Hrvatski tjednik
 

Kako je i zašto pukla velika ljubav između Kaptola i HDZ-a, a neočekivano buknula velika uzajamna simpatija grimiznog Kaptola i crvenog SDP-a

Iako to trenutno tako ne izgleda, dolazak trojice 'crvenih' svjetovnih vrhovnika, javno deklariranih agnostika (o značenju pojma agnosticizam ukratko na kraju članka), na božićno misno slavlje koje je predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u zagrebačkoj prvostolnici 25. prosinca 2011. godine mogao bi u budućim Milanovićdržavnim i crkvenim povjesnicima dobiti znatno važnije mjesto nego što se ovog časa čini.

Naime, fizički i metaforički dolazak trojice 'crvenih kraljeva' - predsjednika Republike Ive Josipovića, predsjednika Sabora Borisa Šprema i predsjednika VRH-a Zorana Milanovića (sa suprugama!) - sa zagrebačkog Gradeca (i Pantovčaka) na Kaptol na simboličnoj je razini naznačio dugotrajni, teški, mučni, pa i krvavi rat bivših 'crvenih' (komunista, ateista i agnostika) i 'grimiznih' (visokih crkvenih prelata, kardinala, biskupa, pa i Crkve i vjernika u cjelini).

Velikodušni, mudri, ili makar lukavi, u pobjedi, sljedbenici negdašnje Titove bezbožničke 'partije', koja je robovala marksističkoj dogmi o vjeri kao smrtonosnom, 'klerofašističkom' opijumu za narod, učinili su vrlo važan korak u prevladavanju raskola između vjernika i nevjernika koji je uslijedio nakon konačnog razlaza Josipa Broza Tita i Alojzija Stepinca davne 1945. godine; prije punih 56 godina.

Dan za pamćenje i korisnu povijesnu pouku: bezbožni 'crveni' vrhovnici sa suprugama na božićnoj misi u Stepinčevoj katedrali

Dolaskom u Katedralu u kojoj je pokopan danas blaženi, u Titovoj epohi osuđeni i utamničeni 'izdajica hrvatskog naroda' i 'ratni zločinac' Alojzije Stepinac, hrvatski svjetovni vrhovnici pokazali su snošljivost i otvorenost koje nisu krasile Josipovićnjihove 'lijeve' predšasnike, posebice Stjepana Stipu Mesića. Nisu, doduše, krasile ni brojne crkvene velmože, od kojih su neki svojim 'crvenim' gostima ovogPorušeni mostoviSve u svemu, moglo bi se kazati da su Zoran Milanović i Ivo Josipović u šest mjeseci izgradili porušene mostove između 'crvenih' i 'grimiznih' koji su razrušeni stajali preko šest desetljeća! puta bili smjerni, vjerom i ozračjem Božića protkani domaćini u Stepinčevoj katedrali.

Štoviše, donedavno se činilo da će tihi hladni rat između 'crvenih' i 'grimiznih' dugo potrajati, jer je još početkom lipnja 2011. sam Zoran Milanović do posljednjeg časa oklijevao potvrditi poziv HBK za susret s Svetim Ocem Benediktom XVI. u HNK-a. A njegovi su kukuriku ortaci Radimir Čačić, Vesna Pusić i Ivan Jakovčić do samog kraja ustrajali na stavu kako ih druženje s papom uopće ne zanima pa nisu ni razmišljali o dolasku u HNK.

Sve u svemu, moglo bi se kazati da su Zoran Milanović i Ivo Josipović u šest mjeseci izgradili porušene mostove između 'crvenih' i 'grimiznih' koji su razrušeni stajali preko šest desetljeća!

U božićnoj propovijedi kardinala Josipa Bozanića - koja je pledirala na vrjednote opraštanja, pomirenja, sućuti, obnove nade, razumijevanja i povjerenja - u hrvatskom narodu i društvu – 'crveni' su gosti dobili bogatu duhovnu nagradu za svoju odluku i gestu.

Evo kako je zborio Kardinal: 'Pozvani smo kao kršćani svjedočiti nadu jer Božić je blagdan nade. Obnavljamo u našem hrvatskom društvu spone nade, razumijevanja i povjerenja. Neka rođenje djeteta zagovorom Blažene Djevice Marija i blaženog Alojzija Stepinca donese nadu, ljubav i mir Crkvi, domovini i cijelom čovječanstvu.'

