Ivan Horvat Hlebinski

JOŠ MALO, JEDINA NAŠA

Još malo,
još samo malo,
najdraže naše!
Daj da ti nježno obrišem suzu
s napaćena lica.
Žuđenu slobodu već vidim
što buja iz tisuću klica.

Crveno-bijelo-plavim stijegom
na pozdrav ti maše
i zanosno himnu ti pjeva
kao rađanju sunca orkestri ševa.

Još malo,
još samo malo,
jedina moja!
Blistavu stranicu novu
Učiteljica života o tebi već piše.

Mraznih aveti mraka u krilu tvome
nikada, nikada više.

Još malo,
još samo malo, mila!
Svijetla i radosna zbilja postaju snovi
što dugo, dugo si snila.

Nataša Ozimec Patafta

DOMOVINI 1992.

Novo ti jutro
Zemljo moja
sveljudskim bolom oplemenjena.
Sada
dok čovjek ispašta nečovjekom
nad sablasnim zgarištem
svjetlom si okrunjena.

Na ukletom križu
zavjet snova
zublju od iskona pamti.
Laka vam vječnost, Junaci,
to Vaša molitva plamti
u nijemosti krvavog blagoslova.

Vlatko Majić

JADRAN

ovdje sam rasut
kao tvoj stari grb
crven i bijel
pod zemljom

tvoja ravnica pokorna
osjeća oštri kamenjar
jer ovo malo MORE
zemlja je moja
i svaki val postaje harfa
i svaka stijena je stijeg

poput stabla lipe
urasta u me molitva
ta moćna glazba
porinuta duboko u nama
da vječno bruji
na vrhu naše šutnje
da šušti iz školjke
hrvatski drveni križ

Ivan Novački

HRVATSKO SLAVLJE

(uz Dan priznanja hrvatske suverenosti, 15. siječnja 1992.)

Umjesto slavlja palimo svijeće
Žrtvama platismo krunidbeni pir.
Zvona neka zvone na spomen svima
Što proliše krv za slobodu i mir.

Umjesto pjesme nek′ šapat se čuje
Nek′ svemir ispuni molitve glas.
Zvona neka zvone na spomen svima
Što Hrvatskoj našoj darovaše spas.

Umjesto pjesme ispružimo ruke
Otvorimo srca za novi nam dan.
Zvona nek′ zvone sa svih katedrala
Hrvatska slavi svoj ostvaren san.

Ljubica Kolarić-Dumić

NOVO JUTRO

Domovino moja,
Novo jutro je svanulo.
Noćni zvukovi
Još odzvanjaju prašnjavim cestama,
Pod dalekim koracima
Osvajača
Krivokletnika
Osvetnika.
Ali nebo je čisto u ovo praskozorje
Novo buđenje najavi,
Hrvatsko moja.
Neka zazvone sva zvona,
Porušeni zvonici
Opomena bit će krvniku.
Za jutarnju i večernju molitvu
Anđeo Gospodnji
U našim srcima će zvoniti.
Probudi zaspale trave
I ljiljan
Bjeline neka svijetli
Poslije dugoga mraka u novo jutro,
Domovino moja.

Stijepo Mijović-Kočan

GOTOVČEVO KOLO

Na radiju su objavili
nema više nikakve dileme
i to je konačno:
Hrvatska je od danas priznata
samostalna i suverena
sama sebi
država

Bez ikakve najave
odmah su pustili
u eter
Gotovčevo ''Kolo''
iz ''Ere s onoga svijeta''

Slušao sam ga stotinu puta
a kao da nisam nikada
sve je odjednom bilo novo
sve svečano

Uzdigoh se
sa svima
i s mrtvima i sa živima
i s budućima
uhvatih se u kolo
u naše

A sâm sam stajao
nasred razorene
nasred prazne kuhinje
ali pune duše
divota
i vijesti
i glazbe

(NAD ZGARIŠTIMA ZVIJEZDE, Hrvatska 1990 - 1992., (priredio) Dragutin Rosandić, Školske novine, Zagreb, 1993.)