Daniel Načinović

(1952.)

ZNAK SVETOGA KRIŽA

Rukom ću taknuti čelo,
Srce
i oba ramena.

Svoj križ ću ponijeti svijetom:
Kristove ljubavi znamen.

U ime Oca
i Sina
i Duha Svetoga,

Amen.

Stjepan Lice

(1954.)

MOJ KRALJ

moj je kralj
rođen u pojati
i kroza sve svoje dane
nije imao kamo nasloniti glavu
kako bi me poučio
da mi svega vijeka
valja putovati

moj je kralj
dijelio život
s odbačenima i nedostojnima
kako bi me poučio
da prihvatim svakoga
jer je svatko dostojan
da ga sunce obasja
i da ga dažd blagoslovi

moj je kralj
prao noge
svojim podanicima
kako bi me poučio
da su kralj i podanici
pozvani da budu
ljubitelji jedni drugih

moj je kralj
poput razbojnika
bio razapet na križu
i umro na njemu
kako bi me poučio
da je uvijek moguće naći mostove
koji vode naprijed
ako se poruše svi mostovi za sobom

Blaženka Rudić

(1966.)

MOLITVA

Kada mi u molitvi sustanu usne
I kada klonu umorne ruke,
Kada zadnja svijetla točka na obzorju
U tamu noći zađe;
Budim, Isuse, tebe koji počivaš mirno
Na palubi moje krhke životne lađe.

O, ti znaš kako sam slaba,
Nevješta kormilu tome;
I kako plovidba sretna
Iziskuje puno muke.
Ja za to snage nemam,
I molim, Isuse, tebe;
Uzmi kormilo moje u svoje sigurne ruke.

I daj mi zrno vjere
Kad moja lađa kroz vode sumnja kreće
Da ti ćeš utihnuti vjetar,
Smirit oluju i more,
I moja malena lađa nikad potonuti neće.

Znaš da sam smiona često i volim avanture
Koje me možda vuku i kroz opasne vode.
Al vjeruj, Isuse, i tad ja cijelim bićem želim
Isploviti iz plićaka
Na beskrajno široko more,
U prostranstva slobode.
O, budi uvijek tu!

Možeš spavati mirno
Dok lađa sigurno velika jedra širi.
Al kad zapuše vjetar
Budi se, Isuse, tada,
I svojom sigurnom rukom
Valove života smiri.

Dražen Katunarić

(1954.)

PSALAM O HODANJU PO VODI

Tvoje noge klize po naborima valovlja
lagane i meke
kročio si između morskih gora
i nisi posrnuo ni za jednim valom
dubina dna nije te progutala
ni valovi te nisu prekrili hrptima svojim
more rasječeno umjesto tvojih tabana
o kako je to bilo hrabro i nježno,
moj neposrnuli Bože
nauči me cjelivati suze i lišće
ljubičasto i zračno tijelo
ti si sačuvao moje noge od pada
sad ih stavi na val
i ne daj im da potonu
ne daj da potonu.

Ivna Talaja

(1967.)

KRALJU KRALJEVA

idem s tobom
kroz šapat rose
kroz tajne mora
kroz srce pustinje

idem s tobom
kroz tunel boli
u ljeskanje radosti
u odaje vječnosti

idem s tobom
ujed smrti ništa mi ne može

(lipanj 1991)

(KRIST u hrvatskom pjesništvu od Jurja Šižgorića do naših dana: antologija duhovne poezije; izabrao i priredio Vladimir Lončarević, Verbum, Split, 2007.)