U petak 11. travnja 2025. održan je u Društvu hrvatskih književnika u Zagrebu, u okviru 34. svečanosti Pasionske baštine, tradicionalni susret Lirika Velikog petka tijekom kojega su čitane izabrane pjesme dvanaestero pjesnika – Antona Tamaruta, Alke Pintarić, Tomislava Marijana Bilosnića, Ante Stamaća, Zvane Črnje, Ljerke Mikić, Adrijana Vuksanovića, Sonje Zubović, Mirka Ivanjeka, Tuge Tarle, Stanka Jerčića i Nikole Đuretića – sve nadahnute Kristovom mukom. Pjesme u izboru književnice Tuge Tarle prigodno objavljujemo u Velikom tjednu. (hkv)

4/12 SONJA ZUBOVIĆ

TIŠINOM VELIKOG PETKA

Tišinom
crkvenih zvona Velikog petka
odjekuje
bezglasna muka
Kristova raspeća.

Ustukne opet
savjest čovječja
pred licem Neba.

Muka otkupitelja
nesaglediva riječima
i neizreciva ljubav Božja,
ljubav Božja,
ljubav Božja…

I DANAS SE PITAMO

i danas se pitamo
što se promijenilo
od biblijskih vremena
i danas se pitamo kako
pravednike razapinju,
i danas se pitamo kako
Barabe oslobađaju,
i danas se pitamo kako
sude Poncije Pilati
i danas se pitamo kako
gomila gleda, ruga se, viče
i danas se pitamo kako
je moguće da
nisu razumjeli što su činili.
I danas se pitamo kako
je velik oprost Božji.

PRED MUKOM RASPEĆA

Nijemi pred mukom raspeća
prostor između nas ispunja
bolni spomen i mrtva zvona.

Ispod vjeđa prigrlim se molitvi,
izviruju slike glasne gomile,
otisci Veronikina rupca,
Šimunove ruke,
križa i raspetoga Isusa.
Potresene nestaju riječi
bolni spomen i mrtva zvona,
ispred crkve utješi me
poneki cvrkut ptičica,
buđenje prirode i
vjera u vječnost života.

5/12 ALKA PINTARIĆ

PUT KRIŽA

Četvrta postaja ‒ ISUS SUSREĆE SVOJU SVETU MAJKU

Išli su, išli plačuć’...
Evo... dolazi...
Dva trzaja, dva pogleda, dvije šutnje
Dva uzvika u dubini duše… Sine! ... Majko! ...
Razočarao sam, odlazim prezren… ismijan
Teško je, najteže razočarati majku
A majka
iz sjećanja dječačkih, vadi uspomene
Cipelice prvih koraka
Košuljicu smijehom natopljenu
Pramen kose toliko milovan
Oči duboko plave, ljubljene, uronjene u Vječnost
Dio njezina bića neočekivano od nje otrgnut.
I dalje šutnja… pogledi nijemi sve govore
Bol neopisiva razlijeva se putom
sve do vrha Golgote,
i šutljivi krik prihvaćanja
Volja Očeva mora se ispuniti…
Samo dva bića znat će je danas prigrliti
Bez opiranja, bez ispuštena glasa, čak ni suze…
Sin i Majka
Izgubljeni i nađeni jednom zauvijek
A mi…?
Jesmo li nježna majka odbačena sina
koja sve prihvaća, sve prašta…
Il’ smo srca kamena bez sućuti za druga svog
Prihvaćamo li teret razočaranja bez bijesa,
bez mržnje, bez jada i ruku krvavih moćnom vjerom
u Dobro
Razumijemo li Volju Očevu za spas svijeta
Ili je razapinjemo zajedno s njegovim Sinom…
Teška pitanja za naše nepravdom izmrcvarene duše.
Razmišljat ćemo putem jesmo li
izgubljeni ili nađeni.

6/12 STANKO JERČIĆ

KRIŽ NAMA SADA

Pisano je: proklet tko na drvu visi
Najstrašnija sudba bje: Ad crucem ibis!
Sada Križ taj posta ures svakoj misi,
Od njegova ploda novi čovjek živi.

Buduć' su mu uda prikovana drvu,
U smrtni čas Kristu klonu samo glava,
A sada po Njemu, s Njime i u Njemu
Spašeni rod ljudski navijek uskrsava.

Razbojnik po Križu do u raj zaluta
Križ je sada svima putokaz kraj puta;
Istini, Životu samo taj Put vodi,

Za Boga nas Isus Križem oslobodi.
Čuvajmo u srcu ovaj Kristov Znamen:
Zdravo, Križu sveti, spas nam budi. Amen!

_____________

Povezano - Lirika Velikog petka uz stihove dvanaestero pjesnika