Oton Iveković: Juriš Nikole Šubića Zrinskog
August Harambašić
(1861. – 1911.)
HRVATSKA HRVATOM
Pokrenimo se, braćo mila,
Hrvatska nas vila zove,
predivno je udesila
skladne gusle javorove,
pa nam uz njih pjesmu poje
snagom dosad nepoznatom:
neka bude svakom svoje,
Hrvatska Hrvatom!
Trista ljeta već je dosta,
što smo krv za druge lili,
te nam jedva duša osta,
prem smo nekoč divi bili;
složimo se sin sa sinkom,
rod sa rodom, brat sa bratom,
složimo se pod lozinkom:
Hrvatska Hrvatom!
Već smo svega tuđeg siti,
ne tražimo što je tuđe,
al ne ćemo više biti
tuđe sredstvo i oruđe;
a da vazda krvarimo
za probitak tuđim svatom,
već sad gromko uskliknimo:
Hrvatska Hrvatom!
Ako li se vrazi maše,
da se slavni rod nam smrvi,
branit ćemo što je naše,
sve do zadnje kapi krvi!
Već nas ne će zastrašiti
niti patnjom, niti zlatom,
vijek će nam ideal biti:
Hrvatska Hrvatom!
Nestat može kugle zemne,
sunašce se može maći,
ali nas će uvijek spremne
na braniku roda naći;
dusi će nas pradjedova
bodrit vjerom obilatom,
kličući nam iz grobova:
Hrvatska Hrvatom!
Ivan Ev. Šarić
(1871. – 1960.)
KAO STANAC KAMEN
Ko stanac kamen uz Vječnoga Boga,
makar se na nas gomile digle!
Ko stanac kamen naša je noga,
makar nas patnje najgore stigle!
Ko stanac kamen u vjernom bratstvu,
makar nas zloba gonila kruta!
Ko stanac kamen u svom hrvatstvu,
makar nas tukla kandžija ljuta!
Ko stanac kamen mnogi su pali...
i makar bilo na križu mrijeti...
i nek se na čitav svijet svali,
ko stanac kamen uz barjak sveti!
Uz barjak sveti, barjak Slobode,
ko stanac kamen, ko stanac kamen,
o, stoj mi tvrdo, Hrvatski Rode,
ko stanac kamen u vijeke! Amen.
Đuro Sudeta
(1903. – 1927.)
RVACKA, LEPA RVACKA
Rvacka, lepa Rvacka,
Žalosna naša mati!
Ti ne znaš, kako te lubimo
mi, sinovi tvoji, Rvati.
Rvacka, tužna Rvacka,
i tvoje će sinove klati,
mrtvačka kola krečeju,
pevaju posmrtni svati.
Rvacka, mrtva Rvacka,
na sprovod te niko ne prati,
samo grdi grobari
na tvojem grobu će stati...
Al doći će dani slobode,
kad nećemo više spati,
iz vlažnih grobova tad ćemo
na život se opet stati...
Doći će dani slobode,
kad će nam sunčece sjati,
pa ćemo kričati ponosno:
Ni Rvat više ne pati!
Rvacka, lepa Rvacka,
budi nam vesela mati,
budi nam vesela zato,
jer što je u srcu našem,
to nitko ne treba znati.
Nada Kesterčanek
(1917. – 1970.)
MOLITVA UZ MORE
Za Hrvatsku Te dragu molim,
Madono, kraljice mora,
tu patnicu tužnu i lijepu
s tisuću krvavih bora.
Prospi sunčevo zlato nad njom,
nek se otvore širom svi prozori;
nek urode loze vinove
i žito drago dozori.
I još Te molim u crkvi ovoj
prepunoj tropskih aroma,
Madono, kraljice mora,
povrati joj sinove doma!
Jakov Ivaštinović
(1919. – 1994.)
U HRVATSKOJ TREBA OSTATI
Život je svagdje.
Ali najviše ga ima
u razbijenoj Hrvatskoj.
Ovdje treba ostati,
jesti svoj teški kruh,
piti svoju gorku vodu
i pobijediti poraz.
Ovdje treba biti
gora
rijeka
i ravnica,
vuk
i ptica.
U Hrvatskoj treba ostaviti
i svoju smrt
za buduće hrvatske dane.
Zemlja pripada onome
tko u njoj živi.
Kolijevke
i ljudske ruke
daju joj snagu.
Svaki odlazak je nova smrt
za Hrvatsku
i onda kad život znači.
(MILA SI NAM TI JEDINA... Hrvatsko rodoljubno pjesništvo od Bašćanske ploče do danas, sastavili J. Bratulić, V. Brešić, S. Damjanović i B. Petrač, Alfa, Zagreb, 1998.)