diego-ph-BCuxVP5WEsU-unsplash

 

Drago Britvić

MOJ SUSJEDOV PODRUM

U nebesku šatru od plavog satena,
te ptice nam stižu iz drugih vremena
i donose nemir i jauk sirena,
kad pomole čelični kljun.

K'o jučer da ode, a danas se vraća,
pa prekine objed, baš usred kolača,
i istjera ljude k'o pčele iz saća,
i susjedov podrum je pun.

I gledam ta lica, red smrknutih bisti,
što život ih skupi k'o lutke na pisti.
U podrumu svi su u nevoji isti,
k'o uvijek u dobru i zlu.

O, blaženo mjesto, tri bolte do vrata,
još na njemu plijesan što svega se hvata!
Pa, promiču dragi iz prošloga rata.
I mnogo je toga još tu.

I otoman tu je, još federi vrijede,
i lampa i štednjak što više ne štede,
relikvije ljudi što kraj mene sjede,
sva njihova briga i trud.

Ti robot-piloti i njihovi gazde,
što bombama oru i smrtima bazde,
nek „osmotre“ lica i čitaju brazde,
jer zbog njih će stati pred sud.

A susjedov podrum je čvršći od zloće.
On čuva i brani od zla i samoće,
taj zaklon za ljude što danima noće
i prijeteći podižu prst.

Moj susjedov podrum, mir spokojno čeka.
Krov doma je jači od betonskih deka.
K'o molitva skrušen i nikada srušen,
taj podrum je dovoljno čvrst.

  

NE BUM TI DOŠEL NA ROĐENDAN
(Listek od Tam)

Znam, da bi poštar saki dan donesel kojega takvoga listeka, ak bi naši dečki od Tam mogli pisati. Pak sem ja napisal za celu škvadru. Premišlaval sem si malko, kam da ga pošlem. Em, Zagreb je tak velki, da bi se mali listek lako zgubil. Pošilam ga „Večernjaku“. Tak znam, da bu došel vu prave ruke, tam kam su dečki i šteli. Ja sem samo, ono kaj bi oni Zagrebu šteli reči, posložil vu verse. Popevka se lakše zapamti. Ostane v glavi i v srčeku.

Cel dan se puca, človek ogugla.
Zarasteš v grabi. Spuzal sem van.
Tam me je v kmici strefila kugla.
Ne bum ti došel na rođendan.

Ne bum ti došel za devetstotu,
tu nemru nikaj ni ban ni kral.
Tak je v živlenju, kak i v belotu,
ne prejde navek to kaj si zval.

Tebe lepo ja pozdravlam,
moj prelepi Zagreb grad,
listek z neba ti pošilam
da te jako imam rad.

Lepo je v raju, samo, kak v reštu,
retko nas puste na onaj svet,
kak ne bi došel na tvoju feštu,
tam je i moji dvadeset let.

Z menom je gore dost naši dečki,
kaj ne bi feštu dali za niš,
mi bumo v nebu, makar skrivečki,
vu tvoje zdravle spili gemišt.

Tebe lepo ja pozdravlam,
moj prelepi Zagreb grad,
listek z neba ti pošilam
da te jako imam rad.

Pošli nam gore pušlek spomenka,
ž njem bi okitil dečkima stol.
Srčeko raspri! Zakaj se krenkaš,
zakaj si vesel samo na pol?!

Ti si bar gorel, sit si vre rata,
ni včera zmišlen Krvavi most,
odnesi sveču na gracka vrata,
tam ju zapali. I to bu dost!

 

PRED OLTAROM

Izvedi nas Bože iz te tmuše,
put osvijetli, jer si svjetlo sam.
Ti obnovi razorene duše,
a mi ćemo porušeni hram.

Zazvonit će s tornja što je srušen,
da nas tješi u otajstvu tvom.
Ti sagradi razorene duše,
a mi ćemo porušeni dom.

Sada je Hrvatska oltar.
Sada se prinose žrtve
na njezin prag.
Bože! Kad siđeš s visina,
suditi žive i mrtve,
budi nam blag!

Taj dragulj je vjekovima brušen,
ti mu Bože podaj odsjaj nov!
Ti nam spasi razorene duše,
a mi ćemo porušeni krov.

 

HRVATSKA ZA SVA VREMENA

Hvala ti Bože
na kruhu i na vinu,
hvala za mudrost i mjeru,
za svaki proživljen dan.

Hvala ti Bože
za ovu domovinu,
ti si nam snažio vjeru
u sveti stoljetni san.

Svanulo je, svanulo je!
San se vječni ostvaruje.
Iz pepela zvona bruje,
u suzama umivena.
U vatri se zlato kuje,
Hrvatska za sva vremena!

Svanulo je, svanulo je!
Njeno ime odjekuje.
To Uskršnja zvona bruje
k'o molitva uznesena.
Za potomke naše tu je!
Hrvatska za sva vremena!

 

RAZGOVARA ZEMLJA STARA...

Razgovara zemlja stara.
S kim to noćas razgovara,
čiju brigu noćas brine,
koga tješi, koga liječi?
U to čujem iz dubine
i prepoznam svoje riječi.

Ja je pitam: zemljo stara,
da li ti je teško bilo?
Je l' ti došlo za beštimat,
da li ti je hladno bilo?
A ona se samo smiješi
pa me uzima u krilo.

Pa mi dare svoje nudi,
pa mi pruža bokal vina,
il' me poji sa studenca
il' me râni iz bronzina.

Pa me jutrom, pa me budi,
pa me suncem, pa mi tepa,
a ja pjesmom širim grudi.
Zemljo stara, zemljo lijepa!

Ja je pitam: zemljo stara,
što ja tebi mogu dati?
Ona meni odgovara:
samo listaj, samo cvati!
Pa me gleda, pa se smiješi
tako kao moja mati.

    

(BOŽE ČUVAJ HRVATSKU, odabrane pjesme; Drago Britvić, Hrvatski radio, Zagreb, 1993.)

 

 

Uto, 27-02-2024, 04:47:47

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2024 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.