Đuro Šnajder
MORNARI NA OBALAMA BARA
I tihe vode imaju svoje tamne nagosti
i svoje drhtave tajne u crnim talasima.
Tu uz sjenovite prikrajke
šaš sabljasti
živi u mulju
s hladnim izvorima.
I tihe vode imaju svoje obale i svoje stanovnike
i oaze šaša i vrba kao jedine zelene vidike
ranog djetinjstva na obalama bara.
Vrbe nisu čempresi, ni šume šaša otoci algi,
mulj nije pijesak, ni obala od kamena bijela.
Saplićuć se u trku o košulje do gležanja
i s kapama mornarskim visoko iznad glava
zamišljasmo more
kao jezero
samo od devet naših bara.
I da smo mornari.
Mornari na obalama bara.
Milan Begović
DUNJA
Pred starim domom mojijeh otaca
ponosna dunja svoju krošnju širi,
kroz njeno granje sunce zrake baca,
a zlatni plod joj oštrim dahom miri.
Iz dalji bleje čopori ovaca,
i plandujuć pjevaju pastiri,
i ječi zvečaj konjskih praporaca.
Iz svog kućerka garov mudro viri
i žmirka na me. Al u meni gine
od čežnje srce, trudna misô bludi
kroz sjajne dane, kojih nema više –
a onaj miris dunje, pun miline,
u duši mojoj spominjanje budi,
da i grud tvoja tim dahom miriše.
Olinko Delorko
ZABORAVLJENO SVJETLO
U nejasnoj visini neke kuće,
opkoljene zidovima mraka,
živo trepreri jedno malo svjetlo,
pavši po vodi s dva žućkasta traka.
Neoprezna ruka zaboravi noćas,
da ga u pravo vrijeme s drugim zgasi,
te ono tako, prepušteno sebi,
sa svojim blijeskom površinu krasi.
Odmiču sati. Tama gušća biva.
Sve živo od mraka zarobljeno sniva.
Izdvojeno samo svjetlo u slobodi
drhti i bdije cijelu noć na vodi.
Đuro Sudeta
ČEŽNJE I BOLESTAN MLADIĆ
Noć miriše sijenom. I zvijezdama sa svoda.
- Prođi preko prijelaza, dok mjesec ne prohoda,
pa poslušaj, molim te, kada sumrak dolazi:
tko to uvijek oko moje kuće prolazi!
Čuo sam ga noćas! Baš su negdje žita
spremala se krišom, da do jutra dozore,
a ja nisam mogo uzdržati više,
a ja nisam mogo, da ne otprem prozore:
i da žita dozore - -
Ujutro je pijesak gorio na drumu,
preko njeg je prošlo sedam rujnih makova:
ptice su me zvale da idem u šumu,
a ja nisam mogo:
sudbina je takova...!
Putniče sa ceste, mila djevojko,
prođi preko prijelaza... ja sam bolestan,
pa pogledaj, molim te, kada sumrak dolazi,
tko to uvijek oko moje kuće prolazi...!
Vladimir Nazor
ŠUMA SPAVA
Mrak je. Na dnu šume iz malena vrela
Kaplje troma voda; i tih grgolj stoji.
Koritu je na rub nijema sjena sjela
Pa u miru gluhu zvonke kaplje broji.
Kada kaplja pane, ko od bolna srha
Svaki list se njiše;
Ide šum od zemlje sve do zelen-vrha:
„Tiho! tiho! tiše!“
Čeka narod cvijeća, paprati i buba
Očma punim sanka. – Ona sjena sada
Laganu je ruku digla s kamen-ruba,
Pa joj na dlan meki šutke voda pada.
Svijetnjak svijeću gasi. Sklapa modre oči
Potočnica plava.
Ispod crnih krila gluhe ljetne noći
Šuma tvrdo spava.
(Vječne pjesme hrvatske... XX. stoljeća, priredio: Miroslav S. Mađer, SN „Privlačica“ Vinkovci, 2004.)