Stavljanje mučenika i blaženika Alojzija uz 'bok' Djevice Marije bio je mali podsjetnik na veliki uzrok i povod dubokog nepovjerenja Crkve prema 'crvenima'.

Bozanić je ovako odredio otajstvo i svjetovni smisao Božića: 'Božić pokazuje Božju nesebičnost jer Bog preuzima naše Boris Špremnevolje, a Isus kao dijete ublažava tvrdoću ljudskoga srca. Osobe pogođene bijedom znak su prisutnosti Isusa koji dolazi u jednostavnosti, dobrostivosti i govori služenjem. Na Božić kao da su ljudi bolji, veličina Božića je u tome što unosi mir u našu sredinu i zaustavlja mržnju ljudi jednih prema drugima. Kršćani kroz Božić upoznaju svoje dostojanstvo jer on daje novu snagu i pouzdanje i puninu života te je jedan od najvećih Božjih darova.'

Pozitivno božićno ozračje preneseno je iz Katedrale u Nadbiskupski dvor, gdje je, nakon misnog slavlja, Kardinal primio vrhovnike svjetovne vlasti sa suprugama. Na kraju prigodnog razgovora, Kardinal je svojim gostima darovao knjigu svojih propovijedi znakovita naslova 'Krist vas zove'.

U znaku i ozračju crvene i grimizne (kardinalske) boje: privatna audijencija vrhovnika svjetovne vlasti u Nadbiskupskom dvoru nakon božićnog misnog slavlja 25. prosinca 2011.

Ako je suditi po prigodnim riječima kojima su crveni kaptolski hodočasnici prokomentirali svoje dojmove iz Prvostolnice i Nadbiskupskog dvora, moglo bi se zaključiti kako je i njih snažno prožeo duh Božića. Evo, uostalom, njihovih riječi upućenih javnosti posredstvom medija, neposredno po napuštanju Kaptola:

Predsjednik Republike dr. Ivo Josipović: 'Božić je dan dobrote, mira i ljubavi. Želim svim građanima da ga upravo tako i provedu. Bili smo svi zajedno u Katedrali, prisustvovali smo misi. Mislim da je raspoloženje bilo pravo božićno.'

Predsjednik VRH-a Zoran Milanović: 'Ovo su bile poruke mira i jedinstva. To je ono što će nam biti potrebno u Hrvatskoj, da poštujemo sebe, da poštujemo druge i da drugi nas poštuju. Da budemo zajedno u vremenima koja možda nisu najteža, ali su teška.'

Predsjednik Sabora Boris Šprem:'Kršćanske vrijednosti koje propovijeda Crkva zagovaram i ja. Ljubav, pravednost i solidarnost. To želim svima nama u ozračju Božića i sve najbolje u 2012. svima građankama i građanima.'

Kraj mita o crvenoj opasnosti

Iako neki zluradi i zloguki stavotvoritelji, koji još uvijek vode atavističke neokomunističke ratove s Crkvom, Kaptolom, Bozanićpa i sa samim vjernicima, tvrde da je Kaptol svoja stajališta prema 'crvenima' izmijenilo iz pukog računa, nužde, pa i straha - jer je shvatilo da 'njihov' HDZ gubi vlast i da mu 'crveni' mogu nauditi revizijom ugovora sa Svetom Stolicom, ali i oporezivanjem vrlo vrijedne crkvene imovine i dohotka - to nipošto ne mijenja važnost simboličnog povijenog pomirenja Simbolično pomirenjeIako neki zluradi i zloguki stavotvoritelji, koji još uvijek vode atavističke neokomunističke ratove s Crkvom, Kaptolom, pa i sa samim vjernicima, tvrde da je Kaptol svoja stajališta prema 'crvenima' izmijenilo iz pukog računa, nužde, pa i straha - jer je shvatilo da 'njihov' HDZ gubi vlast i da mu 'crveni' mogu nauditi revizijom ugovora sa Svetom Stolicom, ali i oporezivanjem vrlo vrijedne crkvene imovine i dohotka - to nipošto ne mijenja važnost simboličnog povijenog pomirenjakoje se dogodilo na sam Božić 2011.

