cvijet_u_tami

 

Nikola Milićević

MOŽDA JE TAKO PISANO

Možda je tako pisano
u tajanstvenim knjigama Usuda
da svaki narod mnogo puta
mora stradati
od kuge, glada i rata
i ostalih ljutih nedaća.
A onda prođu stoljeća
i odjednom,
po tko zna kakvu zakonu vremena,
iznenada nadođe sudbonosan čas
kad zaprijeti najveća pogibao,
ona koja znači biti ili ne,
smrt ili život.
I u tom strašnom času
cijeli narod se prene
(jer ne može drugačije),
prene se i osovi i kaže:
Sad ili nikad!
I prolije se more krvi
za to «sad ili nikad».
Prolije se valjda zato
što jedino onaj
tko se u njoj okupa
može ustati preporođen
i snažan i čist.
Zato nemojmo plakati!
Krv nam je bila suđena
i smrt nam je bila suđena
da bismo se iz nje mogli
ponovno roditi
za novi život.

 

Ernest Fišer

GRAD KOJEG NEMA

U Vukovaru se zaustavila povijest: taj grad
kojeg zapravo nema, sada biva stvarniji
i postojaniji od najtvrđeg bedema

Krvožedne su ga rušile horde, ali grad
nevidljiv, jer je život zamijenio smrću
naprosto nije znao priznati kapitulaciju

Još samo po nestalim kućama, iz noći u noć
kao po navici sablasno odjekuju rafali
premda su im branitelji odavno izginuli

Ne, ne govorim o strahu, on se nastanio
u zločincima, i svima koji su grad izdali
prije nego li se iznova rodio, iz vatre i dima

Tako je nikla vjera, poput dobrog duha iz boce
koji su stvorila djeca: u našim srcima
on već dotiče zvijezde, nepokoren grad

Moj Vukovar, sazdan od prkosa i čuda
napokon je iskupio svu tugu svijeta
i sada ga više ništa ne može slomiti.

 

Marija Peakić-Mikuljan

PISMO U DUBROVNIK

Ivici, Silvi,
Hrvoju i Tvrtku,
dana 12. XI. 1991.

Dragi moji,

Pišem Vam ovo pismo
Koje ne može do Vas stići
Koje sigurno neću moći završiti

Ovo nemoćno pjesničko pismo
Pismo koje među pticama i anđelima
Traži svoga poštara

Rasplinutih slova
Mokro od suza
Bijelo od bijesa
Crveno od stida
Ovo pismo pita
Je li svijet u kojem živimo
Dostojan Božjih darova

Osjećam kako duboko dolje
U tami podruma
Vaše oči ustrajno i tužno
Putuju stubištem koje podrhtava
Do prašnjavog stana
U kome bombe prave raspored stvari
Tražeći tri male zastavice na stolu
Hrvatsku, američku i Libertas
Na postolju od Biblije
Tamo u toj napuštenoj sobi
Još titraju oko stola
Naše davne riječi:
Svijet slobode štitit će slobodu
A ljepotu cijeli ljudski rod
I uostalom
Nema valjda uma
Kome bi palo na pamet
Nema valjda ruke koja bi mogla
Koja bi se drznula
Pucati u mire
U Stradun, taj osmjeh Mjeseca
U Dubrovnik, taj dragulj Zapada
Što postojano svijetli
Pred vratima Levanta
Pred dlakavom pohlepom Bizanta

Ne bojte se, dragi moji,
I mrtvi i živi Hrvati
Danas brane Hrvatsku

Gle, na zgarištu Trstenog
Žurno već skupljaju se sjeni
Umnoga našega plemstva
I Marin i Dživo, i Nikša i Ivo
Pitajuć što se to sa svijetom zbiva
Da i u mrtve se puca
U knjige, u ime, u oltar, u Boga
Da dvaput zar treba mrijeti
O sveti Vlaho
Pa gdje im toga
I šapću sjeni na zgarištu perivoja
Svete hrvatske riječi
O lijepa, o draga, o slatka slobodo...
A riječ ta živa sve glasnijom biva
Dragi moji
Pišem Vam ovo pismo
Koje ne može do Vas stići
Koje ljudska ruka ne može završiti
Ovo nemoćno pjesničko pismo
Koje se otima ispod pera
I među pticama i anđelima
Među valovima morskim
Traži svoga poštara

 

Andrijana Škunca

HRVATSKI GROBOVI

Nad zatamnjelom
Hrvatskom
svijetle grobovi

Izgaženi humci
znanih i neznanih

Isprepleteni
travom i kostima

Čuvari
praznih kuća

Mrtvi su svjetiljke
na raspuklim cestama

Putokaz anđelima

U peludu i laticama
uzdignuti nad obzorje

Obasjani žeravom jutra

 

Srećko Diana

PUSTA ZEMLJA

To je ta pusta zemlja, Sibilo
prepuna ruševina, krhotina
ljudskih kostiju, straha, užasa.
To je ta pusta zemlja, Sibilo
izgoreni dom prognanika
razbijeni križ razapeta čovjeka.
To je ta pusta zemlja, Sibilo
razrovana od tenkova
iskrvavljena od nasilja
obeščašćena od bezbožnika.
To je ta pusta zemlja, Sibilo
oskvrnuti grad svetoga Vlaha
osječka Tvrđa
vukovarska bolnica
svetište Gospe od Aljmaša.
To je ta pusta zemlja, Sibilo
u umobolnim glavama zločina
u njihovoj duhovnoj pustinji
u ništavilu sotonske nigdine
uistinu to je ta pusta zemlja, Sibilo
ženo neplodne maternice.
Osmotri obelisk ljubavi
fenix pticu što izlijeće iz pepela.
Rekla si nam:
O Bože ti me spašavaš
O Bože koji spašavaš
sve gori
, ali sve ne može izgorjeti.

 

(U OVOM STRAŠNOM ČASU, Antologija suvremene hrvatske ratne lirike, priredili Ivo Sanader i Ante Stamać; Školska knjiga, Zagreb, 1994.)

 

 

Uto, 20-02-2024, 22:38:43

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2024 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.