Anka Petričević
(S. Marija od Presvetog Srca)

MIR

Mir je Tvoj preplavio moju dušu,
       ja Te čekam.

Mir je Tvoj ispunio srce moje,
       ja ćutim Tvoju prisutnost.

Mir je Tvoj obradovao duh moj -

       ja sam dio Vječnosti.

IZIĐI MI U SUSRET...

Iziđi mi u susret,
       jer u samrtnom bolu
       dolazim k tebi,
       Ljubavi.

Nek me prihvate
Tvoje bijele ruke -

ispružene preko bezdana.

PJESMA ZANOSNE HVALE

                    U povodu 300. godišnjice obnove
                    crkvenog života Hrvata u Bačkoj

Nek pjesma zanosne hvale prostorom odjekne ovim –
Na slavu Trojednog Boga, a smjernim naroda glasom,
Što radost svoju nam dade – životom obdari novim,
I zemlju dade nam ovu što zlatnim njiše se klasom.

Sred mnogih stradanja, muka vodila Ljubav nas blaga,
Ne dade da nam se naša djedovska ognjišta zgase,
Da se ne zatre domaja i pjesma utihne draga...
Sad naše slobodno Nebo zvijezde nam blistave krase.

Na ove dođosmo ravni, tlo čvrsto nađosmo ovo,
Ovdje nam zajeca duša i suza zali nam međe,
Sa svojim ovdje smo s Bogom i Nebo motrimo novo,
I sjaj nam milosti Tvoje – spasenja obasja vjeđe.

Kad zulum tuđinski – harač ostavi garišta pusta,
Ime nam htjede da zbriše, baštinu u prah da satre,
I kada domaju, rod nam obavi tama – noć gusta –
Besmrtnu iskru Života uzalud htjede da zatre.

U mrtve, rasute kosti Ti dahnu besmrtnim dahom:
Život se probudi opet – vatra na ognjištu gori,
I srce ljubavlju diše, životom Tvojim – ne strahom,
I biće osnaži naše..., duh se sad snažnije bori.

Ljepota milosna Tvoja u duše trajno se sliva,
Ravnice mirišu naše i cvat se javlja za cvatom,
Domaja krasna je moja – odrazom Raja Tvog biva;
Raskošna zemlja je ova – Kraljica ovita zlatom.

Tko može ostavit Tvoje ravnice – salaše krasne,
Otajne zvukove Tvoje – u duši zvone sve jače...
O Zemljo, disajem Tvojim pjesme odjekuju glasne;
Nad Tvojom čistom ljepotom i srce često mi plače.

Nek Tvoja, Bože, dobrota nad ovim narodom bdije,
I Duh Tvoj besmrtni blagi nad svom nek zemljom sad diše,
A Tvoja vječna nek ljubav ko sunce duše nam grije:
Potomstvo bit će nam brojno... Ko klasje zlatno se njiše!

Očuvaj baštinu našu i u njoj Vječnosti znamen...
Pred Tvojom besmrtnom Snagom nek moć sad uzmakne kleta;
Neka se nikad ne zgasi vjere nam djedovske plamen...
Jer ovo zemlja je naša...; ovo je – HRVATSKA sveta!

14. 08. 1986.

OTIŠAO SI OD NAS

                    Rođaku - pjesniku - književniku
                    Ivanu Raosu uz 9. obljetnicu smrti

Otišao si od nas
       kad je sunce u svome zenitu
       najjačim blistalo sjajem...

I kad su zrikavci
       u ljetnoj noći
       rasprostirali mir,
       i zvijezde krasotom svojom
       nad ovim drhtale krajem.

A došli smo Ti rodnim
       izvorima
       jer uspomenu častimo Tvoju...

O, da si, Ivane, s nama
       kako bi nam bilo lijepo,
       jer imamo s l o b o d u svoju!

I Ti si – prošavši kroz oganj –
       Vječnosti dohvatio međe
       I duh Tvoj sad nad nama bdije..

O moli da mir se i ljubav
       međ naše prostore vrati,
       jer Nebo se smiješi svima
       (osim onima kojima je na srcu zločin)
       i sunce bez prestanka sije.

I mi ćemo pogledom Tvojim
       motriti Orljaču Tvoju
       i Tebe dozivima znanim
       i Tvojim imenom zvati...

A Ti ćeš osmijehom novim
       i preobraženim duhom –
       sa vječnim sjedinjen Suncem –

       nad svojom Hrvatskom sjati.

04. 07. 1996.

IMA BIĆA...

Ima bića koja nitko ne može zamijeniti:
Ona dolaze ko pjesma, koju smo negdje zaboravili.

Ona su san bez kojeg smo umirali...
Ako ih izgubimo, sve smo izgubili.

Ima bića koja nitko ne može zamijeniti.

_______________ 

Izvori

MIR, IZIĐI MI U SUSRET... - DOSEGNUH SVOJ SJAJ, S. Marija od Presvetog Srca /i.e./ Petričević, Anka, SYMPOSION, SPLIT, 1994.

PJESMA ZANOSNE HVALE, OTIŠAO SI OD NAS - SVETA ŽRTVA, S. Marija od Presvetog Srca (Anka Petričević), SYMPOSION, SPLIT, 2000.

IMA BIĆA... - SKUPLJENA BAŠTINA, Suvremeno hrvatsko pjesništvo 1940-1990, (priredio) Stijepo Mijović Kočan, Školske novine, Zagreb, 1993.