Štoviše, ako se povijesno pogleda samo malo unatrag, samo nekoliko mjeseci unatrag, čak i površni promatrač lako će zaključiti kako je dvadesetogodišnja 'ljubav' između vrhovništva HDZ-a i Kaptola 'pukla' na Slučaju Dajla kad je Jadranka Kosor - primivši u audijenciju danas već bivšega biskupa Ivana Milovana (1. kolovoza 2011.) i nacionalizirajući imovinu koju je Papa dekretom dodijelio dominikancima - po ocjeni Kardinala, Kaptola i Vatikana jednostavno prevršila svaku mjeru.

Fatalni susret: u sporu Vatikana i Kaptola na jednoj i biskupa Milovana na drugoj strani, Jadranka Kosor izabrala je Milovanovu stranu

Svoj javni stav o tom činu Jadranke Kosor i njezine vlade, kardinal Josip Bozanić iznio je mjesec dana kasnije na krajnje zanimljivom mjestu: prigodom posvećenja oltara Crkve hrvatskih mučenika u Udbini 10. rujna 2011.

U prigodnoj homiliji, govoreći o tradiciji mučeništva i veličini hrvatskih mučenika, ovako je - ne spominjući Jadranku Kosor i odluke nje i njezine vlade - progovorio o Slučaju Dajla: 'Svjedoci smo napada i nametanja viđenja Crkve kao zemaljske tvorevine. Takvi pokušaji, povijest je nebrojeno puta pokazala, nisu dosegnuli željeni cilj uklanjanja Crkve, nego su ju ojačali u vjerodostojnosti, što se jasno odražava u mučenicima.'

Biskup Bogović i kardinal Bozanić ispred Crkve hrvatskih mučenika u Udbini 10. rujna 2011.

U propovijedi u Udbini Bozanić nije najavio povijesni zaborav komunističkih zločina, ali je njihovo istraživanje, raspravu o njima i čuvanje sjećanja na njih uskladio s, da tako kažemo, europskom pravnom stečevinom. Najavio je: 'Od sljedeće ćemo godine, na nacionalnoj razini, u skladu s poticajima Europskoga parlamenta, održavati Dan crkvenoga spomena na žrtve totalitarnih režima upravo na Udbini, i to na posljednju subotu u kolovozu, kao spomen na žrtve daleke, ali i nedavne prošlosti.' Osobno mi je krivo što nije, barem kao magistar (kanonskoga) prava i legalist, spomenuo i Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1990. koju je Hrvatski sabor na moj poticaj usvojio 30. lipnja 2006.

Bozanić je u istoj propovijedi s pravom optužio institucije hrvatske države da ne čine dovoljno kako bi se osvijetlili i Udbinaosudili komunistički zločini: 'Crkva hrvatskih mučenika mjesto je gdje Kristov križ i vjera u uskrsnuće lome mržnju, čuvajući spomen i moleći za snagu opraštanja. Ali, što znači opraštanje, ako se ne dopušta niti govor o zlodjelima, a kamoli spremnost na traženje oproštenja? Kako ići u susret budućnosti i preobražavati ju kad zamućena prošlost navlači mutne zastore na sadašnjost? Ipak, mi ćemo kao Crkva i dalje tražiti istinu o svim događanjima.'

Proces mirenja i približavanja 'crvenih' i 'grimiznih' nakon toga logično je završio u onomu što bismo već sada mogli nazvati - Crveni Božić 2011.

U predizbornim (!) mjesecima koji su uslijedili, tumačenje 'nove paradigme' u odnosima Crkve i Države, pa i političkih stranaka i pojedinih političara, u ime Kaptola i HBK, na sebe su – dakako neslužbeno - preuzeli teolog prof.dr. Adalbert Rebić i glavni urednik Glasa Koncila Ivan Miklenić.

Oni su u svojim javnim istupima osporili misao ili borbenu parolu tezu Jadranke Kosor i HDZ-a o „Crvenoj Hrvatskoj" kao navodnoj prijetnji hrvatskoj državi.

Tu je misao parolu Jadranka Kosor javno izrekla na velikom predizbornom skupu u sportskoj dvorani u Borovom naselju 1. listopada 2011. Kazala je: 'Za sve što smo učinili do sada zaslužujemo nove četiri godine. Ne bojim se onih koji žele ostvariti crvenu Hrvatsku, jer nas vodi domoljublje, a metle, britve i mržnja koju oni siju prema meni, ne će proći.'

Umjesto očekivane javne ili barem tajne potpore tezi o opasnosti od 'Crvene Hrvatske', Kosoreva je od Kaptola doživjela potpunu negaciju.

