Most dugina luka
(priča za djecu)

Na kraju knjige zamolili smo vrapca Tvrtka da i on ispriča jednu priču za djecu. Evo, upravo ovu priču ispričao vam je osobno vrabac Tvrtko

U jednom Kraljevstvu živjeli i vladali kralj Stjepan i kraljica Katarina. Bili su dobri vladari i narod ih je volio, ali nisu mogli imati djece pa se za pomoć obratili Dobroj vili. Dobra vila je obećala da će im se uskoro roditi dvije prekrasne kćeri blizanke. Kraljevski par bio je presretan. To dočula Zla vila i nabacila je kletvu da će se sestre, kad odrastu, posvađati jer će se obje zaljubiti u istog mladića.

Ubrzo se rodile dvije prekrasne curice. Premda su bile različite, svaka je na svoj način bila prelijepa. Presretni roditelji jednoj dadoše ime Croatia, a drugoj Bihatia. I zbilja, kad su odrasle u prelijepe djevojke zaljube se u istog mladića, princa koji je živio na bogatom otoku.

Princ je za svoju buduću družicu izabrao princezu Croatiju i najavio svoj dolazak u Kraljevstvo da je zaprosi. Princeza Bihatia, silno ljubomorna, obrati se za pomoć Zloj vili, i ova baci kletvu da mladić sa svog otoka može doći prositi ruku princeze Croatije samo ako dođe preko dugina luka kao mosta koji će otok povezati s kopnom.

Padale su kiše, pojavljivale se brojne duge, ali ni jedna nije kao most spajala kopno – otok. Princ i Princeza bili su očajni, pa se obratili Dobroj vili za pomoć, i Dobra vila rekla im je da sagrade most kopno – otok.

Kad je princeza Croatia počela graditi most, njezina sestra obrati se Zloj vili za pomoć. Zla vila dala joj je savjet da svaki put traži od sestre da gradi sve viši i viši most, jer njezini brodovi ne će moći proći ispod niskog mosta. I kad je most zamišljen da bude visok kao dugin luk, Croatijina sestra Bihatija tražila je da bude još viši.

Na to se sestra Croatia naljutila i naredila da se otpočne s gradnjom mosta koji bi izgledao kao dugin luk. I most je sagrađen, doista je izgledao kao dugin luk. Visok, veličanstven, pravi dugin luk. I sada su se Princ i Princeza ponadali da će preko tog mosta Princ moći doći zaprositi princezu Croatiju. Ali se prevarili. Kad bi Princ u svečanoj kočiji pokušao prijeći most, nešto nevidljivo uvijek bi ga zaustavilo. Ponovno se princeza Croatia obratila Dobroj vili za savjet. Dobra vila došla je pogledati most i bila zadivljena njegovim izgledom, ali je rekla da duga kad se pojavi nije jednobojna poput mosta, nego da ima punu paletu boja. Savjetovala je princezi Croatiji da most ukrasi cvijećem.

Princezi se svidjela njezina ideja. I dugo je vremena razmišljala kakvim cvijećem uresiti most da bi što više sličio duginu luku. I nakon pomnog razmišljanja odlučila se za bugenvilije koje cvjetaju gotovo preko cijele godine. Zasadila je nekoliko tisuća stabljika bugenvilije s obje strane mosta, svih mogućih boja kojih je pronašla; i crvenih, bijelih, žutih, plavkastih, ljubičastih, a s njihovim zelenim lisjem doista je izgledalo da imaju u sebi sve boje duge. Doskora je sav most rascvjetao u prekrasnim duginim bojama.

Svjetla se lomila na obješenim granama bugenvilija prekrcanim cvjetovima svih mogućih boja, koje su prekrivale cijeli most viseći duboko prema vodi, ukrasila je čak i njegove nosive stupove koji su se dizali visoko, preliveni sunčanim zrakama i sve se zrcalilo u kristalnoj plavoj morskoj vodi. Refleks mosta u vodi izgledalo je kao da ima još jedan isti podmorski most izokrenut naopačke.

Nahrupio je silan narod da vidi to novo svjetsko čudo. Most je svima izgledao kao pravi dugin luk.

Premda se i princezi Bihatiji most dopao, bojala se da će ovaj put Princ preko mosta prijeći radi prosidbe njezine sestre, pa se ponovno obratila Zloj vili. Kad je Zla vila ugledala most i sama se zadivila toj čudesnoj ljepoti – kazala je Bihatiji da je zbog te neizrecive ljepote nemoćna izreći novu kletvu koja bi spriječila prelazak Princa, ali da za to može izreći drugu kletvu – da mladići i djevojke koji se kane vjenčati ne će biti sretni u braku ako prije toga ne prijeđu preko mosta – koji je narod spontano već prozvao – Most dugina luka.

Princ je svečano prešao preko Mosta dugina luka i zaprosio princezu Croatiju. Nakon toga nahrupili su brojni prosci i tražili ruku princeze Bihatije. I svi su bili sretni.

Kralj Stjepan izdao je naredbu da se u njegovu Kraljevstvu mladenci ne smiju vjenčati ako prethodno ne prijeđu preko – Mosta dugina luka jer je želio da svi njegovi podanici budu sretni.

A most je, iz godine u godinu, iz stoljeća u stoljeće, bivao sve ljepši i sve rascvjetaniji. Nekoliko stotina godina poslije most je upisan u UNESCO-ov registar, kao jedno od najvećih i najljepših svjetskih čuda. Kolone turista i dan danas obilaze most i dive se njegovoj neizrecivoj cvjetnoj ljepoti.
I sva djeca svijeta željela bi, ako već ne mogu imati takav most u svojoj zemlji, barem jednom u životu prijeći preko – Mosta dugina luka.

(Priča je preuzeta iz neobjavljene knjige – Mile Prpa: Vrabac Tvrtko i federacija ptica d.o.o.)

Djeca koja su pročitala ovu priču predlažu Komisiji za imenovanje Pelješkog mosta da Pelješki most dobije ime po ovoj priči kao MOST DUGINA LUKA.

Zato, poslušajte glas djece jer on proizlazi iz njihova srca:

Poštujući djecu, poštujete izvor života.
Zapamtite, nikada ne znate kakva se snaga krije
u nekom djetetu, zato ga ne ometajte da se razvije.
S velikim poštovanjem gledam svako malo dijete,
jer ne znam kakva se u njemu krije budućnost.
Iz male sjemenke izrasta i divovsko stablo.

Mile Prpa