Dno dna
ili
kad svrake cvrkuću

Ima san običaj – još uvik ga imam, ali puno, puno riđe ga duperan, jer mi svaki dan, malo je reć svaki dan!, često i svaku uru, izgleda sve besmisleniji, premda spada u područje pametni zapisuju, a… itd., dakle, ima san naviku da kad ništo razumno, glupo oli posebno glupo čujen, vidin ili pročitan, da to na komadić karte pribilježin, da mi ne bi uteklo, ako bi mi kasnije eventualno, jednoga dana, palo na pamet da to šire obradin, obogatin i začinin na svoj način u obliku kraće štorije. Te su mi dvi tri riči ili rečenice služile ka oslonac, kolac ili taklja za učvršćivanje eventualnoga kasnijega širega priloga o temi sažetoj na komadiću karte u nekoliko riječi ili rečenica. Jer, nije lako priču, pa i najmanju, sabit u dvi rečenice.

Pravo da van kažen nije mi jasno zašto mi je nakon dugoga vrimena palo na pamet da bacin očadu na te moje, ni sam ne znan kako, spašene komadiće karte s rečenin takljan.

Vjerojatno je razlog u ovomu šta ću van sad ispripovidit. Prođen prije koji dan kraj poznatoga kafića i čujen iznutra: ljudi moji, ovo je dno dna! Tija san uć i popit žmul bevande, ali kad san čuja navedeni citat, zaključija san da sigurno ne bi moga izbjeć šankersku političku raspravu, pa san se povuka i produžija…

… i stiga do drugoga kafića di me, kad san otvorija vrata, dočekalo: svitu moj, dotakli smo samo dno dna!

Šta san nakon toga moga nego poć doma i tamo popit oni žmul koji vanka nisan popija. Čekaj malo, pa ti si na komadiću karte i sam napisa ništo u vezi s dnom dna, sitin se. I od prve nađen oni snopić papirića povezanih spajalicom, a ispod spajalice na prvomu po redu papiriću piše: bilo bi zgodno temu dno dna proširiti i obilatije obradit. Di god se makneš, samo to čuješ.

Ali meni se to više niti proširuje niti obrađuje. Prošlo me. A vi, ako van se to obrađuje, slobodno, može u kafiću, a može i motikon ili mašklinon u zaboju, uz prikladnu domaću beštimiju.

svraka

Da provjerin malo i ostale zapise. Šta je ovo!? Kad svrake cvrkuću, čitan, uz dodatak: 27. travnja 2021. godine, u 13.35 na HTV-u gledao australski dokumentarni film Duboka plima u kojem cijenjene gospođe lektorica i prevoditeljica kažu da svrake cvrkuću. Ja još nisam imao sriću slušat svrake kako cvrkuću, pa im zavidim; možda bih ipak morao obnoviti praćenje saborskih rasprava. Mea culpa.

Ajmo dalje, treći komad karte. Opet neki jezični stručnjak ili stručnjakinja. Zapravo dva jezična i odgojno-obrazovna priloga. Prvi slučaj: Sveta Carmen čitam u teletekstu emisije o otoku Ibizi (HTV, 17.05.2021 u 15.00). U katoličkom kalendaru nikako da pronađen tu sveticu, ali Gospu od Karmela pronalazim. Zbilja je vrime da i u škole uvedemo građanski odgoj kad smo ga već uveli na državnoj televiziji.

Nova natuknica i opet jezik. U Hrvatskom enciklopedijskom rječniku čitam: Bevanda = vino primorskog područja kojemu se itd… Dakle, bevanda je naziv za vino ka pošip, postup, plavac, babić, graševina, u jednu rič, bevanda je poznata sorta vina… Nije red da se mišan u rad sedam uglednih autora i više od dvadeset stručnih suradnika, pa priču neću širit.

Šta je ovo? Baš me zanima zašto san u iduću natuknicu doveja ovce? Najbolje da sve pročitan pa sami prosudite ima li smisla širit ovu priču: Vi ste najrašireniji znak pod kapon nebeskon. Zašto vas je baš pod ovin našin suncem (usprkos oskudici) tako puno, to ni sam vrag ne zna. Možda zato šta van je to sunce dobar dio godine blagonaklono pa van nije zima ni kad vas ostrigu. Zapravo, usprkos vrućini i ladnoći, toliko je blago da i ne znate kad ste ostrižene, a kad imate vunu na sebi. Valjda zato nikomu nije vuna kad vas striže…

Nisan siguran, ali ovo je možda niko tražija da obradin hororskopski znak. Ne znan bi li tribalo šta dodat, prosudite sami, ja mislin da ne bi.

Na što je ovi čovik gubija vrime! možete pomislit, ako ste ovo počeli čitat pa stigli do ovoga retka. To se koji put i ja pitan, ali ako ste već stigli dovle, odite do kraja pa onda donesite konstruktivne zaključke, onakve na kakve smo sedamdesetak godina bili navikavani.