Prvi se javno oglasio dr. Adelbert Rebić. U intervjuu koji je 3. listopada 2011. dao novinaru Jutarnjeg lista Vladi Vurušiću, Kosorna pitanje novinara 'Je li Hrvatska u stvarnoj 'opasnosti' i je li SDP, ako dođe na vlast, stranka koja ne će znati zaštititi nacionalne i državne interese zato jer je lijeva?', Rebić je ovako odgovorio: 'Jadranka Kosor u svom govoru upotrebljava sintagmu 'opasnost od crvene Hrvatske' u kontekstu izborne utakmice. Želi pobijediti na izborima. U tu svrhu služi se govornim izričajima kojima bi željela privući dio glasačkog tijela koji je tradicionalno osjetljiv na komunizam i njegovu vladavinu u Hrvatskoj, koji je iza sebe ostavio porazne štete za narod. Drugi sudionici izborne utakmice služe se drugim izričajima kojima žele pogoditi svoj mogući glasački dio pučanstva da za njih glasuje. Radi se o borbi za glasove.

No SDP nije nipošto manje nacionalna stranka zato što je lijevo usmjeren. Istina je da s lijevo usmjerenim strankama Hrvati, svjesni svoje nacionalnosti, imaju stanovitih loših iskustava iz prošlosti, iz vremena komunizma i iz vremena prije komunizma. Lijevo usmjerene stranke u bližoj su povijesti dijelom zanemarivale rodoljubni osjećaj građana. I, ne manje važno, komunizam se volio hvaliti svojim 'lijevim' usmjerenjem.

Međutim, ta su vremena iza nas. Vjerujem da bi danas - nakon svega što se Hrvatskoj dogodilo - i lijeva stranka u Hrvatskoj znala štititi nacionalne i državne interese."

Mjesec dana nakon tog 'povijesnog' Rebićeva intervjua, tezu o 'crvenoj opasnosti' odbacio je i jedan od glavnih 'križara' kaptolprotiv komunističke opasnosti, glavni urednik Glasa Koncila Ivan Miklenić.

U intervjuu koji je 8. studenoga dao Medeni mjesecMedeni mjesec Tuđmanova HDZ-a i Kaptola koji je trajao puna dva desetljeća time je postao poviješću jer je vodstvo Katoličke crkve u Hrvata konačno prihvatilo istinu da lijeve i desne stranke mogu, ali i ne moraju, biti domoljubne i državotvorneGlobusovu novinaru Darku Hudelistu, na pitanje 'Bojite li se vi 'crvene Hrvatske', kao što je se boji Jadranka Kosor?' Miklenić je odgovorio: 'Ne bojim se, jer Hrvatska je onoliko crvena, žuta, plava, zelena ili crna koliko su se ljudi sami opredijelili i to se s izborima zapravo ne mijenja. Dodao je kako mu je 'svejedno što će nakon HDZ-a u Hrvatskoj na vlast doći ljudi koji se deklariraju kao ateisti ili agnostici'. Zatim je, krajnje malodušno, objasnio zašto mu je zapravo svejedno: 'Mislim da se Hrvatskoj više ništa gore ne može dogoditi nego što joj se već dogodilo i da se taj proces rastakanja hrvatskog državnog tkiva može samo nastaviti. A nastavit će se ne zato što na vlast dolazi koalicija s lijevim političkim predznakom, nego bi to isto tako bilo da ostane i ova sadašnja vlast.'

Medeni mjesec Tuđmanova HDZ-a i Kaptola koji je trajao puna dva desetljeća time je postao poviješću jer je vodstvo Katoličke crkve u Hrvata konačno prihvatilo istinu da lijeve i desne stranke mogu, ali i ne moraju, biti domoljubne i državotvorne.

Božićna misa u zagrebačkoj katedrali 25. 12. 2011. u tom je pogledu doista povijena misa: i za crkvenu i za državnu vlast.

Da između 'bezbožnih' Gradeca/Pantovčaka i pobožnog Kaptola pušu novi povjetarci i vjetrovi uzajamnog uvažavanja i nade, dalo se zaključiti već po tomu što je novi predsjednik VRH-a u nastupnom govoru, sasvim neočekivano, gotovo nehotice, dragoga Boga 'doveo' u Sabor. U izuzetno zanimljivom kontekstu koji bi zasluživao pažnju kakvog suvremenog Freuda, agnostik Milanović ovako je, kao svjedoka vlastitim riječima, 'prizvao' Boga u Sabor: 'Kriza u kojoj se nalazimo ima element prijetnje i šanse. Želimo da ovo bude šansa. Taj je program bio naš ugovor s građanima i mi smo ga predstavljali tjednima i mjesecima. Ne ću se, dajem vam riječ, tako mi Boga, osvrtati na ono što je bilo ranije. Ne ću upirati prstom na one koji će biti opozicija i podsjećati što su njihovi predstavnici radili prije 10 ili 15 godina'.

