Ivo Lendić

(1908. – 1982.)

BOŽIĆNA ZVONA U MRAKU

Šume li to noćas vjetrovi puni mutno-bijele magle
ili su to silni lepeti bezbroj krila u zraku?
O, kako bijeli putovi, dugi, dugi putovi u daljinu nagle!
O, kako su se razvonila zvona, razvonila zvona u mraku!

Njiše li se to neka zaboravljena tuga crna kao podzemno more?
Njiše li to Božja ruka svijet kao zipku u ponoćnom sumraku?
O, kako šume vjetrovi! Kao da se oluje s gromovima na obzorju bore!
O, kako su se razvonila zvona, razvonila zvona u mraku!

Svijetle noćas putovi sred svoga noćnoga bijega,
da olakšaju hod do doma i posljednjem bosjaku.
O, kako se bijeli kroz mrak čisti snijeg na vrhu brijega!
O, kako se njišu, o, kako zvone silno i dugo zvona u mraku!

Šume li to noćas planinski vjetrovi puni mutne magle,
ili su to lepeti neznanih krila u zraku?
O, kako misli bole! Kako brzo nastaju, kako nestaju, kako nagle!
O, kako su se razvonila zvona, razvonila zvona u mraku!

1936.

Ivo Kozarčanin

(1911. – 1941)

BOŽIĆNA SLUTNJA

Ko je to, mati, večeras o prozor kucnuo tako
tiho i svileno meko,
ko da je – dobar i mio – u našu sobicu malu
u goste došao neko?

I zašto turobno tako pjevaju mekana zvona,
kakvu to ariju tuže?
Putnik je neki ljubazni u ovu božićnu večer
donio smrznute ruže.

Osjećam sve više kako mi drhtavo grči se srce
ko uplašeno ptiče,
i sve polako, polako – kao da se boji doći –
prastara poema niče.

O, to je ona božićna presveta, predobra večer,
kad sobe mirišu medom,
kada su ulice meke, kada je sve kao bajka;
o Bogu s kosom sijedom.

Uvire, uvire u me saneno blaženstvo neko,
ko mi to donese sreću?
Pucketa intimno vatra, plamsaju plameni plavi,
sjene po zidu šeću.

Slutim: zanosne to su iz davnog djetinjstva sjene,
pune radosne sjete.
Zašto sam večeras, mati, nujan i veseo tako
kao maleno dijete?

Poći ću u noć kasnu – kroz ćilim mekanih ulica –
dok pada plašljivi snijeg,
da navrh jablana golog, što noći beskrajno šuti,
bijeli izvjesim stijeg.

No ko to kuca, kuca svu večer o smrznut prozor
tako svileno i meko,
zar je zaista večeras u našu sobicu malu
u goste došao neko?

1930./1931.

Stanko Dominić

(1917. – 1980.)

BOŽIĆNA MOLITVA RADOSTI I DOŠAŠĆA

Kroz nanose snijega i leda,
Božiću mali, nek svuda Tvoje nas srce grije,
U predgrađu, selu, svagdje gdje bolest i bijeda
U neznanom trpljenju bdije.

Nek barem ovog Tvog dana
U ognjištu hladnu topla vatra zatinja
I cakleć zablista osrebrena grana
Posutog inja.

Još toliko ima uzdaha, šutnje što pati,
Al danas ih stišaj Ti, što se rodi u slami.
Nek radost i ljubav Tvoja se svrati
I budi svjetlo svima u tami.

1968.

Rajmund Kupareo

(1914. – 1996.)

BOŽIĆ

Svake Svete Noći On dođe k'o dijete
I legne u jasle na bijelom oltaru,
A kad ga kroz crkvu o ponoći nose,
Rado gleda bake kako suze taru.

Veselo se smješka kad mu ljube noge
(One što na križu bjehu popljuvane),
On, zacijelo, znade tlapnju naše djece,
Da poljubac majčin liječi srca rane.

U jaslama drži ruke raširene
Kao da mu dušu želja mori neka,
Kao da bi htio da Ga netko digne,
Kao da povratak još nečiji čeka.

O, te drage ruke, ruke raširene,
Na zagrljaj sveti svaku dušu sile.
Niti jedan čas se sklopit' nisu htjele,
Pa ni onda kad su žute, mrtve bile.

Nepomičan tako leži kroz dva tjedna,
A narodi k Njemu sa svih strana stižu.
O, zašto On uvijek nepomičan leži
U jaslama, na oltaru i na križu?

1938.

Izidor Poljak

(1883. – 1924.)

U SVETOJ NOĆI

U svetoj noći svakoj ko pred v'jeke davne
Bog pušta pr'jesto svoj
I silazi s nebesa na lik čeda svog
Uz anđeoski poj.

Pa prođe zemljom c'jelom s kraja na kraj sv'jeta
I u svak uđe stan:
U puste izbe b'jednih, a i u dvor carski
Sav zlat i prekrasan.

I gdjegod vjerne nađe, svakom cjelov dade
Ko zv'jezda čist i svet,
U noći tako badnjoj kao d'jete l'jepo
Krist prođe čitav sv'jet.

A kome cjelov tisne, duša mu se strese
Od tajnog milja sva
I srcem drhtne nešto velebno i slatko,
Od sreće lice sja.

U svetoj noći s mog se lica suza truni
Ko dragi alem čist,
Što ljudstvo ne zna c'jelo, čime cjelov rodi,
Što podaje ga Krist.

1908.

(Hrvatska božićna lirika od Kranjčevića do danas, antologija; Božidar Petrač, Naklada Jurčić d.o.o., Zagreb, 2000.)