Njima njihova, nama naša Hrvatska

Njima njihova, nama naša Hrvatska.

Njima njihova Hrvatska sa svojim problemima, nama naša sa svojim ljepotama.

Njima njihova Hrvatska sa svojim stremljenjima i sukobima, nama naša sa svojim snovima i nadama.

Oni neka su zadovoljni svojom Hrvatskom, mi ćemo biti zadovoljni samo slobodnom Hrvatskom.

Njihova Hrvatska je zamršeni politički čvor koji bi htjelo vrijeme razmrsiti; naša Hrvatska su brjegovi što su, lijepi i veličanstveni, u plavo nebo vinuti.

Njihova Hrvatska je zapadnobalkanski problem koji će vrijeme riješiti; naša Hrvatska su mirne, čarobne doline po kojima se razliježu zvuci zvona i žubor potoka.

Njihova Hrvatska je poprište ljudi sa Zapada i ljudi s Istoka;

Naša Hrvatska je krilata molitva koja zorom uzmahuje krilima dok pastiri tjeraju stada na livade i uzlijeće uvečer kada se seljaci vraćaju s polja, iz vinograda i maslinika.

Njihova Hrvatska je samo popis birača; naša Hrvatska je krotka planina što počiva između mora i ravnice.

Njihova Hrvatska je kao smicalica kojom se služi lisica pri susretu s hijenom, i kojom se služi hijena pri susretu s vukom.

Njihova Hrvatska je šahovsko polje za kojim igraju vladajući i oporbeni;

Naša Hrvatska je hram koji naše duše pohode kad se zamori ova civilizacija smrti što juri po barikadama i medijima.

Njihovu Hrvatsku čine dvije vrste ljudi: oni što određuju poreze i visine kamata i oni koji ih ubiru i plaćaju; naša Hrvatska nalik je na jednog čovjeka, nalakćenog u hladovini Hrasta, dalekog od svega osim od Boga i sunčeve svjetlosti.

Njihova Hrvatska su luke, kvalitetna zemljišta, banke i trgovina; naša Hrvatska je misao što seže daleko, ona je usplamtjelo osjećanje i božanska riječ koju Zemlja i More šapuću u uho Svemiru.

Njihova Hrvatska su službenici, dužnosnici, fotelje i direktori; naša Hrvatska je sva od stasanja, mladosti, muževne odlučnosti i staračke mudrosti.

Njihova Hrvatska su europske delegacije i odbori, naša Hrvatska su sjedeljke uz ognjišta u noćima kada šiba strašna oluja i kada je ukrašava čistoća snijega.

Njihova Hrvatska su sekte i partije; naša Hrvatska su djeca što se penju na litice, što trče uz potoke i što igraju na livadama i trgovima.

Njihova Hrvatska su govori, predavanja i rasprave; naša Hrvatska je pjev slavuja, šuštanje Hrastovih grana i maslina, jeka svirala po uvalama i žitnim poljima.

Njihova Hrvatska je obmana što se zaklanja iza vela prijevara, licemjerje što se odijeva prividnom ljepotom i novim zakonima;

Naša Hrvatska je gola Istina koja, ako u Vodu pogleda, vidi samo svoje mirno, jednostavno lice.

Njihova Hrvatska su zakoni i paragrafi na papiru, ugovori i dogovori po europskim tamnim hodnicima;

Naša Hrvatska proniče u tajne Života koje poznaje a da toga ni svjesna nije, ona je čežnja što na javi dotiče rubove Onostranog misleći da sanja.

Njihova Hrvatska se odcijepila od Jugoslavije, zatim će joj se pripojiti i na kraju će se europskom lukavstvu dosjetiti te će istovremeno biti pripojena i odvojena;

Naša Hrvatska je krvlju obranjena, niti se pripaja niti se odvaja, ona se ne uznosi niti se malom osjeća, ona je Samostalna, Suverena i Slobodna.

Njima njihova, nama naša Hrvatska.

Njima njihova Hrvatska i njene kćeri i sinovi, nama naša Hrvatska i njene kćeri i sinovi.
Znate li tko su sinovi njihove Hrvatske?

Pogledajte za trenutak – pokazat ću vam tko su oni zapravo.

To su oni čiji su duhovi rođeni u zapadnjačkim bolnicama i jugoslavenskim politbiroima.

To su oni čiji su se umovi razbudili u okrilju pohlepe koja se predstavlja kao dobročinstvo, poklanjaju nam mrvice od pogača koje su nam prevarom ukrali.

Oni su poput savitljivih grana što se njišu čas lijevo – čas desno, ali nesvjesno ili svjesno kako bi nas opet prevarili; dršću i ujutro i uvečer, a da nisu ni svjesni svoga drhtanja.

Oni su kao lađa što se bori sa valovima iako nema ni krme ni jedara; njen kapetan je neodlučnost a luka joj je pećina nastanjena zlodusima – zar nisu sve europske prijestolnice pećine zloduha?