Da su njegove riječi razgalile Bozanića, pokazuje fotografija na kojoj se vidi kako Bozanić – sretan, ozaren i pun ufanja i nade – čestita Milanoviću na govoru i izboru.

Zadovoljan, sretan i ufanja pun Kardinal čestita božićnom premijeru u Saboru 23. 12. 2011. na govoru i izboru za predsjednika VRH-a.

Kaptolski recesijski strahovi i ufanja

Pri raspravi o 'svađi' Kaptola i HDZ-a i povijesnom pomirenju 'grimiznih' s 'crvenima' nikako ne treba ispustiti iz vida i pragmatične političke interese 'crvenih' i podjednako važne egzistencijalne interese, pa i strahove 'grimiznih'.

Naime, velika europska i hrvatska dužnička kriza, teška ekonomska recesija i prijeteća depresija – ekonomska i ljudska - uvelike mijenjaju odnose europskih 'katoličkih' država prema Vladinim najavama 'bolnih (proračunskih) rezova'.

Da više nema proračunski nedodirljivih, pokazuje najnovija javna i politička rasprava u Italiji o tomu treba li ili ne oporezovati vatikansku imovinu koja nema usko religijsku svrhu, pa i prihode.

Iako je novi talijanski premijer Mario Monti više puta javno izjavio kako u paketu mjera proračunske štednje nazvanih 'Spas za Italiju' zasad nije razmatrano pitanje oporezivanja nekretnina u vlasništvu Crkve, njegov ministar za suradnju i integracije Andrea Riccardi - profesor na rimskom sveučilištu Roma Tre te utemeljitelj i predsjednik kršćanske zajednice sv. Egidija - izrazio je mišljenje kako bi i Crkva trebala plaćati porez na nekretnine. Njegova izjava dobila je veliki publicitet u Italiji, Vatikanu, ali i u Europi, jer je KZ sv. Egidija produžena ruka vatikanske diplomacije.

Malo je vjerojatno da do Kaptola nisu dospjele vijesti o oporezivanju crkvene imovine, a najave nove 'crvene' vlasti o 'bolnim rezovima' i proračunskoj 'dijeti' učinile su aktualnom nagađanja o mogućoj ili čak nužnoj reviziji ugovora naše zemlje sa Svetom Stolicom. Prvi bi na reviziju mogao stići Ugovor o gospodarskim pitanjima potpisan 1998.

Naime, u 15. članku tog ugovora stoji: 'Ako bilo koja od visokih ugovornih strana bude smatrala da su se bitno promijenile prilike u kojima je sklopljen ovaj Ugovor, tako da ga treba mijenjati, započet će pregovore o njegovoj prilagodbi novim okolnostima'.

Agnosticizam

Agnosticizam (od grč. ἀγνωστός = nespoznatljiv) filozofsko je, idealističko učenje, koje poriče mogućnost spoznaje objektivno postojećeg svijeta. Agnosticizam za razliku od ateizma ne kaže da Boga ili Smisla nema, već da on možda i postoji, ali ga na ovom stupnju razvoja ne možemo dokučiti. Agnosticizam je negdje na pola puta između deizma i ateizma: s jedne strane nije opterećen vjerskim dogmama, a s druge strane nije ograničen isključivošću ateizma jer dopušta mogućnost da ipak postoji neki viši entitet nego što je to čovjek. Zbog gore navedenoga smatra se glavnim takmacem deizma i ateizma.

Pojam je uveo Thomas Henry Huxley 1869. u značenju 'ne znati ništa' o nekom nerješivom problemu. Pojam je kasnije poprimio značenje 'nemoguće spoznaje'. Spoznati se mogu samo podatci neposrednog iskustva, ali ne i metafizička stvarnost (npr. bitak stvari, besmrtnost duše, moralni zakoni, opstojnost Božja...). Pojam je sličan, ali i različit od skepticizma, naime agnosticizam je više "odustajanje od" nego negacija mogućnosti spoznaje, kao kod skepticizma.

