Božidar Brezinščak Bagola

(1947.)

NA BLAGDAN VELIKE GOSPE

slavim te
djevo mira i utjehe
majko moja diljem hrvatske
slavim te u svetištima izvan nje
a najodanije na brijegu
majke božje taborske
ponad rijeke sutle

Dragutin Domjanić

(1875. – 1933.)

SPOMEN NA MARIJU BISTRICU

Noć je vre, noć, Majka Božja.
Pri tebi molitvah ni čuti,
A vani med poljih se puti
Doma sad pašćiju spati,
Noć je vre, noć, Majka Božja.

Ali mi dva smo zdavna poznati
Čez leta i žalosti vse.
I če Ti i kesno dohajam,
Posluhnut me hoćeš, kaj ne?!
Ja tak bum Ti s tiha govoril,
Da moreš me čut samo Ti,
Da sinek se Tvoj ne zbudi,
Koj v zlatu i svili spi.

Zlo su Ti ljudi napravili,
Kojim si v pomoći bila,
Kad su ih vsi vre ostavili.
Kojim si suze brisala
I žalost živlenja skrila,
I v dušu veselja dala.
Kojim kak mati si bila,
Sunčeca dela pred vrata,
I najgorše grešnike čuvala.
Ti, koja si ljudem alduvala,
Kaj ti je dragše, neg svet,
Neg zlata nebeskoga roža:
Sineka svojega dragoga,
Žalosna, Ti, Majka Božja!

A ljudi su, Tebe pozabili
I Sina na križ su Ti pribili
I jošče po cirkvah i stanjih,
Po varoših i križanjih
Na križ Ga pribijaju zmirom.
Zlo su Ti ljudi napravili,
Koji od Tebe živiju
I mirno pod Tvojom dobrotom
Vu senci od cirkve spiju.

_____________

I v cvetju su Tvoji oltari,
Vre novi Te prosiju dari,
Da moliš za našu bogčiju,
Za betege, kaj nas boliju,
Za grehe teške kak megle,
Kaj v zrele su strni se legle.
Da sunca v živlenje nam daš,
Ti, koja si lepša, neg sunce,
Neg zlata Božja roža,
Ti, koja nit sence nemaš,
Ti, čista, Ti, Majka Božja!

Noć je sad pak, Majka Božja,
Noć v mojem srcu i v lugu,
Pak sem Ti tu, kak i negda,
Svoju sad tužim Ti tugu.
Hoćeš mi v srce pogledat?
Toplo, kak znaš samo Ti?
Tebi bi štel ja povedat,
Kaj se nigdar ne veli,
Kaj me vre zdavna boli,
Da bi i želel poginut.
Morti bu mene Ti milo,
Pak vračtva – ili mira mi daš.
– Ja bi tak rad se počinut.
Noć je vre, noć, Majka Božja.

Vesna Zovko

(1967.)

MEĐUGORJE

Za sva slova.
Od slova do slova.
Do riječi od koje se smiješ.
Od koje dršćeš.
Kao površina jezera u oku
Vlažnom od rastanka.
Kao svitanje uz Brdo
priljubljeno.
Kao trag od duše. U duši.
Tvojoj.
I mojoj.
Kao Marija dok te
Polumrtvog
Ljubi.
I plače od
Moje bezglasne,
Besplačne,
Od moje
Prestisnute,
Pretjelesne,
Pretužno vječne
Molitve.
Za još jedan dan neba
U tvoje oči.
Zrcala
Zrcalima...

24. kolovoza 1992.

Miljenko Stojić

(1960.)

GOSPIN DOLAZAK

Klečali smo svi zajedno u klupama,
a onda su oni, vidioci, istupili naprijed.

Tišina je bila, puna kao šipak zrna,
njihove su se usne živo micale,
radost ih je obasjavala poput ljepote,
netko im je došao u goste, drag i mio.

Ja ništa tog popodneva vidio nisam,
tek sam svoje srce lomio tišinom i mirom,
oblikovavao sam ga u uvjerenje i znamen:
Gospa je tu, a ja mogu biti ako hoću.

Vani je bilo puno ljudi, puno životnih priča,
osjećao sam da ih Gospa sve nježno grli rukama,
znao sam to po titrajima svoga malenoga srca.

Jeronim Korner

(1909. – 1976.)

ZDRAVO MARIJO

Zdravo Marijo, milosti puna,
neka Tvoje milosrđe živi!
Ti dragaš krotko mekana runa,
blagoslov daješ polju i njivi.

Kad ranim jutrom o prvoj rosi
izađem vedar na livadu meku,
ja vidim spomen stopa ti bosi',
i čujem tihe molitve jeku.

I osjećam svuda: molitva draga
usana Tvojih blagoslov daje.
Njiše se cvijeće od milja blaga,
i sve se trave radošću sjaje.

I tada tiho ja slavim Krista,
hvalu Mu dajem za molitvu Tvoju.
Sretan sam tada, Marijo čista,
što u Tebi imam kraljicu svoju.

Pojem Ti pjesme s pticom na grani,
sa strukom cvijeća i četicom mravi,
i svi su moji sunčani dani
u Tvojem sjaju, u Tvojoj slavi.

I kličem sretan sa svemirom cijelim:
„Kraljice sveta, radosti sjajna,
ovij nas plaštem plavetnim, bijelim,
da Ljubav naša ostane trajna! ...“

(U SJENI TRANSCENDENCIJE, Antologija hrvatskoga duhovnoga pjesništva od Matoša do danas, II., izmijenjeno i dopunjeno izdanje; Neven Jurica, Božidar Petrač, Školska knjiga d.d., Zagreb, 1999.)