Tin Ujević (Vrgorac, 5. srpnja 1891. - Zagreb, 12. studenog 1955.), bio je hrvatski pjesnik i esejist. Studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a kasnije živio u Parizu, Beogradu, Sarajevu i Splitu. Od 1940. do smrti živi u Zagrebu. Boemski način života te bogati i raznoliki pjesnički i esejistički opus već za života od Ujevića su stvorili legendarnu osobnost hrvatskoga književnog života. Ujević se je vrlo uspješno bavio i prevoditeljskim radom. Iako za života nije bio miljenik povjerenstava koja su dodjeljivala književne nagrade, danas ga se smatra jednim od najvećih hrvatskih pjesnika uopće. Baš kao i njegov uzor u mladosti Antun Gustav Matoš, i Ujević je u hrvatsku književnost uvodio suvremena estetička mjerila tadašnje Europe. Objavljujemo Ujevićevu antologijsku pjesmu „Odlazak". Pjesmu je uglazbio i otpjevao hrvatski pjevač Arsen Dedić. (dd)

Tin Ujević: Odlazak

U slutnji, u čežnji daljine, daljine…
u srcu, u dahu planine, planine…

Malena mjesta srca moga,
spomenak Brača, Imotskoga.

I bljesak slavna šestopera,
i miris (miris) kalopera.

Tamo, tamo da putujem,
tamo, tamo da tugujem.

da čujem one stare basne,
da mlijeko plave bajke sasnem;

da više ne znam sebe sama,
ni dima bola u maglama.

(Tin Ujević, „Izabrane pjesme", Matica hrvatska, Zagreb, 1996., str. 34.)