U petak 17. ožujka 2023. održan je u Društvu hrvatskih književnika u Zagrebu, u okviru 32. svečanosti Pasionske baštine, tradicionalni susret Lirika Velikog petka tijekom kojega su čitane izabrane pjesme triju pjesnikinja (Silvane Dragun, Vesne Ujević i Ivne Talaje) i četvorice pjesnika (Đure Vidmarovića, Drage Čondrića, Josipa Sanka Rabara i Mile Pešorde), sve nadahnute Kristovom mukom. Pjesme u izboru književnice Tuge Tarle prigodno objavljujemo u idućim danima. (hkv)

1/ ĐURO VIDMAROVIĆ

PRIJATELJU NA DAR

Serhiju Grabaru

Tebi koji si imao hrabrost pjesnički list
Uputiti Njemu što je tešku trpio muku,
I pogrdu svaku, premda bijaše čist
Od grijeha i zlih misli naših i ruku,

Djela naših ludih i onih što se sramotno nižu
Kao niska crna u dane predane đavlu na dar.
On Bog i čovjek divan završio je na križu
Kao lopov zadnji i prezreni strvinar.

Koliko toga želim Ti reći Prijatelju dragi
U noći duge kada se očajan budim,
Jer znadem da mi susjed o glavi radi,

Zato što živim časno, za blagom ne žudim,
A pogled bolesnog brata i crva koji puže,
cijenim i volim kao u vrtu najljepše ruže.

KRIVI ROG

Zemljo majko, ne jednom prokleše Te
Sinovi tvoji, u nevolji,
Dok su im pucali krvavi žuljevi,
A djeca kod kuće umirala od gladi.

Što je Gospodin stvorio, a Sotona srušio,
Obnoviti uvijek je teško,
Jer zlo je vladalo i množilo se,
Uzdizalo kao crna java.

Dušu nam opet gorčina prožima.
Teško je gledati sve što nam pokazuju:
Kratere i utrobu crnu bezdanu,
U koju nikada ne dopire svjetlo.

Drva bez lišća, a možda križevi,
Đavolska magla nad njima kruži,
Nestaje zraka od smoga i dima,
A nigdje zaklona nema.

Smiluj se, Bože, nad grješnim pukom,
I nad njom, Zemljom ovom dragom,
Da opet procvjeta kao u davnoj priči:
Umivena rosom i nježnim kišama.

Neka se nasmiješe svitanja nova!
Smiluj se, Bože, odagnaj tamu,
Put nam pokaži do svoga Krova.

Kijev, srpanj 1996.
Nakon posjeta gradu Krivi Rog