju, njihove trgovine i kemije. Ono što zazivam i Stjepan MesićJa mislim da je Stjepan Mesić, uz dužno štovanje institucije predsjednika države, na žalost, činio je brojne pogreške i štetu za vrijeme dok je bio predsjednik, sadržajno, a poglavito verbalno, o čemu će povijest sigurno suditimolim: neka bude pošteno i neka pobijedi bolji. Ono što ću sigurno napraviti kada dođem na čelo HDZ-a je da ću promijeniti Statut. Zamislite SDP. Stranka koja nje sljedbenica SKJ, demokratizirala se i oni biraju po načelu jedan član jedan glas. A HDZ, izvor hrvatske demokracije, ostala je na temeljima 13. Kongresa SKJ, na modelu demokratskog centralizma koji ostavlja prostor za manipulaciju i ja se toga zaista plašim, odnosno interesa jedna male grupacije koja će učiniti sve da dobije izbore. Ali ja vjerujem da članstvo ne će dopustiti da se ta manipulacija događa, premda je se jako plašim.

Ljudi već šire priče o tome tko stoji iza kojega kandidata za predsjednika HDZ-a. Tko stoji iza Vas?

Iza mene stoji 200 tisuća članova HDZ-a, ljudi koji žele nove ljude, ljude koji su se dokazali u svojemu životu, ljude koji su iskonski njihovi i koji proistječu iz članstva, ne žele navrnute, kao što je sada značajan broj u vrhu, koji nemaju nikakve veze s HDZ-om jer niti su to ljudi narodne orijentacije niti su to ljudi građanske orijentacije. Oni su se uhljebili u HDZ-u, interesno sisali HDZ, a pritom ga uništavali. Tih 200 tisuća članova traži nove, kvalitetne, svoje kandidate.

Imate li u svom stožeru neka zvučna imena?

Imam mnogo zvučnih imena, međutim mene zanima 200 tisuća članova. Meni su svi jednaki od tih 200 tisuća članova. Zvučna i manje zvučna imena manje su važna, ali ono što mene čini sretnim to je da ja dobivam milijune mailova i poziva koji kazuju da konačno stranka ide u pravom smjeru. Pošteno, novo, kvalitetno, dokazano, konačno netko tko je u životu krenuo s dna, a došao je do samoga vrha u prostoru kojim se bavi.

Dana 20. svibnja, nadate se pobjedi, ako ne bude podmetanja?

Ako ne bude podmetanja, ja sigurno pobjeđujem.

Ivica Marijačić
Hrvatski list

Hrvatski list

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.