Oni su moćni jedni prema drugima, razmetljivi, bahati i rječiti, ali su pred stancima nejaki, pogrbljeni i nemušti.

Oni su slobodnjaci, reformatori i entuzijasti, ali samo u svojim novinama i za uzdignutim govornicama; oni su ponizni i reakcionarni pred zapadnjacima i pred bizantincima.

Krekeću kao žabe, govoreći: „Oslobodili smo se starog, moćnog neprijatelja" (komunističkog levijatana), ali, i ja i vi to dobro znamo: stari neprijatelj još uvijek im se krije u tijelima i dušama.

To su oni što idu pred pogrebnim povorkama svirajući i pjevajući, ali čim naiđu na svadbenu povorku svirku zamjenjuju plačem.

To su oni koji za glad znaju samo zbog svojih praznih džepova, ali kad naiđu na nekog čija je duša gladna, smiju mu se i klone ga se govoreći: „On je prava sablast što se kreće svijetom priviđenja".

To su oni robovi kojima vrijeme zahrđale željezne okove zamjenjuje sjajnim okovima pa misle da su postali slobodni.

Eto to su sinovi njihove Hrvatske! Je li ijedan od njih nalik na odlučnost velebitskih stijena, na dostojanstvo Hrvatske, na pitkost njezinih voda, ili na bistrinu njenih izvora, ili na svježinu lahora s njenog Sinjeg mora?

Je li se itko od njih odvažio kazati: „Kada umrem, ostavit ću svoju Domovinu makar malo boljom nego što je bila kada sam se rodio?"

Je li se itko od njih odvažio kazati: „Moj život bijaše samo kap krvi u venama Hrvatske, suza među njenim vjeđama, osmijeh na njenim usnama?"

Eto to su sinovi njihove Hrvatske! O, kako su veliki u vlastitim očima, a kako su ništavni u mojima, u našima!

Ali, sačekajte još malo da vam pokažem sinove i kćeri naše Hrvatske.

Oni su branitelji što su se nesebično za domovinu borili.

Oni su zemljoradnici koji kamenje pretvaraju u voćnjake i vrtove.

Oni su vinogradari koji iz našega grožđa prave dobro vino.

Oni su očevi koji uzgajaju masline i žene koje cijede ulje.

Oni su muškarci koji žanju ljetinu i žene koje je u snoplje vežu.

Oni su muževi što ljube svoje žene i žene što u ljubavi rađaju djecu.

Oni su građevinari i obrtnici, tkalci i bravari, ljevači zvona i brodograditelji.

To su oni koji iz Hrvatske odoše bez ičega osim zanosa u srcima, pameti u glavi i snage u mišićima, u nju se vraćaju sa svim zemaljskim dobrima u rukama i sa lovorovim vijencima na glavama.

To su oni koji se prilagođavaju svakoj sredini i srca očaravaju gdje god se nađu.

To su oni što se rađaju straćarama, a umiru u palačama znanja.

Eto, to su sinovi i kćeri naše Hrvatske. Oni su baklje koje vjetrovi ne gase i sol koju vrijeme ne kvari.

To su oni koji čvrsto koračaju k Istini, Ljepoti i Savršenstvu.

Što mislite da će ostati od njihove Hrvatske i njihovih sinova poslije stotinu godina?

Recite nam, što ostavljate budućnosti osim pretvaranja, prijevara i gluposti? Zar mislite da će vrijeme u sjećanju sačuvati obmane i prijevare? Mislite li da će eter u sebi sačuvati sjenke smrti i zadah grobova? Mislite li da će Život svoje nago tijelo odjenuti u dronjke?

Kažemo vam, a svjedok nam je Istina, da je maslinova mladica koju težak zasadi u uvali Hrvatske trajnija od svih vaših dijela i postupaka; da je plug kojim orači oru po oranicama Hrvatske dostojniji i bolji od svih vaših želja i požuda.

Kažemo vam, a naše riječi čuje srce Svemira, da je pjesma ribara i mornara u plavetnilu Jadrana trajnija od svih brbljarija vaših uglednika.

Kažemo im da su ništa. Kad bi znali da su ništa, naš prijezir prema njima pretvorio bi se se u suosjećanje i žaljenje, ali oni to ne znaju.

Njima njihova, nama naša Hrvatska.

Njima njihova Hrvatska i sinovi i kćeri njihove Hrvatske. Budite zadovoljni i jednima i drugima, ako već morate biti zadovoljni praznim mjehurićima.

Mi smo pak zadovoljni našom Hrvatskom i njenim sinovima i kćerima; u našem zadovoljstvu ima slasti, spokoja i sigurnosti.

I na kraju, kćerima i sinovima naše Hrvatske:

Ne dajte im vaše Nade.

Ne dajte se šutnjom i voljenjem.

Strpljivošću kamenom pokažite veličinu koja osvaja, ne gromom nego tišinom...

Miljenko Marić
Košute, 8. ožujka 2011.

 

Pet, 13-12-2019, 07:04:05

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.