U petak 17. ožujka 2023. održan je u Društvu hrvatskih književnika u Zagrebu, u okviru 32. svečanosti Pasionske baštine, tradicionalni susret Lirika Velikog petka tijekom kojega su čitane izabrane pjesme triju pjesnikinja (Silvane Dragun, Vesne Ujević i Ivne Talaje) i četvorice pjesnika (Đure Vidmarovića, Drage Čondrića, Josipa Sanka Rabara i Mile Pešorde), sve nadahnute Kristovom mukom. Pjesme u izboru književnice Tuge Tarle prigodno objavljujemo u idućim danima. (hkv)

2/ VESNA UJEVIĆ

BEZ NASLOVA

Pa budući da djeca imaju zajedničku krv i meso, i sam on tako postade u tome sudionikom da smrću obeskrijepi onoga koji imaše moć smrti, to jest đavla, pa oslobodi one koji – od straha pred smrću – kroza sav život bijahu podložni ropstvu. (Heb 2, 14-15)

Otajstvo križa Kristova većina vjernika donekle razumije. Ali Isusova žrtva njime ne započinje. S vremena na vrijeme zamislim se nad otajstvom Utjelovljenja pokušavajući ga proniknuti.

Svemogući Bog bira potpunu nemoć samo radi čovjeka. Pokušavam pameću, maštom, osjećajima i svime što mi je na raspolaganju dokučiti neizmjerljivu udaljenost između toga dvoga, između božanske Svemoći i ljudske (i to dojenačke) nemoći. Pred tim činom ljubavi obznani se moja vlastita nemoć, neznatnost, siromaštvo, bijeda. Taj Isus, moj Bog i brat, „oplijenivši“ samoga sebe bira istu ništavnost.

Ne samo da bi preuzeo moj grijeh, pobijedio smrt i đavla začetnika smrti nego i zato da naučim koliku moć ima čovjek u kojem je obnovljena slika Božja.

Otajstvo Utjelovljenja podsjeća me na činjenicu da Isus za zemaljskog života nije crpio snagu iz božanskih resursa, nego onih ljudskih, prisutnih u svakom čovjeku koji je u suglasju s Bogom.

DI SI

di si
            Isuse
          mučiš ti

        kad mučiš
              u
   meni sve umukne
              i
        muči se
        moraš li
uvik mučat
kad mi je
     najveća muka

ODGAJANJE

          Teško je piti kalež koji daješ
                    Ponekad je tvrd
                       Tvoj govor
                 Bolno je kad lomiš
Divlje mladice
               Izrasle na stablu života
    Trpim dok me mijesiš i oblikuješ
                     Iz gline i gliba
                        Plačem
                     Zapitkujem
                       Jaučem
Ponekad i mrmljam
Opirem se i borim
Noć kroz koju me vodiš
Zbunjuje me
I hrani neizvjesnost
Ali kad se razdani
Vidim
Stablo koje si obrezao
Cvate