A sad bi tija dat rič značenju riči. Vaša poštovanosti, vaša uvaženosti, vaša uzvišenosti, gospodine prvi ministre, gospodine drugi, treći ministre, gospodine tajniče, uvaženi kolega zastupniče (to po prilici tako izgleda) sad je točno deset uri… počinje uvaženi zastupnik N. N.. Nakon vrlo plodnog izlaganja poštovanog zastupnika N. N. za riječ se javlja kontra-poštovani zastupnik i kaže: ”Uvaženi kolega povrijedio je poslovnik član (sami izaberite broj), sad nije deset sati, sad je deset i pet minuta! Na to ga, ugodnim mezzosopranom, najčešće, prekida oniži gospodin okružen s dva druga uvažena i mučaljiva gospodina i kaže: ovo, vaša poštovanosti nije bila povreda poslovnika, ovo je bila replika i primoran sam dati vam opomenu… Nerijetko cijela stvar zna stići i do crvenog kartona što poštovanom kontra-poštovaniku dopušta da ode u saborski kafić i na miru popije kavu.

To su ranije zvali ispravak točnoga navoda, ako se ne varan, ali ovo novo rješenje je puno kvalitetnije.

Gospe moja, na što sam ja zna gubit ovo malo vrimena šta mi je ostalo u aktualnom formatu!

Moran van ispričat još dvi-tri stvari pa ću onda začepit – ne demejanu nego pravo barilo.

Najprije ništo šta govori da još od 2012. godine, koja je za me bila prijelomna, a ne prijestupna, u širokomu luku zaobilazim, s maskom ili začepljenog nosa, sve tzv. novinske kioske. Ipak je najvažnije sačuvat kakve-takve ostatke mentalnoga zdravlja. Te san godine, naime, u jednom od medija koji se zove ”veži tovara di ti gazda kaže”, pročita da je umrla Wislawa Szymborska, velika poljska pjesnikinja koja je 1996. godine dobila Nobelovu nagradu za književnost. U prigodnom osvrtu, njezina prevoditeljica, čini mi se, citirala je riječi nagrađene književnice koje san odma zapisa: ”Nema gore raskalašenosti od mišljenja. Onima koji misle ništa nije sveto.”

Nije bitno kako san ja to pročita. Bitno je da je to naša zemaljska vlada pravilno interpretirala. A ona, ka članica široke europske pučke, zna se kakve, koalicije i te kako osjeća da raskalašenost ”pokriva” gotovo svih sedam smrtnih grijeha. Pa tko imalo pametan može dopustit da mu voljeni narod srlja u pakao!

Kad san stiga dovle, skupija san sve papiriće, bacija ih najprije u koš pa odma vratija u ladicu zaključivši da bi se tu još moglo nać kvalitetnoga materijala. Onda san izaša vanka da uvatin malo zraka i naletija na nekadašnjega susida Matu. Kako si ti, kako san ja, razmjena uobičajeni informacija, ositija san da ga ništo kopka, ali da mu je teško reć šta. Pa ga pitan, šta je Mate, pari mi se da ništo nije u redu, a? Reći ću ti, ali obećaj da se nećeš smijat. Pa ozbiljni smo ljudi, Mate, odgovaran. Pogledaj ovoga moga pasa, počne. Lip je, šestan, drag, pametan, dobar, sluša, ne piša po kući, puno mi vridi, ali… i zastane. Šta ali?, ja ću. Vridi li on više od mene? Šta ti pada na pamet, Mate? Kakvo pitanje! Ako je kako ti kažeš, zašto je on čipiran, a ja još nisan? Jedva san se susprega da ne prasnen u smij, ali uspija san sačuvat ozbiljnost, pa ću: čitaš li tzv. tiskovine? Sve šta mi u kafiću padne u ruke, od prve do zadnje stranice, a ne samo osmrtnice. Otkad san bez posla, niman drugoga posla. Pratiš li saborske rasprave?, nastavin. Upalin tv pa šta naleti, saborska rasprava ili ljubav na selu, svejedno mi je. A informativne programe? Kad završi dnevnik na jednomu odma skačen na drugi program. I onu emisiju 1 na 0,01 koji put, ali tu ništa ne razumin…

Šta da mu rečen, kako da ga utješin i da mu objasnin da je zemaljska vlada postigla s njim, i s mnogima još, puno višu razinu od čipiranosti, da je cilu zemlju uspješno oslobodila od raskalašenosti i ostvarila gotovo potpunu zombiranost – najviši cilj svake čestite narodne vlasti.

Ništa ne kažeš?, zapita me sumnjičavo. Ne moraš se bojat, nisi sam, ne mogu reć da će bit lako, ali za prvu ruku ne bi bilo loše kad bi baren upola smanjio aktivnosti koje si nabrojio. I više pažnje posvetija svomu pasu. Kažeš da je dobar, pametan, šestan, razgovaraj s njim malo više. Vidićeš, njemu će bit puno drago, a ti ćeš se rekuperat. 

Ivo Klarić

P. S. Šira javnost još nije informirana, ali pouzdani izvori tvrde da su istraživači s našega najuglednijega znanstvenog instituta u suradnji sa svojim stranim kolegama na dnu hrvatskoga dna otkrili zanimljivu rupu koja se prilično brzo širi. Radi daljnjega longitudinalnoga istraživanja i rješavanja nastaloga problema, zatražili su financijsku potporu za slične nepogode mjerodavnih državnih institucija. I, na žalost, ustanovili da su obje navedene institucije već propale kroz otkrivenu rupu. Sad očekuju odgovor na molbu upućenu za slična pitanja nimalo zainteresiranim europskim fondovima.       

Uto, 16-08-2022, 15:55:10

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2022 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.