Hrvatsko dužničko ropstvo i teška ekonomska recesija zasigurno su te 'bitno promijenjene prilike' koje mogu VRH potaknuti na početak pregovora o 'prilagodbi (ugovora, pa i državnih obveza prema Crkvi) novim okolnostima'.

Skeptični promatrači koji vjeruju kako u kaptolskoj politici prema državi i vlasti interesi i prevladava puka pragmatična ekonomska računica, mogu sada tvrditi kako je neočekivana, velika 'ljubav na prvu riječ' između crvenog Gradeca/Pantovčaka i grimiznog Kaptola zapravo 'ljubav' iz interesa.

Napokon pravi: crven-bijeli-plavi i grimizni Božić!

Možda je doista tako. Međutim, čak i ako je strah od poreza na crkvene nekretnine ili bojazan od smanjenih proračunskih beriva, razlog okončanju otvorenog i hladnog rata između crvene svjetovne i grimizne crkvene vlasti u Hrvata, ni to nije loša vijest.

Naime, ako bude sreće, 65-godišnje više i manje traumatično i tragično nasljeđe odnosa 'lijeve' države (komunističke, titoističke) prema svećenstvu, vjeri i vjernicima, napokon ćemo moći prepustiti povijesti i povjesničarima. Zasluga za to zasigurno pripada 'crvenom trijumviratu' Josipović-Šprem-Milanović, ali i kardinalu Josipu Bozaniću i crkvenom vrhovništvu.

Idealni Božić u Hrvata u perspektivi bi trebao imati boje trobojnice: boje ljubavi, strasti, radosti, prkosa i pobune (crvene), čistoće, mira i snijega (metafora o bijelom Božiću) i modro-plave (boje koja simbolizira istinu, vjernost, plemenitost, ali i boju neba, Neba i našega prelijepoga mora).

Što se pak vjere i nevjere tiče, misli o tome posudit ću ovdje od velikog pisca Milana Kundere, jer ih sam ne mogu bolje Božićosmisliti: 'U modernim vremenima nevjerovanje prestaje biti prkosom i izazovom, a vjera gubi svoju misionarsku sigurnost ili prijašnju isključivost. Staljinistički (mi bismo mogli kazati: titoistički) šok odigrao je odlučujuću ulogu u toj evoluciji. Nastojeći izbrisati svako kršćansko pamćenje, otkrio je da svi mi, vjernici i nevjernici, bogohulnici i bogomoljci, pripadamo istoj kulturi ukorijenjenoj u kršćansku prošlost bez koje bismo bili sjene lišene sadržaja, brbljivci bez rječnika, duhovni apatridi.

Odgojen sam kao ateist i dobro sam se u tome snalazio sve do dana kada sam, u najcrnjim godinama komunizma, vidio kako se ponižavaju kršćani. Izazovni i razigrani ateizam moje prve mladosti nestao je odjednom poput mladenačke ludorije. Shvatio sam svoje prijatelje vjernike i ponesen solidarnošću i osjećajem pratio sam ih ponekad na misu. Radeći to, nisam se uvjerio da postoji Bog kao biće koje upravlja našom sudbinom. Pa ipak, što ja znam? A oni, jesu li oni znali? Jesu li bili sigurni u svoju sigurnost? Sjedio sam u crkvi s čudnim i ugodnim osjećajem da su moja nevjera i njihova vjera neobično bliske.' (Iznevjerene oporuke, NZMH, 1998., st. 13-14)

Tri crvena hrvatska 'kralja' napokon su se naklonili pred jaslicama u zagrebačkoj prvostolnici

Spontane riječi o Božiću, Dobru, miru, ljubavi, jedinstvu, pravednosti, solidarnosti, nadi, razumijevanju i uzajamnom povjerenju koje su na Kaptolu na sam Božić 2011. izrekle „crvene" državne velmože i njihov 'grimizni' domaćin, pokazale su da je Kundera bio u pravu kad je tvrdio da su njegova nevjera i vjera njegovih prijatelja 'neobično bliske'.

Crvena boja napokon je i na Kaptolu boja ljubavi prema čovjeku i prema Domovini. Po tome trebamo pamtiti Božić 2011.

Dr. Slaven Letica
Hrvatski list

 

Hrvatski tjednik

Ned, 25-10-2020, 05:50:45

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 678 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.